Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: P-502/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja EN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ante Bogdanić, odvjetnik u Biogradu na Moru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja Ante Bogdanića, odvjetnika u Biogradu na Moru, na ročištu za objavu presude 5. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prvopostavljeni (glavni) tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj EN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva, čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 2322 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za cijelo, što je tuženik Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 dužna priznati i trpjeti da tužitelj na temelju ove presude, a po njenoj pravomoćnosti izvrši upis prava vlasništva na svoje ime u zemljišnoj knjizi, za cijelo, uz istovremeni upis brisanja tog prava na predmetnoj nekretnini sa imena tuženika na navedenoj nekretnini, sve u roku od 15 dana."

II. Prihvaća se drugopostavljeni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Utvrđuje se da je tužitelj EN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekao pravo vlasništva, čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 2322 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za cijelo, što je tuženik Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 dužna priznati i trpjeti da tužitelj na temelju ove presude, a po njenoj pravomoćnosti izvrši upis prava vlasništva na svoje ime u zemljišnoj knjizi, za cijelo, uz istovremeni upis brisanja tog prava na predmetnoj nekretnini sa imena tuženika na navedenoj nekretnini, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da tužitelju EN, OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.550,00 EUR (tisućupetstopedeset eura), sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 5. ožujka 2026. kao dana donošenja ove presude pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 7. ožujka 2025. navodi da je vlasnik i posjednik nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 2322 m[2,] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], međutim zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju. Na predmetnoj nekretnini upisan je tuženik Republika Hrvatska, za cijelo. Navedeni upis je formalne prirode. Vlasništvo predmetne nekretnine tužitelj EN stekao je temeljem ugovora o darovanju nekretnina od svog ujaka HN ovjerenim kod Javnog bilježnika Drage Burazera iz Biograda na Moru, broj: OV-10418/2024 od **.**.2024. ZN i njegov brat CN stekli su vlasništvo predmetne nekretnine od svog oca pok. DN pok. E temeljem darovnog ugovora od 27. siječnja 1986., potvrđenim od strane Općine Biograd na Moru, Općinskog sekretarijata za opću upravu i budžet, broj Ov.271/1986 od 14. veljače 1986., svaki za ½ dijela, a on od svojih pravnih predaka. CN je preminuo dana **.**.2018. te je iza istog doneseno rješenje o nasljeđivanju od strane Javnog bilježnika Dušana Kvartuča, posl. br. O-1495/18, UPP/OS-164/18 od 9. listopada 2018., a koje rješenje je postalo pravomoćno dana 25. listopada 2018.. Predmetnim rješenjem o nasljeđivanju iza pok. CN, nasljednikom na temelju zakona proglašen je ZN koji je darovao predmetnu nekretninu tužitelju temeljem ugovora o darovanju nekretnine ovjerenom od strane Javnog bilježnika Drage Burazera iz Biograda na Moru, broj OV-10417/2024 od 8. studenog 2024. Tužitelj se obratio Republici Hrvatskoj zahtjevom za mirno rješenje spora, a koji zahtjev je zaprimljen pod brojem N-DO-301/2024. Zahtjev za mirno rješenje spora odbijen je kao neosnovan. Predmetna nekretnina se nalazi u mirnom i nesmetanom posjedu obitelji tužitelja te njegovih prednika od 1900. Dakle, razvidno je da je tužitelj zakonit, istinit i pošteni posjednik i putem svojih prednika u posjedu sporne nekretnine preko stotinu godina tj. da je predmetnu nekretninu stekao dosjelošću i darovanjem. Naime, člankom 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14, 81/15, 94/17) propisuje se da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, a u st. 2. istog članka određeno je da na temelju stavka 1. tog članka stečeno je pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom. Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. (Rev-291/2014 od 17. travnja 2018.) Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske), ali i na presudama toga suda u predmetima Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske vezano za propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi. Zaključno predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu od 3. travnja 2025. usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da tužitelj dokazima koji prileže tužbi nije dokazao da bi predmetna nekretnina bila predmetom darovnog ugovora sklopljenog između DN pok. E kao darovatelja te CN i HN kao daroprimaca, predmetna nekretnina odnosno nekretnina stare izmjere od koje je ista nastala kat. čest 459/11 k. o. [katastarska općina] nije bila predmetom darovanja. Nadalje, uvidom u zapisnik o osnivanju/preoblikovanju zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] posl. broja Z- 784/2007/4278 od 11. srpnja 2011. odnosno zapisnik posl. broja Z-784/2007/4277 od istog dana koji se odnosi na prije navedeni proizlazi kako su prednici predlagatelja, njegovi ujaci CN i ZN sudjelovali u postupku obnove zemljišne knjige za nekretninu koje je predmetom ovog postupka. Na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 16. i 17. rujna 2015. u Šibeniku broj: Su-IV-246/2015 usvojen je zaključak da rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu čl. 197. ZZK. Budući da tužitelj odnosno njegovi prednici nisu u postupku obnove izjavili prigovor ili podnijeli tužbu za ispravak u smislu čl. 197. ZZK, to je isti vezan rješenjem donesenim u završenom postupku obnove zemljišne knjige, a kojim je Republika Hrvatska upisana kao vlasnica predmetne nekretnine. U tom pogledu se ukazuje na recentnu sudsku praksu i to presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 919/2018 od 1. veljače 2023. Zaključno, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te ga obvezati na plaćanje parničnog troška tuženici.

