27 P-1807/2022

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217), po sutkinji Martini Miletić Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja ECIO BILAN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupan po punomoćnicima iz OD Macura i Restović j.t.d., Šibenik, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA (OIB: 52634238587) zastupana po ODO Šibenik, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 02. veljače 2026. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja ZU, odvjetnika u [adresa] i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, po objavi, dana 05. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj EU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isključivi i jedini vlasnik dijela nekretnine katastarske oznake čest. br. 5734/1 K. O. [katastarska općina] omeđen slovima: H-I-J-K-H površine 33 m2, na skici izrađenoj po dipl. ing. geod. ĐU od 10. prosinca 2024.godine (rezerviran broj katastarske oznake čest. broj 5734/38 K. O. [katastarska općina].

II. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu do 3.993,68 eura zajedno sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate u visini uvećane prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj EU zastupan po punomoćniku ZU, odvjetniku u [adresa] podnio je ovom sudu tužbu, dana 08. rujna 2022. godine, protiv tuženika Republike Hrvatske radi utvrđenja prava vlasništva dijela nekretnine označene kao kat. čest. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] omeđena slovima H-I-J-K-H površine 32m2 na skici izrađenoj od strane dipl. ing. geod. JU i ĐU od dana 07. studenog 2014. godine.

1.1. Tužitelj u tužbi navodi kako je utuženi dio nekretnine položen neposredno uz ruševinu katastarske oznake čest. br. 1993/1 K. O. [katastarska općina] i čest. br. 183/1 K. O. [katastarska općina] te s istima tvori jedinstvenu cjelinu ograđenu zidovima, točnije staru obiteljsku kuću s okućnicom.

1.2. Nadalje, tužitelj da je predmetni dio nekretnine stekao kupoprodajom odnosno Aneksom Ugovora o kupoprodaji sklopljenog dana 09. svibnja 2022. godine sa prodavateljem DU u kojem ugovoru da je konstatirano da su stranke ranije zaključile ugovor o kupoprodaji nekretnina u [adresa] katastarske oznake čest. br. 1993/1 K. O. [katastarska općina] i čest. br. 183/1 K. O. [katastarska općina], kao i da su omaškom izostavile dio predmeta kupoprodaje neposredno uz ruševinu katastarske oznake dio čest. br. 1993/1 K. O. [katastarska općina], a koji dio je na skici izrađenoj po dipl. ing. geod. JU i ĐU od dana 07. studenog 2014. godine. Prodavateljica DU da je presudom ovog suda pod poslovnim brojem P-3110/2019 od dana 11. listopada 2021. godine utvrđena vlasnicom dijela nekretnine katastarski označene kao 1993/1 K. O. [katastarska općina] i to upravo dijela površine 62m2 na skici vještaka mjernika RU od dana 17. svibnja 2021. godine označenog slovima 1-2-3-4-5-6-1, te dijela površine 39m2 označenog slovima 1-6-7-8-9-1, dok dio čest br. 5734/1 opet omaškom da nije bio dio navedenog postupka. Tužitelj da je od Šibensko-kninske županije, Upravni odjel za pomorstvo, promet i otočni razvoj zatražio očitovanje da li se predmetna nekretnina nalazi u granicama pomorskog dobra te je od navedene institucije dobio očitovanje i to dana 08. srpnja 2022. godine klasa: 342-06/22-03/51, Urbroj: 2182-04/1-22-4 iz kojeg da proizlazi kako predmetna nekretnina ne predstavlja pomorsko dobro. Slijedom svega naprijed navedenog tužitelj je predložio da sud prihvati tužbu i tužbeni zahtjev te istog utvrdi vlasnikom utuženog dijela nekretnina.

2 U svom odgovoru na tužbu tužena se protivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći kako predmetna nekretnina predstavlja pomorsko dobro te na istom da nije moguće stjecati pravo vlasništva. Isto tako da iz dokaza koji prileže spisu ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom izvatka iz zemljišnih knjiga, preslike Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljen između DU kao prodavatelja i EU kao kupca od dana 09. studenog 2021. godine, preslike Aneksa Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog između DU i EU od dana 09. svibnja 2022. godine, preslike očitovanja Republike Hrvatske, Šibensko- kninske županije, Upravni odjel za pomorstvo, promet i otočni razvoj od dna a08. srpnja 2022. godine, preslike presude ovog suda pod poslovnim brojem P-3110/2019 od dana 11. listopada 2021. godine, nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju od dana 10. siječnja 2025. godine, dopune nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju od dana 27. ožujka 2025. godine, saslušanjem svjedoka DU i TU, dopisa Šibensko-kninske županije, Upravni odjel za pomorstvo, promet i otočni razvoj, Klasa: 342-06/25-03/196, Urbroj: 2182-04/1-25-2 od dana 29. listopada 2025. godine.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud je tužbeni zahtjev našao osnovanim.

