Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: P-136/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Miroslavu Kosanović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ireni Blauhorn odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelko odvjetniku u OD Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave održane dana 12. veljače 2026., u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice MF odvjetničke vježbenice u OU Davor Bartolac u Karlovcu i zamjenice punomoćnika tuženika HF odvjetničke vježbenice u OD Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, a objavljene dana 5. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj Erste & Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 isplatiti tužiteljici IF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplaćenih kamata i preplaćene valute u CHF po kreditu podignutom u CHF, iznos od 7.161,80 eura (sedam tisuće sto šest deset jedan euro i osamdeset centi) / 53.960,56 kn (pedeset tri tisuće devetsto šest deset kuna i pedeset šest lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.11.2017.g. pa do isplate, u roku od 15 dana.

II

Nalaže se tuženoj Erste & Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 isplatiti tužiteljici IF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike pogrešno obračunate glavnice iznos od 339,12 eura (tri sto trideset devet eura i dvanaest centi) / 2.555,07 kn (dvije tisuće petsto pedeset pet kuna i sedam lipa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01.10.2015.g. pa do isplate, u roku od 15 dana.

III

Nalaže se tuženoj Erste & Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 isplatiti tužiteljici IF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove postupka u iznosu od 2.953,81 eura (dvije tisuće devet sto pedeset tri eura i osam deset jedan cent), s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude (5. ožujka 2026.) pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu solemniziran kod javnog bilježnika kojim ugovorom je tužiteljica podignula kredit u iznosu od 55.000,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene na dan puštanja kredita u tečaj, te sa promjenjivom kamatnom stopom određenom Odlukom o kamatnim stopama tužene. Tužna je u Ugovor o kreditu ugradila odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva, i to na osnovi jednostranih Odluka o kamatnim stopama tužene a o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo. Tužiteljica je dana 7. siječnja 2016. s tuženom sklopila Aneks ugovora kojim aneksom je provedena konverzija kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kunski kredit s valutnom klauzulom u EUR. Bez obzira što je tužiteljica konvertirala kredit i na ime te konverzije dobio određenu isplatu, i to kroz umanjenje rata nakon sklapanja Aneksa ugovora, njezino potraživanje nije u cijelosti isplaćeno. Tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev podneskom od dana 03. ožujka 2023. (list br. 320-321).

2. U odgovoru na tužbu tuženik tvrdi kako su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Navodi da su i tužitelju prilikom savjetovanja u bankama predočavali i uručivali obrasce u kojima se decidirano pojašnjava pojam valutne klauzule, te promjena tečajeva stranih valuta za koje je vezana valutna klauzula koja utječe na promjenu iznosa povrata kredita u kunama. Postojalo je sasvim dovoljno informacija temeljem kojih bi tužitelj mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule uz švicarski franak odnosno po stajalištu tuženika tužitelj je itekako bio obaviješten o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak. U razgovoru sa službenicima banke tužitelju je bilo u dovoljnoj mjeri pojašnjeno značenje ugovaranja odredbe kojom se glavnica kredita veže uz švicarski franak. Navodi da tužena nije ostavila, niti može ostvariti ekstra profit na tečajnim razlikama jer je i sama zadužena u CHF te tako trpi isti tečajni rizik u CHF. Smatra da bilo koje podizanje kredita u bilo kojoj valuti per se predstavlja rizik, osobito iz razloga što valute ovise o kretanjima na svjetskoj ekonomiji i nijedna osoba ne može utjecati na eventualne promjene u tom pogledu. Ističe kako su ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj i tuženik dobrovoljno prema procjeni vlastitih interesa pristali na rizik promjenjivosti tečaja. Navodi da je sve promjene kamatne stope tuženik izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima. Kamatnu stopu nije, koju su ugovorne strane izričito predvidjele kao promjenjivu, intervencijom u sadržaju ugovora izmijeniti u fiksnu kamatnu stopu od samog zasnivanja ugovornog odnosa, niti zanemariti valjanost inicijalnog dogovora između parničnih stranaka da će se na njihov odnos primjenjiva kamatna stopa. Parnične stranke su u vrijeme zasnivanja ugovora jasno očitovale svoju volju na način da žele da se njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa, a što uostalom odgovarajuće cijeni i uvažava sam zakonodavac.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice ĐF, dokaz čitanjem i pregledavanjem Ugovora o kreditu od 24. svibnja 2006. sa lista br. 4-9,otplatna tablica sa lista br. 10-12, Aneksa broj 1. Ugovora o kreditu od 07. siječnja 2016.. sa lista br. 13-15, pregled prometa po partiji kredita sa lista br. 16- 22, 23-25, obavijesti o promjeni kamatne stope sa lista br. 26-32, izračuni konverzije sa lista br. 43-48 pismenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka D&S d.o.o. iz Karlovca sa listova br. 255-265, očitovanja financijskog vještaka sa lista br. 284-285, očitovanje financijskog vještaka sa lista br. 480-481. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za povrat utuženog iznosa s osnova preplaćene kamate po ugovoru u kreditu sklopljenog s tuženikom, i s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valute CHF (promjene tečaja), te svoj zahtjev zasniva na ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i ugovorne odredbe kojim je ugovoren švicarski franak (CHF) kao valuta uz koju je vezana glavnica. Tužiteljica potražuje i razliku između konvertirane glavnice u kunama i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF pretvori u kunsku po početnom tečaju.