3. U dokazne svrhe sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu i to: darovni ugovor zaključen između DN i H i CN dana 27. siječnja 1986., ovjeren od strane Općine Biograd na Moru, Općinska uprava društvenih prihoda, broj: UP/I-05-2/3-109/1-86 ( list spisa 7-8), izvod iz domaćinstva broj 85 ( list spisa 9), Izvadak iz katastra zemljišta ( list spisa 10-11), kopija katastarskog plana (list spisa 12), odluka Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, Građansko-upravni odjel dana 9. studenog 2022., broj: N-DO-301/2024 od 24. veljače 2025. ( list spisa 13-14), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( list spisa 15), rješenje Općinskog suda u Biogradu na Moru od 25. kolovoza 1987., poslovni broj: O-70/87 ( list spisa 16), zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], broj: Z-784/2007/4278 od 11. srpnja 2011. ( list spisa 17-18), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, posl.br. O-1495/18, UPP/OS-164/18 od 9. listopada 2018. ( list spisa 19-20), ugovor o darovanju nekretnina zaključen između HN i EN od 6. studenog 2024., ovjeren od strane javnog bilježnika Drage Burazera u Biogradu na Moru ( list spisa 21- 24), geodetska podloga ( list spisa 25-27), zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], broj: Z-784/2007/4277 od 11. srpnja 2011. (list spisa 36-41), izvod iz popisnog lista broj 1775 ( list spisa 42-47), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta (list spisa 55-59), nalaz i mišljenje Stalnog sudskog vještaka za geodeziju Zvonimira Baričevića, dipl. ing. geod. (list spisa 62-76), saslušao je svjedoke ĆN (list spisa 56), KN (list spisa 56-57), FN (list spisa 57), AN (list spisa 86) te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja (list spisa 86-87).

3.1. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja usmjeren na utvrđenje da je stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo. Ujedno tužitelj je postavio i alternativan tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da je stekao pravo vlasništva za cijelo predmetne nekretnine, te posljedični zahtjev za upis tog prava u zemljišnoj knjizi.

6. Među strankama nije sporno da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine za cijelo upisana tuženica. Ujedno nije sporno da se tužitelj u skladu s odredbom članka 186.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP), obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru ( dalje u tekstu: ODO) zahtjevom za mirno rješenje spora, koji zahtjev je tuženica odbila državnoodvjetničkom odlukom broj: N-DO-301/2024.

7. Između stranaka je sporno je li tužitelj ovlašten podnijeti tužbu na utvrđenje prava vlasništva u situaciji kad prethodno nije podnio tužbu za ispravak sukladno odredbama Zakona o zemljišnim knjigama. Ujedno je sporno je li tužitelj ispunio uvjete za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

8. Uviđajem na licu mjesta vještak mjernik Zvonimir Baričević dipl.ing.geod. je predmetnu nekretninu identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja pašnjak i ruševinu ograđena sa svih strana suhozidima i frontovima zgrada. Ujedno vještak je naveo da uvidom u DOF iz 1968. vidljivo je da je predmetni posjed na isti način bio ograđen.

