REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-2780/2018-61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinja Maji Vukmir, u pravnoj stvari tužiteljice IK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Ivica Parlov, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika EK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Ratko Vlašić, odvjetnik u Split, radi isplate, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 5. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1. Poništava se Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 17. studenog 2008. godine sklopljen kod Javnog bilježnika u Splitu Ilije Šarić broj: OU-53/08 u odnosu na ½ dijela imovine koja pripada sada pok. FK, a koji je sklopljen između TK i PK kao primatelja uzdržavanja, te EK kao davatelja uzdržavanja.

2. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 17. studenog 2008. godine sklopljen kod Javnog bilježnika u Splitu Ilije Šarić broj: OU-53/08, koji je sklopljen između TK i PK kao primatelja uzdržavanja, te EK kao davatelja uzdržavanja.

3. Utvrđuje se da je tužiteljica IK naspram tuženicima isključiva vlasnica stana smještenog na 1. katu Anex-a obiteljske kuće - stana na 1. etaži, površine cca. 45m², sa stepeništem i terasom i jednim parking mjestom, te je ovlaštenik prava služnosti prolaza preko dvorišta, sve anagrafske oznake Strožankačka 49, Podstrana, koji stan se nalazi na 1. etaži objekta, izgrađenog sa zapadne strane obiteljske kuće smješten na kat. čest. [katastarska čestica], pod nazivom Strožanac, kuća, dvor, zgrada (prema Popisnom listu Ureda za katastar Split broj 517), što su joj tuženici dužni priznati i trpjeti upis prava vlasništva i prava služnosti na označenim nekretninama u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

4. Utvrđuje se da u ostavinsku imovinu iza smrti pok. TK ulazi:

- čest. zem. [katastarska čestica], voćnjak, (kat. čest. [katastarska čestica]), Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina],

- obiteljska stambena zgrada anagrafske oznake [adresa], koja je sagrađena na kat. čest. [katastarska čestica], pod nazivom Strožanac, kuća, dvor, zgrada (prema Popisnom listu broj 517, ukupne površine 466m²) osim nekretnina navedenih u toč.3. tužbenog zahtjeva.

II. Odbija se podredi tužbeni zahtjev koji glasi:

U ostavinskom postupku iz pok. FK ima se izvršiti vraćanje dara učinjenog tuženom pod 1 na osnovu Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 17. studenog 2008. godine, ovjerenog kod Javnog bilježnika u Splitu Ilije Šarić broj: OU-53/08, koji se ima smatrati Ugovorom o darovanu i to za ½ dijela nekretnine navedenih u toč.1. citiranog Ugovora, radi namirenja nužnog dijela unuci ostavitelja–tužiteljici IK.

III. Dužan je tužitelj isplatiti parnični trošak tuženiku u iznosu od 6.250,00 eura, sve to u roku od 15 dana, uvećan za zakonsku zateznu kamatu po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od presuđenja pa do isplate.

obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je ostavinski postupak iza pok. TK umrlog **.**.2010. god. prekinut i tužiteljica upućena na pokretanje parnice radi utvrđenja pravne valjanosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg su ostavitelj i tužena ad. 2. PK, kao primatelji uzdržavanja zaključili sa tuženikom ad. 1. kao davateljem uzdržavanja. Ugovorom ej utvrđeno da se po smrti jednog primatelja uzdržavanja davatelj uzdržavanja uknjiži kao vlasnik za ½ dijela nekretnina iz ugovora, pa se tuženika ad. 1. uknjižio kao vlasnik ½ dijela iza pok. ostavitelja TK. U ugovoru da su raspolagali sa nekretninom u vlasništvu tužiteljice, stanom koji je izgrađen tako što je pok. TK svojoj kćeri, majci tužiteljice, AK ustupio pravo nadogradnje 1989. god. iznad garaže smještene pored predmetne obiteljske kuće, a nad kojom je 1990. god. ona vlastitim sredstvima izgradila stan, pri čemu joj je pok. KK dao i pravo služnosti prolaza kroz dvorište. Ugovor da je nevaljan jer daje pok. TK u dobi od 85 god u vrijeme sačinjen ja ugovora patio od demencije i da nije bio u stanju shvatiti značenje svojih radnji, kao i da davatelj uzdržavanja nije nikada uzdržavao ni skrbio za primatelje uzdržavanja.

1.1. Točkom 1 tužbenog zahtjeva traži se poništenje ugovora o doživotnom uzdržavanju od 17. studenog 2018. god., točkom 2. traži se da se taj isti ugovor utvrdi ništetnim, točkom 3. da se utvrdi da je tužiteljica isključiva vlasnica stana na 1. katu Aneksa obiteljske kuže , površine cca 45 m2, sa jednim parkirnim mjestom, kao i ovlaštenik prava služnosti prolaza preko dvorišta sve na adresi [adresa], izgrađenog sa zapadne strane obiteljske kuće smještene na kat. čest. [katastarska čestica] (prema popisnom listu ureda za katastar Split, broj 517), dok se točkom 4. traži utvrditi da u ostavinsku imovinu pok. TK ulazi: čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], obiteljska stambena zgrada anagrafske oznake [adresa], sagrađena na kat. čest. [katastarska čestica], osim nekretnina navedenih u točki 3 tužbenog zahtjeva.

1.2.Postavljen je i podredni tužbeni zahtjev za slučaj da sud glavni ne nađe osnovanim, a tim se zahtjevom traži vraćanje dara učinjenog tuženiku ad. 1. na osnovi ugovora o doživotnom uzdržavanju od 17. studenog 2008. i to za ½ dijela nekretnina navedenih u točki 1. citiranog ugovora radi namirenja nužnog dijela tužiteljice.

3. U odgovoru na tužbu tuženici se istoj u cijelosti protive, osporavaju da bi pok. TK majci tužiteljice 1989. god dao pravo nadogradnje na prvom katu aneksa obiteljske kuće, kao i da je pok. TK ugovor sačinio u stanju teške demencije.

4. Tijekom postupka je preminula tužena ad. 2., pa kako se iz a iste nje vodio ostavinski postupak jer nije imala imovine, to je postupak nastavljen u odnosu na tuženika d. 1. koji je i zakonski nasljednik pok. PK.

5. U dokaznom postupku pregledana je pisana dokumentacija u spisu, saslušani svjedoci, proveden očevid na licu mjesta uz vještaka geodeta, provedeno psihijatrijsko vještačenje.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan, kao ni podredni.

7. Prije svega sam tužbeni zahtjev konfuzan je i nejasan. Tužiteljica se ne može odlučiti traži li poništenje ugovora o doživotnom uzdržavanju ili njegovo utvrđenje ništetnosti.

8. Međutim, tužiteljica nije stranka predmetnog ugovora pa niti ne može tražiti njegovo poništenje u smislu odredbe čl. 331. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23, dalje ZOO), čime je već tužbeni zahtjev u točki 1. neosnovan.

9. Rješenjem u ostavinskom postupku iza pok. TK, O-3850/10, od 07. lipnja 2011. tužiteljica je upućena pokrenuti parnicu protiv sunasljednika, tuženika i sada pok. PK, radi utvrđenja pravne valjanosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 17. studenog 2018. i utvrđenja da stan na I katu obiteljske kuže u Podstrani ne spada u ostavinu sada pok. TK (očito se ne radi o obiteljskoj kući već o stanu na prvom katu aneksa odnosno dogradnje obiteljskoj kući)

10. Predmet spora po točki 2. tužbenog zahtjeva je utvrđenje ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 17. studenog 2008. sklopljenog između tuženika kao davatelja uzdržavanja i sada pok. TK kao primatelja uzdržavanja (u međuvremenu je preminula i deruga primateljica uzdržavanja PK). U činjeničnoj osnovi tužbe tužiteljica tvrdi da primatelj uzdržavanja u vrijeme sklapanja ugovora nije bio sposoban za rasuđivanje zbog uznapredovale demencije.

11. Prema članku 580. stavak 3. ZOO, ugovor o doživotnom uzdržavanju mora biti sastavljen u pisanom obliku te ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta.

12. Predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen je u obliku javnobilježničkog akta dana 17.11.2008. god. pred javnim bilježnikom u Splitu Ilijom Šarićem, koji je kako proizlazi iz Ugovora zbog zdravstvenih razloga i dobi TK na njegov zahtjev pristupio u njegovu obiteljsku kuću u [adresa], te je utvrdio da su primatelji uzdržavanja KK i PK ovlašteni i sposobni za poduzimanje ovog pravnog posla, objasnio im je smisao i posljedice istog i uvjerio se u njihovu pravu i ozbiljnu volju.

12.1. Javni bilježnik sasvim sigurno ne bi pristupio sastavu ugovora o doživotnom uzdržavanju da je posumnjao kako u pravu volju primatelja uzdržavanja tako i u njihove psihičke sposobnosti, odnosno sposobnost da shvate značenje svojih radnji i posljedice, što je i kao svjedok potvrdio u svom iskazu.

12.1.1. Naime, javni bilježnik Ilija Šarić je kao svjedok i saslušan u postupku te je naveo da je u njegov ured došao sin pok, TK sa zahtjevom da pristupi u njegov dom radi sastava takvog ugovora. Po tom zahtjevu je otišao u kuću TK i s njim obavio razgovor glede tog zahtjeva i on osobno mu je iskazao volju za sklapanje tog ugovora radi visoke starosti. Po njegovoj procjeni u tom razgovoru bio je razborit i svjestan svih činjenica. U tom razgovoru je rekao da od nasljednika još ima kćerku svoje kćerke, međutim, da s njom nema kontakta. Nakon toga su pripremili akt i ponovno je išao radi potpisivanja tog ugovora. I tom prilikom je u dužem razgovoru utvrdio razboritost TK te su razgovarali hoće li prijelaz imovine ovisiti o smrti primatelja uzdržavanja ili će biti vezana uz smrt samo jednog primatelja uzdržavanja.

12.2. Temeljem zdravstvenog kartona i raspoložive medicinske dokumentacije provedeno je psihijatrijsko vještačenje po vještaku dr. Nikoli Sikirici, sposobnosti za rasuđivanje pok. TK u vrijeme zaključenja spornog Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

12.3. Vještak za psihijatriju dr. Nikola Sikirica u pisanom nalazu i mišljenju navodi da uvidom u med. dokumentaciju i cjeloukupni spis ne pronalazi elemenata i pokazatelja po kojima bi se zaključilo da u vrijeme zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju dana **.**.2008. pok. TK nije bio sposoban za rasuđivanje i shvaćanje svojih radnji i posljedica, tj. iz priložene medicinske dokumentacije se ne može zaključiti o eventualnom postojanju psihičkih problema/ senilnosti kod pok. TK prije 2008.godine. U medicinskoj dokumentaciji ( zdravstveni karton liječnika opće medicine ), a u njemu su navedeni zapisi od 02.07.2008.godine do 29.10.2010.godine, te se u tom vremenskom periodu ne pronalazi zapisanih dijagnoza psihijatrijskih poremećaja ili opisivanja simptoma koji bi bili dostatni za postavljanje dijagnoze nekog specifičnog psihijatrijskog poremećaja . U dostupnoj medicinskoj dokumentaciji se ne navode specifični simptomi na osnovu kojih bi se dobio dojam da je funkcioniranje pok.TK s psihičke strane bilo kompromitirano na način da je to reduciralo njegovo sposobnost donošenje racionalnih odluka, njegovu percepciju sebe i drugih osoba iz njegove okoline ili na bilo koji drugi način distorziralo adekvatno shvaćanje realiteta. Ne pronalazi dokaza u spisu i medicinskoj dokumentaciji da bi mentalni kapacitet pok. TK koji uključuje razumijevanje informacija važnih za donošenje odluke, sposobnost procjene (primjena informacija na svoju situaciju), sposobnost korištenja tih informacija u procesu donošenja odluke, sposobnost komuniciranja jasne odluke odnosno konzistentnog izbora bio reduciran.

Vještak zaključuje da je TK bio sposoban za rasuđivanje i shvaćanje svojih postupaka tj. radnji i posljedica u vrijeme zaključivanja ugovora o doživotnom uzdržavanju dana 17.11.2008.godine.

12.4. Stranke nisu imale primjedbi na vještvo, pa ga kao stručno i detaljno prihvaća i ovaj sud.

12.5. Obzirom na sve navedeno u točkama 12. – 12.4. zaključuje se da je predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju valjan pravni posao.

13. Točkom 3. tužbenog zahtjeva traži se utvrditi da je tužiteljica isključiva vlasnica stana na 1. katu Aneksa obiteljske kuće, površine cca 45 m2, sa jednim parkirnim mjestom, kao i ovlaštenik prava služnosti prolaza preko dvorišta sve na adresi [adresa], izgrađenog sa zapadne strane obiteljske kuće smještene na kat. čest. [katastarska čestica] (prema popisnom listu ureda za katastar Split, broj 517).

13.1. Tužbeni zahtjev je ovdje zapravo trebao glasiti da se utvrđuje da ta nekretnina ne spada u ostavinsku imovinu pok. TK, pa bi, a svakako i jest, tužbeni zahtjev u točki 4. bio potpuno suvišan.

14. Prema Zapisniku zk odjela ovog suda od 09.12.2008. u postupku osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] upisana je čest. zem. [katastarska čestica] kao Strožanac: dvor 235 m2, kuća 68 m2 i zgrada 55 m2, te je isto upisano u z. k. uložak broj [broj ZK uloška] na KK za cijelo.

