Poslovni broj: Us I-646/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja ŠP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1., OIB: 66486182714, zastupan po opunomoćeniku (zaposleniku tuženika) GP, (punomoć pohranjena u Uredu predsjednice ovoga suda), radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 13. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja i opunomoćenika tuženika, dana 5. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II 560-01/24-01/159, Urbroj: 512-2501-24-2 od 29. svibnja 2024. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju presude.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 560-01/24-01/159, Urbroj: 512- 2501-24-2 od 29. svibnja 2024. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP/I 560-01/23-01/220, Urbroj: 512M2-6510-24-10 od 25. ožujka 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje) a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite Mjesne zajednice Glavice za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

2.Tužitelj pravodobno podnesenom tužbom ovome sudu pobija navedeno drugostupanjsko rješenje navodeći, u bitnome, da je u svom iskazu naveo da je sa dijelom mještana stražario kod repetitora „ Š, da je bio naoružan lovačkom puškom te da je bio prisutan kod napada na vojarnu JNA ZP a što da potvrđuju i svjedoci AP, ĆP i KP. Nadalje se u tužbi ističe da je tužitelj bio pripadnik naoružanih ONZ MZ Glavice u navedenom vremenskom razdoblju, da je sudjelovao u pripremi i izvođenju radnji za borbeno djelovanje u borbenom sektoru, naoružan lovačkom puškom i pripravan za borbeno djelovanje. Cijelo to vrijeme da je bio pod oružjem sa bojevim streljivom na stražarskoj dužnosti u cilju čuvanja strateških objekata te da je bio pripadnik jedinog naoružanog odreda narodne zaštite na tom području, da je borbeno djelovao odnosno pružao oružani otpor tadašnjem agresoru dana 25. 08. 1991. godine prilikom napada na vojarnu JNA ZP u [adresa]. Tuženo tijelo u pobijanom rješenju da uopće ne spominje a niti valorizira navedene činjenice, a što da predstavlja ključni temelj za donošenje pozitivnog rješenja u pogledu utvrđivanja pripadnosti borbenom sektoru, odnosno sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u smislu pružanja oružanog otpora tadašnjem agresoru (bivša JNA). Navedenim tužitelj smatra da su se ispunile sve zakonske pretpostavke za primjenu odredbe članka 3.st.1. podst. b) u svezi sa odredbom članka 3.st.2.ZOHBDR-a, za priznavanje statusa hrvatskog branitelja temeljem pripadnosti ONZ MZ Glavice u vremenu od 31.07.1991. do 31.12.1991. Ističe se i da obavljanje zadaća u smjenama i kroz dežurstvo predstavlja borbeno djelovanje u smislu odredbe članka 3. st.2. ZHBDR te da nije potreban kontinuirani otpor agresoru, a koje shvaćanje da je izraženo i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, br. Usž-2350/17-2 od 24. kolovoza 2017. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se njegova tužba uvaži, da se osporavano drugostupanjsko rješenje poništi i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu navode tužitelja smatra neutemeljenim. Poziva se na odredbe članka 3. stavak 1. i 2. te članak 179. stavak 1.a. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj: 121/17, 98/19 i 84/21 – dalje ZHBDR), koje odredbe i citira, te u bitnome ponavlja razloge obrazloženja osporavanog drugostupanjskog rješenja. Predlaže da se tužitelj odbije sa tužbom i tužbenim zahtjevom.

4.Tužitelj se u podnesku zaprimljenom kod ovoga suda dana 08. rujna 2025. očitovao na tuženikov odgovor na tužbu na način da u bitnome ponavlja navode iz tužbe dodajući da su javnopravna tijela u obvezi provesti ispitni postupak te utvrditi pravo stanje stvari, da se tuženik ne može pozivati na službene evidencije jer da je predmet upravnog postupka upravo utvrđivanje pripadnosti OSRH u onom periodu koji je ispušten iz evidencija. Tuženik da činjenicu pripadnosti tužitelja ONZ MZ Glavice u spornom razdoblju utvrđuje samo na temelju podataka iz službene evidencije ne dajući pritom nikakve razloge zbog čega ne poklanja vjeru iskazima svjedoka i tužitelja koji da jednako iskazuju o pripadnosti tužitelja ONZ MZ Glavice. Suprotno navodima tužitelja svjedoci da nisu dužni u upravnom postupku dostavljati ikakve dokaze na okolnost svojih iskaza već da sam iskaz svjedoka predstavlja dokaz u postupku i službena osoba upravnog tijela da je dužna cijeniti iskaz svjedoka i obrazložiti poklanja li vjeru iskazu svjedoka ili ne i dati razloge izraženom stajalištu. Tuženik da ničim nije dokazao neistinitost navoda svjedoka a što da navodi na zaključak da je iskazima svjedoka dokazano tužiteljevo sudjelovanje u Domovinskom ratu kao pripadnika ONZ MZ Glavice u spornom razdoblju. Slijedom navedenog ustraje u tužbenom zahtjevu.

