REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-1204/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, a na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Tonija Kapeline, u pravnoj stvari tužitelja GRADSKA PLINARA ZAGREB-OPSKRBA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 74364571096, protiv tuženika TK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Matija Barić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Matana & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne, usmene i javne rasprave, zaključene 19. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, 5. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršiteljice dužnosti javnog bilježnika Andree Kurilić iz Zagreba pod poslovnim brojem UPP/OS-Ovrv-14/2024 od 8. ožujka 2024. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 30,20 EUR i nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju GRADSKA PLINARA ZAGREB-OPSKRBA d.o.o. nadoknaditi tuženiku TK troškove parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR (slovima: sto dvadeset pet eura), u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja GRADSKA PLINARA ZAGREB-OPSKRBA d.o.o. za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na temelju prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave tužitelja (ranije ovrhovoditelja) vršiteljica dužnosti javnog bilježnika Andrea Kurilić iz Zagreba donijela je 8. ožujka 2024. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem UPP/OS-Ovrv-14/2024 kojim je tuženiku (ranije ovršeniku) naloženo tužitelju platiti iznos od 30,20 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama. Istim rješenjem tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor u kojem u bitnome navodi da tužitelj uz prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave nije dostavio nikakvu osnovu temeljem koje bi dokazao da postoji pravni odnos između tužitelja i tuženika. Ističe i da ugovor o opskrbi plinom nikada nije sklopljen među strankama. Navodi i da nije vidljivo na koju se nekretninu navodno dugovanje odnosi, kao niti broj plinomjera i ID mjernog mjesta.

3. Sud je rješenjem od 21. siječnja 2025. (list 36-38 spisa) stavio izvan snage spomenuto rješenje o ovrsi, u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je odlučio da će se daljnji postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka tužitelj je u bitnome naveo da je tuženik evidentirani korisnik usluge opskrbe plinom na adresi obračunskog mjernog mjesta [adresa] pod šifrom kupca 140594, obračunsko mjerno mjesto (OMM) 201954, a sukladno odredbama Općih uvjeta opskrbe plinom te temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine, izvatka iz zemljišnih knjiga te priključnica operatora distribucijskog sustava. Ističe da je na izdanim priključnicama naznačeno ime kupca, broj plinomjera [broj plinomjera], šifra kupca i ostali bitni podaci te da je iz dostavljenih priključnica operatora distribucijskog sustava utvrđeno da je u trenutku izdavanja istih (5. veljače 2021.) kao kupac plina bila evidentirana DK, a od koje je tuženik kupoprodajnim ugovorom od 23. lipnja 2021. stekao u vlasništvo predmetnu nekretninu prilikom čega je sastavljen i primopredajni zapisnik kojim je tuženik ušao u posjed predmetne nekretnine te kojim je od navedenog datuma preuzeo obvezu plaćanja svih energenata. Nadalje, navodi da je 26. srpnja 2021. operator obavijestio tužitelja o promjeni u evidenciji kupaca na predmetnom obračunskom mjernom mjestu (IB OMM) 201954 temeljem zahtjeva dotadašnjeg vlasnika i evidentiranog krajnjeg kupca koji dostavlja ugovor o kupoprodaji nekretnine od 21. lipnja 2021. sklopljenog između dotadašnjeg vlasnika i evidentiranog krajnjeg kao prodavatelja te tuženika kao kupca i novog vlasnika te zapisnika o primopredaji nekretnine od 23. lipnja 2021. kojom tuženik temeljem navedenog kupoprodajnog ugovora preuzima predmetnu nekretninu u posjed. Tužitelj navodi kako je količina potrošenog plina utvrđena očitanjem/procjenom plinomjera te da je isto stanje naznačeno i na dostavljenim računima. Ističe i da je su tuženiku uredno ispostavljeni predmetni obračuni potrošnje plina, a na koji tuženik nije istaknuo nikakve prigovore. Ističe i da se predmetno potraživanje odnosi i na naknadu za distribuciju plina, odnosno mjesečnu fiksnu naknadu koju kupci plaćaju u računu temeljem Odluke Vlade RH iz 2012. godine, a koja se odnosi na distribuciju plina, odnosno za održavanje plinomjera i pripadajuće troškove. Slijedom navedenog, predlaže da se održi na snazi platni nalog te da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka.

