REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-280/19-74
(P-737/2021)
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Mariji Krajnović u pravnoj stvari tužitelja / protutuženika FAST FREIGHTLINK SRL., Rumunjska, Iasi, Allea Rozelor 3, OIB: 12371795915, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Petrinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o., Zagreb, Bužanova 4, protiv tuženika / protutužitelja MZA TRANSPORTI d.o.o., Dugo Selo, V. Nazora 59, OIB: 76712692292, kojeg zastupa punomoćnik Pavao Škare, odvjetnik iz Zagreba, Britanski trg 12, radi naknade štete i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 5. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbe i tužbenog zahtjeva na način da tužbeni zahtjev sada glasi:
“Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 27.350,00 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom od 3.8.2018. do isplate, u roku od petnaest dana.”
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 27.350,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom od 3.8.2018.g. do isplate, u roku od petnaest dana
II. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:
1. Nalaže se tužitelju-protutuženiku da tuženiku-protutužitelju isplati iznos od 3.697,03 kn / 490,68 EURA zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. srpnja 2018. godine do isplate, a koja kamata od 30. srpnja 2018. do 31. prosinca 2022. teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od osam dana.
2. Tužitelj-protutuženik je dužan trpjeti namirenje tražbine tuženika-protutužitelja u iznosu od 3.697,03 kn / 490,68 EURA zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. srpnja 2018. godine do isplate, a koja kamata od 30. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2022. teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, iz vrijednosti tri palete zaštitne folije proizvođača HAFLIGER FILMS S.P.A., jedinične dimenzije svake palete 120 x 80 cm, sveukupne težine 1309 kg i to sudskom prodajom navedenih paleta zaštitne folije, te namirenjem tuženika-protutužitelja iz iznosa dobivenog prodajom.
III. Odbija se kao neosnovan supsidijarni protutužbeni zahtjev koji glasi:
1. Nalaže se tužitelju-protutuženiku da tuženiku-protutužitelju isplati iznos od 500,00 EURA / 3.767,25 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. srpnja 2018. godine do isplate, a koja kamata od 30. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2022. teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od osam dana.
2. Tužitelj-protutuženik je dužan trpjeti namirenje tražbine tuženika-protutužitelja u iznosu od 500,00 EURA / 3.767,25 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. srpnja 2018. godine do isplate, a koja kamata od 30. srpnja 2018. do 31. prosinca 2022. teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, iz vrijednosti tri palete zaštitne folije proizvođača HAFLIGER FILMS S.P.A., jedinične dimenzije svake palete 120 x 80 cm, sveukupne težine 1309 kg i to sudskom prodajom navedenih paleta zaštitne folije, te namirenjem tuženika - protutužitelja iz iznosa dobivenog prodajom”.
IV. Svaka strana snosi svoj parnični trošak.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi podnesenoj dana 12. veljače 2019. navodi da je trgovačko društvo koje se bavi prijevozom i organizacijom prijevoza, da je dana 25. srpnja 2018. tuženiku dostavio nalog za prijevoz broj 1-18-1028 kojim je naložio tuženiku prijevoz tri palete težine 1309 kg, dimenzija 120x80 kamionom od 24 tone, s datumom utovara 25. srpnja 2018. u 14:45-18,00 sati, da je kao mjesto utovara navedeno [adresa] s.p.a., Borgaro Torinese, Via Stroppania 25, a datum istovara 27. srpnja 2018 u 8,00-15 sati mjesto istovara 6M Holding, [adresa], Slovenija, da tuženik predmetnu robu nije odvezao na navedenu adresu, nego u sjedište tuženika, kao i da je direktor transporta tužitelja više puta u razdoblju od 25. srpnja 2018. do 3. kolovoza 2018. kontaktirao tuženika sa zahtjevom da robu isporuči trgovačkom društvu 6M Holding u [adresa], no tuženik je unatoč činjenici da je tužitelj uvažio sve njegove zahtjeve glede dodatnih troškova prijevoza i skladištenja robe koja je bila predmet prijevoza odbio to učiniti i robu je zadržao kod sebe i odbio predati tužitelju ili drugom prijevozniku, pa da je tužitelj pretrpio štetu i to u vidu troška prijevoza od 350,00 EUR, naknade koju je tužitelj platio za robu u iznos od 5.000,00 EUR, naknade za neisporučenu robu u iznosu od 1.000,00 EUR, trošak naknade trgovačkom društvu 6M Holding u iznosu od 1.000,00 EUR, te štetu s osnova gubitka ugleda i dogovorenih poslova u iznosu od 20.000,00 EUR, ukupno 27.000,00 EUR.
2.U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava tvrdnje tužitelja da su bili u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o prijevozu, temeljem nalog za utovar, no osporava tvrdnje tuženika da je tužitelj robu zadržao za sebe, kao i da bi odbio robu predati drugom prijevozniku po uputi tužitelja. Ističe da je dogovoreni rok isporuke od 27. srpnja 2018. bilo nemoguće održati jer je navedenog dana kamion tuženika zastao na granici između Italije i Hrvatske na vrijeme od 5 sati radi velike gužve, da je bio petak i špica sezone, te je vozačima bilo zabranjeno voziti dnevno dulje od 8 sati, pa je nemoguće bilo robu dostaviti u Sloveniju do 15:00 sati, a osim toga bilo je nemoguće primatelju robu isporučiti prije ponedjeljka, jer primatelj tijekom vikenda nije radio, o čemu je tužitelj bio obaviješten te je trebao odlučiti što će sa robom, da su se nakon niza dogovora stranke dogovorile da će tužitelj osobno preuzeti robu u Zagrebu, nakon što plati na račun tuženika iznos od 350,00 EUR-a i dodatnih 150,00 EUR s osnova istovara i skladištenja robe, pa je tuženik štiteći interese tužitelja čuvao robu i istu je bio spreman predati tužitelju sukladno dogovoru, da je u utorak 31. srpnja 2018. godine tužitelj dao nalog za isplatom iznosa od 550,00 EUR-a i to 500,00 EUR po računu tužitelja i dodatnih 50,00 EUR za dodatni dan skladištenja, te je poslao vozača s kamionom po robu, ali da se radilo o pokušaju prevare od strane tužitelja jer predmetni nalog nije izvršen, i novac nikada nije doznačen tuženiku, a da se tužitelj na prijevaran način pokušao domoći robe, da je sukladno dogovoru stranaka tuženik robu čuvao, a nakon pokušaja prevare 31. srpnja 2018. kada je bilo očito da tužitelj neće platiti prijevoz i troškove skladištenja, da je tuženik zadržao robu kao založno pravo, sukladno odredbama čl. 692.st.1. Zakona o obveznim odnosima, pa da ne postoji protupravnost na strani tuženika niti osnova za bilo koju naknadu štete, jer stvari koje su bile predmet prijevoza nisu propale niti uništene.
3.Osporava osim osnove i visinu tužbenog zahtjeva, jer tužitelj niti jedan vid štete nije dokumentirao niti priložio bilo kakav dokaz o postojanju uzročno posljedične veze između štete i tuženika. U odnosu na 350,00 EUR s osnova troška prijevoza od 350,00 EUR-a navodi da ga tužitelj nije platio i da ga ne može potraživati od tuženika, da iznos od 5.000,00 EUR naknade koju je tužitelj navodno platio za robu ničim nije dokazao, niti je jasno kome je tužitelj platio tu robu, trošak u iznosu od 1.000,00 EUR za isporučenu robu nije jasno na što se odnosi i ničim nije dokazano. Troška naknade trgovačkom društvu 3M Holding u iznosu od 1.000,00 EUR također nije dokazan, a u odnosu na štetu radi gubitka ugleda i dogovorenih poslova od 20.000,00 EUR -a da tužitelj nije dokazao i u kakvom bi to odnosu bilo sa tuženikom.
4. Opreza radi ističe prigovor ograničene odgovornosti tuženika u smislu odredbe čl. 23. st.3. Konvencije o ugovoru o međunarodnom prijevozu robe cestom ( CMR) naknade štete zbog djelomičnog ili potpunog gubitka robe ne može prijeći 8,23 sdr po kilogramu bruto težine ( pravo vučenja) ,a na dan 12. veljače 2019 . pravo vučenja je odgovaralo protuvrijednosti 1,12825 EUR, prema obračunu Međunarodnog monetarnog fonda, dok iz tovarnog lista proizlazi da je ukupna težina robe bila 1.309,00 kg, pa maksimalna odgovornost prijevoznika iz cijelog prijevoza ne može prijeći 10.903,97 EUR posebnih prava odnosno 12.302,40 EUR, pa ukoliko i sud smatra da je tužba osnovana, predlaže odbiti tužitelja za prekomjerno zatraženih 15.047,60 EUR-a.