5.U sporu je održavanjem rasprave te razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 – dalje: ZUS).

6.Tužitelj je na raspravi ostao pri navodima tužbe i podneska te u tužbenom zahtjevu.

7.Tuženik je po svom opunomoćeniku naveo da ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu a time i kod zahtjeva da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

8.Sud je izveo dokaze čitanjem spisa ovog upravnog spora te spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

9.Tužitelj a ni tuženik nisu zatražili niti popisali troškove ovog upravnog spora.

10.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11.Iz podataka spisa je razvidno te među strankama nije sporno da je tužitelj dana 12. lipnja 2023. podnio zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Naoružanom odredu Narodne zaštite Mjesne zajednice Glavice u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. 12.Odredbom članka 3. stavak 1. ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i; f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. (stavak 1.).

13.Stavkom 2. istog članka propisano je da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Repbulike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovog članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 05. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

14.Odredbom članka 179. stavak 1. točka a) ZHBDR-a propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenog upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi evidenciju.

15.Osporavano rješenje tuženika od 29. svibnja 2024., kojim je odbijena žalba tužitelja na prvostupanjsko rješenje od 25. ožujka 2024. (kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje trženog statusa) obrazlaže se u bitnome time da je u provedenom postupku nesporno utvrđeno da tužitelj nije evidentiran na službenom popisu pripadnika ONZ Glavice, da je uvidom u izjave tužitelja i saslušanih svjedoka razvidno da je tužitelj u traženom razdoblju obavljao stražarske dužnosti te ostale zadaće organizacijske prirode, poput čuvanja vitalnih objekata u Mjesnoj zajednici, da se navedene aktivnosti ne mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj vezi s tim otporom sukladno odredbi članka 3. stavak 2. ZHBDR-a, pa da stoga, sve da je nesporna pripadnost tužitelja odredima NZ u traženom razdoblju, isti da nije sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u smislu citiranih zakonskih odredbi.

16.S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, ovaj sud, ovakvo obrazloženje osporavanog rješenja tuženika ne nalazi pravilnim i zakonitim.

17.Naime, odredbom članka 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21; dalje: ZUP-a) propisano je da u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.

18.Člankom 9. stavkom 1. ZUP-a propisano je da službena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar, a stavkom 2. istog članka propisano je da koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

19.Javnopravna tijela su u smislu citiranih odredbi ZUP-a u obvezi provesti ispitni postupak te utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, svim sredstvima prikladnim za dokazivanje u tu svrhu, pa tako i ispravama i saslušavanjem stranke i svjedoka.

20.Za reći je da je notorna činjenica da uslijed ratnih zbivanja evidencije nisu uredno vođene i da u ratnom razdoblju (tako i u konkretnom slučaju) nije bilo primarno da se sve brižljivo evidentira, kao i da je određen broj ljudi sudjelovao u Domovinskom ratu, a da to nigdje nije evidentirano, radi čega tužitelj nema drugu mogućnost nego putem drugih raspoloživih dokaznih sredstava, pa tako i putem svjedoka dokazivati svoju pripadnost oružanim snagama Republike Hrvatske u spornom razdoblju osobito kad to pokušava dokazati usprkos neurednim evidencijama. Utoliko se ne može osporeno rješenje temeljiti upravo na pozivanju na takve evidencije jer je predmet upravnog postupka upravo utvrđivanje pripadnosti oružanim snagama RH u onom periodu koji je ispušten iz evidencija. U takvom slučaju dokazna snaga evidencija nije i ne može biti jača od onog što proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka, nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno u smislu naprijed citirane odredbe članak 9. ZUP-a.

21.Stoga, sukladno naprijed navedenom, ovaj sud utvrđuje da je u konkretnom slučaju izostala cjelovita i pravilna ocjena svih izvedenih dokaza, te nije pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, a posljedično tome je došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava, a što osporeno rješenje tuženika čini nezakonitim.

22.Naime, tužitelj u svojoj izjavi danoj na zapisnik od 14. srpnja 2023. navodi da je kao mještanin [adresa], zajedno sa dijelom mještana, stražario kod repetitora „Šušnjevača“, da je bio prisutan prilikom napada na vojarnu „Tadija Anušić“ te napominje da je od naoružanja imao lovačku pušku koja je bila vlasništvo njegova brata.