9. Vještak mjerničke struke je sačinio skicu sudskog očevida s priloženim fotografijama (list spisa 62-76) na kojima je žutom bojom označio predmetnu nekretninu, ujedno je označio položaj zatečenog objekta.

9.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka kao stručnim i objektivnim, izrađenim u skladu s nalogom suda, dok ujedno stranke nisu imale primjedbi na navedenu skicu sudskog očevida.

10. Uvidom u darovni ugovor zaključen između DN, kao darovatelja i H i CN, kao obdarenika dana 27. siječnja 1986., ovjeren od strane Općine Biograd na Moru, Općinske uprave društvenih prihoda, Broj: UP/I-05-2/3-109/1-86 (list spisa 7-8) razvidno je da je predmet ugovora činila i utužena nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] na način da darovatelj daruje svojim sinovima H i CN, između ostalog i utuženu nekretninu svakom za ½ dijela.

11. Uvidom u Izvadak iz katastra zemljišta za posjedovni list 199 k. o. [katastarska općina], broj: 07-3/22-86 ( list spisa 10) proizlazi da je DN pok. E evidentiran posjednikom kat. čest. [katastarska čestica] Kosa, u naravi zgrade, ruševine, ukupno 65 m2.

12. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Biogradu na Moru, posl.br. O-78/87 od 25. kolovoza 1987. ( list spisa 16) razvidno je da se nije raspravljalo o imovini iza smrti DN pok. Z, rođenog 1915., a umrlog 1987., jer je prednje citiranim darovnim ugovorom obuhvaćena sva imovina pok. ostavitelja.

13. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], broj: Z-784/2007/4278 ( list spisa 17-18) proizlazi da je kat. čest. [katastarska čestica], Kosa, u naravi pašnjak, gospodarski objekt, ruševina, nastala od dijela kat. čest. [katastarska čestica] površine 198963 m[2] upisana u zk. ulošku [broj ZK uloška] kao vlasništvo Republike Hrvatske, na kojoj je izvršen upis Republike Hrvatske za cijelo.

14. Uvidom u pravomoćno rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, posl.br. O-1495/18, UPP/OS-164/18 od 9. listopada 2018. ( list spisa 19-20), razvidno je da je pok. CN, rođenog 1967., a umrlog 2018. naslijedio brat ZN. Ujedno uvidom u citirano rješenje razvidno je da utužena nekretnina nije činila knjižno vlasništvo pok. ostavitelja.

15. Uvidom u darovni ugovor zaključen između HN, kao darovatelja i EN, kao obdarenika dana 6. studenog 2024., ovjerenog od strane javnog bilježnika Drage Burazera u Biogradu na Moru, broj OV- 10417/2024 ( list spisa 21-24) razvidno je da je predmet ugovora činila i u ovom postupku utužena nekretnina.

16. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], broj: Z-784/2007/4277 ( list spisa 36-37) proizlazi da su tom postupku sudjelovali ZN i CN po punomoćniku, a predmet raspravljanja da je bila i kat. čest. [katastarska čestica] i dr., na kojim nekretninama je izvršen upis prava vlasništva prednje navedenih osoba za ½ dijela.

17. Svjedok ĆN saslušan na licu mjesta (list spisa 56) je naveo da je predmetna parcela ranije pripadala pok. DN kojeg su zvali C, koji je bio djed EN. Tu je DN držao blago, imao je oko stotinjak ovaca, a na ovom terenu se vide i ostaci zimske štale gdje je pok. DN držao stoku. Uglavnom je držao ovce i tovara. Naveo je da je poznavao DN budući da su DN i njegov pok. otac često jedan drugome znali pomagati u polju. Još kao dječak da je znao sa svojim ocem prolaziti ovim putem jer u blizini imaju polje i tada još pamti da bi viđao pok. DN. Pok. DN je imao dvojicu sinova HN kojeg su zvali D i CN. Niti CN niti H nisu imali djece niti su se ženili. Prije je umro CN koji je stradao u prometnoj nesreći prije desetak godina, a H je umro ima dvije godine. Kako H nije imao djece niti ženu, on je za života ovaj teren darovao svojem nećaku EN. Dakle, kako je CN prije umro bez žene i djece, H je naslijedio i njegov dio. Poslije Šimine smrti i H i brat CN su nastavili čuvati ovce, i to sve dok se H nije razbolio, prije možda desetak godina. Koliko zna nikad nije bilo spora vezano za ovaj teren. Istaknuo je da ima 75 godina i ne pamti da bi ovaj teren ikada bio sporan. Na poseban upit je naveo da kuća koja se nalazi odmah uz ovaj teren je također Đerijeva.