6. Predmet spora predstavlja utvrđenje prava vlasništva nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], omeđen slovima : H-I-J-K-H površine 33m2 na skici izrađenoj po dipl. ing. god. ĐU od dana 10. prosinca 2024. godine, rezerviran broj katastarske oznake čest. broj 5734/38 K. O. [katastarska općina].

7. Pregledom zemljišno knjižnog izvatka sud je utvrdio da je u zemljišnim knjigama suda kao vlasnik nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] upisano u popisu II pomorskog dobra.

8. Pregledom Ugovora o kupoprodaji sklopljenom između DU kao prodavatelja i EU, ovdje tužitelja, kao kupca, od dana 09. studenog 2021. godine vidljiv je kako je predmet navedenog ugovora nekretnina označena kao kuća sa dvorištem 1993/1 K. O. [katastarska općina] i okućnicom označena kao čest. br. 183/1 K. O. [katastarska općina]. Nadalje, Aneksom ugovora o kupoprodaji nekretnine od dana 09. svibnja 2022. godine ovjeren od strane javnog bilježnika Tanja Ferenc iz Poreča pod poslovnim brojem OV-3268/2022 od dana 25. svibnja 2022. godine, vidljivo je kako stranke konstatiraju da su ranije zaključili ugovora o kupoprodaji nekretnina u [adresa], katastarske oznake čest. br. 1993/1 LK.O. Jezera i čest. br. 183/1 K. O. [katastarska općina], da su stranka omaškom izostavile dio predmeta kupoprodaje položen neposredno uz ruševinu katastarske oznake dio čest. br. 5734/1 K. O. [katastarska općina], omeđen slovima H-I-J-K-H površine 33m2 pa je predmetni dio nekretnine naveden u Aneksu ugovora o kupoprodaji nekretnina.

9. Iz nalaz i mišljenja stalnog sudskog vještaka Pjera Sladoljev od dana 10. siječnja 2025. godine vidljivo je kako se isti utvrdio da se do predmetne nekretnine pristupa nesmetano i to preko asfaltne ceste koja predstavlja obalu Sv. Ivana u naselju Jezera. Nekretnina da predstavlja u naravi ruševinu koja je sa svih svojih strana omeđena trajnim i vidljivim međenim oznakama u obliku starih kamenih zidova te zidova susjednih objekata koji se nalaze sa južne strane. Predmetna nekretnina identificirana je kao dio kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koja je na skici vještaka mjernika označena slovima H,I,J,K,H u površini od 33 m2, a u katastru rezerviranog broja i to novi broj kat. čest. [katastarska čestica] K. O [katastarska općina].

10. Iz iskaza svjedoka DU proizlazi da je ista bila vlasnica predmetne nekretnine te da je istu prije tri godine prodala tužitelju. U trenutku prodaje da je na nekretnini postojala kuća u kojoj je ista živjela i dio koji je predstavljao ruševinu a tako izgleda i danas, u kojoj da su prednici svjedokinje imali štalu. Nekretnina da je ograđena kamenim zidovima i takva da je oduvijek u istim gabaritima kako je i danas. Ona da je predmetnu nekretninu stekla nasljeđivanjem. Kuća i kameni zid oko kuće da je izgrađen 1800 i neke godine.

10.1. Svjedokinja TU je u svom iskazu navela kako ima 76 godina i čitav svoj život da živi u susjedstvu predmetne nekretnine te joj je poznato da su na predmetnoj nekretnini živjeli roditelji DU koji da su pored kuće imali dio u kojem su držali blago i travu za životinje. Predmetna nekretnina da je bila ograđena kamenim zidovima u istim gabaritima kao što je i danas. Prije roditelja DU tamo da su živjeli njezini djed i baka. DU da je prodala nekretninu ovdje tužitelju prije nekoliko godina.