5.U nastavku postupka tuženik/protutužitelj navodi da je u svom odgovoru na tužbu ukazao na prijevarno postupanje tužitelja. Naime, tužitelj je izigrao postignut dogovor između stranaka u pogledu plaćanja troškova prijevoza i troškova skladištenja robe, te preuzimanja robe i to na način da je tuženiku predoč io nalog za isplatu i pokušao preuzeti robu, znajući da navedeni nalog nikada nije proveden, pa budući da tužitelj još uvijek nije podmirio dospjelu tražbinu tuženika, te budući da tuženik kao prijevoznik ima zakonsko založno pravo na robi predanoj radi prijevoza, tuženik sukladno članku 692. st. 1. Zakona o obveznim odnosima i članku 336. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima podnosi protutužbu koja glasi:
I.“1. Nalaže se tužitelju da tuženiku isplati iznos od 3.697,03 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. srpnja 2018. do isplate, a koja kamata teče po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od osam dana. Tužitelj je dužan trpiti namirenje tražbine tuženika u iznosu od 3.697,03 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. srpnja 2018. godine do isplate, a koja kamata teče po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, iz vrijednosti tri palete zaštitne folije proizvođača HAFLIGER FILMS S.P.A., jedinične dimenzije svake palete 120 x 80 cm, sveukupne težine 1309 kg i to sudskom prodajom navedenih paleta zaštitne folije, te namirenjem tuženika iz iznosa dobivenog prodajom.
6.Ukoliko bi sud iz bilo kojeg razloga smatrao kako bi tuženik tužbeni zahtjev trebao postaviti u Eurima umjesto u hrvatskim Kunama, tuženik ovim putem temeljem odredbi članka 188. stavak 2. Zakona o parničnom postupku postavlja i supsidijarni zahtjev, te predlaže da sud nakon zaključene glavne rasprave donese sljedeću presudu:
2.“Nalaže se tužitelju da tuženiku isplati iznos od 500,00 EURA plativo u kunama prema prodajnom tečaju HRVATSKE NARODNE BANKE na dan isplate, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. srpnja 2018. godine do isplate, a koja kamata teče po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od osam dana. 2. Tužitelj je dužan trpiti namirenje tražbine tuženika u iznosu od 500,00 EURA plativo u kunama prema prodajnom tečaju HRVATSKE NARODNE BANKE na dan isplate zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekuć im od 30. srpnja 2018. godine do isplate, a koja kamata teče po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, iz vrijednosti tri palete zaštitne folije proizvođača HAFLIGER FILMS S.P.A., jedinične dimenzije svake palete 120 x 80 cm, sveukupne težine 1309 kg i to sudskom prodajom navedenih paleta zaštitne folije, te namirenjem tuženika iz iznosa dobivenog prodajom.”
7.Rješenjem ovog suda od 21. siječnja 2021. postupak je razdvojen po protutužbi, te je rješenjem od 27. svibnja 2021. godine na spis P-280/2019 spojen spis P-737/2021, te je postupak nastavljen pod brojem P-280/19.
8.Tužitelj/protutuženik u podnesku od 25. kolovoza 2021. dopunjuje historijat tužbe i iznosi kronološki slijed događaja te daje odgovor na protutužbu. U odnosu na dopunu historijata tužbe navodi kako su tužitelj i tuženik sklopili ugovor radi prijevoza robe na relaciji Italija-Slovenija na temelju Naloga o prijevozu robe br. 1-18-1028 od 25.7.2018.g. (dalje: Nalog) kojim se tuženik za račun tužitelja obvezao izvršiti prijevoz robe u ugovorenom roku, do 15 sati dana 27.7.2018.g, a tuženik je sukladno Nalogu bio dužan izvršiti prijevoz robe označene pod toč. 2. historijata tužbe, od mjesta utovara robe trgovačkog društva ITALMONDO SPA, Italija, Borgaro Torinese da mjesta istovara robe trgovačkog društva 6M HOLDING, Slovenija, [adresa], d aje ugovorena cijena prijevoza robe bila je 350,00 EUR, s rokom plaćanja 60 dana, d a je tuženiku za prijevoz robe izdan teretni list – CMR koji se odnosio na prijevoz međunarodne pošiljke V-88895/2018/02, označene pod toč. 2. historijata tužbe, pošiljatelja robe trgovačkog društva HALFIGER FILMS SPA, Moretta, Italija, a koju se tuženik kao podprijevoznik, za račun tužitelja, obvezao prevesti kamionom reg. oznaka [registarska oznaka] u ugovorenom roku do 15 sati dana 27.srpnja 2018.g. u ugovoreno mjesto istovara trgovačko društvo 6M HOLDING, Slovenija, [adresa], da je teretni list CMR ovjeren potpisom i pečatom tuženika, da tuženik ugovoreni prijevoz robe nije izvršio sukladno Nalogu i teretnom listu – CMR jer je robu označenu pod toč.2. historijata tužbe, umjesto u ugovoreno mjesto istovara robe, trgovačko društvo 6M HOLDING, [adresa] u Sloveniji dovezao u svoje skladište na adresi u [adresa], da iz historijata odgovora na tužbu proizlazi da tuženiku ugovoreni rok isporuke bilo nemoguće održati jer cit. „dana 27. srpnja 2018. g. kamion tuženika zastao na granici između Italije i Hrvatske na vrijeme od oko 5 sati radi velike gužve“, nastavno obrazlažući da se radilo o petku, špici ljetne sezone i početku Ferragosta, a da je notornoda kopnena granica između Italije i Hrvatske ne postoji, a s druge strane iz e-mail korespondencije tuženika i tužitelja od 27.srpnja 2018.g. proizlazi da tuženiku ugovoreni rok isporuke nije bilo moguće održati jer je vozač kamiona tuženika zbog turističke sezone i velike prometne gužve zastao na graničnom prijelazu Slovenija –Hrvatska pa je zbog tog zastoja izgubio 5 radnih sati, a vozač tuženika ne smije voziti više od 8 sati unutar 24 sata., da je nejasno kako je tuženik mogao zastati na vrijeme od oko 5 sati na graničnom prijelazu Slovenija – Hrvatska, ukoliko je bio u obvezi izvršiti prijevoz robe iz Italije u Sloveniju, kao i zašto je bio primoran skladištiti robu tužitelja u Zagrebu , kada su Italija i Slovenija dvije susjedne države koje neposredno graniče i nalaze se u zoni Schengena te da prijelaz roba iz jedne zemlje u drugu (zbog slobode kretanja roba usluga i kapitala unutar Europske Unije) ne podliježe pregledu granične kontrole niti zastajanju prijevoznih sredstava na graničnom prijelazu radi kontrole, već roba koja se nalazi u transferu u zoni Schengena slobodno cirkulira, da iz navedenog proizlazi, da kao prvo kamion tuženika nije mogao zastati na graničnom prijelazu Italija – Hrvatska jer takav kopneni granični prijelaz ne postoji i kao drugo, da kamion tuženika nije mogao zastati u gužvi na graničnom prijelazu Slovenija –Hrvatska, s obzirom da je tuženik bio u obvezi izvršiti prijevoz robe iz [adresa], AŽ u [adresa]. U pogledu pravca prijevoza odredbe Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje: ZOO) vrlo su jasne. Člankom 673. st. 2. ZOO propisano je da ako nije ugovoreno kojim putem treba izvršiti prijevoz, prijevoznik je dužan izvršiti ga onim putem koji najviše odgovara interesima pošiljatelja. Iz činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja proizlazi kako je pravac prijevoza koji je najviše odgovarao interesima tužitelja bio pravac prijevoza na relaciji Italija – Slovenija, a nikako ne pravac prijevoza robe koji bi uključivao i kopneni granični prijelaz Slovenija
- Hrvatska. Iz e-mail korespondencije tužitelja i tuženika od 27.srpnja 2018.g. proizlazi i da tuženik tužitelja nije obavijestio o okolnostima zbog kojih neće moći održati ugovoreni rok isporuke robe. Tužitelj je za kašnjenje i nemogućnost isporuke robe u ugovorenom roku saznao tek nakon što je tuženiku 27.srpnja 2018.g. u 10:56 sati uputio e-mail s upitom je li roba isporučena. Općim uvjetima ugovora, koji su sastavni dio Naloga od 25.srpnja 2018.g., i to člankom 10. je propisana dužnost prijevoznika da u pisanom obliku izvijesti tužitelja o bilo kojoj smetnji nastaloj za vrijeme prijevoza poput kašnjenja ili slično. Istovjetna dužnost prijevoznika da obavijesti pošiljatelja o svim okolnostima koje bi bile od utjecaja na izvršenje prijevoza i da postupa po uputama koje dobije od njega proizlazi iz odredbe čl. 674. st. 1. ZOO. Međutim, u konkretnom slučaju tuženik nije obavijestio tužitelja o postojanju smetnji pri izvršenju prijevoza niti je postupao po uputama koje bi dobio od tužitelja. Tuženik je na dan ugovorenog roka isporuke robe, a tek nakon što je mu je tužitelj poslao e-mail s upitom je li roba isporučena, obavijestio tužitelja kako isporuka robe neće biti izvršena u ugovorenom roku, već navodno u ponedjeljak 30.7.2017.g., odnosno trećeg dana nakon isteka ugovorenog roka, a iz gore navedenog razloga zastoja na granici. Tuženik je, pored činjenice što je tužitelja propustio obavijestiti o smetnjama pri izvršenju prijevoza, e-mailom od 27.srpnja 2018.g. u 13:58 sati obavijestio i kako je kontaktirao ovlaštenu osobu trgovačkog društava 6M HOLDING te s njome dogovorio da će robu umjesto u petak 27.srpnja 2018.g. dostaviti u ponedjeljak 30.srpnja .2018.g.
