REPUBLIKA HRVATSKA
  OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREB
Ulica grada Vukovara 84

Posl.br.16-Pr-10076/2021-48

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u
pravnoj stvari tužitelja B.H. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici D.V., odvjetnici iz Z., protiv tuženika G.w. d.o.o., S.N., OIB: …, zastupanog po punomoćnici A.Z., odvjetnici iz O.D. R.Ž.Z.M. iz Z., radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 18. rujna 2023., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja D.V., odvjetnice i punomoćnika tuženika H.Ž., odvjetnika, 3. studenog 2023.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku G.w. d.o.o. S.N., OIB: … isplatiti tužitelju B.H. iz Z., OIB:
… s osnova naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti
iznos od 4.379,85 eura/ 33.000,00 kuna zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom
tekućom od 29. prosinca 2020. po kamatnoj stopi sukladno članka 29. stavka 2.
Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22
i 156/22) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope
na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja
banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila
prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od
15 dana.

II. Nalaže se tuženiku G.w. d.o.o. S.N., OIB: … isplatiti tužitelju B.H. iz Z., OIB: … s osnova naknade imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege iznos od 645,03 eura/ 4.860,00 kuna zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 3. studenog 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2 Poslovni broj 16 Pr-10076/2021-48

posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja u dijelu kojim traži isplatu
naknade neimovinske štete u daljnjem iznosu od 1.094,96 eura/ 8.250,00 kn, zajedno
sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama u odnosu na taj iznos te u dijelu kojim
traži isplatu zakonske zatezne kamate na ime imovinske štete na iznos od 645,03 eura/

4.860,00 kn za period od 29. prosinca 2020. do 3. studenog 2023.

IV. Nalaže se tuženiku G.w. d.o.o. S.N., OIB: … naknaditi tužitelju B.H. iz Z., OIB:
…, trošak parničnog postupka u iznosu do 2.624,39 eura/ 19.773,47 kn, sa
zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima
(NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) koja se određuje za
svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka
primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije
prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počev od 3.
studenog 2023. pa do isplate, sve u roku 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu
skladištara. Navodi da je 3. veljače.2020. doživio ozljedu na radu na području
pretovarnog skladišta poslodavca na adresi J. za vrijeme obavljanja
uobičajenih poslova svoga radnog mjesta, utovara smeća iz pretovarnog skladišta u
prešu za komunalni otpad, prilikom čega se poskliznuo i pao s visine radnog skladišnog
prostora na pod pored preše. U štetnom događaju tužitelj je zadobio ozljede u vidu
natučenja glave, razderotine na lijevoj sljepoočici dužine 3 cm te intraartikularnu
frakturu fibularnog maleola desnog nožnog zgloba s minimalnim pomakom prema
dorzumu. Tužitelj je neposredno nakon štetnog događaja vozilom HMP prevezen u
bolnicu radi pružanja liječničke pomoći u Hitnoj kirurškoj ambulanti
gdje je nakon dijagnostičke obrade stavljena potkoljenična longeta, kao i u Hitnoj
maksilofacijalnoj kirurškoj ambulanti gdje je u lokalnoj anesteziji zašivena rana na čelu
u dva sloja. Radi zadobivenih ozljeda na radu tužitelj je proveo fizikalnu terapiju.
Tužitelj je bio na bolovanju neprekidno od štetnog događaja do 4. prosinca 2020.
Nalazom radiologa od 30. rujna 2020. na standardnim snimkama desnog skočnog
zgloba vidi se neravna rubna kontura distalnog dijela fibule što odgovara stanju iza
frakture maleola fibule. Omanji koštani fragment nazire se i uz rubnu konturu maleola
tibije lateralno. Tužitelju su nakon završenog liječenja i fizikalnih terapija provedenih u
5 ciklusa, zaostale trajne posljedice u vidu zaostale bolnosti, povremenog otoka noge
i oslabljene muskulature, kao i ožiljak na glavi. Obzirom na prirodu posla tužitelja, što
zahtijeva brzinu i okretnost, zaostale trajne posljedice iza predmetne ozljede iziskuju
od njega dodatan napor u svakodnevnom životu, profesionalnom i privatnom. Zbog
ozljeda zadobivenih prilikom štetnog događaja tužitelju su povrijeđena prava osobnosti

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

3 Poslovni broj 16 Pr-10076/2021-48

na tjelesno i duševno zdravlje. Oštećenje tjelesnog i duševnog zdravlja tužitelja očituje
se u fizičkim bolovima koje je trpio uslijed zadobivenih ozljeda, strahu koji je pretrpio u
trenutku samog ozljeđivanja kao i strahu koji je trpio kasnije za ishod svoga liječenja,
nelagodi koje se javljaju i danas te zaostalom naruženju. Tužitelju je nakon štetnog
događaja bila potrebna tuđa pomoć i njega obzirom radi zadobivenih ozljeda, općenito
nije bio u stanju samostalno obavljati uobičajene svakodnevne aktivnosti, kućanske
poslove, otići liječniku i sl. Tužitelj smatra da mu na ime naknade štete zbog opisane
povrede prava osobnosti obzirom na životnu dob i sve okolnosti slučaja, pripada
pravična novčana naknada. Tužitelj se prije podnošenja tužbe sudu obratio tuženiku
prijedlogom za mirno rješenje spora od 28. prosinca 2020. na koji se tuženik nije
očitovao iako je isti uredno zaprimio.

1.1. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, konačno specificiranim tužbenim
zahtjevom u podnesku od 9. veljače 2023. tužitelj potražuje s osnove neimovinske
štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 5.474,81 eura/ 41.250,00 kuna zajedno
sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. prosinca 2020. pa do isplate te s
osnova naknade imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege iznos od 645,03 eura/

4.860,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. prosinca

2020. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate. Tužitelj prilikom
preciziranja tužbenog zahtjeva uzima u obzir te umanjuje svoj tužbeni zahtjev za iznos
od 4.000,00 kn isplaćen od stran osiguravatelja U.o. temeljem police koju
je tuženik sklopio radi osiguranja radnika od posljedica nezgode.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava kako osnov tako i
visinu tužbe i tužbenog zahtjeva. Navodi da je s tužiteljem u radnom odnosu počevši
od 1. kolovoza 2014. i to temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1.
siječnja 2019. za obavljanje poslova radnog mjesta Pomoćni skladišni radnik.
Potpisom gore citiranog Ugovora o radu, konkretno odredbom čl.14. istoga, tužitelj je
izričito potvrdio da je upoznat sa svim općim aktima tuženika kao poslodavca, a prije
svega s odredbama Pravilnika o radu, kao i sa svim mjerama zaštite na radu i zaštite
od požara kod tuženika kao poslodavca te se obvezao poštivati sve postojeće
pravilnike kao i upute, odluke i naloge poslodavca. Također, ističe se da se odredbom
članka 4. Ugovora o radu tužitelj obvezao obavljati radne zadatke pažljivo i savjesno.
Nadalje ističe da je tužitelja osposobio za rad na siguran način te ga i teorijski i
praktično u cijelosti upoznao sa svim mjerama zaštite na radu, kao i pravilnom i
urednom rukovanju sa sredstvima rada čime je tuženik kao poslodavac ispunio sve
svoje zakonske obveze. Navodi da se tužitelj 3. veljače 2020. uslijed nedovoljnog
stupnja pažnje prilikom utovara smeća iz pretovarnog skladišta (platoa) u prešu za
komunalni otpad, poskliznuo te pao s visine radnog skladišnog prostora na pod pored
same preše te zadobio prijelom desne noge (nožnog zgloba) te razderotinu na lijevom
oku. Naime, tužitelj se, umjesto da je uredno sišao s platoa kako to nalaže redovni
radni proces, ali i zdrava logika, iz samo sebi poznatih razloga, naginjao preko platoa
pokušavajući doći do preše i tako ju upaliti (preša za smeće je pored platoa) te se
pritom poskliznuo i pao. Opisanim postupanjem, odnosno naginjanjem s platoa (visina
skladišnog prostora, tj. platoa u odnosu na visinu za smještaj preše je 1,3 m) tužitelj je
ozbiljno ugrozio svoju sigurnost te je isključivo odgovoran za nastanak predmetnih
ozljeda koje je prilikom pada zadobio. Nije sporno da je tuženik po ostvarenju
navedenog događaja ispunio svoju zakonsku obvezu te podnio prijavu ozljede na radu.
Razvidno je, stoga, da je tuženik kao poslodavac ispunio sve obveze propisane
odredbama Zakona o zaštiti na radu, kao i da je ispunio sve obveze propisane drugim
zakonskim i podzakonskim propisima. U konkretnom slučaju, a prilikom ostvarenja
spornog događaja, tužitelj nije postupio s dužnom pažnjom, štoviše, postupao je vrlo

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

4 Poslovni broj 16 Pr-10076/2021-48

neoprezno i time ugrozio svoj život i zdravlje. Također, ističe se kako je od dana
početka rada tužitelja kod tuženika, pa do ostvarenja nezgode proteklo više godina, a
sukladno čemu je tužitelj i teorijski i praktično u cijelosti bio upoznat sa svim mjerama
zaštite na radu kod tuženika, svakodnevno je boravio u navedenom prostoru, isti
prostor i sve oznake istoga dobro je poznavao te je stoga bio dužan prilikom kretanja
prostorom i korištenjem sredstva rada, uložiti dužnu pažnju, a što je izostalo. Štoviše,
ne samo da tužitelj nije uložio dužnu pažnju, već nije uložio niti najmanji stupanj
opreza. Činjenica je, te iz svega navedenog proizlazi, da je tuženik poduzeo sve
zakonske i podzakonske mjere i obveze u smislu zaštite na radu, a da se predmetna
ozljeda dogodila uslijed nepažnje radnika na koje tuženik nije mogao utjecati niti je
mogao posljedice izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Tuženik ističe da je tužitelj
kao radnik bio obvezan odmah obavijestiti tuženika kao poslodavca te da je isti imao
pravo odbiti raditi i napustiti mjesto rada sve dok tuženik kao poslodavac ne bi poduzeo
korektivne mjere, ukoliko je smatrao da nešto u prostoru tuženika predstavlja
neposredan rizik za sigurnost i zdravlje, ali što ovdje nije bio slučaj. Isto je tako
činjenica da tužitelj takvo što nikada nije izjavio, iako je imao tu mogućnost, i da je dulje
vrijeme u prostoru tuženika radio i kretao se bez ikakvih problema, budući je isti prostor
u potpunosti u skladu s potrebama zaštite na radu, a da je stoga očito uslijed vlastite
nepažnje kritičnog dana nastradao na način na koji tuženik nije mogao utjecati niti
spriječiti posljedice unatoč provedenoj zaštiti na radu. U odnosu na navode tužitelja da
bi se obratio tuženiku sa prijedlogom za mirno rješenje spora te da tuženik na isto ne
bi odgovorio, tuženik isto osporava te navodi da se očitovao na tužiteljev prijedlog kao
i da je punomoćnik tužitelja upoznat s činjenicom da je tuženik za navedeni period
imao sklopljenu policu osiguranja kod U.o. d.d., koja osiguravajuća kuća
je obavještena. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tužitelju da
naknadi tuženiku trošak ovog postupka uvećan za zakonsku zateznu kamatu.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju za
tužitelja, Prijavu o ozljedi na radu, prijedlog za mirno rješenje spora, presliku povratnice
i potvrde o primitku, Evidencijski karton osposobljenost radnika za rad na siguran
način, Zapisnik o ocjeni osposobljenosti za rad na siguran način, prijavu na HZMO,
Potvrdu o osposobljenosti za rad na siguran način, Ugovor o radu na neodređeno
vrijeme od 1. siječnja 2019. i svu ostalu dokumentaciju priloženu spisu, saslušani su
svjedoci I.B. i D.C., saslušan je tužitelj kao stranka u postupku, izvršen
je uvid u presliku zdravstvenog kartona, provedeno je medicinsko vještačenje po
vještaku prof.dr.sc. I.S. te se, vještak prof.dr.sc. I.S. očitovao
na prigovore.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 8022, dalje: ZPP) sud je utvrdio da
je konačni tužbeni zahtjev tužitelja u pretežitom dijelu osnvan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za naknadom
neimovinske i imovinske štete povodom ozljeđivanja na radu 3. veljače 2020. kada se
tužitelj, obavljajući poslove svog radnog mjesta pomoćnog radnika, skladištara,
prilikom utovara smeća iz pretovarnog skladišta u prešu za komunalni otpad,
poskliznuo i pao s visine radnog skladišnog prostora na pod pored preše te pritom
zadobio ozljede.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika, nije sporan
nastanak štetnog događaja, kao i činjenica da je tužitelju nastala ozljeda priznata
ozljedom na radu. Među strankama je sporna odgovornost tuženika za nastanak
štetnog događaja obzirom na istaknuti prigovor isključive krivnje tužitelja za štetni

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

5 Poslovni broj 16 Pr-10076/2021-48

događaj kao razloga za oslobođenje tuženog od odgovornosti te osnov i visina zahtjeva.

7. Iz dopisa tužitelja (prijedloga za mirno rješenje spora - odštetni zahtjev) od 28.
prosinca 2020., upućenog tuženiku preporučenom pošiljkom proizlazi da je tužitelj
putem svog punomoćnika uputio tuženiku 28. prosinca 2020. zahtjev za naknadom
štete vezan uz ozljedu na radu od 3. veljače 2020.

