REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Poslovni broj: Pn-890/23-16
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PE OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku iz odvjetničkog društva Pavičić & Partneri, odvjetnicima u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. OIB:26187994862 iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, zastupanog po punomoćniku RE, mag.iur., po generalnoj punomoći Su-493/24, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 12. veljače 2026. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice ŽE, odvjetničkog vježbenika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 05. ožujka 2026. godine
p r e s u d i o j e
I.Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d. OIB:26187994862 iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, platiti tužiteljici PE OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 1.460,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08. ožujka 2025. godine do isplate, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 779,02 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. ožujka 2026. godine do isplate, a sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.
II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 790,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08. ožujka 2025. godine do isplate kao neosnovan.
III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Punomoćnik tužiteljice u tužbi navodi da je dana 19. listopada 2024. godine u Otočcu, mjesto Ličko Lešće, u ulici Ličko Lešće 165 D, tužiteljica stradala u prometnoj nezgodi kao putnica u vozilu registracijske oznake [registarska oznaka], za koju nezgodu je odgovoran GE, koji je upravljajući osobnim vozilom registracijske oznake [registarska oznaka], osiguran kod tuženika, vozeći se suprotnom prometnom trakom prešao u traku u kojoj se nalazilo vozilo u kojem se nalazila tužiteljica kao putnica, udario u to vozilo i zatim se udaljio s mjesta nezgode. Nastavno punomoćnik tužiteljice je ističući da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji naglasio da se tužiteljica u mirnom postupku dana 07. ožujka 2025. godine obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom te je tuženik platio tužiteljici na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 1.500,00 eura. Slijedom navedenog punomoćnik tužiteljice je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio na ime naknade neimovinske štete iznos od 3.558,00 eura te na ime naknade novčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 192,00 eura, a što ukupno iznosi 3.750,00 eura, a kada se od tog iznosa odbije nesporno plaćeni iznos od 1.500,00 eura, potražuje se iznos od 2.250,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08. ožujka 2025. godine do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
2. Punomoćnik tuženika se očitovao na tužbu na način da je priznao pasivnu legitimaciju, nastanak predmetnog štetnog događaja i odgovornost, s time da je istaknuo da je tuženik u mirnom postupku platio tužiteljici na ime naknade neimovinske i imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 1.500,00 eura te je ujedno napomenuo kako je nesporna činjenica da su tužiteljici potrebnu tuđu pomoć i njegu pružali ukućani. Nastavno punomoćnik tuženika je osporio visinu tužbenog zahtjeva, jer je isti previsok, obzirom na jačinu i karakter ozljeda koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju, orijentacijske kriterije te sudsku prasku u istovjetnim slučajevima, a osporio je i zatraženi tijek zatezne kamate navodeći da se na neimovinsku štetu zatezne kamate računaju od završetka liječenja i stabilizacije zdravstvenog stanja narušenog štetnim događajem, dok se na nenovčanu imovinsku štetu s naslova tuđe pomoći njege zatezne kamate mogu računati jedino od dana kada visina nereparirane štete bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja. Slijedom navedenog punomoćnik tuženika je predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u presliku potvrde MUP-a, PU Ličko-senjske, PP Otočac od 21. studenog 2024. godine (stranica 5-6 spisa), u presliku medicinske dokumentacije (stranica 7-12 spisa), u presliku odštetnog zahtjeva s preslikom e-maila od 07. ožujka 2025. godine (stranica 13-15 spisa), u presliku zdravstvenog kartona (stranica 34-46 spisa) te u nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Igora Stipančića (stranica 50-52 spisa).
4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
5. Među strankama je dakle nesporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja, kao i činjenica da je tuženik u mirnom postupku platio tužiteljici na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 1.500,00 eura. Isto tako nesporna je činjenica da su tužiteljici potrebnu tuđu pomoć i njegu pružali ukučani. Naprotiv sporna je visina tužbenog zahtjeva, kao i zatraženi tijek zakonske zatezne kamate.
6. Prvenstveno treba naglasiti da je punomoćnik tužiteljice tužbenim zahtjevom od 30. prosinca 2025. godine povisio tužbeni zahtjev čime je tužba sukladno odredbi članka 191. stavka 1. ZPP-a preinačena, za što je prema odredbi članka 190. stavka 3. ZPP-a potreban pristanak tuženika, s time da se tuženik nije protivio preinaci tužbe, pa se prema odredbi članka 190. stavka 4. ZPP-a smatra da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe.
7. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Igora Stipančića, specijalist kirurgije (stranica 50-52 spisa) proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila trzajnu ozljedu vrata i natučenje oba koljena uz ogrebotinu desnog koljena, dan nakon štetnog događaja pregledana je u OHBP-u KB „Sveti Duh“ te su dijagnostičkim pretragama utvrđene navedene ozljede, provedeno je liječenje imobilizacijom vrata i mirovanjem te fizikalnom terapijom. Nastavno sudski vještak je ističući da se tužiteljica na pregledu kod vještaka 11. studenog 2025. godine žalila na jače bolove u desnom koljenu, iako je i prije ovog događaja imala tegobe s koljenom, kao i na povremene bolove u vratu kod duljeg držanja glave u prinudnom položaju, naglasio da je kliničkim pregledom utvrdio: loše držanje, ramena prema naprijed i spuštena, izražen cervikotorakalni prijelaz; glava na palpaciju, kao i izlazišta krajnijskih živaca bezbolna; PVM vratnog dijela blaže napeta; palpacija spinoznih nastavaka duž kralješnice bezbolna, kretnje vratne kralješnice: antefleksija 55 stupnjeva, retrofleksija 65 stupnjeva, laterofleksija lijevo 40 stupnjeva, desno 45 stupnjeva, rotacija lijevo 70 stupnjeva, desno 75 stupnjeva; GMS primjerena; testove koordinacije izvodi uredno; u Rombergu stabilna; hod uredan, na prstima i petama uredno izvodi, čučanj potpun; koljena bez otoka, deformiteta i izljeva, opseg koljena obostrano jednak i iznosi 36 cm; nema vidljivih ožiljaka na koljenima, palpatorno bolnost s unutarnje (medijalne) strane desnog koljena; kretnje oba koljena jednake; opseg pokreta: fleksija-ekstenzija 135-0-5; testovi stabilnosti varus i valgus test negativan, prednja ladica negativna, P negativan, KE negativan. Isto tako sudski vještak je posebno istaknuo da je iz medicinske dokumentacije, odnosno zdravstvenog kartona, kao i pretraga koja je načinila nakon ovog događaja, MR oba koljena, razvidno da je prije ovog štetnog događaja imala tegoba s koljenima te na oba koljena postoje promjene koje nisu uzrokovane traumom u ovom događaju, već postoje promjene tetivno-ligamentarnih struktura oba koljena degenerativnog karaktera, izraženije lijevog, ali MR desnog koljena 03. veljače 2025. godine ukazuje da postoji oštećenje unutarnje pobočne sveze (medijalnog kolateralnog ligamenta) I stupnja. Naime ovo oštećenje je moglo nastati u predmetnom štetnom događaju, jer ovakva ozljeda nastaje pri udarcu s vanjske bočne strane pri čemu nastaje istezanje i kidanje ligamenta s unutarnje strane koljena zbog tzv. valgus stresa, s time da oštećenje ovog ligamenta I stupnja dovodi do bolova, ali ne i do nestabilnosti koljena, a tužiteljica ima urednu stabilnost oba koljena te uredne kretnje oba koljena, pa tvrdnja tužiteljice da nakon ove ozljede ima nešto veću bol u desnom koljenu od one koju je imala prije ovog događaja ima uporišta u medicinskoj dokumentaciji. Nastavno sudski vještak je navodeći da se završetkom liječenja smatra zadnji pregled fizijatra kojeg je načinila 03. ožujka 2025. godine, naglasio da trajne posljedice ozljeda zadobivenih u ovom štetnom događaju dovode do smanjenja životne aktivnosti za 4-5%, a očituju se zaostalim bolovima u vratu te vrlo blagom ograničenju retrofleksije, dok su ostale kretnje uredne za dob i spol. Isto tako tužiteljica je trpila bolove jakog intenziteta do 3 dana, srednjeg do 7 dana, a manjeg još do 5 tjedana sveukupno, dok je strah i to tzv. primarni strah, strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja bio intenzivan i kratkotrajan, a tzv. sekundarni strah, strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta trajao je do 2 dana, srednjeg do 6 dana i manjeg oko mjesec dana. Konačno tužiteljici je tuđa pomoć bila potrebna u trajanju tjedan dana 2 sata na dan zbog mirovanja i nošenja ovratnika, a potom je još trebala pomoć u ukupnom trajanju od 3 tjedna 3 puta tjedno po 2 sata zbog nepodnošenja uobičajenog svakodnevnog napora.
8. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Igora Stipančića, jer je izrađen temeljem uvida u medicinsku dokumentaciju, uključujući i presliku zdravstvenog kartona, kao i kliničkog pregleda tužiteljice te je logičan i obrazložen, a tim više što na isti niti stranke nisu imale nikakvih prigovora.
9. S obzirom na intenzitet i trajanje bolova tužiteljice, a u pitanju su bolovi jakog intenziteta u trajanju do 3 dana, srednjeg do 7 dana, a manjeg još do 5 tjedana sveukupno, sud je u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. i stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO-a) i odredbe članka 223. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a utvrdio da tužiteljici po ovom kriteriju neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.100,00 eura.
10. Nastavno s obzirom na intenzitet i trajanje straha tužiteljice, a u pitanju je tzv. primarni stah, strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan, dok je tzv. sekundarni strah, strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta trajao do 2 dana, srednjeg do 6 dana i manjeg oko mjesec dana, sud je u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a i odredbe članka 223. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a utvrdio da tužiteljici po ovom kriteriju neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 900,00 eura.
11. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim je tužiteljica zatražila naknadu neimovinske štete po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti prihvaćajući mišljenje sudskog vještaka dr. Igora Stipančića da zadobivene ozljede smanjuju životnu aktivnost za 4-5%, a očituju se zaostalim bolovima u vratu i vrlo blagom ograničenju retrofleksije te vodeći računa da je tužiteljica osoba životne dobi od 20 godina, sud je u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a i odredbe članka 223. ZPP-a utvrdio da tužiteljici po ovom kriteriju neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 800,00 eura.
12. S obzirom da je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila potrebna u trajanju tjedan dana 2 sata na dan zbog mirovanja i nošenja ovratnika, a potom je još trebala pomoć u ukupnom trajanju od 3 tjedna 3 puta tjedno po 2 sata zbog nepodnošenja uobičajenog svakodnevnog napora, a nesporna je činjenica da su joj potrebnu pomoć i njegu pružali ukućani, dakle u pitanju je nenovčana imovinska šteta, sud je u smislu odredbe članka 1095. stavka 1. ZOO-a utvrdio da tužiteljici za ukupno potrebna 32 sata tuđe pomoći i njege pripada novčana naknada u iznosu od 160,00 eura, odnosno 5,00 eura po satu, što je sasvim sigurno manja cijena od cijene sata NKV radnika u utuženom razdoblju u mjestu prebivališta tužiteljice, u vrijeme kada je tužiteljici takva tuđa nestručna pomoć i njega bila potrebna.
13. Imajući na umu da tužiteljici po svim utuženim kriterijima neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.800,00 eura, što je u skladu s Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 05. ožujka 2020. godine i od 15. lipnja 2020. godine, a na ime naknade nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 160,00 eura, što ukupno iznosi 2.960,00 eura, s time da je među strankama nesporna činjenica da je tuženik u mirnom postupku platio tužiteljici na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 1.500,00 eura, to je sud slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 1100. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a, odredbom članka 1095. stavka 1. ZOO-a i odredbom članka 223. ZPP-a stavka 1. i stavka 2. ZPP-a usvojio kao osnovan dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.460,00 eura, dok je naprotiv odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u daljnjem iznosu od 790,00 eura te je odlučeno kao pod točkom I. i točkom II. izreke presude.
14. Nastavno u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 2.250,00 eura na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 08. ožujka 2025. godine do isplate, sud je utvrdio slijedeće. Naime odredbom članka 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a sukladno odredbi članka 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. S obzirom da je sudski vještak dr. Igor Stipančić istaknuo da se završetkom liječenja smatra zadnji pregled fizijatra od 03. ožujka 2025. godine, a tužiteljica se obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom dana 07. ožujka 2025. godine (stranica 13-15 spisa) te je tuženik u mirnom postupku, prije podnošenja tužbe, dana platio tužiteljici na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 1.500,00 eura, to dakle tužiteljica može osnovano zahtijevati na dosuđeni iznos naknade neimovinske i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 1.460,00 eura zakonsku zateznu kamatu tekuću od 08. ožujka 2025. godine do isplate. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 1103. ZOO-a, odredbom članka 1086. ZOO-a, odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a i odredbom članka 12. stavka 1.. stavka 4., stavka 5. i stavka 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – u daljnjem tekstu ZOOP-a) sud je usvojio kao osnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 1.460,00 eura na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 08. ožujka 2025. godine do isplate, dok je naprotiv odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na daljnji iznos od 790,00 eura na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 08. ožujka 2025. godine do isplate te je odlučeno kao pod točkom I. i točkom II. izreke presude.
15. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud tužiteljici zastupanoj po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava odštetnog zahtjeva od 200,00 eura (Tbr. 32. točka 1.), troška sastava tužbe od 30. travnja 2025. godine u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), troška sastava podneska od 24. lipnja 2025. godine u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 16. srpnja 2025. godine u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 07. kolovoza 2025. godine u iznosu od 37,50 eura (Tbr. 8. točka 4.), troška sastava podneska od 30. prosinca 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. u svezi s tbr. 7. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 12. veljače 2026. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), 25% na ime PDV-a u iznosu od 27,87 eura (Tbr. 36.), troška predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 350,00 eura, troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura te troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 68,95 eura. S obzirom da je tužiteljica uspjela u postupku u omjeru od 64,88%, a tuženik je uspio u postupku u omjeru od 35,12%, pa kada se sukladno odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a od omjera uspjeha tužiteljice oduzme omjer uspjeha tuženika, to je sud tužiteljici zastupanoj po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 779,02 eura, s time da je trošak predujma za medicinsko vještačenje dosuđen u cijelosti, jer taj trošak, koji je bio nužan, ne ovisi o omjeru uspjeha u sporu. Nadalje treba naglasiti da je sud na dosuđeni iznos naknade troška parničnog postupka sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a dosudio zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, odnosno tekuću od 05. ožujka 2026. godine do isplate. Slijedom navedeno odlučeno je kao pod točkom točkom I. izreke presude.
16. Naprotiv zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka i to troška zastupanja na ročištu 01. srpnja 2025. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 2. ZPP-a u svezi odredbom članka 152. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od 150,00 eura, jer je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja, kako bi se tuženiku dostavio podnesak punomoćnika tužiteljice od 24. lipnja 2025. godine, što rezultira time da tužiteljica ne može osnovano zahtijevati niti naknadu troška pristupa na to ročište po Tbr. 9. točci 5., već je dužna sama snositi trošak tog ročišta. Isto tako zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava podneska od 07. kolovoza 2025. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od 38,00 eura, jer je tim podneskom punomoćnik tužiteljice dostavio presliku zdravstvenog kartona, pa tužiteljica može osnovano zahtijevati naknadu troška sastava tog podneska po Tbr. 8. točci 4., dakle kao za neobrazloženi podnesak, što isti i jest, a što je tužiteljici i dosuđeno i to s obzirom na vrijednost predmeta spora u iznosu od 37,50 eura. Nastavno zahtjev tužiteljice za naknadom troška pristupa na ročište za objavu i uručenje presude sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer od kada funkcionira e-oglasna ploča suda, o čemu su stranke obaviještene, trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude nije nužan trošak, čiju bi naknadu stranka mogla osnovano zahtijevati, a to tim više što intencija zakonodavca kada je propisao uručenje presude na ročištu za objavu i uručenje, odnosno dostavu presude putem e-oglasne ploče, sasvim sigurno nije bila na taj način povećavati troškove parničnog postupka, nego upravo suprotno. Iako je Tbr. 9. točkom 3. predviđena naknada troška pristupa na ročište za objavu i uručenje presude treba posebno naglasiti da sud odluku o naknadi troškova donosi sukladno odredbi članka 151. stavka 1. ZPP-a i odredbi članka 155. stavka 1. ZPP-a, dakle vodeći računa o ekonomičnosti postupka, odnosno da se svaki parnični postupak završi u razumnom roku i samo s onim troškovima koji su bili potrebni, a trošak pristupa na ročište i objavu presude nikako nije potreban, a tim više što za tu parničnu radnju niti nije potrebno nikakvo stručno znanje punomoćnika tužiteljice, koje bi moglo opravdati taj trošak. Nadalje i zahtjev tužiteljice za naknadom troška sudske pristojbe na presudu sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 2. ZPP-a i odredbe članka 151. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od 69,02 eura, jer je tužiteljica obvezna platiti sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 68,95 eura, što je tužiteljici i dosuđeno. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.
17. Konačno stopa zatezne kamate određena je sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
U Zagrebu, dana 05. ožujka 2026. godine
Sudac:
Dijana Mađerčić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud.
DNA:
1. Tužiteljici po punomoćniku – uz rješenje na platež sudske pristojbe na presudu u iznosu od 68,95 eura
2. Tuženiku
U Zagrebu, dana 05. ožujka 2026. godine