15. Proveden je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka za geodeziju Petra Čorića, koji je utvrdio i na skici vještva prikazao lik obilježen slovima M,N,O,P,R,S,T,U,V,M što predstavlja dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 122 m2, a u naravi predstavlja samostojeći stambeni objekt od dvije etaže (prizemlje i kat), zatim ostavu s nadstrešicom i vanjskim stepeništem, te dio betoniranog dvorišta, sve položeno na sjeveroistočnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a isti je omeđen betonskim zidovima sa istočne i južne strane, rubom objekta sa sjeverne strane, te rubom objekta i početkom vanjskog stepeništa sa zapadne.

15.1. Prikazan je dakle onaj tzv. aneks glavnoj obiteljskoj kući na kojem tužiteljica tvrdi da je od pok. TK dobila pravo nadogradnju na prizemlje i 1989. sagradila svojim sredstvima kat, pa da je stoga vlasnica stana na 1. katu tog objekta, sa stepeništem i terasom i jednim parkirnim mjestom, kao i ovlaštenik prava služnosti prolaza preko dvorišta a sve na čest. zem. [katastarska čestica], a da su tuženici dužni trpjeti njen upis prava vlasništva u zemljišne knjige. Tužbeni zahtjev u ovoj točki nije uređivan nakon vještva. Ovako postavljen tužbeni zahtjev u točki III. nije podoban za uknjižbu prava vlasništva iz više razloga, a prvo je to što navedeni objekt (aneks) nije etažiran, pa se tužiteljica ne bi mogla upisati kao vlasnica stana na prvom katu sa pripadajućim dijelovima. Nije određeno ni gdje je i koliko je veliko to parkirno mjesto, kao ni kuda se preoteže služnost puta, u korist koje nekretnine se osniva i na teret koje kao poslužne, a kako izgleda iz postavljenog zahtjeva radi se sve o istoj nekretnini, pa takvo ustanovljenje prava stvarne služnosti prolaza i nije moguće, ali svakako nije precizirano.

16. U pogledu stjecanja tog prava vlasništva građenjem na koje se očito poziva tužiteljica, treba reći da sve kada bi točka 3 bila koncipirana tako da je podobna za uknjižbu, tužiteljica nije dokazala da je njena majka stekla pravo vlasništva.

16.1. Naime, ona tvrdi da je pok. KK svojoj kćeri AK 1989. god. dozvolio da na postojećoj garaži sagradi kat i u njemu stanuje.

16.2. U pogledu gradnje na predmetnoj nekretnini iskazivali su svjedoci.

16.2.1. Svjedokinja ĆK, nesrodna, prva susjeda, iskazala je da je tu dosleila 1973. kada je već bila sagrađena kuća i garaža. Naknadno je pokojni KK sagradio i nadgrađe, i dao ga svojoj kćerki I da tu stanuje. Pokojni KK nije bio uredio za stanovanje već su to napravili I i njezin suprug.

16.2.2. Svjedokinja IKC rodica stranaka iskazala je da su predmetnu kuću u kojoj danas živi EK sagradili njihovi očevi a nakon toga je njen stric TK sagradio još jednu kuću iza i to samo gornji dio, jer je donji bio sagrađen kad i glavna kuća. U taj gornji dio uselila je kćerka TK, RK sa svojim suprugom. Oni su taj stani opremili. Prostor nad garažom sagrađen je krajem 80-tih godina.

16.2.3. Jedino se iskaz svjedoka ČK razlikuje, s tim da je on otac tužiteljice, suprug pok. AK Marinove kćeri, pa time i osobno zainteresiran za ishod spora. On je naveo da su on i supruga sagradili predmetni kat po dozvoli njenih roditelja i da su se dogovorili da taj kat bude njegov i supruge, kao i prizemlje za koje su rekli da im darivaju kako bi dobili jednu cjelinu, nakon njihove smrti. To je bilo sve uz uvjet da se oni ne miješaju u glavnu kuću koja je po njihovim razmišljanjima trebala ostati njihovom muškom nasljedniku koji nosi njihovo prezime. Oni su zapravo na taj način njih i podijelili s tim da je bilo govora i o tome da im pripadne prostor za parkiranje vozila. Na tim razgovorima nikad nije sudjelovao EK ali ja misli da je on znao za taj dogovor. U odnosu na izrađeni kat navodi da su troškove oko te gradnje snosili supruga i on a da im je u tom pomagao u smislu izvođenja radova i organizacije radova i pokojni TK. U tom izgrađenom stanu živjeli su sve do smrti supruge točnije do 1992. Iza smrti njegove supruge misli da nije vođen ostavinski postupak. Za nadogradnju da nikada nije ishođena projektna dokumentacija.

17. obzirom na vrijeme gradnje predmetnog objekta, a to je kraj 80-tih godina prošlog stoljeća treba primijeniti odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (dalje ZOVO), koji je stupio na snagu 01. rujna 1980. god. , te je bio na snazi do 01. siječnja 1997. god. kada je na snagu stupio Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZVDSP), a sve temeljem odredbe čl. 388. st. 2. ZVDSP-a.

18. Prema odredaba čl. 24., 25. i 26. ZOVO-a dogradnjom, nadogradnjom ili adaptacijom tuđe ili suvlasničke građevine u pravilu se ne stječe pravo vlasništva osim ako zakonom ili ugovorom nije drukčije određeno. Iznimno, dogradnjom i nadogradnjom posebnog dijela zgrade savjestan graditelj stječe pravo vlasništva (suvlasništva) na tom dijelu zgrade samo ako je vlasnik zgrade znao za gradnju i nije se tome protivio u skladu sa čl. 24. st. 1. ZOVO-a te da je upravo takvom gradnjom nastala nova stvar odnosno da se radi o takvim investicijama koje su bitno izmijenile identitet postojeće nekretnine.

18.1. Dakle, da bi prednica tužiteljice dogradnjom stekla pravo vlasništva na dograđenom dijelu objekta trebala ej dokazati da je ona poduzela gradnju, financirala je svojim sredstvima i da je to radila u dogovoru sa vlasnikom objekta, odnosno temeljem njegova odobrenja i njegove jasno izražene namjere da time ona stekne pravo vlasništva na objektu. Kako teret dokaza u tom pravcu leži na tužiteljici, a isto nije dokazala (jer su dvije svjedokinje suglasno iskazale da je dogradnju izveo u potpunosti sam i o svom trošku pok. TK), to bi tužbeni zahtjev u tom dijelu valjalo svakako odbiti

19. Točka 4. tužbenog zahtjeva potpuno je suvišna jer se sastav ostavinske imovine utvrđuje u ostavinskom postupku, a tužiteljica je rješenjem O-3850/10 od 07.06.2011. upućena pokrenuti parnicu radi utvrđenja da konkretna nekretnina ne spada u ostavinu pok. TK, a ne da bi druge nekretnine spadale.

19.1. Osim toga sve navedene nekretnine iz točke 4. tužbenog zahtjeva navedene su u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju, te trenutkom smrti primatelja uzdržavanja prešle u vlasništvo davatelja uzdržavanja, pa je očito dane spadaju u ostavinsku imovinu pok. E, a nakon što je kako je naprijed obrazloženo spori Ugovor utvrđen pravno valjanim.

20. Podrednim tužbenim zahtjevom traži se vraćanje dara učinjenog tuženiku ad. 1. na osnovi ugovora o doživotnom uzdržavanju od 17. studenog 2008. i to za ½ dijela nekretnina navedenih u točki 1. citiranog ugovora radi namirenja nužnog dijela tužiteljice.

20.1. Ugovor o doživotnom uzdržavanju naplatni je, dvostranoobvezni pravni posao pravni posao, a ne besplatni pravni posao odnosno darovanje. Naime, odredbom čl. 579. st. 1. ZOO-a propisano je da se Ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.

21. Svjedokinje ĆK i IKC potvrdile su da se tužitelj brinuo o svojim roditeljima do njihove smrti, a tako je iskazao i svjedok ŠK, pa dakle nema govora da bi eventualno ugovor o doživotnom uzdržavanju prikrivao darovni ugovor. Ponovno se napominje daje prema pravilu o teretu dokaza na tužiteljici da svoje tvrdnje dokaže a to nije učinila. Stoga je i podredni tužbeni zahtjev neosnovan.

22. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika. Sukladno odredbi Tbr. 48 st. 3. OT, (NN br. 142/12) kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

23.1. Tuženiku su priznati troškovi za zastupanje po punomoćniku – odvjetniku i to za zastupanje na ročištima od 24.04.2017., 02.10.208., 05.11.2019., 16.07.2020., 10.03.2021., 08.03.2022., 29.06.2022., 11.10.2023. i 21.01.2026. po 250 bodova, za zastupanje na ročištima od 18.04.2018., 11.04.2019., 08.06.2021.i 29.09.2021. po 62,5 bodova (25%, Tbr. 9. st. 5.), ukupno 2 500 bodova, pomnoženo sa 2,00 eura daje 5.000,00 eura, uvećano za 25% na ime PDV-a daje 6.250,00 eura, pa je odlučeno kao u izreci.

U Splitu, 5. ožujka 2026. godine

S U T K I NJ A

Maja Vukmir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tužene