9.Kontaktiranjem ovlaštene osobe trgovačkog društava 6M HOLDING tuženik je postupio protivno odredbi čl. 15. Općih uvjeta odnosno zabrani prijevozniku da neposredno stupi u kontakt sa klijentom tužitelja bez izričitog ovlaštenja tužitelja, koja radnja prijevoznika se može smatrati radnjom nepoštenog tržišnog natjecanja. E - mailom od 27.srpnja 2018.g. u 13:31 sati tuženik je obavijestio tužitelja da mu je dao pogrešnu adresu mjesta isporuke robe te da će robu danu na prijevoz skladištiti u svojem skladištu sve dok mu tužitelj ne plati ugovorenu cijenu prijevoza robe. vezi navedenog, tužitelj je tuženiku dao točnu adresu mjesta isporuke robe što proizlazi iz Naloga i teretnog lista – CMR, a potom je tužitelja obavijestio da će robu staviti u prijevoz čim mu tužitelj plati ugovorenu cijenu prijevoza robe u iznosu od 350,00 EUR uvećanu za troškove istovara, skladištenja i pretovara u iznosu od 200,00 EUR, odnosno cijenu od 550,00 EUR. Tužitelj tuženiku nikada nije dao pisanu suglasnost za odstupanje od ugovorenih uvjeta prijevoza robe iz Naloga, niti je pristao na istovar, pretovar i skladištenje robe kod tuženika. Opisanim je tuženik postupio protivno odredbi čl. 5.Općih uvjeta odnosno zabrani prijevozniku da čini bilo kakva odstupanja od ugovorenih obveza iz Naloga (pretovar, utovar, istovar robe ili privremeno skladištenje robe) bez pisane suglasnosti tužitelja.Pored toga, u Nalogu kojim je ugovoren predmetni prijevoz robe jasno navedeno da je tužitelj dužan platiti ugovorenu cijenu prijevoza robe tek po isteku ugovorenog roka isporuke, a nakon što zaprimi izvornik CMR ovjeren pečatom i potpisom s mjesta istovara robe, koji tužitelju mora biti dostavljen u roku od 15 dana od istovara robe, a samim Nalogom je ugovoren rok plaćanja od 60 dana. Teretni list – CMR nikada nije bio ovjeren potpisom i pečatom s mjesta istovara robe niti je takav bio dostavljen tužitelju. Budući da tuženik robu preuzetu na prijevoz nikada nije isporučio u ugovoreno mjesto odredišta, na ugovoreni način niti u ugovorenom roku jasno je kako za tužitelja nikada nije dospjela obveza plaćanja cijene prijevoza robe. Dapače, tužitelj je tuženika e-mailom od 30.srpnja 2018.g. obavijestio kako ga nije zatražio istovar, utovar, pretovar robe niti na isto pristao, stoga troškovi od 200,00 EUR tuženiku su nastali isključivo njegovom krivnjom jer nije svoju obvezu prijevoza ispunio u ugovorenom roku, nije sukladno čl. 10. općih uvjeta iz Naloga u pisanom obliku obavijestio tuženika o smetnjama nastalim za vrijeme prijevoza, nije postupao po uputama koje bi dobio od tuženika te nije sukladno čl. 5. općih uvjeta zatražio pisanu suglasnost za odstupanje od ugovorenih uvjeta prijevoza. Tužitelj, napominje da je trgovačko društvo HALFIGER FILM SPA bilo nalogodavac trgovačkog društva ITALMONDO SPA, koji je istom pružao uslugu prijevoza, dok je tužitelj podprijevoznik trgovačkog društva ITALMONDO SPA. Iz e - maila od 1.kolovoza 2018.g. kojeg je tužitelju uputila ZŽ iz Odjela za poslove izvoza trgovačkog društva ITALMONDO SPA razvidno je da je pošiljatelj robe
- trgovačko društvo HALFIGER FILMS SPA važan poslovni klijent trgovačkog društva ITALMONDO SPA, s kojim ITALMONDO SPA ostvaruje unosnu poslovnu suradnju s godišnjim prometom od 300.000,00 EUR. Tužitelj je s društvom ITALMONDO SPA bio u stalnoj poslovnoj vezi glede obavljanja poslova (pod)prijevoza robe, i to u neprekinutom razdoblju uspješne poslovne suradnje od srpnja 2017. do ožujka 2019 (razvidno iz analitičke kartice tužitelja). Iz takve poslovne suradnje tužitelj je ostvarivao dobit u iznosu od 25.000,00 EUR do 30.000,00 EUR godišnje, a zbog neizvršenog prijevoza robe od strane tuženika, tužitelju je društvo ITALMONDO SPA otkazalo dugogodišnju poslovnu suradnju te izdalo račun br. 1154364 od 30.11.2018.g. u iznosu od 6,005,25 EUR, koji iznos predstavlja vrijednost neisporučene robe (označene u toč. 2. historijata tužbe), da iz opisanog proizlazi protupravno postupanje tuženika, odnosno namjerno neispunjenje ugovorne obveze prijevoza robe kojim je tuženik postupio protivno odredbama čl. 4., čl. 5., čl. 10., čl. 15. i čl. 16. općih uvjeta iz Naloga, , da je temeljno načelo postupanja sudionika u obveznim odnosima je načelo ispunjenja ugovorom preuzetih obveza i odgovornost za njihovo ispunjenje propisano čl. 9. ZOO konkretizirano u čl. 342. st. 2. ZOO, kojim je propisano da u slučaju ako dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio. Člankom 346. st. 2. ZOO propisano je da vjerovnik, u slučaju namjernog neispunjenja obveze od dužnika ima pravo zahtijevati naknadu cjelokupne štete koja je nastala zbog povrede ugovora. Navodi da je člankom 348. ZOO propisano je da ugovorna strana koja je dužna obavijestiti drugu stranu o činjenicama što su od utjecaja na njihov međusobni odnos odgovara za štetu koju pretrpi druga strana zbog toga što nije bila na vrijeme obaviještena. Navedeno opće pravilo konkretizirano je u čl. 674. st. 1. ZOO kojim je propisana dužnost prijevoznika da obavijesti pošiljatelja o svim okolnostima koje bi bile od utjecaja na izvršenje prijevoza i da postupa po uputama koje dobije od njega, da je člankom 687. st. 1. ZOO propisana je odgovornost prijevoznika radi zakašnjenja u visini određenoj zakonom ili međunarodnim ugovorom, osim ako dokaže da je do zakašnjenja došlo bez njegove krivnje. Drugimriječima, prijevoznik za zakašnjenje odgovara ovlašteniku po principu predmnijevanje krivnje. Teret dokaza da nije kriv za zakašnjenje leži na prijevozniku, a člankom 349. ZOO određeno je da se na ugovornu odgovornost za štetu supsidijarno primjenjuju odredbe o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, da je za naastanak obveznopravnog odnosa po osnovi odgovornosti za štetu potrebno je kumulativno ispunjenje općih pretpostavki, odnosno potrebno je dokazati štetnu radnju, štetu, štetnika, uzročno-posljedičnu vezu i protupravnost, da su se predmetnom slučaju kumulativno ispunile opće pretpostavke odgovornosti za štetu I to štetna radnja i štetnik .Tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu prijevoza robe jer je namjerno zakasnio s njezinim ispunjenjem odnosno nije isporučio robu u ugovorenom roku do 15 sati dana 27.7.2018. g. u mjesto odredišta [adresa] u Sloveniji, d aopravdanja koja tuženik navodi kao razlog zbog kojeg robu označenu pod toč. 2. historijata tužbe nije u ugovorenom roku dovezao iz Italije u Sloveniju su krajnje nelogična i neživotna, i da iz navedenog evidentno proizlazi kauzalni neksus između štetne radnje i štete koju je tužitelj pretrpio u utuženoj visini od 27.350,00 EUR. jer je: − tužitelju društvo ITALMONDO SPA izdalo račun br. 1154364 od 30.11.2018.g. u iznosu od 6.005,25 EUR koji iznos koji predstavlja vrijednost neisporučene robe (od čega je iznos od 5.000,00 EUR predmet ove parnice); tužitelju je društvo ITALMONDO SPA otkazalo višegodišnju poslovnu suradnju zbog neizvršenja isporuke robe u ugovorenom roku od strane tuženika pa je tužitelj pretrpio štetu u vidu izmakle koristi i narušenog poslovnog ugleda u visini od 22.350,00 EUR. Odredbom 1089. st. 3. ZOO propisano je da sud pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. Iz analitičke kartice tužitelja za 2017.g., 2018.g. i 2019.g. vidljivo je da je tužitelj iz poslovne suradnje s društvom ITALMONDO SPA ostvarivao redoviti godišnji dobitak u iznosu od 25.000,00 EUR do 30.000,00 EUR, iz čega proizlazi da je za tužitelja štetnom radnjom tuženika spriječeno ostvarenje dobitka koji je tužitelj mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari. U konkretnom slučaju, a imajući u vidu da je sukladno čl. 687. st. 1. ZOO teret dokaza kako do zakašnjenja nije došlo krivnjom prijevozniku leži na prijevozniku, irelevantan je subjektivni odnos tuženika prema štetnom događaju , ali I da teret dokaza prijevozniku iz subjektivnog odnosa tuženika prema ispunjenju ugovorne obveze od 25.7.2018.g. odnosno štetnoj radnji počinjenoj 27.7.2018.g. proizlazi namjerno neispunjenje obveze, odnosno štetnik je pri počinjenju štetne radnje postupao sa znanjem i hotimice., da s eprotupravnost ja tuženika ogleda se i u nespornoj činjenici da tuženik do danas robu tužitelja drži u svojem posjedu pogrešno smatrajući da mu na njoj pripada zakonsko založno pravo iz čl. 692. st. 1. ZOO, iz razloga što tuženik nikada nije ispunio svoju ugovornu obvezu sukladno Nalogu, kao I da su kumulativno ispunjene sve pretpostavke za naknadu štete.. , da se tuženik neosnovano poziva na odredbe čl. 687. St.1. ZOO-a.