23.Spisu prileži i pisana izjava AP, ĆP i KP koje su dostavljene prvostupanjskom tijelu dana 21. veljače 2024. Isti u svojim izjavama navode da je tužitelj početkom agresije na Republiku Hrvatsku bio pripadnik naoružanog odreda pri MZ Glavice; da je aktivno sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u predmetnom razdoblju, i to posebno noću kao pripadnik seoskih straža u zaštiti repetitora Šušnjevača, zgrade Osnovne škole u Glavicama (gdje se jedno vrijeme nalazio i Krizni stožer); da je bio naoružan lovačkim naoružanjem; da je obavljao i druge poslove u zaštiti vitalnih objekata; da je dana 25. kolovoza 1991. bio aktivni učesnik napada na vojarnu „JNA“ ZP u [adresa] borbeno djelujući iz pravca tvornice Dalmatinka, kada je smrtno stradao hrvatski branitelj Luka Erceg, da se tom prilikom tužitelj nalazio u egzistencijalno ugrožavajućoj situaciji pružajući oružani otpor tadašnjem agresoru, bivšoj JNA te da je stalno bio u pripravnosti aktivno borbeno djelovati jer je stalno bio naoružan te se stalno nalazio na položajima u neposrednoj blizini neprijatelja obnašajući zadane dužnosti u uvjetima neposredne ratne opasnosti.

24.Uzevši u obzir sve navedeno ovaj sud ne može prihvatiti valjanim obrazloženje osporavanog drugostupanjskog rješenja. Ovo stoga što je pri donošenju osporavanog rješenja selektivno cijenio iskaz tužitelja i pisane izjave svjedoka AP, ĆP i KP. Naime, tuženik uopće ne obrazlaže zbog čega napad na vojarnu Tadija Anušić, koji se dogodio u spornom razdoblju, nije izravno borbeno djelovanje u smislu naprijed citiranih odredbi ZHBDR-a odnosno kako navedeno predstavlja samo obavljanje stražarskih dužnosti i ostalih zadaća organizacijske prirode, a koje zadaće je tuženik utvrdio da je tužitelj obavljao u spornom razdoblju. Činjenica je i to da tuženik pripadnost tužitelja ONZ MZ Glavice u spornom razdoblju utvrđuje samo na temelju podataka službene evidencije ne dajući pri tome nikakve razloge zbog čega ne poklanja vjeru pisanim izjavama svjedoka i iskazu tužitelja koji jednako iskazuju o pripadnosti tužitelja ONZ MZ Glavice. Ukoliko su javnopravna tijela smatrala da su pisane izjave svjedoka AP, ĆP i KP iz bilo kojeg razloga eventualno manjkave ista su bila u obvezi svjedoke pozvati i saslušati ih postavljajući im jasna i precizna pitanja vezano za tužiteljevu pripadnost ONZ MZ Glavice i njegov angažman u predmetnom razdoblju.

25.U odnosu na navode iz obrazloženja osporavanog drugostupanjskog rješenja gdje tuženik navodi da svjedoci ne raspolažu nikakvim materijalnim dokazima kojima bi potkrijepili svoje iskaze, za reći je da svjedoci nisu dužni u upravnom postupku dostavljati dokaze na okolnost svojih iskaza, već sam iskaz svjedoka predstavlja dokaz u postupku i službena osoba upravnog tijela dužna je ocijeniti iskaz svjedoka i obrazložiti poklanja li vjeru iskazu svjedoka ili ne, i dati razloge izraženom stajalištu, a na što pravilno ukazuje i tužitelj.

26.Slijedom navedenog ovaj sud utvrđuje da je izostala cjelovita i pravilna ocjena svih izvedenih dokaza, te nije pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, a posljedično tome je došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava, a što osporavano drugostupanjsko rješenje tuženika čini nezakonitim.

27.U izloženom, a budući da osporavano drugostupanjsko rješenje tuženika nije zakonito, to je, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, a postupajući u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva u skladu s odredbom članka 47. stavka 1. ZUS-a, isto valjalo poništiti i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak i odlučivanje odnosno odlučiti kao u izreci ove presude.

28.U ponovnom postupku tuženik je dužan, obzirom na izloženo stanje spisa, sam ili putem prvostupanjskog tijela pravilno i potpuno utvrditi relevantno činjenično stanje svim raspoloživim dokaznim sredstvima, osobito pri tome je dužan ponovno saslušati tužitelja postavljajući mu jasna i precizna pitanja na sporne okolnosti, po potrebi pozvati i saslušati svjedoke AP, ĆP i KP te eventualno saslušati i druge svjedoke i omogući tužitelju izjašnjavanje o svim relevantnim činjenicama i okolnostima, te nakon tako provedenog dokaznog postupka, pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, donijeti novo rješenje, pridržavajući se pritom izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog suda, u skladu s odredbom članka s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.

U Splitu, 5. ožujka 2026.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

DNA:

- tužitelju,

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela,

- u spis.