6. Prema stajalištu ovoga suda radi se o zahtjevu koji se temelji na institutu stjecanja bez osnove čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje: ZOO).

7. Tužiteljica CF je potvrdila da je u CHF sklopila ugovor o kreditu kod tuženika jer je tamo primala plaću i bili su najpovoljniji od drugih banaka, a u CHF su joj rekli kod tuženika da je za nju najpovoljnija. Novcima od kredita popravljali su krov u kući, tavanski stan, popravke, kredit je utrošen isključivo u adaptaciju kuće. Nije bila tada vlasnica niti obrta niti tvrtke. Ugovor je napisao tuženik i ona ga je samo potpisala, službenice tuženika su joj dale ugovor. Rekli su joj da je CHF sigurna valuta, nisu raspravljali da mjesečna rata može tako narasti i sl. Aneks ugovora o kreditu tj. konverziju je prihvatila jer se se bojala da će joj rata otići u nebo, odnosno duplo. Tuženik je pripremio izračun i pripremila je novi ugovor o kreditu koji je samo mogla potpisati ili odbiti. Podigla je kredit u drugoj banci da bi vratila ovaj kredit kod tuženika. Na pitanje pun. tužitelja odgovara da joj nitko nije objašnjavao kako će se kretati kamate. Na pitanje pun. tuženika odgovara da je pročitala ugovor ali sve stavke njoj nisu bile jasne kao npr. valutne klauzule. Nije pitala nikoga da joj pojasne, a ono što su joj rekli u banci njima je naravno vjerovala. Naime, sud je dao povjerenje iskazu tužiteljice IF iz razloga što je životno i uvjerljivo iskazivala.

8. Naime, sud ocjenjuje da sklapanje Anexa-Dodatka predmetnog ugovora o kreditu nije prestala obveza tuženika da izvrši povrat novčanih iznosa do potpunog obeštećenja tužiteljice nastalih zbog sklapanja ništetnih odredaba Ugovora o kreditu, dok je sklapanje Dodatka ugovora o kreditu samo umanjilo štetne posljedice za tužiteljicu i u cilju da tužiteljica plaća manje obročne rate kredita (anuitete). Naime, iz nalaza i i mišljenja financijskog vještaka nedvojbeno proizlazi da konverzija kao intervencija zakonodavca nije uspostavila pravno i činjenično stanje kao da nepoštenih odredbi nije nikada bilo, odnosno sud ocjenjuje da uspostava ravnoteže, uslijed izuzeća nepoštenih odredbi, konverzijom nije onemogućena. Sud zaključuje da konverzija nije zapreka za obeštećenje tužiteljice i da tužiteljica ima pravo na punu restituciju.

9. U postupku je utvrđeno i nije sporno:

- da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor, sklopile ugovor o kreditu 24.05.2006. (list br. 4-6 spisa) kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 55.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita (točka 2. ugovora), a kredit je nenamjenski,

- da se tužitelj obvezao vratiti kredit kroz 216 mjeseci u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 489,58 CHF obračunatoj po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospjelosti,

- da je ugovorena kamatna stopa od 8,25 % godišnje, s time da je ona promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

- da su stranke sklopile Aneks broj 1. Ugovora o kreditu broj 5102998880 dana 07. siječnja 2016. godine i da su ugovorile da sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju tužiteljici pripada iznos od 32.718,95 koji iznos je obračunat do dana sklapanja Aneksa.

10. Nesporno je da je tuženik u nekoliko navrata za trajanja otplate kredita povećavao kamatnu stopu, te je nesporno da se mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu, a što je dovelo do povećanja mjesečnog anuiteta.

11. Nadalje je nesporno da je:

- donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj:

Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,

-da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valuti CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., i presudom VSRH broj: Revt-2221/18 od 3. 9. 2019.,

-da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je između ostalih banaka i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače i potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

12. Inače izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je i ista glasi:

da je ovdje tužena u razdoblju od 1.4.2005. do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.01.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je ovdje tužena u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine od 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima;

13. Valja reći da u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 -u daljnjem tekstu ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st.1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

14. Identično je bilo propisano i ranijim ZZP/07 – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138a. kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

15. Također je i odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav smisleni način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

17. Obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, i to odredbom toč. 8. tog ugovora ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

18. U tom pravcu neistiniti su navodi tuženika u odgovoru na tužbu da je tužena prilikom sklapanja ugovora pružila tužiteljici sve potrebne informacija te da banka kod sklapanja ugovora nije znala ili mogla znati budući smjer kretanja tečaja CHF.

19. Nadalje, nije osnovan prigovor zastare istaknut po tuženiku.

20. U postupku je utvrđeno i nesporno je:

-da je individualnu tužbu u ovom predmetu tužiteljica je podnijela 06.lipnja 2019.,

-da je prema tužbi tj. specificiranom tužbenom zahtjevu utuženi period potražuje za povrat preplaćene kamate i za povrat preplaćenog iznosa s osnova valute u ukupnom iznosu od 53.960,56 kn, na ime pogrešno obračunate glavnice iznos od 2.555,07 kn,

- da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnijeta je 4. travnja 2012.,

-da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 (od 4. srpnja 2013.) u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu 14. lipnja 2018.

21. Odredba čl. 214. st. 1-3. ZOO-a propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

22. Člankom 215. st. 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok je čl. 241. ZOO-a propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

23. Nadalje, člankom 245. st. 1. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

24. Nadalje podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude broj: Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018. zastara je počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnova ugovorena valute, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare.

25. O tome je pravno shvaćanje zauzeto i u odluci VSRG broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., a koja je donijeta povodom revizije (podnijeta protiv presude ŽS u Osijeku broj: Gž-820/17 od 29.6.2017. -gdje je riječ o zahtjevu za povrat preplaćene kamate) upravo u pogledu postavljenog pravnog pitanja "predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena u skladu sa čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača, tužbu definiranu čl. 241. ZOO-a odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?".

26. U citiranoj odluci VSRH je zauzeo slijedeće shvaćanje: "pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe".

27. U vrijeme podnošenja kolektivne tužbe 4. travnja 2012., utužena tražbina, a imajući u vidu utuženi period kako je naprijed obrazloženo, nije bila u zastari, podnošenjem kolektivne tužbe došlo je do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a zastara je za individualne tužbe (pa tako i ovu predmetnu) počela ponovno teći 13. lipnja 2014. u odnosu na tražbinu s osnova povrata preplaćene kamate, tj. 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute (razlike u tečaju CHF).

28. Kako je dakle, ovdje tužba podnesena 06. lipnja 2019., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 13. lipnja 2014. godine (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna i odnosu na kamatu) tj. 14. lipnja 2018. (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna i odnosu na valutu) to je proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena u zastarnom roku pa istaknuti prigovor zastare nije osnovan. Nadalje, u odnosu na pogrešno obračunatu glavnicu od 01. listopada 2015. također nije protekao petogodišnji zastarni rok.

29. Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje po sudskom vještaku D&S d.o.o. Karlovac a zadatak vještak je bio utvrditi koliki je iznos tužiteljica preplatila na ime razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj ugovorom o kreditu i iznosa kamata obračunatih prema odlukama banke o promjeni kamatnih stopa i to sve u mjesečnim iznosima i u ukupnom iznosu i koliki je iznos je preplatila na ime razlike u valuti između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je kredit isplaćen i iznosa koje je tužitelj platio zbog rasta tečaja CHF također sve u mjesečnim iznosima i ukupno, te razliku između konvertirane glavnice u kunama i glavnice kakva bi bila da se preostala glavnica pretvori u kunsku po početnom tečaju, kao da uračuna priznatu pretplatu provedenu konverzijom kredita s potraživanjem tužiteljice.

30. Iz nalaza vještaka (list 255-265) proizlazi:

- da je kamatna ugovorena stopa bila 8,25% godišnja, promjenjiva, rok otplate je 216 mjeseci, način otplate je mjesečni anuiteti u kunskoj protuvrijednosti 489,58 CHF obračunatih po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan plaćanja, time da prema otplatnom planu tužene (list 10 spisa) mjesečni anuiteti iznose 489,58 CHF i dospijevaju prvog dana u mjesecu, time da prema otplatnom planu prvi anuitet dospijeva na naplatu 01.07.2006. a posljednji 01.06.2024,

- da su stranke Aneksom ugovora o kreditu ugovorile da postoji preplata nakon konverzije u iznosu od 32.718,95 kn na dana sklapanja Aneksa tj. dana 7. siječnja 2006. g.,

-da se kamatna stopa prema kojoj je tuženik obračunavao otplatu kredita (iskazano u dokumentima "obavijesti o promjeni kamatnih stopa sa lista br. 26 spisa) mijenjala tijekom otplate kredita od početnih 8,25% kamatne stope do najviše 9,20% kamatne stope, da je od 01.lipnja 2015.. do dana 01. srpnja 2015. kamatna stopa bila niža od ugovorene i iznosila je 8,073% godišnje,

- da je tužiteljica u utuženom periodu na ime razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj ugovorom o kreditu i iznosa kamata koje je platila preko početne kamatne stope prema obračunu i odlukama banke o promjenjivoj kamatnoj stopi preplatila 1.727,26 CHF, što po srednjem tečaju banke na dan plaćanja anuiteta iznosi 10.040,73 kn, po pojedinačnim mjesečnim iznosima iskaznim u tablici vještaka u stupcu "l9" (CHF) i u stupcu "20" (HRK),

- da je tužiteljica kroz mjesečne anuitete zbog ugovorene valutne klauzule (promjene tečaja) tj. na ime razlike između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je tužitelju kredit isplaćen i iznosa koji je tužitelj platio zbog rasta tečaja CHF, preplatio iznos od 48.013,46 kn, po pojedinačnim mjesečnim iznosima iskaznim u tablici vještaka na u stupcu "21",

- da razlika glavnice koja je ušla u konverziju (radi promjene kamatnih stopa tijekom otplate kredita od korištenja do konverzije) viša je za 549,56 CHF odnosno 2.555,07 kn po tečaju kod korištenja kredita od glavnice po početnom otplatnom planu.

31. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, jasnim i preciznim. Tužiteljica je prihvatila nalaz i mišljenje financijskog vještaka u cijelosti, dok je tuženik prihvatio matematički izračun vještaka. Nadalje, financijski vještak je u svom očitovanju sa lista br. 284-285 argumentirano i uvjerljivo otklonio sve prigovore tuženika kao paušalne i neosnovane. Zatim, financijski vještak je u svom očitovanju (list br. 480-481) utvrdio, da je konverzija napravljana zakonito i računski točno sukladno ZID ZKP/15.

32. Naime, tuženik je podneskom od 28. siječnja 2021. (list br. 164-176) stavio prigovor prebijanja svoje tražbine s osnove uračunavanja iznosa od 32.718,95 kn priznatom konverzijom kredita. Sud je ocijenio tuženikov prigovor prijeboja neosnovanim. Naime, financijski vještak je prilikom izračuna uračunao navedeni iznos. Ovakav izračun prihvaća i tužiteljica specificirajući tužbeni zahtjev.

33. Tužiteljica je kao što je naprijed navedeno u skladu s nalazom vještaka specificirala tužbeni zahtjev na ukupan iznos od 7.161,80 eura/53.960,56 kn (za preplaćene kamate i za preplaćeni tečaj zbog rasta CHF) i iznosu od 339,12 eura/2.555,07 kuna na ime pogrešno obračunate glavnice , na koje iznose traži zakonsku zateznu kamatu od dospijeća tj. dana zadnjeg povrata pa do isplate, a kako kamata i pripada u smislu odredbe čl. 1115. st.1. ZOO tj. tuženik je kao nepošteni stjecatelj dužan zz kamate platiti od dana stjecanja.

34. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 173/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19), a koji se primjenjuje prema prijelaznim i završnim odredbama ZPP/19 na postupke koje na postupke u kojima do stupanja na snagu izmjena ZPP/19 nije donijeta prvostupanjska odluka.

35. Slijedom toga omjer uspjeha stranaka u postupku se ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj uspio u cijelosti.

36. Trošak tužiteljici sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku a koji trošak pripada sukladno vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023), te troška knjigovodstvenog vještačenja, te trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu.

37. Tužiteljici prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 7.500,91 euro/56.515,63 kn pripada trošak sastava tužbe od 6. lipnja 2019 (tbr. 7. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura, sastava podneska od 2. rujna 2019. (očitovanje na odgovor na tužbu) sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastava podneska od 11. veljače 2021. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanja na ročištu 24. veljače 2021. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9. t.1.), sastava podneska od 12. ožujka 2021. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastava podneska od 17. lipnja 2021. sa PDV-om u iznosu od 250,00 euraTbr.8.t.1.), zastupanja na ročištu 15. veljače 2023. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9. t.1.), te pristupa na ročište za objavu presude dana 8. ožujka 2023. (tbr. 9. toč. 3.) sa PDV-om u iznosu od 125,00 eura, trošak sastava žalbe od dana 16. ožujka 2022. (tbr. 10. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 312,50 eura, zastupanja na ročištu 22. listopada 2024. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9. t.1.), zastupanja na ročištu 27. veljače 2025. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9. t.1.), zastupanja na ročištu 12. veljače 2026. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9. t.1.), te pristupa na ročište za objavu presude dana 5. ožujka 2026. (tbr. 9. toč. 3.) sa PDV-om u iznosu od 125,00 eura.

38. Tužitelju je priznat u trošak financijskog vještačenja u iznosu od 331,81 eura/2.500,00 kn, te trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 149,98 eura/1.130,00 kn, na presudu u iznosu od 121,44 euro/915,00 kn, na žalbu 26,54 eura.

39. Obzirom da je tužitelj nakon provedenog financijskog vještačenja povukao dio tužbenog zahtjeva sa 78.000,00 kuna na konačno postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 56.515,63 kuna/7.500,91 eura, sud je ocijenio da tužitelj uspio u sporu od 90%, a tuženik 10%, stoga je sud tužiteljici dosudio 80% svih troškova.

40. Dakle, tužiteljici su ukupno priznati i dosuđeni parnični troškovi u iznosu od 2.953,81 eura (80% od 3.692,27 eura).

41. Tužiteljici nije priznat trošak preliminarnog izračuna sačinjenog prije podnošenja tužbe. Ovo iz razloga što preliminarni izračun sačinjen prije podnošenja tužbe nije parnični trošak, već sporedna tražbina uz glavni dug.

42. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Karlovcu, 5. ožujka 2026.

Sudac

Miroslav Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Irena Blauhorn odvjetnica u Karlovcu

2. Damir Metelko odvjetnik u Zagrebu