11. Dakle, iz svih naprijed izvedenih dokaza i iskaza svih naprijed navedenih svjedoka, a koje je sud cijenio istinitim, vjerodostojnim, budući su jasno i nedvojbeno iskazivali o bitnim činjenicama, koje su im osobno poznate, proizlazi da su prednici tužitelja bili u samostalnom posjedu utužene nekretnine i to još od 1970-tih godina i to na način da su istu obrađivali i na njoj držali stoku. Naime, sama svjedokinja TU koja je stara 76 godina je iskazivala kako čitav svoj život živi u susjedstvu predmetne nekretnine te da je istoj poznato da su tamo živjeli roditelji DU kao i njezini baka i djed, pa kad se uzme u obzir starost navedene svjedokinje sud zaključuje kao su prednici tužitelja bili u posjedu nekretnine još od 1970-tih godina prošlog stoljeća pa sve do trenutka dok DU nije nekretninu prodala tužitelju.

12. Prema odredbi članka 388. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovih odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije što drugo propisano.

12.1. Odredbom članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV), a koji propis je stupio na snagu 1. siječnja 1997., bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV-a („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i stjecanje stvarnog prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

12.2. Prema stajalištu ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije naprijed citirane odluke Ustavnog suda RH), i to glede spornog dijela čest. zem. [katastarska čestica] rezerviranog broja čest. zem. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina], u vrijeme dosjelosti valja uračunati i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju izvorna odredba članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne

postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je, primjerice, izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske). Presudom ESLJP od 11. lipnja 2009. godine u predmetu Z protiv Republike Hrvatske zauzet je stav da bi se podnositelju zahtjeva za zaštitu ljudskih prava i sloboda u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću računalo i vrijeme posjedovanja u kojemu su te nekretnine prema važećim zakonskim propisima Republike Hrvatske bile u društvenom vlasništvu.

12.3. Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZVDSP-a se prosuđuje prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. U vremenskom razdoblju prije 1. rujna 1980. godine (kao dana stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, stjecanje prava vlasništva na nekretninama prosuđuje se primjenom odredbi Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ).

12.4. Pravna pravila OGZ-a koji se na ovim prostorima primjenjuje od 1853. godine, s time da se od 1946. godine primjenjivao na temelju odredbe članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (“Službeni list” FNRJ broj 86/1946). Prema pravnom pravilu paragrafa 1472. OGZ-a pravo vlasništva nekretnine na kojoj je bilo upisano državno vlasništvo kao općenarodna imovina temeljem izvanredne dosjelosti (originarno) moglo se steći nakon neprekidnog četrdesetgodišnjeg posjedovanja iste i to do 6. travnja 1941.

13. Prema odredbi čl. 3. st. 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ( Narodne novine br. 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16 i 98/19 koji je bio na snazi 01.01 2020. god 29. srpnja 2023. godine) pomorsko dobro čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje. Prema odredbi čl. 4. st. 1. i 2. tog zakona morska obala se proteže od crte srednjih viših visokih voda mora i obuhvaća pojas kopna koji je širok najmanje šest metara od crte koja je vodoravno udaljena od crte srednjih viših visokih voda. Morska obala uključuje i dio kopna nastao nasipavanjem, u dijelu koji služi iskorištavanju mora. Prema odredbi čl. 14. st. 1. istog zakona granicu pomorskog dobra utvrđuje Povjerenstvo za granice Ministarstva, na prijedlog županijskog povjerenstva za granice a temeljem odredbe čl. 15. st. 2. tog zakona Ministarstvo je dužno dostavljati Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske rješenje o određivanju granice pomorskog dobra radi upisa u zemljišne knjige.

13.1. Uvidom u očitovanje Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za pomorstvo, promet i otočni razvoj od dana 29. listopada 2025. godine vidljivo je kako je na obalnom području na kojem se nalazi čest. br. 5734/1 K. O. [katastarska općina] utvrđena granica pomorskog dobra i to Rješenjem povjerenstva za granice Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, KLASA: IP/I-342-22/15-01/16, URBROJ: 530-03-1-2-16-2 od dana 06. travnja 2016. godine a iz kojeg je jasno vidljivo kako predmetna nekretnine ne predstavlja pomorsko dobro. Isto tako i u svom nalazu i mišljenu vještak je dostavio dokumentaciju iz koje je vidljivo kako nekretnina ne predstavlja pomorsko dobro pa je tako na listu broj 117 spisa, u sklopu nalaza i mišljenja vještaka, naveden popis nekretnina u K. O. [katastarska općina] koje prema naprijed navedenom rješenju povjerenstva za granice Ministarstva mora, prometa i infrastrukture predstavljaju pomorsko dobro a među kojima nije i čest. br. 5734/1 K. O. [katastarska općina] za koju tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva.