8. Iz dokumentacije priložene spisu uz odgovor na tužbu (Evidencijskog kartona
osposobljenosti radnika za rad na siguran način, Zapisnika o ocjeni osposobljenosti za
rad na siguran način, kao i Potvrde ESK Croatia atest) proizlazi da je tužitelj
osposobljen za samostalan rad na siguran način za poslove: pomoćni radnik; čistačica
(osoba s posebnim potrebama).

9. Iz potvrde U. o. d.d,. od 12. studenog 2021. proizlazi da je
osiguraniku, ovdje tužitelju, povodom štetnog događaja od 3. veljače 2020. po polici
osiguranja od nezgode ugovaratelja, ovdje tuženika, 2. travnja 2021. isplaćen iznos od

4.000,00 kn.

10. U odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja izveden je dokaz
saslušanjem svjedoka i tužitelja.

11. Iz iskaza svjedoka I.B., zaposlenog kod tuženika na radnom mjestu
viličarista, proizlazi da nije bio osobno prisutan u trenutku pada tužitelja jer je u tom
trenutku vršio rad istovara viličara s druge strane zgrade uprave. Nakon obavljenog
posla došao je do mjesta gdje se nalazio tužitelj te je vidio da tužitelj leži na podu, imao
je posjekotinu na glavi, tužitelj je bio u nekakvom stanuju šoka. Tužitelj mu je rekao da
je pao s platoa. Poznato mu je da je tužitelj toga dana vršio radnju utovara otpada u
prešu. Inače se proces utovara otpada u prešu vrši na način da se otpad stavlja na
paletar te se sve skupa iskrene u prešu. Obično se taj proces ne obavlja s visine.
Nakon što je tužitelja zatekao kako leži na podu, istoga je podigao, stavio ga sjesti u
viličar, a tužitelj je mogao hodati. Pozvao je hitnu i policiju. Predmetni plato je visine
nekih 1,2 m, a on je platou prišao s donje strane. Nije primijetio da se na platou nalaze
razasute stvari, već samo paletar. U trenutku njegovog dolaska preša nije bila
upaljena. Iskazao je da je tužitelj inače imao problema s nogom i prije predmetne
zgode. Svjedok je bio isključivo zadužen za paljenje i gašenje preše. Tužitelj nije bio
ovlašten ni u kom slučaju da istu pali ili gasi, već samo da istu puni. Otpad koji je tužitelj
utovarao u prešu sastojao se od kartonskih kutija i plastike. Površina platoa je
plastificirana, a u slučaju da radnik nosi zaštitne cipele predmetna površina se ne
skliže. Koliko se sjeća tužitelj je predmetne zgode imao zaštitne cipele. Praškastog
sadržaja je bilo na jednom dijelu koje je udaljeno 10-ak m od platoa, ali na samom
platou isto nije bilo. Tužitelj nije predmetne zgode svojim riječima iznio kako je pao s
platoa.

12. Iz iskaza svjedoka D.C., zaposlenog kod tuženika na radom mjestu
voditelja Odjela informatike, kvalitete i zaštite na radu, proizlazi da je osobno
sudjelovao u izradi sve dokumentacije potrebne za prijavu ozljede tužitelja na nadležna
tijela, odnosno na HZZO, a nije bio osobno prisutan u trenutku kada je tužitelj doživio
ozljedu na radu. Uzeo je od tužitelja izjavu o svim elementima predmetnog događaja.
Tužitelj mu je dao izjavu da se predmetne zgode poskliznuo te pao s podesta koje se
nalazilo pored preše. Tužitelj je predmetne zgode obavljao proces odlaganja otpada u
prešu koja se nalazila pored platoa, a otpad se nalazio na platou. Naime, predmetne
zgode se vršio istovar iz postojećeg skladišta a na izlazu iz skladišta u nastavku se
nalazio plato na koji se iskrcavao sav otpad te se otpad s platoa trebao ubaciti u prešu
koja se nalazila ispod platoa. Preša je već tamo postojala te je bila priključena na
instalacije koje su bile predviđene za to. Proces rada je zamišljen tako da se s platoa,

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

6 Poslovni broj 16 Pr-10076/2021-48

dakle s visine, ubacuje otpad u prešu te da se potom siđe stepenicama s platoa i uključi
preša. Prešu je trebala uključiti i isključiti osoba koja je i vršila utovar otpada u prešu,
a to bi u konkretnom slučaju trebao biti tužitelj. Tužitelj je inače imao zaštitne cipele na
sebi te zaštitnu odjeću. Tužitelj mu nije potanko rekao razlog zbog kojeg se predmetne
zgode poskliznuo, već je samo izjavio da se poskliznuo i pao s platoa. Podest platoa
je na samom rubu imao protukliznu zaštitu. Postoji mogućnost da se određeni sadržaj
iz otpada, koji se prenosi, prospe po podestu platoa, pa je tako mogao biti i praškasti
sadržaj. Međutim, takvog sadržaja sigurno nije bilo prije samog procesa rada već se
sadržaj mogao stvoriti na podestu u samom procesu prenošenja. Nikada prije se na
predmetnom platou nije dogodila ozljeda na radu. Nije mu jasno kako je tužitelj pao s
platoa, a proces rada je predviđen tako da ni u kom slučaju ne može doći do pada s
platoa. Visina platoa je 1,3 m, površina platoa je betonska, a na samom rubu platoa je
bila postavljena protuklizna zaštita.

13. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetne zgode vršio proces utovara otpada
u prešu te je bio zadužen za iznošenje otpada iz skladišta, a radilo se o otpadu u kojem
je prije stajao prašak. Prilikom iznošenja takvog otpada iz istoga je ispadao prašak i to
po površini kojom se kretao, s tim da se prašak nalazio po površini poda i prije nego
što je on započeo obavljati radni zadatak. Upravo zbog praška koji se nalazio po
površini podesta, on se pokliznuo te je pao s platoa, udario glavom o prešu te o
željezne predmete koji su se nalazili pored preše. Toga dana došao je na radno mjesto
u predviđeno vrijeme oko 8,00 sati, a nezgoda se dogodila negdje oko 12,00 sati. Sve
do toga trenutka on je vršio proces utovara u prešu. Proces istovara otpada iz
skladištara i utovara istoga u prešu vršio je na način da je otpad rukama uzimao te isti
rukama prenosio do preše, a znao se služiti i kantom. Preša je bila okrenuta prema
platou s kojeg je ubacivao otpad u prešu. Pokliznuo se između dva utovara otpada, a
pokliznuo se upravo zbog praškastog sadržaja koji se nalazio po podestu platoa jer je
isti ispao iz otpada koji je prenosio netko prije njega. Pretpostavlja da se isto dogodilo
za vrijeme prenošenja otpada putem viličara te se u tom procesu probušila određena
vreća sa sadržajem praška. Osim utovara otpada u prešu bio je zadužen i za paljenje
i gašenje preše jer je paljenje i gašenje preše obavljala osoba koja je vršila utovar.
Pokliznuo se za vrijeme nošenja otpada, odnosno ubacivanja istog u prešu. Predmetne
zgode na sebi je imao kompletnu zaštitnu odjeću i obuću. Proces rada je toga dana
obavljao sasvim uobičajeno, nikakve izvanredne okolnosti nisu bile osim što se po
površini podesta nalazio praškasti sadržaj. Osposobljen je za rad na siguran način od
strane tuženika. Površina podesta je bila betonska, a na samome rubu se nalazila
limena obloga kao protuklizna zaštita. Ista je bila u ravnini podesta. Nije postojala
nikakva traka. Iskazuje da se praškasti sadržaj nalazio po podestu platoa već kada je
došao na posao toga dana te je kolege koji su prevozili otpad s praškastim sadržajem
uz pomoć viličara je upozorio na to da su prosuli prašak po površini platoa, a oni su
mu rekli da to pomete. Pomeo je koliko je mogao, ali je svejedno određeni sadržaj i
dalje ostao po podestu. O postojanju praškastog sadržaja nije mogao obavijestiti svog
nadređenog jer isti nije bio tamo, na predmetnom mjestu bilo je svega 4-5 zaposlenika
tuženika koji su bili zaduženi za pražnjenje skladišta. Napominje da je pao za vrijeme
dok je nosio teret odnosno otpad prema preši, a ne u trenutku paljenja iste te je u tom
trenutku preša bila ugašena. U predmetnom događaju ozlijedio je nogu, ruku i glavu.
Prevezen je na hitni prijem. Dijagnosticiran mu je prijelom noge, a na glavi je dobio 8-
9 šavova. Zbog ozljede na radu bio je na bolovanju nekih godinu dana. Nakon ozljede
dobio je prvotno longetu pa potom gips na nozi koji je nosio do travnja 2020. Nakon
skidanja gipsa određena mu je bila fizikalna terapija, a koja se otežano odvijala zbog
covida. Trpio je velike bolove u nozi, a bolove osjeća i sada. Zbog nastale ozlijede za

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

7 Poslovni broj 16 Pr-10076/2021-48

vrijeme liječenja imao je potrebu za tuđom pomoći i njegom koju su mu pružali roditelji
u vidu pružanja pomoći oko osobne higijene, kretanja, odlaska na terapije. Predmetne
zgode ozlijedio je desnu nogu, a prije predmetne ozljede nije imao nikakvih problema
s nogama.

14. Iz iskaza tužitelja, koji je sud u cijelosti prihvatio, jer je iskazivao objektivno,
jasno i logično te njegov iskaz niti jednim drugim izvedenim dokazom nije doveden u
pitanje, proizlazi da je do ozljeđivanja tužitelja došlo prilikom obavljanja redovite radne
operacije radnika koji radi na radnom mjestu pomoćni skladišni radnik, i to prilikom
utovara smeća iz pretovarnog skladišta u prešu za komunalni otpad. Naime, tužitelj je
prilikom obavljanja svoje redovite radne operacije postupao na do tada uobičajeni
način, hodao je uobičajeno te je prenosio otpad iz skladišta koji se nalazio na platou
na visini od 1,3 metara u odnosu na prešu u koju je tužitelj trebao ubaciti otpad, s tim
da je po površini skladišnog prostora po kojoj je tužitelj hodao bilo razasutog
praškastog sadržaja koji se već nalazio po površini skladišnog prostora u trenutku kada
je tužitelj toga dana započeo sa izvršavanjem svojih radnih zadataka te je površina
skladišnog prostora uslijed toga bila skliska, a zbog čega se tužitelj pri dolasku do ruba
platoa pokliznuo te pao sa visine skladišnog prostora na podest uz rub preše i pri tome
se ozlijedio. Potrebno je napomenuti da iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj
toga dana do trenutka pada i ozljeđivanja obavljao navedene poslove tri sata i 45
minuta, a kako to proizlazi iz priložene prijave ozljede na radu (stranica 37 spisa).
Nadalje, iz iskaza tužitelja, koji je sud u cijelosti prihvatio, proizlazi da je tužitelj pri
obavljanju svojih radnih zadataka upotrijebio svu dužnu pažnju jer je bio svjestan da
se po površini skladišnog prostora kojim se kretao nalazi praškasti sadržaj budući je o
istome obavijestio radnike koji su prije njega prenosili otpad viličarem i tom prilikom
prosuli praškasti sadržaj po površini skladišnog prostora, a tužitelj je po njihovom
nalogu pomeo površinu prostora koliko je mogao. Dakle, do ozljede tužitelja je došlo
uslijed činjenice da je površina skladišnog prostora po kojoj se kretao tužitelj bila
skliska uslijed praškastog sadržaja koji je bio razasut po površini, zbog čega se tužitelj
pri dolasku do ruba skladišnog prostora, kako bi otpad koji je prenosio ubacio u prešu,
pokliznuo i pao preko ruba sa visine na površinu na kojoj se nalazila preša i pri tome
ozlijedio nogu i glavu. Niti jednim provedenim dokazom ne proizlazi da tužitelj nije
uključio svu dužnu pažnju prilikom obavljanja redovnih radnih zadataka. Iz iskaza
tužitelja, kojeg je sud u cijelosti prihvatio, također kao nesporno proizlazi da se tužitelj
pokliznuo preko ruba skladišnog prostora za vrijeme dok je vršio radnju prenošenja
tereta iz skladišta u prešu, a ne za vrijeme dok je palio prešu, kako to tvrdi tuženik, kao
i da je na rubu skladišnog prostora bila postavljena limena obloga kao protuklizna
zaštita te koja je bila u ravnini same površine skladišnog prostora, a koja očito nije
poslužila svojoj svrsi jer se tužitelj unatoč postojanju iste očito pokliznuo preko ruba
skladišnog prostora i pao sa visine na površinu pored preše.

15. Iskaz tužitelja u cijelosti je podudaran ispunjenoj Prijavi o ozljedi na radu u kojoj
je navedeno da je tužitelj obavljao radni proces utovara robe iz pretovarnog skladišta
u kamion, odnosno odlagao je smeće iz skladišnog prostora u prešu za komunalni
otpad te se pokliznuo na rub skladišnog prostora te pao na pod pored preše, a preša
za komunalni otpad je postavljena uz rub skladišnog prostora pri čemu je visina
skladišnog prostora u odnosu na visinu mjesta za smještaj preše 1,3 metara te pri tom
ozlijedio glavu u vidu posjekotine te zadobio prijelom desne noge.

16. Naime, sud vjeruje tužitelju da je pao preko ruba skladišnog prostora uslijed
toga što se dolaskom do samog ruba skladišnog prostora pokliznuo zbog praškastog
sadržaja koji se nalazio razasut po površini podesta kojom se kretao, s tim da se
praškasti sadržaja nalazio razasut po površini podesta već u trenutku dolaska tužitelja

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

8 Poslovni broj 16 Pr-10076/2021-48

na posao toga dana (od 8 sati), a tužitelj je upozorio osobe koje su, prije nego što je
on započeo obavljati svoje radne zadatke, prevozile otpad viličarem i pri tome razasule
praškasti sadržaj po površini skladišnog prostora te da je takav pad tužitelja u uzročno-
posljedičnoj vezi sa nastalim ozljedama kako to proizlazi i iz vještva dr. I.S., koje
se kasnije u presudi obrazlaže.

17. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka I.B. u dijelu u kojem je iskazao da po
površini skladišnog prostora kojom se kretao tužitelj nije bilo praškastog sadržaja, već
se isti nalazio samo na jednom dijelu udaljenom 10 metara, kao i iskaz svjedoka
D.C. u dijelu u kojem je naveo da se praškasti sadržaja nije nalazio razasut
po površini skladišnog prostora kojom se kretao tužitelj, već se mogao stvoriti samo u
procesu prenošenja otpada, jer su ti dijelovi iskaza svjedoka u suprotnosti sa iskazom
tužitelja, a koji je sud u cijelosti prihvatio, pri čemu treba navesti da saslušani svjedoci
nisu bili očeveci same nezgode niti su iskazali da su nakon pada tužitelja pregledali
površinu skladišnog prostora. Također tuženik nije nikakvim materijalnim dokazom
dokazao da se po površini skladišnog prostora kojom se kretao tužitelj nije nalazio
praškasti sadržaj koji je uzrokovao pokliznuće tužitelja i njegov pad preko ruba
skladišnog prostora. Nadalje, sud je stava da tužitelj nije bio u mogućnosti obavijestiti
nadređene osobe o činjenici postajanja razasutog praškastog sadržaja po površini
skladišnog prostora, budući da osobe koje su nadređene tužitelju u tom trenutku nisu
ni bile prisutne na mjestu na kojem je tužitelj obavljao svoje radne zadatke. Pri tome
se napominje da je tužitelj obavijestio osobe koje su prevozile viličar da su prilikom
vožnje viličara prosule sadržaja otpada po površini skladišnog prostora te je tužitelj
pokušao sadržaj ukloniti metenjem, a kako to proizlazi iz njegovog iskaza kojeg je sud
u cijelosti prihvatio. Iako se tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka poziva na
činjenicu da tužitelj nije poštivao propisanu proceduru te da je do pada tužitelja došlo
uslijed toga što se tužitelj naginjao preko ruba platoa pokušavajući doći do preše kako
bi istu upalio, tijekom postupka tuženik nije ničim dokazao takve svoje tvrdnje niti
predložio nikakve odgovarajuće dokaze koje bi opovrgnule navode tužbe, stoga sud
smatra da tuženik svoje navode nije ničim dokazao, pa je, primjenom pravila o teretu
dokazivanja, prihvatio tužiteljeve navode glede nastanka štetnog događaja.

18. Odredbom članka 8. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14,
127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje ZR), propisano je da su se u radnom odnosu
poslodavac i radnik dužni pridržavati odredbi ovoga i drugih zakona, međunarodnih
ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i
objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu,
dok je člankom 28. st. 1. ZR-a propisano da je poslodavac dužan pribaviti i održavati
postrojenja, uređaje, opremu, alate, mjesto rada i pristup mjestu rada te organizirati
rad na način koji osigurava zaštitu života i zdravlja radnika, u skladu s posebnim
zakonima i drugim propisima i naravi posla koji se obavlja.

19. Sukladno odredbi čl. 41. st.1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14,
154/14, 94/18, 96/18), poslodavac je obvezan osigurati da su mjesta rada koja se
koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju,
u skladu s pravilima zaštite na radu. Imajući u vidu postojanja praškastog sadržaja po
površini skladišnog prostora kojim se kretao tužitelj, evidentno je da tuženik nije
poštivao svoju obvezu iz čl. 41. st. 1. Zakona o zaštiti na radu, što je u izravnoj uzročno-
posljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja, zbog čega i postoji odgovornost
tuženika za naknadu nastale štete tužitelju. Također objektivna odgovornost tuženika
proizlazi i iz odredbe čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu. Naime, sukladno citiranoj
odredbi ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući
poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

9 Poslovni broj 16 Pr-10076/2021-48

načelu objektivne odgovornosti. Prema odredbi čl. 25. st. 2. istog zakona poslodavac
može biti oslobođen od odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je
šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće
osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći,
unatoč provedenoj zaštiti na radu. Iz spisa ne proizlazi da bi postojao i jedan razlog za
oslobođenje od odgovornosti poslodavca za štetu koja je proizašla tužitelju iz ovog
štetnog događaja.

20. Tuženik tijekom postupka navodi da je šteta nastala isključivo radnjom tužitelja,
odnosno poziva se na oslobođenje od odgovornosti iz čl. 1067. st. 2. i 3. Zakona o
obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,
114/22, 156/22, dalje: ZOO). Da bi sud prihvatio ovakav prigovor, tuženik je dužan
dokazati da je šteta nastala bez njegove krivnje, odnosno da se radi o namjeri ili krajnjoj
nepažnji tužitelja. Naime, prema odredbi čl. 1067. ZOO-a imatelj opasne stvari se
može osloboditi odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog uzroka koji se
nalazio izvan stvari, a čije se djelovanje nije moglo predvidjeti, ni izbjeći niti otkloniti,
kao i u slučaju ako dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće
osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. U
odnosu na tužitelja ovaj sud ne nalazi nikakvu suodgovornost za nastanak štete jer je
postupio kao što bi i svaki prosječan radnik zaposlen na radnom mjestu tužitelja učinio.
Naime, tijekom postupka je nesporno utvrđeno da se tužitelj ozlijedio zbog toga što se
pokliznuo zbog kretanja po skliskoj površini po kojoj se nalazio razasut praškasti
sadržaj te se dolaskom do ruba skladišnog prostora pokliznuo i pao sa visine preko
ruba i pri tome se ozlijedio. U konkretnom slučaju, a imajući u vidu da se tužitelj
predmetne zgode pokliznuo zbog praškastog sadržaja koji se nalazio razasut po
površini skladišnog prostora po kojem se kretao i pao preko ruba skladišnog prostora
sa visine od 1,3 metra, poslodavac treba biti svjestan težine mogućih posljedica koje
su mogle biti daleko teže za radnika od onih koje je tužitelj u konkretnom slučaju
zadobio.

21. Stoga je sud tuženikov prigovor isključive krivnje tužitelja ocijenio paušalnim i
usmjerenim isključivo izbjegavanju odgovornosti. Nije sporno da je tužitelj bio
osposobljen za rad na siguran način, da su mu bila osigurana osobna zaštitna sredstva
(a što proizlazi iz personalnih i materijalnih dokaza izvedenih tijekom postupka) i da
tijekom inspekcijskog nadzora nisu utvrđeni propusti tuženika u primjeni mjere zaštite
na radu, međutim, to ne ekskulpira poslodavca od odgovornosti jer nije utvrđeno da bi
radnik postupio protivno pravilima zaštite na radu. Također, u konkretnom slučaju
tužitelj je osoba s posebnim potrebama, kao to proizlazi iz Evidencijskog kartona
(stranica 56 spisa) te Potvrde (stranica 59 spisa) te sud drži da kao takav nije mogao
biti u potpunosti svjestan da je imao pravo odbiti izvršiti dodijeljeni mu radni zadatak i
napustiti mjesto rada ukoliko je smatrao da nešto u prostoru tuženika predstavlja
neposredan rizik za sigurnost i zdravlje sukladno odredbi čl. 69. st. 4. Zakona o zaštiti
na radu.

22. Prema tome, sud je utvrdio da u nastanku štetnog događaja nije bilo nikakvog
doprinosa od strane tužitelja, niti je to tuženik uspio dokazati. Stoga je sud prigovor
tuženika o isključivoj krivnji tužitelja ocijenio paušalnim i usmjerenim isključivo
izbjegavanju odgovornosti. Prema tome, zaključak je suda da je za nastanak štetnog
događaja i nastalu štetu isključivo odgovoran tuženik kao poslodavac, prema odredbi
čl. 111. st. 1. ZR. Naime, na temelju citirane odredbe poslodavac je dužan naknaditi
radniku štetu koju radnik pretrpi na radu i u svezi s radom. Budući da nije sporno da je
šteta nastala na radu, tuženik i po toj odredbi odgovara po načelu objektivne
odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava.

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

10 Poslovni broj 16 Pr-10076/2021-48

23. Tuženik je tijekom postupka istaknuo da je tužitelju 19. srpnja 2021. izvanredno
otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, smatrajući da ta okolnost ide u prilog
tuženikovoj tvrdnji kako je u konkretnom slučaju ozljeda koja je predmet ovoga
postupka uzrokovana isključivo tužiteljevim ponašanjem. Međutim razlozi zbog kojih je
tuženik tužitelju izvanredno otkazao ugovor o radu nisu od nikakvog značaja za
predmet ovoga spora niti su predmet ocjene u smislu odgovornosti tuženika za štetu
koju je tužitelj doživio 3. veljače 2020. Naime, prema stanju u spisu tuženik nije tužitelju
izrekao bilo kakvu sankciju ili mjeru povodom štetnog događaja od 3. veljače 2020.,
nego je tužitelj po okončanju bolovanja nastavio obavljati poslove svog radnog mjesta
kako je to i ranije radio. Stoga, okolnosti zbog kojih je tuženik tužitelju izvanredno
otkazao ugovor o radu ne može biti od utjecaja na predmet ovoga spora, koji je zahtjev
tužitelja za naknadu štete zbog ozljedu na radu koja se dogodila 17 mjeseci prije
donošenja odluke tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelju.

24. Na taj način je utvrđena odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju te se u
smislu navedenog u daljnjem tijeku postupka utvrđivala i visina nastale štete,
prvenstveno provođenjem medicinskog vještačenja po vještaku prof.dr.sc. I.S., dr. med.

25. Iz nalaza i mišljenja vještaka prof.dr.sc. I.S., dr. med., stalnog
sudskog vještaka od 29. kolovoza 2022. proizlazi da je tužitelju 3. veljače 2020.
kliničkim pregledom i radiološkom obradom utvrđeno da je zadobio: prijelom vanjskog
vrška (tzv. lateralni maleola) desnog gležnja, natučenje glave, ranu lijevo sljepoočno i
ogrebotine iznad lične kosti lijevo. Rana na lijevoj sljepoočnici je kirurški obrađena.
Prijelom vrška lisne kosti u desnom gležnju je liječen konzervativno imobilizacijom i
potom višekratnom fizikalnom terapijom (4x10 terapija). Liječenje je završeno nakon
provedene fizikalne terapije. Završetkom liječenja se smatra zadnji pregled fizijatra
kojeg je načinio 3. prosinca 2020. Tužitelj je prije ovog štetnog događaja imao ozljedu
desnog gležnja 2017. godine zbog čega je liječen dva tjedna (od 05.10.2017 do

18.10.2017.). Iz dokumentacije je vidljivo da tada nije imao ozljede kosti. U tužitelja
postoje subjektivne tegobe (bol pri promjeni vena i fizičkom opterećenju) te blaže
ograničenje funkcije desnog gležnja. Na RTG-u desnog gležnja su 30. rujna 2020.
opisane „diskretne“ degenerativne promjene“ što je uzročno povezano sa
zadobivenom ozljedom u predmetnom događaju. Sve to smanjuje njegovu životnu
aktivnost. Smanjenje životne aktivnosti zbog zaostalih trajnih posljedica nakon ovog
štetnog događaja iznosi 5%. Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog
tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao
posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta je trajao oko 2- 3 dana, srednjeg oko 7
dana i manjeg oko 5 tjedana. Povremeni strah u obliku zabrinutosti za zdravlje i ishod
liječenja je imao oko 3 mjeseca. Bol jakog intenziteta je trpio oko 3-4 dana, srednjeg
do 15 dana, a manjeg još oko 8 tjedana. Povremena bol ulazi u smanjenje životne
aktivnosti. Tuđa pomoć mu je bila potrebna sveukupno kroz 6 tjedana 3 h dnevno zbog
potrebe mirovanja te imobilizacije koju je nosio. Potom je još trebao pomoć kroz 6
tjedna tri puta tjedno po 2 h zbog otežanog hoda (nabava hrane, pripremanje hrane
dulje stajanje). Naruženje kao posljedica štetnog događaja nije uočljivo.

26. Tužitelj i tuženik su iznijeli primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka i to tužitelj u
dijelu utvrđenja kako nije uočljivo naruženje kao posljedica štetnog događaja, dok
tuženik ističe da se vještak nije očitovao na okolnost da li je prijašnje stanje tužitelja
moglo utjecati na predmetnu ozljedu i njezine posljedice. U vezi tuđe pomoći, tuženik
smatra da je ista neosnovana budući da ne odgovara činjeničnom stanju.