10.Smatra također da na konkretni odnos ne mogu primjenjivati odredbe čl. 23. St.3. Konvencije ( CMR) iz 1956, jer se u konkretnom slučaju ne radi o naknadi štete zbog potpunog ili djelomičnog gubitka robe nego o naknadi štete koju je tužitlej pretrpio skrivljenim postupanjem tuženika zabog neispunjenja ugovorne obveze.
11.U odnosu na protutužbu smatra da pogrešno tuženik smatra da mu na robi pripada založno parvo iz čl. 692. St.1. ZOO-a, jer se u odnosu na založno parvo na stvari treba primjenjivati Zakon o vlasništvu I drugim stvarnim prvaima, pa se poziva na odredbe čl. 305. I 314. navedenog Zakona , pa smatra da se u konkretnom slučaju nisu ispunile pretpostavke osnivanja založnog prava, da iz činjeničnog supstrata proizlazi da tuženik robu preuzetu na prijevoz nikada nije isporučio na ugovoreno mjesto niti u ugovorenom roku, stoga nije mogla dospjeti ni obveza tužitleja plaćanja ugovorene cijene od 350,00 EUR-a, niti mu pripada naknada trošaka istovara I skladištenja, jer je isključivom krivnjom tuženika jer svoju obvezu nije ispunio na vrijeme i na ugovorenom mjestu, pa smatra da je protutužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan te konačno specificira tužbeni zahtjev koji glasi:
“ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 27.350,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom od 3.8.2018.g. do isplate, u roku od petnaest dana. “
12.U nastavku postupka tuženik se protivio preinaci tužbe kako je to tužitelj učinio u podnesku od 25. kolovoza 2021. godine i 22. rujna 2023. godine kada je specificirao vidove štete i to iznosa od 6.005,25 EUR ( 5.000,00 EUR) iznos za a koji je društvo ITALMONDO izdalo tužitelju račun i predstavlja vrijednost neisporučene robe 3.000,00 EUR s osnova neimovinske štete radi narušenog poslovnog ugleda i iznosa od 19.350,00 EUR s osnova izmakle koristi, istaknuo je prigovor zastare u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev.
13.Tuženik/protutužitelj je podneskom od 13. studenog 2023. konačno specificirao tužbeni zahtjev koji sada glasi :
1. Nalaže se tužitelju-protutuženiku da tuženiku-protutužitelju isplati iznos od 3.697,03 kn / 490,68 EURA zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. srpnja 2018. godine do isplate, a koja kamata od 30. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2022. teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od osam dana.
2.Tužitelj-protutuženik je dužan trpjeti namirenje tražbine tuženika-protutužitelja u iznosu od 3.697,03 kn / 490,68 EURA zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. srpnja 2018. godine do isplate, a koja kamata od 30. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2022. teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, iz vrijednosti tri palete zaštitne folije proizvođača HAFLIGER FILMS S.P.A., jedinične dimenzije svake palete 120 x 80 cm, sveukupne težine 1309 kg i to sudskom prodajom navedenih paleta zaštitne folije, te namirenjem tuženika-protutužitelja iz iznosa dobivenog prodajom. ''
14.Ukoliko bi sud iz bilo kojeg razloga smatrao kako bi tuženik-protutužitelj protužbeni zahtjev trebao postaviti u Eurima umjesto u hrvatskim Kunama, tuženik - protutužitelj ovim putem temeljem odredbi članka 188. stavak 2. Zakona o parničnom postupku postavlja i supsidijarni zahtjev:
“ 1. Nalaže se tužitelju-protutuženiku da tuženiku-protutužitelju isplati iznos od 500,00 EURA / 3.767,25 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. srpnja 2018. godine do isplate, a koja kamata od 30. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2022. teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od osam dana.
2. Tužitelj-protutuženik je dužan trpjeti namirenje tražbine tuženika- protutužitelja u iznosu od 500,00 EURA / 3.767,25 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. srpnja 2018. godine do isplate, a koja kamata od 30. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2022. teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, iz vrijednosti tri palete zaštitne folije proizvođača HAFLIGER FILMS S.P.A., jedinične dimenzije svake palete 120 x 80 cm, sveukupne težine 1309 kg i to sudskom prodajom navedenih paleta zaštitne folije, te namirenjem tuženika-protutužitelja iz iznosa dobivenog prodajom”.
15.Tužitelj je ustao s tužbom za naknadu štete u ukupnom iznosu od 27.350,00 EUR-a i to sa više osnova kao što su trošak prijevoza 350,00 EUR-a, troška naknade koju je tužitelj platio za robu u iznosu od 5.000,00 EUR-a, troška naknade za neisporučenu robu u iznosu od 1.000,00 EUR-, troška naknade trgovačkom društvu RM Murska Sobota u iznosu od 1.000,00 EUR i štete zbog gubitka ugleda i dogovorenih poslova u iznosu od 20.000,00 EUR-a.
16. U konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 25. kolovoza 2021. tužitelj navodi da mu je društvo ITALMONDO SPA otkzalo dugogodišnju poslovnu suradnju i izdalo račun broj 1154364 od 30. studenog 2018. godine na iznos od 6.005,25 EUR, koji iznos predstavlja vrijednost neisporučene robe, te da mu je društvo ITALMONDO SPA otkazalo poslovnu suradnju zbog neizvršena isporuke u ugovorenom roku od strane tuženika, pa da je tužitelj pretrpio štetu u vidu izmakle koristi i narušenog poslovnog ugleda u visini 22.350,00 EUR-a, odnosno da je štetnom radnjom tuženika spriječeno ostvaren dobitak koji je tužitelj osnovano očekivao prema redovitom tijeku stvari, pa tako u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu ( list 99 spisa,) tuženik potražuje ukupni iznos od 27.350,00 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 3. kolovoza 2018. do isplate.
17.Sud unatoč protivljenju tuženika dopustio preinaku tužbe sukladno odredbama čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 25/13, 84/14, 70/19,80/22, 114/23 i 146/25 – dalje: ZPP), jer je sud zaključio da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, kao u rješenju.
18.Temeljem čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.
19. Temeljem čl. 221 a. ZPP-a pak sud ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
20. Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijenit će pravila o teretu dokazivanja.
21. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.
22. Sud nije ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele osim ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (čl. 7. st. 2. ZPP-a) što s predmetnim dispozicijama stranaka nije bio slučaj.
23.Tijekom postupka, izvršen je uvid u email korespodenciju (list 4 spisa), smr (list 6-8 spisa), nalog o prijevozu robe br. 1-18-1028 od 25. srpnja 2018. (list 11-12 spisa), nalog za plaćanje od 31. srpnja 2018. (list 20 spisa), email korespondencije (list 25-27,29-30 spisa), presliku platnog naloga (list 35 spisa), povijest procjene srd-a (list 36 spisa), email korespodenciju (list 100-106 spisa), nalog za transport (list 108-109 spisa), email korespodenciju (list 112 spisa), analitičku karticu (list 117 -119 spisa), račun (list 121 spisa), saslušan je svjedok HŽ (list 133 -134 spisa), zakonski zastupnik tužitelja TŽ (list 133-138 spisa), zakonski zastupnik tuženika JŽ (list 139-140 spisa), provedeno je knjigovodstveno financijsko vještačenje (list 264- 273 spisa), dok ostalu dokumentaciju koju su stranke dostavile nakon zaključenja prethodnog postupka sud nije posebno cijenio.
24.Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno, jednako kao i sve dokaze zajedno u skladu s čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 25/13, 84/14, 70/19,80/22, 114/23 i 146/25 – dalje: ZPP) te je na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da su i tužbeni i protutužbeni zahtjevi neosnovani.
