REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] C 5

Poslovni broj: Us I-505/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja CT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Dino Čekada, odvjetnik u Puli, A. K. Miošića 4, protiv tuženika Državnog inspektorata, OIB: 33706439962, Područnog ureda Rijeka, Ispostava Pazin, Pazin, Prolaz F. Matejčića 8, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, 5. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/23-02/1236, URBROJ: 443-02-05-12-25-11 od 17. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog spora.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/23-02/1236, URBROJ: 443-02-05-12-25-11 od 17. travnja 2025. pod toč 1. izreke utvrđeno je da je rješenje o uklanjanju KLASA: UP/1-362-02/23- 02/1236, URBROJ: 443-02-02-20-24-4 od 5. veljače 2024., kojim je naređeno tužitelju, uklanjanje slijedećih građevina i to: - prizemne stambene zgrade, drvene, predgotovljenog tipa, dvostrešnog krova, tlocrtnih dimenzija 4,00 x 9,00 m, visine do sljemena 3,20 m, a do vijenca 2,70 m sa dodacima tlocrtnih dimenzija 2,00 x 5,05 m, visine 2,70 m i 1,15 x 0 m, visine 2,40 m; - natkrivene terase, drvene, ravnog krova, tlocrtnih dimenzija 2,60 x 6,00 m, maksimalne visine 2,50 m s drvenom podnom konstrukcijom visine 0,60 m i nadstrešnice, zatvorene s jedne strane zidanim betonskim blokovima te betonskim stupovima, ravnog krova, tlocrtnih dimenzija 7,65 x 5,20 m, maksimalne visine 2,20 m, sve izgrađeno na k.d.br. 394/3 k. o. [katastarska općina], bez izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole, izvan građevinskog područja naselja Sišan, u roku od 15 (petnaest) dana od dana zaprimanja ovog rješenja, postalo izvršno 27. veljače 2024. Pod toč. 2. izreke rješenja utvrđeno je da tužitelj nije postupio po rješenju o uklanjanju KLASA: UP/l-362-02/2302/1236, URBROJ: 443-02-02-20-24- 4 od 5. veljače 2024., odnosno da nije uklonio prizemnu stambenu zgradu, drvenu, predgotovljenog tipa, dvostrešnog krova, tlocrtnih dimenzija 4,00 x 9,00 m, visine do sljemena 3,20 m, a do vijenca 2,70 m sa dodacima tlocrtnih dimenzija 2,00 x 5,05 m, visine 2,70 m i 1,15 x 1,10 m, visine 2,40 m, natkrivenu terasu, drvenu, ravnog krova, tlocrtnih dimenzija 2,60 x 6,00 m, maksimalne visine 2,50 m s drvenom podnom konstrukcijom visine 0,60 m i nadstrešnicu, zatvorenu s jedne strane zidanim betonskim blokovima te betonskim stupovima, ravnog krova, tlocrtnih dimenzija 7,65 x 5,20 m, maksimalne visine 2,20 m, sve izgrađeno na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U toč. 3. izreke određeno je da će se izvršenje rješenja o uklanjanju KLASA: UP/l-362-02/23- 02/1236, URBROJ: 443-02-02-20-24-4 od 5. veljače 2024., koje je postalo izvršno 27. veljače 2024., provesti putem treće osobe, odnosno ugovornog izvođača Državnog inspektorata strojno i ručno, izvan građevinskog područja naselja Šišan, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s početkom uklanjanja od dana 12. svibnja 2025. Toč. 4. određeno je da će se o troškovima izvršenja tog rješenja putem treće osobe, koje snosi izvršenik, uključujući i trošak zbrinjavanja i obrade građevnog otpada, donijeti posebno rješenje. U toč. 5. određeno je da će izvršenje inspekcijskog rješenja putem treće osobe osiguravati nadležna policijska uprava.

2. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom sudu, a u tužbi se poziva na Europsku konvencija za zaštitu ljudskih prava i Ustava Republike Hrvatske u pogledu zaštite prava na pravično suđenje i mirno uživanje vlasništva. Ukazuje da je u konkretnom slučaju riječ o nizu propusta države te se poziva na pravno shvaćanje Europskog suda za ljudska prava, zauzeto u predmetu Gashi protiv Hrvatske, prema kojem bi rizik svake greške koju počini državno tijelo trebala snositi država. Pojašnjavajući prethodnu tezu, tužitelj navodi da je država donošenjem Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim građevinama unijela potpunu pravnu nesigurnost, nejednakost i sl. u pravni sustav Republike Hrvatske. Nastavno na prethodno, napominje da je na području na kojem se nalazi i njegova nekretnina izgrađeno čitavo naselje, izgrađeni su i formirani pristupni putevi, objektima je izdana adresa, spojeni su na komunalnu infrastrukturu, vrši se odvoz smeća. Osim toga, ti objekti su ucrtani i evidentirani u katastru nekretnina i u zemljišnim knjigama, a čime da je država prešutno legalizirala čitavo naselje koje ima sva obilježja građevinskog područja. Nadalje, navodi da je službena osoba tuženika postupala nezakonito jer je radnju očevida

– kontrole izvršenja na nekretnini, koja je u privatnom vlasništvu, obavljala bez dozvole suda, na koji način je povrijedila pravo na pravično suđenje, ali i pravo na nepovredivost doma. S tim u svezi navodi da mu nije dana mogućnost saslušanja, niti je pozvan na tu kontrolu na lice mjesta koja je održana bez najave i bez prethodnog poziva. Osobito ističe da je on osoba austrijskog državljanstva, čiji je materinji jezik njemački, a sva pismena su mu slana na hrvatskom jeziku, koji on ne govori i ne razumije, pa mu nije bilo jasno što se od njega traži. Ističe da je danom ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju njemački jezik postao službeni jezik i u Republici Hrvatskoj te da su sva pismena slana tužitelju trebala biti prevedena na njemački jezik. Tužbenim zahtjevom predlaže da sud poništi pobijano rješenje tuženika i tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora tužitelju.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod svih navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja te je predložio odbiti tužbeni zahtjev.

4. U tijeku spora održana je rasprava 18. veljače 2026. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora te spisu ovog suda poslovni broj UsI-352/2024.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. U prvom redu valja navesti da iako je izvršenje dio upravnog postupka, njegova provedba je samostalan procesni stadij koji se pokreće na poseban način (po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke) ako izvršenik dobrovoljno ne postupi prema izvršnom rješenju. Odredbom čl. 139. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) propisano je da ako izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju, donosi se rješenje o izvršenju u pisanom obliku. Rješenje treba sadržavati vrijeme, mjesto i način izvršenja. Rješenjem se može odrediti dodatni rok za ispunjenje obveze ili odrediti da se obveza ispuni odmah. Rješenje mora sadržavati opomenu o novčanoj kazni i iznos kazne. Kad se izvršenje provodi putem trećih osoba, potrebno je navesti obvezu izvršenika da snosi troškove izvršenja. Žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak.

8. Slijedom prethodno citirane odredbe, u postupku izvršenja pa tako i u upravnom sporu koji se nastavlja na taj postupak i u kojem se ocjenjuje zakonitost rješenja o izvršenju donesenog u postupku izvršenja, ne može se osporavati zakonitost i pravilnost rješenja koje se izvršava, već se mogu štiti samo ona prava koja stranka ima u postupku izvršenja. Stoga navodi tužitelja koji se odnose na zakonitost rješenja koje se izvršava (rješenje tuženika od 5. veljače 2024.), nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari. Ovo iz razloga što je te prigovore tužitelj mogao s možebitnim uspjehom isticati jedino u postupku u kojem je doneseno rješenje koje se izvršava, ali ne i u ovom sporu (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama poslovnih brojeva Usž-1527/17-2 od 28. lipnja 2017. i Usž-3008/21-2 od 3. prosinca 2021.). Napominje se da je presuda ovog suda poslovni broj Us I-352/2024- 8 od 27. veljače 2025., kojom je odbijen tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja o uklanjanju od 5. veljače 2024. potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1771/2025-2 od 3. prosinca 2025.

9. Obzirom tužitelj u ovom sporu ne osporava činjenicu da do dana donošenja pobijanog rješenja nije postupljeno po rješenju o uklanjanju, kao i da je odredbom čl. 106. st. 4. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine" broj: 115/18, 117/21, 67/23 i 155/23, dalje: ZDI) propisano da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke, sud ocjenjuje kako tužitelj nije dokazao da bi u konkretnom slučaju bile počinjene povrede zakona na njegovu štetu. Osim toga za dodati je da se u ovom postupku radi o kontrolnom nadzoru poštivanja odluke o uklanjanju u kojem postupku nije neophodno sudjelovanje tužitelja (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Usž-553/20-2 od 2. srpnja 2020.).

10. Neosnovani su i navodi tužitelja o povredi doma i nezakonitosti radnje kontrole izvršenja rješenja uslijed nepostojanja sudskog naloga, budući da je građevinski inspektor na temelju odredbe čl. 102. st. 2. al. 1. ZDI-a ovlašten ući na gradilište, privremeno gradilište, šumska, poljoprivredna i druga zemljišta, ući u građevine, uključujući zgrade (stanove i poslovne prostore), njezine posebne dijelove i građevinsku česticu odnosno pripadajuće zemljište, bez obzira na njihovu namjenu, te ih pregledati.

11. Nadalje, sud smatra neosnovanima i prigovore tužitelja glede (ne)mogućnosti služenja materinjim njemačkim jezikom, koji da je ulaskom u Republiku Hrvatsku postao službenim jezikom Republike Hrvatske. Naime, jezici zemalja članica Europske unije predstavljaju službene jezike te organizacije i njezinih institucija (primjerice Suda EU), no ne i unutarnjih institucija pojedine zemlje članice te stoga pristupanjem Hrvatske toj organizaciji nije derogirana odredba čl. 14. ZUP-a, sukladno kojoj se postupak vodi na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. Tužitelju nije onemogućeno služenje vlastitim jezikom, budući da je isti imao mogućnost angažirati tumača, a niti mu je onemogućeno očitovanje, budući da se isti u tijeku postupka očitovao putem svojeg opunomoćenika, odvjetnika koji obavlja odvjetničku praksu u Republici Hrvatskoj (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske posl.br. Usž- 915/2024-2 od 6. studenog 2024.).

12. Zaključno, bez pravne važnosti su i navodi tužitelja o postupanju državnih tijela u drugim slučajevima (mogućnost legalizacije, uris građevine u katastar, itd.) budući da navedeno ne predstavlja dokaz legalnosti predmetne građevine, niti je tužitelj kao bespravni graditelj mogao imati legitimno očekivanje da u pogledu predmetne bespravne gradnje neće biti izdan nalog za uklanjanje te potom biti određeno izvršenje.

13. Slijedom svega navedenog, pobijano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga sud na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

14. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

15. Nadalje, tužitelj je u tužbi podnio i prijedlog za određivanje odgodnog učinka.

16. Odredbom čl. 42. st. 2. ZUS-a propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nanijela šteta koja bi se mogla teško popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

17. Sud ističe da tužitelj nije dokazao da bi mu izvršenjem pojedinačne odluke nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti. Stoga je odbijen prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.

U Rijeci 5. ožujka 2026.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku Dinu Čekadi, odvjetniku u Puli, A. K. Miošića 4

- Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Službi građevinske inspekcije,

Ispostava Pazin, Pazin, Prolaz F. Matejčića 8