27. Vještak se pisano očitovao na iznesene primjedbe tužitelja i tuženika podneskom od 6. veljače 2023. navodeći u odnosu na prigovore tužitelja da je točno

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

11 Poslovni broj 16 Pr-10076/2021-48

da je tužitelj prema medicinskoj dokumentaciji u štetnom događaju zadobio ranu lijevo
sljepoočno duljine 3 cm koja je kirurški obrađena. Međutim, osobnim pregledom
tužitelja utvrdio je da navedeni ožiljak uopće nije vidljiv te da time nema ni naruženja
kao posljedica ozljeđivanja u predmetnom događaju. Na primjedbe tuženika navodi da
je ocjene dao isključivo zbog ozljeda koje je tužitelj zadobio u predmetnom događaju,
a trajne posljedice su ocjenjene zbog posljedica zadobivenog prijeloma u području
desnog gležnja tj zgloba između gležanjske kosti i potkoljenice. Kako je naveo u svom
pisanom nalazu i mišljenju tužitelj je prije ovog štetnog događaja imao ozljedu desnog
gležnja 2017. godine zbog čega je liječen dva tjedna (od 05.10.2017 do 18.10.2017.).
Iz medicinske dokumentacije je vidljivo da tada nije zadobio ozljedu kosti tj prijelom.
Tada je proveo liječenje u trajanju od dva tjedna. I duljina liječenja od dva tjedna
ukazuje na težinu tada zadobivene ozljede te je jasno da nema nikakvih trajnih
posljedica tadašnjeg ozljeđivanja. Što se tiče podatka u kartonu iz 2018. god. za koje
tuženik navodi da su povezani s ranijom ozljedom godinu dana ranije, navodi da je u
kartonu 14.09.2018. navedena bol u stopalu, a ne gležnju. Tada je navedeno da je
funkcija gležnja bila uredna. Tada je opisana bol u području četvrte kosti donožja . Ta
kost nije u nikakvom odnosu sa talokruralnim zglobom (zglobom između potkoljenice i
gležanjske kosti). Tadašnje tegobe nisu bile u svezi sa funkcijom gležnja. Tuženik
netočno navodi „mnogobrojne ozljede“ prije ovog događaja te uporno nastoji sve
pripisati ranijoj minornoj ozljedi kao da u ovom događaju nije zadobio prijelom u
području gležnja i proveo liječenje u trajanju od 10 mjeseci. Na daljnje primjedbe
tuženika kojima tuženiku navodi kako mu nije jasno temeljem čega je utvrdio smanjenje
životne aktivnost vještak navodi da smanjenje životne aktivnosti proizlazi iz
subjektivnih tegoba koje tužitelj ima zbog zadobivenog prijeloma (bol pri promjeni
vremena i fizičkom opterećenju) te ograničenjem funkcije tj pokretljivosti desnog
gležnja. Mjere pokretljivosti oba gležnja je naveo u svom kliničkom nalazu prilikom
pregleda tužitelja. Nadalje na RTG-u desnog gležnja su 30. rujna 2020. opisane
„diskretne“ degenerativne promjene“ što je također uzročno povezano sa zadobivenom
ozljedom u predmetnom događaju. Sve navedeno je uzeto u obzir pri davanju ocjene
smanjenja njegove životne aktivnosti. I ostale ocjene uključujući i ocjene straha, bola i
tuđe pomoći su date uzevši u obzir vrstu i težinu zadobivenih ozljeda, način i duljinu
provedenog liječenja. Uz to valja napomenuti da je tužitelj osoba mlađe životne dobi a
već ima začetak degenerativnih promjena na zglobu koji je bio ozlijeđen u predmetnom
događaju.

28. Tužitelj nije imao daljnje primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka te je sukladno
istom postavio konačni tužbeni zahtjev u ovom predmetu.

29. Tuženik nije imao daljnjih primjedbe na dodatno očitovanje vještaka.

30. Na glavnoj raspravi održanoj 18. rujna 2023. stranke su suglasno iskazale da
nemaju daljnjih dokaznih prijedloga te su predložile zaključenje glavne rasprave.

31. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao vjerodostojan dokaz te
je mišljenje vještaka ocijenio stručnim, objektivnim, logičnim, detaljnim i u skladu s
pravilima struke, a zaključci do kojih je vještak došao u mišljenju proizlaze iz utvrđenja
koja su navedena u nalazu. Po mišljenju suda vještak je uspješno otklonio sve uložene
prigovore, odgovarajući na sva postavljena pitanja argumentirano i stručno.

32. Stoga je, na temelju provedenih dokaza, sud utvrdio kako je tužitelju u
predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i
duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a čime mu je prouzročena
neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja
opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-
a. Naime, u ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

12 Poslovni broj 16 Pr-10076/2021-48

osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a obzirom na činjenicu povezanosti
(isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos
pravične novčane naknade za sve povrede.

32.1. Pri tome je sud uzeo u obzir odredbu čl. 1100. st. 2. ZOO-a koja propisuje da
će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju
povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada,
ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i
društvenom svrhom.

33. Obzirom na utvrđenja iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka sud je utvrdio da
tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu na ime neimovinske štete, pri
čemu je sud uzeo u obzir duljinu, intenzitet i trajanje fizičkih bolova te intenzitet i
trajanje straha. Sud je uzeo u obzir činjenicu da je liječenje tužitelja trajalo deset
mjeseci, da je tužitelj trpio određene neugodnosti tijekom liječenja (rtg snimanje u više
navrata, napravljen mu je CT mozga i glave, imobilizacija desne noge u predjelu
gležnja, mirovanje i uzimanje analgetika, provođenje fizikalne terapije, posjećivanje
ambulante). Sud je također uzeo u obzir činjenicu da se radilo o štetnom događaju koji
je izazvao strah jačeg intenziteta, odnosno također i sekundarni strah kao posljedice
tjelesne ozljede kao i strah slabijeg intenziteta te povremeni strah u značajnijem
periodu u obliku zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja, da se tužitelj ozlijedio u dobi
od 28 godina, a već ima začetak degenerativnih promjena na zglobu koji je bio
ozlijeđen u predmetnom događaju te da se radi o osobi slabije intelektualne
kompetencije koje mu ograničavaju stjecaje novih znanja i vještina na tržištu rada
usmjeravajući ga nužno u profesionalnom smislu na jednostavne fizičke poslove, a što
je sud sve uzeo u obzir prilikom određivanja visine pravične novčane naknade.
Obzirom na opseg štetnih posljedica tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske
štete u iznosu od 4.910,74 eura/ 37.000,00 kn, dok je u preostalom dijelu tužbeni
zahtjev neosnovan.

33.1. Naime, kako je tužitelj uslijed zadobivenih tjelesnih ozljeda trpio fizičke bolove
te imajući u vidu njihovo trajanje i intenzitet prema nalazu i mišljenju vještaka, sud
smatra da tužitelju za ovaj vid štete pripada pravična novčana naknada u zatraženom
iznosu od 1.858,12 eura/ 14.000,00 kuna.

33.2. Ocjenjujući trajanje straha kao i njegov intenzitet sukladno nalazu i mišljenju
vještaka, sud je zaključio da tužitelju pripada pravična novčana naknada u zatraženom
iznosu od 1.990,84 eura/ 15.000,00 kuna.

33.3. Sukladno prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka prema kojem kod tužitelja
postoje subjektivne tegobe te blaže ograničenje funkcije desnog gležnja a što smanjuje
njegovu životnu aktivnost zbog zaostalih trajnih posljedica za 5 %, i u tom će omjeru
ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu, to sud smatra da tužitelju za
ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.061,78
eura/ 8.000,00 kuna, dok je preostali dio zahtjeva za ovaj vid nematerijalne štete u
iznosu od 431,35 eura/ 3.250,00 kuna sud odbio kao neosnovan.

34. Nadalje, prema prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka naruženje kao
posljedica štetnog događaja nije uočljivo. Također, neposrednim opažanjem od strane
suda nije uočeno nikakvo naruženje na lijevoj strani glave tužitelja u predjelu
sljepoočnice. Stoga je tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži naknadu
neimovinske štete po osnovi naruženja u iznosu od 663,61 eura/ 5.000,00 kn također
odbijen.

35. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a tužitelju za potrebe tuđe pomoći i
njege također pripada pravična novčana naknada. Budući da se cijena sata tuđe
pomoći i njege uzima u obzir sukladno mjesnim prilikama oštećenika, a tužitelj prema

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

13 Poslovni broj 16 Pr-10076/2021-48

podacima u spisu živi u Z., sud je o istoj odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno
odredbi čl. 223. ZPP-a u iznosu od 30,00 kn po satu, a iznos od 30,00 kn po satu
pružene tuđe pomoći i njege je primjeren iznos u situaciji kada istu pružaju ukućani.
Pri tome valja napomenuti da je tuženik paušalno osporio takvu cijenu sata tuđe
pomoći i njege postavljenu po tužitelju. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je
tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna ukupno 162 sata. Stoga tužitelju za ovaj vid
štete pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 645,03 eura/

4.860,00 kn.

36. Slijedom navedenog, a u smislu odredbe čl. 1100. ZOO u vezi čl. 111. st. 1.
Zakona o radu, sud je utvrdio da tužitelju na ime neimovinske štete pripada iznos od

4.910,74 eura/ 37.000,00 kn. Kada se od toga iznosa odbije nesporno isplaćen iznos
od 530,89 eura/ 4.000,00 kn od strane osiguravajuće kuće na temelju ugovorene
franšize, tužitelju sveukupno na ime neimovinske štete pripada dosuđeni iznos od

4.379,85 eura/ 33.000,00 kn. Stoga je tužitelj odbijen sa preostalim dijelom tužbenog
zahtjeva u iznosu od 1.094,96 eura/ 8.250,00 kn kojeg potražuje na ime neimovinske
štete i pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos. Također, temeljem citiranih
odredbi sud je utvrdio da tužitelju na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu pripada
iznos od 645,03 eura/ 4.860,00 kn.

37. Zahtjev tužitelja koji se odnosi na isplatu zatezne kamate temelji se na odredbi
čl. 1103. ZOO-a koja propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom
podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužitelj
osnovano potražuje zakonsku kamatu na iznos neimovinske štete počevši od 29.
prosinca 2020. pa do isplate, obzirom da je uvidom u spis utvrđeno da upravo toga
dana tužitelj podnio odštetni zahtjev tuženiku. U odnosu na zahtjev tužitelja za
naknadu imovinske štete, prema odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a ističe se da sud visinu
naknade imovinske štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske
odluke, što znači da tužitelj ima pravo na isplatu zatezne kamate za imovinsku štetu
počevši od presuđenja pa do isplate. Stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja koji
se odnosi na isplatu zatezne kamate na dosuđenu imovinsku štetu za period od 29.
prosinca 2020. pa do dana donošenja presude.

37.1. Visina stope zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. zakona o obveznim odnosima koje je propisana za ostale odnose.

38. Tužitelj je u ovom postupka uspio 100% u pogledu osnovanosti tužbenog
zahtjeva, a 82,11 % u pogledu visine istog. S obzirom na kvalitativni i kvantitativni
uspjeh tužitelja u ovom sporu, sud je ocijenio da je tužitelj uspio u omjeru od 91,06 %
odnosno da je tužitelj uspio u sporu u pretežitom dijelu.

39. Stoga se odluka o trošku temelji na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a u svezi s čl.

155. st. 1. ZPP-a, budući da tužitelj nije uspio u postupku samo u razmjerno neznatnom
dijelu svoga zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. S obzirom da je
tuženik izgubio parnicu dužan je tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka.
Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14,
107/15, 37/22, 126/22, dalje OT), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku, a prema
vrijednosti predmeta spora i konačno preciziranom tužbenom zahtjevu.

40. Tako je tužitelju priznat trošak parničnog postupka i to za sastav odštetnog
zahtjeva 100 bodova (Tbr. 28 OT), za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7.1. OT), za
sastav obrazloženog podneska od 23. travnja 2021. 100 bodova (Tbr. 8.1. OT), za
sastav obrazloženog podneska od 22. listopada 2021. 100 bodova (Tbr. 8.1 OT), za
zastupanje na ročištu održanom 28. listopada 2021. 100 bodova (Tbr. 9.1 OT), za
zastupanje na ročištu održanom 16. svibnja 2022. 100 bodova (Tbr. 9.1 OT), za sastav

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

14 Poslovni broj 16 Pr-10076/2021-48

podneska od 27. svibnja 2022. 25 bodova (Tbr. 8.3 OT), za sastav obrazloženog
podneska kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka od 20. rujna 2022. 100 bodova
(Tbr. 8.1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 9. veljače 2023. 100 bodova (Tbr.

8.1 OT ), za zastupanje na ročištu održanom 18. rujna 2023. 100 bodova (Tbr. 9.1 OT)
te za zastupanje na ročištu za objavu presude 50 bodova (Tbr. 9/3 OT), što ukupno
iznosi 975 bodova, a što uz vrijednost boda od 1,99 eura, uvećano za PDV od 25% te
za troškove vještačenja, ukupno trošak tužitelja iznosi 2.624,39 eura/ 19.773,47 kn,
koji trošak je dužan platiti tuženik.

40.1. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate
tekuće od presuđenja do isplate temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama
ZPP-a („Narodne novine“, broj 80/22), u visini određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-
a.

41. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 15. lipnja 2022., a kojim
obavještava sud o uplati predujma potrebnog za provođenje vještačenja, jer isti nije
bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, budući sud uvidom u službenu evidenciju
ima mogućnost provjeriti uplaćene troškove. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja za
naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

42. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio spor, sud je njegov zahtjev za naknadu
troška odbio temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

43. Slijedom svega iznesenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 3. studenog 2023.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom
Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi
pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćnici tužitelja

2. punomoćniku tuženika

Fiksni tečaj konverzije 7,53450