25.Među strankama je nesporno da su se nalazile u ugovornom temeljem naloga o prijevozu robe broj:1-18-1028 od 25. srpnja 2018. godine.
26.Nije sporno da je tužitelj od tuženika kao podprijevoznika predmetnim nalogom naručio prijevoz određene robe i to 3 palete LDM:1,20, težine 1309 KG, dimenzije paleta 120x80, i to kamionom od 24 tone-prelata kao grupni transport.
27.Uvidom u predmetni nalog sud je utvrdio da su stranke kao mjesto utovara navele IT ( Italija) 10071 Borgaro Torinese, Italija [adresa],. SPA, Via Stroppiana 26 i to dana 25. srpnja 2018 u vremenu od 14:45 do 18:00 stai, a mjesto istovara dana 27. srpnja 2018 u 8:00-15 sati u Sloveniji, 9000 Murska sobota, ,M HOLDING, Markisavci 36, po cijeni od 350,00 EUR-a, sa rokom plaćanja 60 dana.
28.Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, te je sporna primjena materijalnog prava.
29.Naime tužitelj se tijekom postupak poziva na odredbe Zakona o obveznim odnosnima kojima je reguliran Ugovor o prijevozu (čl.661. i dalje ) te u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva na odredbe čl. 1089. st.3. istog zakona.
30.Nije sporno da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu i to temeljem Ugovora o međunarodnom prijevozu robe, dakle u ovom parničnom postupku u odnosu na navedeni ugovor, a obzirom da se radi o prijevozu u međunarodnom prometu robe na sporni ugovorni odnos između ovdje parničnih stranaka trebaju se primijeniti međunarodne konvencije koje su sklopljene i potvrđene u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, a koje sukladno odredbi članka 140. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 41/01 – pročišćeni tekst) čine dio unutarnjeg pravnog poretka i po pravnoj su snazi iznad Zakona. To konkretno znači da se na ugovorni odnos između ovdje parničnih stranaka trebaju primijeniti odredbe Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom CMR (Službeni list FNRJ – Međunarodni ugovori broj 11/58, "Narodne novine" - Međunarodni ugovori broj 1/92), dok se odredbe Zakona o obveznim odnosima primjenjuju supsidijarno ukoliko navedenom konvencijom nije drugačije određeno.
31.Ovdje valja naglasiti da su sastavni dio ugovora među strankama i Ugovoreni uvjeti ( list 108-109 spisa).
32.Uvidom u navedene ugovorne uvjete sud je utvrdio da je čl. 1. propisano da će se predmetni transport izvršiti u skladu sa Konvencijom CMR. Odredbom čl. 10. ugovornih uvjeta propisnano je da je prijevoznik odgovoran za kvalitetu i količinu robe utovarene za transport tijekom čitavog transporta do trenutka pristizanja na predviđenu lokaciju, odgovoran je i za gubitak robe, amortizaciju, štetu i sve ostalo što je uzrokovao nepridržavanjem navedenih uvjeta transporta, kao i da je prijevoznik obvezan pisanim putem obavijestiti dispečara ovdje tužitelja i uputiti mu sve eventualne upite tijekom transporta ( kašnjenje, odstupanje od dogovorene rute i sl).
33.Nije sporno da tuženik/protutužitelj nije izvršio nalog za prijevoz, onako kako je ugovoreno, odnosno robu nije isporučio društvu 6M HOLDING, Slovenija, [adresa], kao mjesto ugovorenog istovara, niti u roku kako je to ugovoreno.
34.Tuženik/protutužitelj kao razlog navodi zastoj na granici između Italije i Hrvatske zbog gužve kao i razloga što vozačima nije dopušteno voziti dulje od 8 sati dnevno. Tuženik / protutužitelj dalje navodi da su se stranke nakon niza pregovora dogovorile da će tužitelj sam preuzeti robu u Zagrebu na adresi tuženika /protutužitelja i to nakon što tuženik/protutužitelj plati račun od 350,00 EUR i dodatnih 150,00 EUR za istovar i skladištenje robe, ali da je tužitelj / protutuženik 31. srpnja 2018. dao nalog za isplatu iznosa od 550,00 EUR-a( 500,00 o računu tužitelja/protutuženika te dodatnih 50,00 EUR-a za skladištenje, kao i da je poslao kamion po robu, ali da se radilo o pokušaju prevare, jer predmetni nalog nije izvršen i novac nikada nije doznačen na račun tuženika/protutužitelja i da je tužitelj/protutuženik na prijevaran način pokušao doći do robe, pa da je tuženik/protutužitelj zadržao robu s osnova zakonskog založnog prava sukladno odredbama čl. 692.st.1. Zakoan o obveznim odnosima.
35.Iz iskaza svjedoka HŽ proizlazi da je tužitelj naručio od tuženika prijevoz robe od Torina do [adresa], da je tužitelj obzirom da tuženik prevozi robu velikim kamionima mjesto za 3 palete odnosno naručio je prijevoz za 3 palete na relaciji [adresa] – [adresa], da tužitelj nije nije naručio hitan prijevoz i znao je da se radi o skupnom prijevozu, a obzirom da se radilo o ljetnom dobu, kamion je zapeo na graničnom prijelazu Rupe. Svaki vozač u jednom radnom danu ima radno vrijeme od 9 sati, da je obavijestila tužitelja da kamion kasni, ali on je inzistirao da roba dođe u [adresa] u petak, a taj dan je bio petak 27. srpnja 2018. godine, te d aga je ona obavijestila da je to fizički nemoguće, kao i da se roba može dovesti do Zagreba, ali pod uvjetom da nam tužitelj plati prijevoz robe ako smatra da tuženik ne može izvršiti prijevoz kako je ugovoreno, na što je zastupnik po zakonu tužitelja pisanim putem e-mailom napisao da pošaljemo novi račun koji će platiti i da će poslati svoje vozilo na adresu njihove firme u Zagrebu, da su mu račun poslali sukladno novom dogovoru, u ponedjeljak je došao kamion, no uplate nije bilo. Mislili su da uplata možda nije stigla radi vikenda te su pričekali cijeli dan u ponedjeljak, ali uplata nije stigla. Tužitelj im je na mail poslao lažnu potvrdu da je prijevoz plaćen, no uplata nije bila vidljiva na računu, nakon čega su vozača obavijestili da ne mogu robu dati na prijevoz, a na izričiti upit suda zašto je kamion išao na GP Rupa ako je prijevoz dogovoren na relaciji [adresa] – [adresa] te je ugovoreno točno vrijeme kada je tuženik dužan isporučiti robu u [adresa], svjedok i dalje navodi da se radilo o zbirnom prijevozu pa su morali neku robu iskrcati i u Hrvatskoj. Pojašnjava da je bilo potrebno svejedno prelaziti granicu između Italije i Slovenije, da prijevoz nikada nije plaćen te da je tužitelj nekoliko puta pokretao postupke radi krađe robe, pa je pokretao postupke za krađu robe i to tri postupka.
36. Iz iskaza nadalje proizlazi kako je tužitelj znao da će se prevoziti 33 palete a ne samo 3 palete kako je to ugovoreno, jer je ugovoren iznos od 350,00 EUR, kao i da će se raditi o skupnom prijevozu.
37.Iz iskaza svjedoka nadalje proizlazi da je vozač kamiona dana 27. srpnja 2018. godine oko 10,30 sati javio da je gužva na prijelazu te da neće moći doći do 15,30 u [adresa], a misli da je kamion dan ranije krenuo iz Torina oko 17 ili 18 sati da se ne sjeća tko je i je li ona i kada tužitelja o tome obavijestila.
38.Iz iskaza nadalje proizlazi da predmetna roba nije isporučena na mjesto i u vrijeme kako je to ugovoreno, kao i da nije kontaktirala skladište ITALMONDO .Iz iskaza svjedoka a kada ju se pita je li tuženik uvjetovao tužitelju da će mu robu koja se nalazila na skladištu tuženika u Zagrebu predati pod uvjetom da tužitelj plati prijevoz, svjedok odgovara da jest, a na upit zna li kada dospijeva plaćanje tog prijevoza uzimajući u obzir ugovor o prijevozu i opće uvjete, svjedok odgovara da je u petak 27. srpnja 2018. sklopljen novi ugovor o načinu plaćanja da će tužitelj platiti prijevoz i preuzeti robu u skladištu u Zagrebu te je takav ugovor predložio upravo tužitelj, ali tužitelj nije platio prijevoz, nego je poslao lažnu potvrdu da je prijevoz plaćen.
39.Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja TŽ, proizlazi da je on 25. srpnja 2018. postavio na platformi upit za prijevoz robe iz [adresa] u [adresa] te mu se javila gđa HŽ i rekla da mogu fiksno obaviti transport od srijede do petka te je rekla da robu sigurno mogu dostaviti u petak 27. srpnja 2018. između 8 i 15,00 sati za cijenu od 350,00 EUR, tražio je da mu pošalju dokumente, potvrdu, licencu, isto su mi i poslali i on je odlučio angažirati tuženika da mu prevezu robu. Oni su otišli na mjesto za utovar, utovarili 3 palete i do tog je trenutka sve funkcioniralo. Sve je funkcioniralo do petka kada je nebrojeno puta pokušao saznati kada će roba biti dostavljena i je li dostavljena i to na način da je zvao nebrojeno puta gđu HŽ koja nije odgovarala na pozive te sam joj u konačnici poslao mail negdje oko podne, a ona mu je je tada odgovorila da nikako ne može ispostaviti robu radi gužve na granici s Hrvatskom, a u ugovoru nije bilo riječi o prelasku hrvatske granice. Nakon toga je HŽ rekla da je kontaktirala klijente u [adresa], što je izričito zabranjeno u ugovoru jer nije bila ovlaštena kontaktirati klijenta u [adresa], a nakon što mu je rekla da je kontaktirala klijenta iz [adresa] kojeg ni on nije imao pravo kontaktirati, rekla je da je dogovorila s klijentom u [adresa] da roba dođe u ponedjeljak, a da to nije znao niti klijent Italmondo iz Italije. To je doznao od svog prijevoznika, ovdje tuženika, a o tome je bio dužan obavijestiti svog klijenta Italmondo. Međutim, izričito je ugovorom zabranjeno da bi prijevoznik kontaktirao i dogovarao bilo što s isporučiteljem i primateljem robe. Prema klauzulama iz ugovora prijevoznik je obavezan njega obavijestiti i o promjeni rute i ako je roba ukradena, oštećena ili sl. te prijevoznik mora dobiti njegov pristanak za promjenu rute i sl. Nakon što je kontaktirao Italmondo, nazvao je HŽ i rekao da je to nedopustivo i da roba treba doći do 15,00 sati jer primatelj robe treba tu robu u proizvodnji. On je kontaktirao HŽ i u mailu joj objasnio da će pravni odjel tužitelja sve analizirati jer je neprihvatljivo da se ne poštuje ugovor, a da je ona nakon toga potpuno promijenila diskurs i počela mu se ružno obraćati i prijetiti da nećemo dobiti robu dok ne platim prijevoz, iako u narudžbenici piše da će se platiti prijevoz nakon što se roba uredno dostavi u [adresa]. Nakon toga ga je HŽ počela ucjenjivati da robu neće vidjeti ako ne plati 550,00 EUR. Tada je rekla da ako platimo 550,00 EUR (iznos koji se ranije nije spominjao), možemo poslati naše vozilo i preuzeti robu. U tom trenutku je kontaktirao Veleposlanstvo Mađarske u Zagrebu jer ima dvojno državljanstvo i tražio je od njih savjet, oni su razumjeli slučaj i predložili su mu da se pokuša nagoditi i plati tih 550,00 EUR, što je prihvatio jer nije htio raskinuti odnos s Italmondom koji je njegov najvažniji klijent, da je osobno odobrio tu uplatu od 550,00 EUR na račun tuženika otvoren u Sloveniji, a koji se nalazi na fakturi. Tada ga nazvao direktor banke Raiffeisen banke koji mu je rekao da svi računi plaćeni na slovenski račun za hrvatsku firmu su rizične odnosno nalaze se na listi rizika, kao i da mu je tuženik izdao fakluru na kojoj se nalazio taj račun u Sloveniji, a obzirom da je to bilo rizično obustavio je tu uplatu i banka je vratila novac nazad. U međuvremenu je poslao kamion da preuzme robu jer mu je to HŽ nametnula odnosno ucijenila ga da plati prijevoz i robu može preuzeti u Zagrebu.
40.Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja proizlazi da ga gospođa HŽ nije obavijestila da roba ide za Zagreb niti je na to pristao, nego ga je samo obavijestila da robu nije avansno platio i da roba ide za Zagreb, kad je uputio vozača po robu isti je bio istjeran od strane tuženika, rekli su mu da odmah odlazi i da bilo plaćeno ili ne, robu neće vidjeti. Na poseban upit pun. tužitelja je li iznos od 550,00 EUR platio jer mu je gđa HŽ prijetila da neće vidjeti robu , a nakon što je zakonskom zastupniku predočen nalog na listu 21 spisa isti navodi da je na nalogu za plaćanje navedena riječ 'ucjena' (salorasz 200,00 EUR), a to na nalogu piše iz razloga jer su mu tako sugerirali u Veleposlanstvu Mađarske odnosno sugerirali su mu da navede da se radi o ucjeni jer će mu to pomoći kasnije, odnosno trebao je navesti tu riječ da bi se kasnije znalo zašto je bio prisiljen platiti 200,00 EUR više nego što je to ugovoreno. Napominje da se riječ 'salorasz' nije ni mogla prevesti jer je napisana naopako i ispravno treba stajati 'zsarolas', što u prijevodu znači ucjena. Iz iskaza nadalje proizlazi da ga je pritisnuo klijent Italmondo jer se roba ne dostavlja te su ga oni tražili kontakt gđe HŽ jer im je bilo jako važno da ta roba stigne do krajnjeg klijenta te im je dao njezin kontakt. Tada je ZŽ iz [adresa] kontaktirala HŽ da ju pita zašto roba nije dostavljena i HŽ je na to odgovorila da to nije njezina stvar i da se treba obratiti njemu osobno da on objasni zašto roba nije stigla, da roba nikada nije bila isporučena i nikada nije izdan CMR odnosno tovarni list, odnosno na CMR nikada nije ovjereno mjesto isporuke robe iz kojeg bi proizlazilo da je roba isporučena sukladno ugovoru i do danas roba nije isporučena.IZ iskaza nadalje proizlazi da su ga u veleposlanstvu također savjetovali da ne plati ugovoreni iznos od 350,00 EUR, jer nije pristao na ucjenu , nego je htio da sve ide legalnim putem. Iz iskaza nadalje proizlazi da nikada nije dao pristanak da se roba istovari u Zagrebu,, a u nalogu za prijevoz izričito stoji da ga je prijevoznik obavezan pisano obavijestiti ukoliko se bilo što mijenja pa tako i ruta prijevoza, a tuženik ga nikada pisano nije obavijestio o promjeni rute prijevoza, da su ga bili dužni obavijestiti i dobiti njegov pristanak. U odnosu na ugovoreni iznos cijene prijevoza navodi da je iznos od 350,00 EUR-a trebao platiti nakon isporuke robe, a roba nije isporučena. U odnosu na suradnju sa Italmondom navodi da je surađivao oko 5 godina da je je ukupni promet bio oko 300.000,00 EUR godišnje, a zarada je bila oko 20% od tog iznosa, da mu je Italmondo bio najbitniji klijent, da nije nije imao ugovor o dugoročnoj suradnji, no posao se odvijao na način da je za svaki prijevoz sklopljen poseban ugovor te smatra da ga zbog ovog incidenta više nisu angažirali. Iz iskaza nadalje proizlazi da je roba koja se prevozila bila od proizvođača Hafliger iz Torina te da je A tada rekao da će organizirati novi hitni prijevoz robe jer nema vremena čekati i Italmondo je tada njemu izdao račun u vrijednosti robe koji je tužitelj morao platiti, a na upit je li platio i koji iznos, zz tužitelja navodi da je Italmondo odlučio da im neće platiti ostale prijevoze u iznosu vrijednosti neisporučene robe. Navodi da je vrijednost robe bila oko 6.000,00 EUR te da je Italmondo taj iznos kompenzirao kroz ranije prijevoze koji nisu bili plaćeni, a koje je tužitelj obavio za Italmondo.
41.Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika proizlazi da je tuženik ovaj posao preuzeo preko platforme Timocom za prijevoz tri palete i to velikim zbirnim kamionom. Dobili su nalog za utovar, kao i mjesto utovara/istovara. Na utovaru su već imali problema i kasnili jer roba nije bila spremna, o čemu je obaviješten zakonski zastupnik tužitelja, dakle obaviješten je da se dugo čekalo na utovar i utovar je završen u srijedu navečer. Nakon toga su imali ostale utovare jer je bio zbirni kamion i nakon što su to obavili krenuli su prema destinacijama za istovar. Kako je to bio srpanj, već su na cestama bile velike gužve zbog turista. Vozila su se kretala u kolonama te je bilo i prometnih nezgoda. Sjeća se da ga je vozač zvao da je prije Ljubljane bio udes, da je zatvorena cesta i slovenska policija udaljava vozila na parkinge, a vozila koja idu na Rijeku mogu ići jer tamo nije zatvorena cesta. Iz tih razloga je razgovarao s vozačem i vozač je rekao da je razlika samo 50 km ako ide preko Hrvatske, a ne preko Slovenije. Dogovorili su se da vozač da ide preko Hrvatske da ne čeka na parkingu jer nije znao kada će se otvoriti cesta, a kako su imali nalog za istovar u petak, obavijestili su zakonskog zastupnika tužitelja koji se jako uzrujao i počeo prijetiti. Kada se više nisu mogli telefonski dogovarati, rekao je da neće platiti prijevoz i bio je neugodan te su mu rekli da tako ne mogu razgovarati te da će komunicirati putem e -maila. Kontaktirali su [adresa] – gospodina na prijemu robe – koji je rekao da njima roba nije hitna, pitali su ga mogu li dovesti u subotu, a on mu je rekao da nije hitno i da robu mogu dovesti u ponedjeljak. Kada su kontaktirali tog gospodina u [adresa], on je rekao da robu ne treba isporučiti na adresu navedenoj na nalogu za utovar, nego na nekoj drugoj adresi, nakon čega su pokušali kontaktirati zakonskog zastupnika tužitelja putem maila da riješe problem, nakon čega je isti podivljao, da je rekao HŽ da ne poduzima ništa, da bi nakon sat vremena zakonski zastupnik tuž itelja rekao da se možemo dogovoriti. Kada su zakonskom zastupniku tužitelja rekli da roba ne može biti isporučena u petak, rekao je da neće platiti prijevoz i da će ih dodatno teretiti. Nakon toga sam se konzultirao s pravnikom koji mu je rekao da mogu zadržati robu po ZOO-u dok se ne riješi plaćanje. Napisali su tužitelju da mu ne mogu dati robu dok ne riješi plaćanje, poslali su mu fakturu na 500,00 EUR (350,00 EUR prijevoz + 150,00 EUR za utovar, istovar i skladištenje) te su mu napisali da treba doći po robu kod njih u skladište kada novci budu na računu, da je on na to pristao i poslao mail da će to uplatiti i poslati kamion u ponedjeljak, a u ponedjeljak je dobio obavijest mailom da je plaćeno 550,00 EUR, bilo mu je sumnjivo zašto je plaćeno 550,00 EUR ako faktura glasi na 500,00 EUR, provjerio je na banci uplatu, zvao je banku u Sloveniju i oni su mu rekli da nikakvi novci nisu uplaćeni na račun. U ponedjeljak je došao kamion po robu, dao je vozaču kavu i vodu i rekao da mora pričekati dok novac ne sjedne na račun. U 16,00 sati nije bilo uplate na računu i rekao mu je da može ići jer nema uplate, a što se tiče tvrdnji tužitelja da mu nije dostavljen CMR da se radi o međunarodnom dokumentu kojim se potvrđuje da je roba isporučena, no roba nikada nije isporučena pa tako CMR nije dostavljen tužitelju.
42.Uzevši u obzir naprijed navedene izjave sud je zaključio da tuženik/protutužitelj nije postupio sukladno Nalogu o prijevozu robe broj 1-18-1028 jer robu koju je primio na prijevoz nije predao na ugovorenom mjestu utovara i u ugovorene vrijeme, niti je postupao sukladno odredbama Ugovorenih uvjeta. Tuženik/protutužitelj nije iznio jasne i nedvosmislene razloge kašnjenja u isporuci, niti je na okolnosti na koje se poziva predložio adekvatna dokazna sredstva. Nadalje tuženik/protutužitlej je postupao protivno Ugovornim uvjetima, kojim je jasno definirano koje su posljedice nepridržavanja propisanih uvjeta.
43.Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da vještaka utvrđeno je da je vještak a radi potrebe izrade nalaza i mišljenja od tužitelja zatražio dostavu dokumentacije potrebnu radi izračuna izgubljene zarade radi gubitka poslovanja s Italmondo SPA taksativno navedenu na listu 274 spisa, te dokumentaciju potrebu radi izračuna troškova tužitelja. Međutim uvidom u nalaz i mišljenje vještaka sud je utvrdio da tužitelj do izrade nalaza i mišljenja nije dostavio zatraženu dokumentaciju, stoga vještak n ije mogao izvršiti izračun izgubljene zarade na način da od izračunatih izgubljenih prihoda vještak oduzme troškove koji bi teretili tužite lja za izvršene usluge za Italmondo SPA. U odnosu na utvrđenje činjenica je li tužitelj izvršio plaćanje troškova koje potražuje tužbenim zahtjevom i to troškova prijevoza, troškova naknade za robu, troškova naknade za neisporučenu robu, troškova trgovačkom društvu 6M Holding Murska Sobota i drugih troškova uvidom u nalaz i mišljenje vještaka sud utvrđuje da tužitelj/protutuženik nije dostavio dokumentaciju iz koje bi vještak mogao utvrditi plaćanje tih troškova.
44.Međutim kako je naprijed navedeno tužitelj je u nekoliko navrata mijenjao tužbeni zahtjev, mijenjajući pri tom osnove iz kojih potražuje utuženi iznos, dok je ukupni iznos uvijek bio 27.350,00 EUR-a. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 25. kolovoza 2021. godine tužitelj izričito navodi da u ovom postupku potražuje iznos od 5.000,00 EUR-a to temeljem računa koji je tužitelju izdalo društvo ITALMONDO SPA broj 1154364 od 31. studenog 2018. godine na iznos od 6.005,25 EUR-a. a koji iznos predstavlja vrijednost neisporučene robe, dok preostali iznos od 22.350,00 EUR-a potražuje s osnova izgubljene zarade i narušenog poslovnog ugleda jer je društvo ITALMONDO SPA tužitelju otkazalo višegodišnju suradnju zbog neizvršene isporuke robe u ugovorenom roku, sukladno odredbama čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima..
45.U podnesku od 29. rujna 2023. godine tužitelj je specificirao vidove štete iako ukupno potraživani iznos štete i dalje iznosi 27.350,00 EUR-a, a isti se sastoji od:
5.000,00 EUR-a, a što predstavlja vrijednost neisporučene robe (od iznosa od 6.005,25 EUR-a po računu Italmonda SPA, iznosa od 3.000,00 EUR-a sa osnova neimovinske štete zbog narušenog poslovnog ugleda, te iznosa od 19.350,00 EUR - a s osnova izmakle koristi.
46.Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka a vezano za naknadu štete za neisporučenu robu sud je utvrdio da u spis postoji račun broj 2478 isporučitelja robe HAFLIGER izdan 24. srpnja 2018. trgovačkom društvu PROCONI d.o.o. iz [adresa], Slovenija na iznos od 6.005,25 EUR, račun broj 3718 isporučitelja robe HAFLIGER izdan 31. listopada 2018. trgovačkom društvu ITALMONDA SPA za trošak naknade za neizvršenu isporuku klijentu PROCONI d.o.o. Slovenija na iznos od 6.005,25 EUR, dok se na listu 121 spisa nalazi račun broj 14484 koji je ITALMONDO SPA izdao dana 30. studenog 2018. ovdje tužitelju za štetu na iznos od 6.005,25 EUR, te račun broj 110 koji je tužitelj dana 25. siječnja 2019. izdao tuženiku za štetu prema anexu i nalogu za prijevoz od 1-18-1028 na iznos od 6.005,25 EUR. Međutim uvidom u nalaz i mišljenje vještaka proizlazi da u spisu ne postoji dokumentacija iz koje bi proizlazilo da je ovdje tužitelj platio društvu Italmondo SPA iznos od 6.005,25 EUR-a po računu broj 14484, dok je na knjigovodstvenoj kartici za Italmondo SPA evidentirano plaćanje računa u iznosu od 6.005,25 EUR-a na dan 1. siječnja 2019. Međutim knjigovodstvena kartica je jednostrani akti poslovnog subjekta sukladno zakonu o računovodstvu , a ne javna isprava iz čl. 230. st. 1. ZPP-a kojom se dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, pa obzirom da tužite lj vještaku nije dostavio relevantnu dokumentaciju iz koje bi vještak nesporno utvrdio da je predmetni iznos tužitelj i platio , to sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da mu je nastao taj vid štete, a pogotovo ne u iznosu od 5.000,00 EUR-a.
47.Prema odredbi čl. 23. st.2. Konvencije u slučaju zakašnjenja , a obzirom da tuženik nije izvršio ugovor onako kako je ugovoreno i nije isoručio robu u vremenu kako je to navedeno u nalogu za prijevoz prijevoznik je dužan paltiti naknadu troškova koja ne može prijeći iznos troškova prijevoza., a veću naknadu ovdje tužitelj je mogao tražiti samo u slučaju gdje je vrijednost robe ili specijalnih interesa u isporuci deklarirana prema čl. 24. I 26. Knvencije, a što u konkretnom nje slučaj.
48.Nadalje, prema stavu ovog suda prema Konvenciji tužite lj nema parvo zahtjevati izgubljenu zaradu. Međutim, sve kad bi sud i prihvatio tvrdnje tužitelja da tužitelj ima pravo na naknadu štete sukladno odredbama čl. 342. St.2, 348., 687. st.1. 349. ZOO-a u vidu izmakle koristi kako je to propisano čl. 1089. ZOO-a, tužitelj visinu iste nije dokazao, stoga sud zaključuje da je neosnovan zahtjev tužite lja za isplatom iznosa od 19.350,00 EUR-a.
49.Ovdje valja napomenuti da je tužitelj predložio financijsko knjigovodstveno vještačenje, te je sud rješenjem od dana 25. ožujka 2025. godine odredio zadatak vještačenja i to “utvrditi visinu izgubljene zarade tužitelja radi otkaza poslovne suradnje od strane ITALMONDO SPA, utvrditi je li tužitelj izvršio plaćanje troškova koje potražuje tužbenim zahtjevom i to: troškova prijevoza, troškova naknade za robu, troškova naknade za neisporučenu robu, troškova naknade trgovačkom društvu 6M Holding, [adresa] i drugih troškova iz tužbenog zahtjeva. Parnične stranke i treće osobe ako to bude potrebno dužne su vještaku omogućiti povjereno mu vještačenje te predočiti svu dokumentaciju koja se odnosi na predmetni spor, a koju vještak zatraži te mu omogućiti uvid u svoje poslovne knjige.
50.Obzirom da tužitelj na zahtjev vještaka nije dostavio vještaku svu potrebnu dokumentaciju, vještak je nalaz i mišljenje sastavio temeljem dokumentacije u spisu.
51.Valja istaknuti da je tužitelj imao prigovore na nalaz i mišljenje vještaka a vezano za izračun izmakle koristi te je naknadno dostavljao dokumentaciju u spis. Vještak se na ročištu dana 15. siječnja 2028. kao i pisano očitovao na prigovore tužitlelja i pri tom ostao kod pisanog nalaza I mišljenja.. Tužitelj je predlagao dopunu vještačenja jer nije bio zadovoljan rezultatima istog, međutim sud je raspravnim rješenjem odbio prijedlog tužitelja iz razloga jer je sud odredio zadatak vještaku,a tužitelj je to rješenje zaprimio i nije imao primjedbi na postavljeni zadatak, a tek nakon što je odbio dostaviti zatraženu dokumentaciji u kada je vještak utvrdio da temeljem dokumentacije ne u spisu ne može utvrditi izgubljenu zaradu traži dopunu vještačenja, a obzirom da je vještak utvrdio da se izgubljena dobit ne može izračunati bez rashodovne strane, sud je takav prijedlog odbio kao nesvrsishodan.
52.U odnosu na tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete iznosu od 3.000,00 EUR-a , za pravne osobe koje obavljaju poslovnu ili neku drugu djelatnost izrazito je važno pitanje dobrog glasa. Dobar glas je predodžba koja je u javnosti stvorena o djelatnosti pravne osobe. Ako djelovanjem štetnika takav glas postane upitan, to je povreda prava osobnosti a time i neimovinska šteta. Svaka povreda dobrog glasa ne znači bezuvjetno prava oštećenika na isplatu pravične novčane naknade, jer to pravo pravna osoba ima samo ako težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju (čl. 1100. st. 3. ZOO-a). Što se tiče kriterija za određivanje pravične novčane naknade zbog povrede poslovnog ugleda, jedini kriterij na koji ZOO upućuje je težina povrede i okolnosti slučaja. U toj situaciji se primjenjuje čl. 223. ZPP-a te sud može visinu neimovinske štete odrediti slobodnom ocjenom dokaza. Dakle, ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni. U konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da bi mu uslijed naprijed navedenih radnji tuženika bio povrijeđen poslovni ugled, kao i da je eventualni prekid poslovnog odnosa s Italmondo SPA uzrokovan isključivo radnjom tuženika, i da je upravo prekid tog poslovnog odnosa utjecao na njegovo ukupno poslovanje odnosno djelatnost . Tužitelj također nije dokazao mu je poslovanje smanjeno ili narušeno upravo uslijed te jedne radnje tuženika , stoga sud zaključuje da se nisu stekli uvjeti iz čl. 1100. st.3. ZOO -a za dosudu pravične novčane naknade u zatraženom iznosu.
53.U odnosu na protutužbeni zahtjev specificiran podneskom od 13. studenog 2023. godine valja istaknuti da su neosnovani navodi tuženika kako mu na robi danoj na prijevoz pripada zakonsko založno pravo iz čl. 692. st. 1. ZOO. Točno da je odredbom čl. 692. st. 1. ZOO propisano da prijevoznik radi osiguranja naplate naknade za prijevoz i nužnih troškova što ih je učinio u vezi s prijevozom, ima zakonsko založno pravo na stvarima koje su mu predane radi prijevoza i u vezi s prijevozom, dok ih drži ili dok ima ispravu pomoću koje može raspolagati njima, međutim na međusobne odnose, prava i obveze te prodaju založene stvari na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa je tako odredbom čl. 305. ZV propisano je da se založno pravo osniva se na određenoj stvari ili pravu kao zalogu na temelju pravnoga posla osobe čiji je zalog (dobrovoljno založno pravo), sudske odluke (sudsko založno pravo) ili zakona (zakonsko založno pravo), kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom, doke je odredbom čl. 314. st. 1. ZV propisano je da se založno pravo na temelju zakona osniva ispunjenjem pretpostavaka koje za to odredi posebni zakon, što znači da bi došlo do osnivanja zakonskog založnog prava na određenoj stvari kao zalogu, na temelju zakona (zakonsko založno pravo) potrebno je da se pored ispunjenja svih općih pretpostavka osnivanja založnog prava iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ispune i posebne pretpostavke određene posebnim zakonom. Sud zaključuje da se u konkretnom slučaju nisu ispunile pretpostavke osnivanja zakonskog založnog prava određene posebnim zakonom, odnosno Zakonom o obveznim odnosima, jer kako je naprijed utvrđeno da tuženik /protutužitelj ugovoreni prijevoz robe nije izvršio sukladno Nalogu i teretnom listu – CMR. Naime, nalogom je ugovoreno dospijeće obveze tužitelja na plaćanje cijene prijevoza tek po isteku ugovorenog roka isporuke, a nakon što zaprimi izvornik CMR ovjeren pečatom i potpisom s mjesta istovara robe, koji tužitelju mora biti dostavljen u roku od 15 dana od dana istovara robe. Radi navedenog, obveza tužitelja na plaćanje cijene prijevoza robe nikada nije dospjela. Odredbom čl. 682. st. 1. ZOO propisano da se preuzimanjem pošiljke i teretnog lista primatelj obvezuje isplatiti prijevozniku naknadu za prijevoz, ako nije što drugo određeno u ugovoru o prijevozu ili u teretnom listu, pa ako obveza primatelja na isplatu cijene prijevoza dospijeva tek preuzimanjem pošiljke, jasno je kako bi u konkretnom slučaju obveza tužitelja na plaćanje ugovorene cijene prijevoza dospjela tek trenutkom istovara robe u ugovorenom mjestu kod primatelja robe trgovačkog društva 6M HOLDING d.o.o., u [adresa], Slovenija, a što se u konkretnom slučaju nije dogodilo, pa je jasno da za tužitelja nikada nije mogla dospjeti obveza plaćanja ugovorene cijene prijevoza robe od 350,00 EUR, što razvidno proizlazi iz Naloga kojim je ugovoren prijevoz robe te odredaba Zakona o obveznim odnosima i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima., ka oni naknada troškova skladištenja i pretovara, budući su tuženiku/protutužitleju predmetni troškovi nastali njegovom krivnjom radi neizvršenja naloga za prijevoz U konkretnom slučaju, a imajući u vidu da je sukladno čl. 305. u vezi s čl. 314. st. 1. ZV određeno da se zakonsko založno pravo osniva kumulativnim ispunjenjem pretpostavaka propisanih ZV-om te pretpostavaka koje za to odredi posebni zakon I jasno je da nisu ispunjene posebne pretpostavke osnivanja založnog prava propisane ZOO-om iz razloga što tuženik kao prijevoznik nikada nije ispunio svoju ugovornu obvezu prijevoza robe, a prijevozniku naknada na prijevoz pripada samo ukoliko je obavio prijevoz, onako kako je to ugovoreno , međutum tuženik/prtutužitlej nije obavio prijevoz na način,kako je to utovoreno odnosni tobu nije isporučio na ugovoreno mjesto niti u roku u kojem se obvezao , a nadalje o eventualnim smetnjama nastalim za vrijeme prijevoza u pisanom obliku nije obavijestio tužitelja/protutuženika kako je to propisano ugovornim uvjetima, stoga sud zaključuje da je protutužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.
54.Obzirom da je sud odbio tužbeni i protutužbeni zahtjev kao neosnovan sud nije posebno ulazio ni obrazlagao prigovor zastare tuženika/protutužitelja.
55.Odluka o trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. ZPP-a kojom je propisano da ako stranka djelomično uspije u parnici, sud može s obzirom na postignuti uspjeh odrediti da svaka strana snosi svoj trošak.
56.Obzirom da je sud odbio i tužbeni i protutužbeni zahtjev kao neosnovan to je sud odlučio da će svaka strana snositi svoj parnični trošak, stoga je odlučeno kao u točki IV Izreke ove presude.
U Zagrebu 5. ožujka 2025.
Sudac:
Marija Krajnović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 8 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.
DNA:
-tužitelju po pun uz pristojbu na presudu vps 27.350,00 EUR
-tuženiku po pun pristojba na protutužbu vps 500,00 EUR