18. Svjedok KN saslušan na licu mjesta (list spisa 56-57) je iskazao da je teren ranije pripadao pok. DN zv. C, kojeg je jako dobro poznavao, budući da je on bio stric od njegovog pok. oca. Istaknuo je da se čak i rodio u ovoj kući koja graniči uz ovaj teren i koja je pripadala pok. HN. Pok. DN je na ovoj parceli držao ovce, imao je više od stotinjak ovaca. Ovce su nastavili držati njegovi sinovi pok. CN i pok. H, ali nešto kratko nakon Šimine smrti koji je umro negdje sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća. Međutim H i CN su redovno čistili i održavali ovaj teren dok se nisu razboljeli. Nikad nije bilo sporno da je to od DN, ovaj teren je oduvijek ograđen. Poznato mu je da danas ovaj teren pripada EN koji je sin od Nikoline i Antine sestre AN rođ. DN. Cijeli svoj život živi u [adresa] gdje se i rodio i nije čuo za nikakve sporove.

19. Svjedok FN saslušan na licu mjesta (list spisa 57) je naveo da je teren pripadao pok. HN i njegovom bratu CN. Oni su to stekli od svog oca pok. DN. Pok. DN je na ovom terenu držao ovce, DN je imao sigurno 150 ovaca. Na ovom terenu se dan danas vidi štala gdje je DN držao ovce, a tijekom ljetnog vremena, blago je držao pod sjenicom koje danas nema na terenu. Teren je očistio njegov sin pok. ZN. I H i CN, njegovi sinovi su nastavili čuvati ovce, ali su imali oko 50-ak ovaca, a u zadnjem periodu desetak ovaca. Pok. H je na ovom terenu držao blago sve do unatrag nekih desetak godina otprilike, možda i manje. Pok. H je umro prošle godine, a njegov brat CN je poginuo prije nekoliko godina u prometnoj nesreći. Sigurno zna da nikada nije bilo spora vezano za ovu parcelu niti u pogledu međa budući da je međaš sa južne strane ovog terena i njegov teren je ograđen debelim suhozidima preko metra širine. Na poseban upit je naveo da ne zna kako se teren nasljeđivao unutar obitelji, da je čuo da je H darovao ovaj teren EN, ali da nikad nije čuo da bi bilo svađe unutar obitelji CN.

20. Svjedokinja AN je u iskazu (list spisa 86) navela da je predmetnu nekretninu njezin sin EN stekao od njezinog pokojnoga brata HN darovnim ugovorom, koji su poštovale njezine sestre Ć, K i ona. Pored brata H i brata CN koji je također umro i nakon njegove smrti sestre i ona su se odrekle u korist brata H. Pokojna braća nisu imala djece niti su se ženila. Ova nekretnina je ranije pripadala pok. ocu DN koji je na ovom terenu držao ovce, a na terenu se dan danas nalazi štala u kojoj je otac držao blago. Njezin otac da je umro 1987. godine i prije smrti je upravo ovu nekretninu ostavio braći CN i H, svakom po pola, to su poštovale. Nitko nikada nije osporavao vlasništvo niti njezinom ocu, niti braći, a niti danas sinu EN.

21. U stranačkom iskazu tužitelj EN je naveo (list spisa 86-87) da je predmetnu nekretninu stekao darovnim ugovorom od ujca pok. ENŠ koji je cijeli život živio u kući koja se nalazi odmah uz ovaj teren zajedno s pokojnim ujcem CN. Njih dvojica su sama živjela jer se nisu ženila niti su imali djece. Ujci su držali ovce, sjeća se dok je bio mlađi da su obojica držala ovce, poslije, pred smrt nije jer je bio bolestan. Pokojni ujac ENŠ je oduvijek govorio da će mu ostati kuća i ovaj teren, a papirnato misli da je ugovor o darovanju ovjeren prije možda godinu-dvije. Uz tužbu priložio je svu materijalnu dokumentaciju iz koje proizlazi da je pok. djed DN ovaj teren ostavio upravo pokojnim ujcima ENŠ i CN. Pokojnog djeda DN nije poznavao jer je umro prije njegovog rođenja. Po priči majke zna da je to djed ranije koristio, zna da je u kući pored djed živio i nije čuo za sporove. Nitko nikada nije niti njemu danas osporavao vlasništvo.