5. Tuženik je u nastavku postupka u bitnome naveo da osporava osnovanost tužbenog zahtjeva, navodeći da s tužiteljem nije u ikakvom pravnom odnosu. Pojašnjava da s tužiteljem nikada nije sklopio ugovor o opskrbi plinom u odnosu na predmetnu nekretninu te da tijekom utuženog razdoblja nije koristio usluge tužitelja. Ističe i prigovor zastare. Predlaže da sud ukine platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi te da odbije tužbeni zahtjev.

6. U tijeku postupka sud je izveo dokaze čitanjem izvatka iz sudskog registra (list 14-18 spisa), izvatka iz poslovnih knjiga (list 22 spisa), e-mailova (list 43 spisa), zapisnika o primopredaji nekretnine (list 44-47 spisa), izvatka iz zemljišne knjige (list 48-51 spisa), priključnice (list 54 spisa), ispitnog izvještaja (list 55 spisa) i preslike računa (list 56-62 spisa).

6.1. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje u tekstu: ZPP). Naime, punomoćnici stranaka su na zadnjem ročištu izjavili da nemaju drugih dokaznih prijedloga i da predlažu zaključenje glavne rasprave.

7. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za uslugu opskrbe plinom tuženiku u razdoblju od 1. travnja 2022. do 30. lipnja 2023. vezano uz obračunsko mjerno mjesto identifikacijskog broja (IB OMM) 201954 na adresi u [adresa] s time da se utuženo potraživanje odnosi na obračunatu fiksnu naknadu za distribuciju plina te na naknadu za isporučeni plin.

9. Između stranka je nesporno da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine, dok je s druge strane sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva te zastara tužbenog zahtjeva.

10. Čitanjem izvatka iz poslovnih knjiga (list 22 spisa) i računa tužitelja (list 56-62 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj evidentirao tuženika kao korisnika njegove usluge isporuke plina na obračunskom mjernom mjestu broj 201954 koje se nalazi na adresi u [adresa].

10.1. Iako izvod iz poslovnih knjiga i računi predstavljaju vjerodostojne isprave sukladno čl. 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22), iste isprave ne predstavljaju javne isprave koje dokazuju istinitost onoga što se u njima potvrđuje ili određuje u smislu čl. 230. ZPP-a. Stoga se, u situaciji kada tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva, upravo na strani tužitelja nalazi teret dokazivanja da je tuženik bio korisnik njegovih usluga u odnosu na određenu nekretninu tijekom utuženog razdoblja te da postoji pravna osnova naplaćivanja predmetne obveze.

11. Uvidom u priključnicu broj 10706/21 od 5. veljače 2021. utvrđeno je da se priključnica odnosi na obračunsko mjerno mjesto [adresa]. Međutim, ista se odnosi na JK te nije potpisana od strane iste.

12. Odredbom čl. 67. st. 1. Zakona o tržištu plina ("Narodne novine" broj 18/18, 23/20; dalje: ZTP) propisano je da se prava i obveze između svakog opskrbljivača plinom i krajnjeg kupca uređuju ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca, dok je st. 8. istog tog članka propisano da je svaki opskrbljivač plinom obvezan sklopiti ugovor o opskrbi plinom s krajnjim kupcem u pisanom obliku, a koji ugovor ima točno propisan minimalni sadržaj. Također, bitno je napomenuti da čl. 4. st. 1. Općih uvjeta opskrbe plinom ("Narodne novine" broj 50/18, 88/19, 39/20, 100/21; dalje: Opći uvjeti) propisano da opskrbljivači plinom i krajnji kupci svoje međusobne odnose reguliraju jednim od sljedećih ugovora: ugovorom o opskrbi plinom, ugovorom o opskrbi plinom u obvezi javne usluge ili ugovorom o zajamčenoj opskrbi plinom krajnjeg kupca. Dakle, iz naprijed navedenih odredbi proizlazi da se prava i obveze tužitelja i krajnjeg korisnika njegovih usluga uređuju ugovorom o opskrbi, koji mora biti sklopljen u pisanom obliku.

13. Tužitelj u tijeku postupka nije dostavio nikakav ugovor o opskrbi koji bi bio sklopljen s tuženikom u smislu čl. 4. st. 1. Općih uvjeta, niti predlaže izvođenje bilo kakvih dokaza na temelju kojih bi se moglo utvrditi da je takav ugovor uopće sklopljen. Tužitelj doduše tijekom postupka predlaže da sud službenim putem zatraži od Gradske plinare Zagreba d.o.o. (distributer) podatke o priključenju i svu ostalu dodatnu dokumentaciju na temelju koje je tuženik evidentiran kao kupac plina, no u odnosu na takav dokazni prijedlog tužitelja treba reći da iz samog činjeničnog supstrata, a niti iz zakonskih odredbi primjenjivih u ovom slučaju, ne proizlazi da eventualno sklopljeni ugovor o opskrbi između tužitelja i tuženika predstavlja ispravu koju je naprijed spomenuto društvo dužno po zakonu pokazati ili podnijeti, a isto ne predstavlja niti ispravu koja je po svojem sadržaju zajednička za to društvo i tužitelja jer se radi o ugovoru koji tužitelj (kao opskrbljivač) sklapa s krajnjim korisnikom.

13.1. U odnosu na utvrđeno iz priključnice broj 10706/21 za istaknuti je da nije potpisana od strane tuženika te da ista čak niti ne glasi na tuženika.

14. Slijedom navedenog, s obzirom da tužitelj nije dokazao da je s tuženikom sklopio ugovor o opskrbi u odnosu na predmetnu nekretninu, sud je u pogledu navedenog zaključio na temelju pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP), odnosno zaključio je da tužitelj i tuženik nisu sklopili spomenuti ugovor.

15. Korisnici usluga tužitelja zaista su dužni, uz naknadu za stvarno isporučeni i utrošeni plin (stavka "Ts1" izražena u kn/kWh na utuženom računu), platiti i fiksnu naknadu (stavka "Ts2" na utuženom računu), odnosno naknadu koja je namijenjena pokrivanju pripadajućeg dijela fiksnih troškova obavljanja distribucije plina (Ts2) na obračunskom mjernom mjestu, sukladno Metodologiji utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za distribuciju plina (čl. 4. st. 2. toč. 3. Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava, "Narodne novine" broj 50/18, 88/19, 36/20, 100/21; dalje). Fiksna naknada predstavlja obvezni sadržaj računa za isporučeni plin u smislu čl. 23. st. 1. Općih uvjeta opskrbe plinom ("Narodne novine" broj 50/18, 88/19, 39/20, 100/21) u vezi s odredbama Odluke o iznosu tarifnih stavki za distribuciju plina ("Narodne novine" broj 141/21). Međutim, s obzirom da tuženik nije korisnik usluga tužitelja, odnosno da s istim nije sklopio ugovor o opskrbi, tužitelj prema stavu ovog suda ne može osnovano tražiti isplatu naknade za isporučeni plin ("Ts1"), a niti fiksne naknade vezane uz to ("Ts2").

16. Sud nije ulazio u pitanje zastare tužbenog zahtjeva, jer je tužbeni zahtjev ionako neosnovan kao što je već navedeno.

17. Slijedom svega navedenog, sud je na temelju čl. 67. st. 1. ZTP-a u vezi s čl. 4. st. 1. Općih uvjeta ukinuo platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi (čl. 451. st 3. ZPP) te je odbio tužbeni zahtjev i odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

18. S obzirom da se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, kako će biti obrazloženo u nastavku odluke. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa).

18.1. Tuženiku, koji je u ovoj parnici uspio u cijelosti, priznat je trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak u visini 50 bodova (Tbr. 7/9. Tarife), što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za PDV od 25 % (Tbr. 46. Tarife) iznosi 125,00 EUR. Dakle, tuženik ima pravo na naknadu troškova u iznosu 125,00 EUR.

18.2. Budući je u cijelosti izgubio ovaj spor, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a u cijelosti je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 5. ožujka 2026.

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka u roku od petnaest dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ovoga Zakona.

Dostaviti:

1. Tužitelju – uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu

2. Tuženiku po pun.