14. Imajući u vidu naprijed navedeno ovaj sud nije mogao prihvatiti navode tužene iz odgovora na tužbu da bi utužena nekretnina predstavlja pomorsko dobro a sve iz razloga što je granica pomorskog dobra utvrđena kao je to i naprijed navedeno. Podredno se navodi kako se granice pomorskog dobra utvrđuju u posebnom upravnom postupku i to na zahtjev županijskog povjerenstva za granice, teret dokazivanja da određena nekretnina ne predstavlja pomorsko dobro ne bi se prema mišljenju ovog suda mogla prebaciti na tužitelja budući da isti takav postupak nije niti ovlašten pokrenuti dok se s druge strane temeljem Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama Ministarstvo je dužno rješenje o utvrđenoj granici pomorskog dobra dostavljati Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske radi upisa u zemljišne knjige suda, a što onda tuženoj može biti poznato.

15. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, a posebice iskaze svjedoka koje je sud cijenio kao vjerodostojne i iste u cijelosti prihvatio, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je predmet spora koji je na skici mjesta očevida vještaka mjernika Pjera Sladoljev označena slovima H-I-J-K-H bio u dugogodišnjem nesmetanom posjedu prednika tužitelja, kao i da se nekretnina nalazi izvan utvrđene granice pomorskog dobra.

16. Tužena Republika Hrvatska u tijeku postupka i o zaključenja glavne rasprave nije dokazala nepošten posjed djela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] po tužiteljevim prednicima, niti je osporavala iskaze saslušanih svjedoka, utvrđenja prilikom očevida, dok u odnosu na skicu mjesta očevida sastavljanju od strane stalnog sudskog vještaka Pjera Sladoljev nije imala posebnih primjedbi.

17. Stoga, zaključno, imajući u vidu, a polazeći od utvrđenja ovog suda da je kontinuirani, samostalni i od nikoga ometani posjed pravnih prednika tužitelja glede nekretnine koja je predmet spora izvršavan počevši od 70-tih godina prošlog stoljeća ( što proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka u ovom postupku) a koji posjed je ovaj sud našao savjesnim odnosno poštenim, te koja kvaliteta posjeda se presumira po samom zakonu, a kako u konkretnom slučaju u odnosu na potraživanje tužitelja ne postoji suprotstavljeni pravni interes trećih osoba, zaključak je ovog suda kako je pravni prednik tužitelja i to pradjed istih odgovarajući realni dio nekretnine stekao ispunjenjem za to propisanih pretpostavki, točnije izvanrednom dosjelošću rok koje je propisan odredbom čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno u trajanju od 40 godina, svakako dovršen stupanjem na snagu ZV-a, a onda se nekretnina prenosila generacijama u obitelji sve do prednice tužitelja DU koja je potom nekretninu prodala temeljem kupoprodajnog ugovora upravo tužitelju.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a pa je tužitelju kao opravdan priznat trošak za sastav zahtjev za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 eura uvećano za PDV iznosi ukupno 250,00 eura, sastav tužbe u iznosu od 200, eura uvećano za PDV što iznosi ukupno 250,00 eura, za sastav podneska od dana 16. siječnja 2024. godine, dana 13. siječnja 2025. godine, dana 07. studenog 2025. godine, dana 19. siječnja 2026. godine i to za svaki podnesak 200,00 eura uvećano za PDV ukupno 250,00 eura, trošak za sastava podnesak od dana 16. siječnja 2023. godine, dana 02. ožujka 2022. godine, i dana 10. listopada 2023. godine za svaki 100,00 eura što uvećano za PDV iznosi ukupno 125,00 eura, trošak za sastava podneska od dana 03. prosinca 2024. godine u iznosu od 50,00 eura što uvećano za PDV iznosi ukupno 62,50 eura, trošak za zastupanje na ročištima i to dana 10. prosinca 2024. godine, dana 27. ožujka 2025. godine, dana 03. lipnja 2025. godine, dana 03. srpnja 2025. godine i dana 02. veljače 2026. godine u iznosu od 200,00 eura uvećano za PDV što iznos 250,00 eura za svako ročište, trošak za očevid u iznosu od 450,00 eura, trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 106,18 eura. Dakle tužitelju je kao opravdan priznat trošak parničnog postupka u iznosu do 3.993,68 eura.

16. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Šibeniku, 05. ožujka 2026.

SUTKINJA

Martina Miletić Lovrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka sud i protivnu stranu.

DN-a:

- tužitelj po punomoćniku Zvonimiru Matiću, odvjetniku u Zagrebu

- za tuženu ODO Šibenik