22. Odredbom članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

22.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.

22.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.

23. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

24. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.

25. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."

26. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

27. Prije svega, za istaknuti je da su u okolnostima ovog predmeta po ocjeni ovog suda tužitelj i njegovi prednici opravdano vjerovali da su vlasnici predmetne nekretnine jer su posjed vršili samostalno, jer su tom nekretninom gospodarili dugi niz godina i jer im vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao, a upisani vlasnik svo vrijeme, niz godina, bio je potpuno pasivan u iskazivanju bilo kojih vlasničkih ovlasti na nekretnini i svojatanju nekog prava na istoj) pa imaju razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovati da posjed vrše kao vlasnici (pa tako ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020.).

28. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka na licu mjesta i to:

ĆN (rođen 1951.), KN (rođen 1959.), FN ( rođen 1954.) koji imaju neposredna i potpuna saznanja o svim okolnostima vezanim za način stjecanja i korištenja predmetne nekretnine koliko je to moguće s obzirom na njihovu starosnu dob, koja svoja saznanja crpe još od vremena kad je prednik tužitelja pok. DN, djed tužitelja bio živ, da su suglasno i o odlučnim činjenicama gotovo identično iskazivali, ujedno po ocjeni ovog suda nemaju nikakvog interesa za ishod ovog postupka, sud je iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim, a posljedično vjerodostojnim je sud cijenio iskaz i saslušane svjedokinje AN. Svjedokinja AN, majka tužitelja po ocjeni ovog suda je iskazivala uvjerljivo, logično, a u konačnici suglasno s ostalim svjedocima, a konačno je sud ocijenio uvjerljivim i istinitim iskaz saslušanog tužitelja budući da je iskazivao u suglasnosti sa saslušanim svjedocima i materijalnim dokazima u spisu.

29. Stoga, iz iskaza svih saslušanih svjedoka, posebno cijeneći iskaze svjedoka saslušanih na licu mjesta koji su u vrijeme iskazivanja imali 74, 66 i 71 godinu, pa je logično i očekivano da unatrag 50-60 godina imaju neposredna opažanja i saznanja o zemljištu o kojima su govorili odnosno o osobama koje su koristile predmetnu nekretninu, a potom i samog tužitelja, sud je utvrdio da predmetna nekretnina u cijelosti uživana po prednicima tužitelja, nekretninu je još najranije posjedovao djed tužitelja pok. DN rođen 1915., a preminuo 1987. koji je spornu nekretninu koristio za ispašu blaga, koja je ograđena sa svih strana (isto je sud i neposredno opažao uviđajem na licu mjesta). Potom, predmetna nekretnina je nakon smrti pok. DN pripala njegovim sinovima pok. CN i pok. HN, koji su nastavili na nekretnini drržati blago, potom nakon smrti pok. CN nekretnina je u cijelosti pripala njegovom bratu pok. HN, koji je za života istu darovao svom nećaku ovdje tužitelju EN. Stoga, cijeneći sve naprijed izvedene dokaze, sud je stava da posjed tužitelja na predmetnoj nekretnini seže puno ranije nego što bi to proizlazilo iz Izvoda iz katastra zemljišta iz 1982. godine. Nadalje, za navesti je da prema citiranom Izvatku iz katastra zemljišta proizlazi da je prednik tužitelja evidentiran posjednikom za 65 m[2] ( zgrade 35 m i ruševine 30 m ). Međutim, slijedom svih naprijed izvedenih dokaza, po stavu ovog suda isto ne odgovara stvarnom stanju, budući da je predmetna nekretnina u cijeloj svojoj površini bila u faktičnom posjedu najkasnije od pok. DN omeđena u cijelosti, da utužena nekretnina u naravi predstavlja pašnjak koji je služio za ispašu blaga, da su se na istoj nalazili stari objekti tzv. " sjenice " koje su služile kao zaklon za blago, a jedna takva ruševina je i zatečena na uviđaju na licu mjesta, što je potkrijepljeno i sačinjenom skicom sudskog očevida s izvršenim uklopom na DOF iz 1968, pa sve do tužitelja manifestirajući mirni vlasničkopravni zahtjev. Ujedno, iz stanja spisa ne proizlazi da bi tužitelja i njegove pravne prednike itko ometao u posjedovanju odnosno korištenju nekretnine, pa je po stavu ovog suda predmetna nekretnina najkasnije od pedesetih godina prošlog stoljeća u samostalnom posjedu tužiteljevih prednika pa je protekao četrdesetogodišnji rok dosjedanja i to prije 17. studenog 1999., tako da je tužitelj i po prednicima mogao dosjedati i u vremenu kad je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva.

30. Nadalje, ukazuje se neosnovanim navodi tuženice koje je iznijela u odgovoru na tužbu navodeći da je tužitelj sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige, a nije podnio tužbu za ispravak u smislu odredbe članka 197. ZZK. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi poslovni broj: Rev- 919/2018-2 od 1. veljače 2023. "rješenje doneseno u postupku preoblikovanja zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak, u smislu odredbe članka 197. ZZK, pa kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju, tužbeni zahtjev valja odbiti." U konkretnoj situaciji, iz zapisnika sačinjenog u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], broj: Z-784/2007/4278 od 11. srpnja 2011. proizlazi da u tom postupku tužitelj ( niti njegovi prednici) nije sudjelovao te nije dao nikakvu izjavu u pogledu stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine. Dakle, tužitelj, može podnijeti vlasničku tužbu, a ne tužbu za ispravak, ali u tom slučaju tužbu mora zasnivati na drukčijem činjeničnom stanju i pravnoj osnovi. Međutim, osporavajući tužitelju legitimnost i mogućnost podnošenja tužbe na utvrđenje prava vlasništva, tuženica nije dokazala da bi se ovom parničnom postupku tužitelj pozivao na identično činjenično stanje i pravnu osnovu, niti je to sud našao utvrđenim kako je to prednje obrazloženo, pa je po stavu ovog suda tužitelj ovlašten podnijeti tužbu radi utvrđenja prava vlasništva.

30.1. Županijski sud u Osijeku, u odluci poslovni broj Gž-2079/2025-3 od 15. siječnja 2026. je naveo da je postupak preoblikovanja zemljišne knjige izvanparnični i formalni postupak, u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga tužitelj nije mogao dokazivati da je vlasništvo stekao dosjelošću, a sudska praksa je zauzela shvaćanje da se u pojedinačnom ispravnom postupku ne mogu provoditi dokazi radi utvrđenja da je vlasništvo stečeno dosjelošću. Kako je tužbena osnova u tužbi u potpunosti u drugačijem činjeničnom stanju u odnosu na postupak obnove i preoblikovanja zemljišne knjige, tužitelj može svoju pravnu zaštitu ostvarivati podnesenom tužbom, neovisno o tome što nije podnosio prigovor, a niti tužbu za ispravak po odredbi čl. 197. ZZK-a. Navedeni pravni stav u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

31. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. ZPP, ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva utvrđenje da je stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine na temelju dosjelosti pa je alternativni tužbeni zahtjev ( pravilno je riječ o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu), valjalo prihvatiti kao osnovan u cijelosti pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

31.1. Sud je odbio prvi ( glavni) tužbeni zahtjev jer tužitelj predmetnu nekretninu nije stekao pravnim poslom, već dosjelošću osobno i putem svojih pravnih prednika, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

32. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa) tuženica je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

32.1. Tužitelju je prema vrijednosti predmeta spora (1.327,01 EUR) priznat trošak sastava tužbe - 100 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od: 15. rujna 2025., 22. listopada 2025. i 2. ožujka 2026. - od po 100 bodova (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), dakle ukupno 400 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 800,00 EUR, što uz vrijednost PDV od 25 % iznosi 1.000,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak predujma uviđaja i vještačenja u iznosu 550,00 EUR, dakle ukupno 1.550,00 EUR.

32.2. Dakle, tužitelju je priznat ukupan trošak postupka u iznosu od 1.550,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od donošenja ove presude ( 5. ožujka 2026.) pa do isplate, u skladu s odredbom članka 151. stavka 3. ZPP-a, po stopi određenoj u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.). Slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

Biograd na Moru, 5. ožujka 2026.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužitelju po punomoćniku Anti Bogdaniću, odvjetniku u Biogradu na Moru

- tuženici po zz Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel.