REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U KRAPINI

Krapina, Trg dr. Mirka Dražena Grmeka 1

Poslovni broj: Pn-15/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini po sutkinji Romani Mališ, u parničnom predmetu prvo tužiteljice EĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugo tužiteljice HĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], obje zastupane po punomoćnici Vinki Brundula Tadić, odvjetnici u Donjoj Stubici, protiv tužene IĆ, vl. obrta [obrt]", OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Jurici Jeliniću, odvjetniku u Osijeku, radi naknade štete, nakon javno provedene i zaključene glavne rasprave 23. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka i tužene osobno, 5. ožujka 2026. donio je, objavio je,

p r e s u d i o  j e

I O d b i j a j u s e prvo tužiteljica EĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugo tužiteljica HĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženici IĆ, vlasnici obrta [obrt]“, obrt za proizvodnju, usluge i trgovinu [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da na ime naknade štete, tužiteljicama EĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i BARBARI HERAK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 49000 Krapina, isplatiti iznos od 57.717,08 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, koja kamata teče od dana 14. travnja 2021. pa do isplate, te ujedno naknadi i troškove ovoga parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom po istoj stopi od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana.".

II Nalaže se prvo tužiteljici EĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugo tužiteljici HĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] da solidarno naknade tuženoj IĆ, vl. obrta [obrt]", OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 8.500,00 € u roku 15 dana.

III O d b i j a j u s e tužiteljice sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljice u tužbi tvrde da stranke imaju temeljem čl. 9. Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 15. ožujka 2016., ovjerenom 16. ožujka 2016. po javnom bilježniku Damiru Bjelčiću iz [adresa], pod brojem Ov-2116/16 (dalje u tekstu: Ugovor), ugovorenu mjesnu nadležnost Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini.

1.1. Nadalje, tužiteljice u tužbi tvrde da su s tuženom 15. ožujka 2016. zaključile Ugovor kojim se u članku 1. definira predmet zakupa tj. poslovni prostor, koji sada tužiteljice kao zakupodavci daju u zakup sada tuženici, kao zakupniku. Nikada nakon toga ugovorne stranke nisu sklapale nikakav aneks Ugovoru ili na bilo koji drugi način drukčije regulirale bilo koje pitanje koje bi proizlazilo iz ovoga Ugovora na neki drugi način. Poslovni prostor je bio opremljen za upotrebu odmah od dana potpisivanja Ugovora, jer bi inače stranke to naznačile i/ili drugačije definirale u Ugovoru (kako to definira i članak 8. stavak 2. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora). U članku 8. Ugovora definirano je u kakvom stanju je zakupnica, sada tuženica, dužna vratiti zakupljeni prostor i to „u stanju kojem ga je i primila“ (što odgovara i važećem članku 20. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora). U trenutku kada je poslovni prostor trebalo preuzeti natrag od strane tužiteljica, isti nije bio u stanju u kakvom je bio predan u zakup, slijedom čega nisu ni htjele potpisati Zapisnik o primopredaji. U stanju u kojem je napušten od strane zakupnice poslovni prostor je i sada.

1.2. Tuženica je po isteku Ugovora (sukladno članku 3. radi se o isteku nakon roka zakupa od pet godina, obzirom da Ugovor nije produljen) pozvala zakupodavce, sada tužiteljice na primopredaju poslovnog prostora za 14. travnja 2021. (kao zadnjeg dana zakupa poslovnog prostora, makar bi sukladno Ugovoru zakup prestao protekom dana 15. ožujka 2021. tj. navršetkom pet godina, tako da tužiteljice potražuju naknadu zakupnine i za taj mjesec dulje od Ugovorom definiranog roka, jer je za taj rok tuženica produljila Ugovor samostalno i samovoljno), na koju primopredaju su iste pristupile, no primopredaja nije izvršena iz razloga što su zakupodavke (u prisutnosti oca tužiteljica ČĆ) vidjele da prostor nije u istom stanju u kojem je bio dan u zakup, a nikakve promjene one nisu zakupnici dozvolile, niti su iste radnje opisane u Ugovoru. Između ostaloga nedostaju svjetiljke, led paneli 18 W/4000 K 22 komada, ugrađen je pregradni zid s vratima, kojeg je zakupnica postavila naknadno te ga je potrebno demontirati zajedno s vratima, vratiti podne obloge u prvobitno stanje u zadnjoj prostoriji, bio je postavljen tapison, a sada su laminati, nedostaju zavjese na svim prozorima, nadalje tuženica je sa zidova dijelom skinula zidne obloge koje je potrebno vratiti, dok zidni paneli koji su bili postavljeni su uništeni zbog postavljanja instalacija el. energije i upotrebe, nedostaju na zidovima električne utičnice, nedostaje tapison u zadnjoj prostoriji, a potrebno je vratiti i protupožarnu prostoriju u prvobitno stanje (uklonjen je vatrootporni zid).

1.3. Tuženica je tužiteljicama time što je nestručno vršila u točki III/ ove tužbe opisane radnje na objektu (poslovnom prostoru) koji bio predmet zakupa, a koje radnje (preinake) one nisu odobrile, prouzročila znatnu štetu, jer će sada morati povratiti poslovni prostor (objekt) u prvobitno stanje tj. u stanje kakvo je bilo na dan sklapanja Ugovora s tuženicom. U tu su svrhu iste pribavile nekoliko ponuda, jednu daju kao dokaz, koliku je štetu s te osnove tuženica istima prouzročila. Slijedom navedenog, a kako poslovni prostor nije povraćen zakupodavkama u stanju u kojem je predan, a povratak u to stanje je skopčan sa znatnim troškovima, to tužiteljice s te osnove traže naknadu štete od najmanje 3.533,08 € (26.620,00 HRK) koliko iznosi priloženi troškovnik za sanaciju štete odnosno vraćanje poslovnog prostora koji je bio predmet zakupa u stanje u kakvom je predan zakupcu na dan potpisivanja Ugovora.

1.4. Po izlasku iz spornog prostora tuženice kao zakupoprimca (14. travnja 2021.) tužiteljice navedeni poslovni prostor nisu mogle iznajmiti (iako su za to imale ponude) budući im poslovni prostor nije vraćen u stanju u kojem je preuzet u najam, a usput budi rečeno radi se o poslovnom prostoru koji se nalazi u centru [adresa], sjedišta [adresa], na najatraktivnijem i najreprezentativnijem mjestu u gradu, pa je kao takav i vrlo zanimljiv za zakup, zbog čega tužiteljice i s te osnove trpe štetu za koju je direktno odgovorna tuženica. Najmanji iznos naknade štete je iznos koji je tuženica plaćala kao zakupnik, a isti iznos visine zakupa je reguliran u članku 5. Ugovora i iznosi mjesečno 1.450,00 €, što do sada (treći mjesec 2024.) iznosi najmanje 36 mjeseci puta iznos od 1.450,00 € mjesečno odnosno ukupno 52.200,00 €.

1.5. Tuženica je nadalje, bez pravne osnove i suprotno članku 5. Ugovora, jednostrano smanjila visinu zakupa na način da je za mjesece ožujak, travanj i svibanj 2020. platila umanjeno zakupninu za sva ta tri mjeseca ukupno manje 1.984,00 €, zbog čega tužiteljice na ime naknade štete po toj osnovi traže da im tuženica naknadi i tu štetu.

1.6. Tužiteljice su i dalje stava da stranke spor mogu riješiti mirnim putem, što su i višekratno do sada pokušavale i u tom su smislu s tuženicom voljne sklopiti i sudsku nagodbu.

1.7. Konačno, prvo i drugo tužiteljica predlažu da sud donese presudu kojom će se tuženoj naložiti isplata iznosa od 57.717,08 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. travnja 2021., pa do isplate, kao i troškovi parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude.

2. U odgovoru na tužbu tužena tvrdi da nije sporno da su tužiteljice i tužena sklopili Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 15. ožujka 2016. (dalje u tekstu: Ugovor), ovjeren u potpisima ugovornih strana 16. ožujka 2016., zatim da se tužena osnovom tog ugovora nalazila u petogodišnjem zakupu poslovnog prostora u [adresa], koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa], sagrađenoj na kat. čest. broj [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te da parnične stranke nisu sklapale anekse ili dodatke Ugovoru.

2.1. Ono što tužena u cijelosti osporava je odgovornost za štetu koju joj tužiteljice pokušavaju nametnuti fabriciranjem činjenica i iznošenjem mnogobrojnih neistinitih navoda u historijatu tužbe, namjerno prešućujući stvarno stanje stvari i njihovu motivaciju za podizanje evidentno bespredmetne i neosnovane tužbe.

2.2. Za početak valja ukazati kako tužiteljice ne razumiju ono što su same uglavile u Ugovor, a to je razdoblje trajanja zakupa pa tako tužiteljice netočno prezentiraju da bi tužena samovoljno i samostalno „produljila“ Ugovor. Naime, čl. 3. Ugovora kristalno jasno definira trajanje zakupnog odnosa na rok od pet godina, počev od 15. travnja 2016. godine, zbog čega je potpuno nerazumljiv i posljedično neutemeljen zahtjev tužiteljica u vidu naknade zakupnine za mjesec dulje od Ugovorom definiranog roka. To pogotovo u svjetlu činjenice da ni same tužiteljice ne spore da je tužena ranije napustila predmetni poslovni prostor.

2.3. Prije napuštanja poslovnog prostora u vlasništvu tužiteljica (dalje u tekstu: poslovni prostor) tužena je pokušala na sve moguće načine obaviti korektnu primopredaju tog prostora, no tužiteljice su to odbijale, a sada je postalo jasno i iz kojeg razloga, iako za odbijanje izvršenja primopredaje nije postojala bilo kakva osnova.

2.4. Kod primopredaje poslovnog prostora 22. ožujka 2016. godine sačinjen je Zapisnik o primopredaji prostora u kojem je evidentirano što je u poslovnom prostoru zatečeno te stanja plinomjera, vodomjera i strujnog brojila. Tom prilikom nisu sačinjene bilo kakve fotografije, kako to tvrde tužiteljice, a što je vidljivo iz sadržaja spomenutog zapisnika, niti je tuženoj poznato kada su sačinjene fotografije poslovnog prostora koje tužiteljice prilažu uz tužbu, no ono u što je sigurna je da te fotografije nisu sačinjene u trenutku njenog stupanja u posjed poslovnog prostora. U tom smislu, tužena se protivi saslušanju na te okolnosti oca tužiteljica i pogotovo čovjeka pod imenom AĆ, jer potonjeg tužena u životu nikad nije vidjela, za istog nije čula, niti se isti bilo gdje vodi kao osoba koja je bila prisutna startnoj primopredaji poslovnog prostora.

2.5. Uglavnom, sve ono što je u poslovnom prostoru zatečeno i evidentirano u Zapisniku o primopredaji prostora od 22. ožujka 2016. uredno je vraćeno tužiteljicama, što u konačnici i proizlazi iz historijata tužbe jer u tom pravcu tužiteljice nisu istaknule primjedbe.

2.6. Nadalje, promjene koje tužiteljice opisuju pod točkom III/ tužbe u većini predstavljaju neistinu. Ona promjena koja je stvarno učinjena, a sastoji se u postavljanju par kvadrata laminata na tapison u jednoj manjoj prostoriji i to u dogovoru ortaka tužene, gospodina NĆ, te tužiteljica putem njihova oca, gospodina ČĆ. Znači, tapison nije bačen, već se nalazi na istom mjestu, prekriven s nekoliko kvadrata vrhunskog laminata. Pored toga, 2018. godine tužena je bila prisiljena zamijeniti postojeća dotrajala i pregorjela rasvjetna tijela s novim LED panelima 18 W/4000 K jer tužiteljice to nisu htjele učiniti. Nova rasvjetna tijela nikada nisu bila vlasništvo tužiteljica, kako to sada pokušavaju (neistinito) prezentirati u svojoj tužbi i istima je bilo dobro poznato da ih tužena zadržava po isteku zakupnog odnosa. Njihovim odnošenjem poslovni prostor nije oštećen, niti je tuženoj to ulaganje priznato kroz smanjenje visine zakupnine.

2.7. Tužena je prije namjeravane primopredaje poslovnog prostora 2021. isti uredila i oličila, kako bi izvršila svoju ugovornu obvezu.

2.8. Tvrdnje tužiteljica pod točkom IV/ tužbe također se ukazuju neistinitim i potpuno zlonamjernim. Nikakva im šteta nije prouzročena. Uostalom, apsurdno je da tvrdnju o potrebi vraćanja poslovnog prostora u prvobitno stanje tužiteljice dokazuju ponudom iz 2021., koja ponuda odražava nečije želje, ali ne i potrebu, a na što im je tužena već i ukazivala.

2.9. Potpuno je nejasno i što konkretno tužiteljice dokazuju uz tužbu priloženom ponudom za zakup. Sama ponuda u suprotnosti je s tužbenim navodom o nemogućnosti iznajmljivanja, kada u ponudi bjelodano stoji da se ista daje nakon pregleda poslovnog prostora, a što potvrđuje i činjenica da je ponuda datirana s 20.4.2021.

2.10. Dakle, i s prethodnim se potvrđuje da predmetna tužba predstavlja ništa više do li loš pokušaj ostvarenja imovinske koristi bez pravne i činjenične osnove.

2.11. Što se tiče navodnog jednostranog smanjenja visine zakupa za mjesece ožujak, travanj i svibanj 2020., tužena ističe kako je do smanjenja visine zakupa uistinu došlo, ali ne jednostrano, već u dogovoru s tužiteljicama putem njihova oca. U ta tri mjeseca tužena u poslovnom prostoru nije obavljala djelatnost zbog pandemije koronavirusa, što je i bilo razlogom dogovornog umanjenja visine zakupa.

2.12. Stoga, tužena smatra neupitnim da u ovom predmetu ne postoji osnova za bilo kakvu naknadu štete, već da se radi o već spomenutom - lošem pokušaju ostvarenja imovinske koristi bez pravne i činjenične osnove, najvjerojatnije motiviranom činjenicom da tužiteljice nisu uspjele naći zakupnika poslovnog prostora koji bi im plaćao onoliko koliko one žele i kako to one žele, a što se na neki način očituje u činjenici da su s predmetnom tužbom ustale skoro tri godine od trenutka napuštanja poslovnog prostora od strane tužene.

2.13. Tužena je uvjerenja da će sud prepoznati da u ovom slučaju uopće ne postoji šteta, a kamoli šteta za koju bi se mogla smatrati odgovornom tužena. Propusti tužiteljica kod raspolaganja poslovnim prostorom, tržišni uvjeti i slično, što je eventualno dovelo do toga da poslovni prostor nakon izlaska tužene iz istog nije zakupljen nije i ne može biti problem i odgovornost tužene.

2.14. Tužena je na zapisniku od 23. siječnja 2026. istaknula prigovor zastare u odnosu na potraživanja razlike po osnovi zakupnine za Covid razdoblje, odnosno 3., 4. i 5. mjesec 2020., sukladno relevantnim odredbama ZOO-a.

2.15. Konačno, tužena predlaže naslovnom sudu odbiti postavljene tužbene zahtjeve, uz nalog tužiteljicama da joj solidarno plate prouzročeni parnični trošak i to u roku od 15 dana.

3. U očitovanju tužiteljica na odgovor na tužbu tužene, iste navode da je točno da je Ugovorom o zakupu poslovnog prostora od 15. ožujka 2016. bio definiran rok trajanja Ugovora, no ni po tuženoj nije sporno da je ista ostala u zakupljenom prostoru i dalje, konkretno još 15 dana po isteku Ugovora, definiranog u članku 3. Ugovora, dakle do konca mjeseca travnja 2021. Tužena ničim nije pokazivala namjeru poštivanja roka iz članka 3. Ugovora (rok od pet godina), već se isti automatizmom imao po njenom ponašanju produljiti do sklapanja novog Ugovora, a to je bila namjera i tužiteljica. U Ugovoru nije stajalo da se ne smije, ili neće nikako produljiti po isteku pet godina zakupa.

3.1. U odnosu na zakupninu za daljnji mjesec, kako nije sporno da je tužena dulje od predviđenog roka od pet godina ostala u istom prostoru i obavljala istu djelatnost, a nije sporno ni da zakup nije platila, realno je da tužiteljice traže plaćanje istog.

3.2. U odnosu na navode da je tužena pokušavala napraviti primopredaju (na sve načine), u tom se dijelu ističe kako je točno da je suprug vlasnice obrta gosp. NĆ nazvao oca tužiteljica ČĆ u smislu da se izvrši primopredaja objekta, no kad je otac tužiteljica pristupio u prostor i vidio da prostor nije u stanju u kojem je predan u zakup, zbog čega se i traži povrat prostora u stanje u kakvom je bio dan u zakup, što je ujedno i Ugovorom definirano, to je prava istina o “pokušaju primopredaje”. Dakle, iz toga razloga nije izvršena primopredaja, nakon čega je tužena samo dostavila ključ ulaznih vrata poštom na adresu oca tužiteljica.

3.3. Dakle, zapisnik o primopredaji koji bi realno prikazao stanje prostora koji je bio u zakupu nije nikada sačinjen. Tužiteljice raspolažu “Zapisnikom o primopredaji poslovnog prostora” od 15. travnja 2021. potpisanom od strane obrta [obrt], ali to je jednostrano sastavljen dokument koji zakupodavci odnosno sada tužiteljice nisu sastavljale, ni sudjelovale u sastavljanju, niti su potpisale, jer ne predstavlja stvarno stanje poslovnog prostora u stanju u kojem je trebao biti predan sukladno članku 8. Ugovora o zakupu. Prostor nije bio u momentu povrata u stanju u kojem je bio u momentu predaje u zakup, sve kao što je opisano u historijatu tužbe, a isto je dijelom razvidno i iz fotografija koje je dostavila tužena uz odgovor na tužbu, iako tužiteljice ne mogu potvrditi vjerodostojnost istih.

3.4. Vezano uz odgovor na tužbu u kom se ističe (citat) “...Promjene koje se opisuju u većini predstavljaju neistinu…” u tom dijelu su tužiteljice suglasne da se na okolnosti izvršenih promjena i preinaka sasluša po tuženoj predloženi svjedok, jer će isti opisati koje je promjene i iz kog razloga izvršio, tko je to naložio i tko mu je platio za izvršene radove. Tužiteljice posebno navode kako nikada tužena nije njih obavijestila o tome da se ukazala potreba izvođenja bilo kakvih dodatnih radova, npr. zamjenom “lampi” ili slično te pisani niti bilo koji drugi trag u tom smislu ne postoji. Tim radnjama, koje su realno bile nepotrebne, prostor je značajno izmijenjen bez suglasnosti sada tužiteljica, a naknadnim skidanjem lampi isti je i devastiran.

3.5. Što se tiče navoda o smanjenju zakupnine, točno je da je bilo o tome razgovora između stranaka, točnije otac tužiteljica je pristao da se smanji na polovicu naknada za zakup kroz tri mjeseca, jer je nastupila “korona”, ali dogovor je bio s gospodinom NĆ da će se taj iznos, kad nastupe opet normalne okolnosti naknaditi kroz naredni period, dakle ne radi se o izmjeni Ugovora u cilju smanjenja iznosa zakupa, već o olakšanju plaćanja istoga.

4. Na očitovanje tužiteljica na odgovor na tužbu tužene, tužena se očitovala podneskom u kojem navodi da je potpuno nejasan navod iz podneska tužiteljica „Točno je da je Ugovorom o zakupu poslovnog prostora od 15. ožujka 2016. bio definiran rok trajanja Ugovora, no ni po tuženoj nije sporno da je ista ostala u zakupljenom prostoru i dalje, konkretno još 15 dana po isteku Ugovora, definiranog u članku 3. Ugovora, dakle do konca mjeseca travnja 2021.“.

4.1. Ponavlja se, čl. 3. Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 15. ožujka 2016. godine kristalno jasno definira trajanje zakupnog odnosa na rok od pet godina, počev od 15. travnja 2016. godine. Primopredaja predmetnog poslovnog prostora dogovorena je za 15. travnja 2021. godine (odgovor HĆ od 14. travnja 2021. godine), uslijed čega se bilo kakva daljnja rasprava glede toga koliko je tužena ostala u tom prostoru ukazuje suvišnom.

4.2. Što se tiče pokušaja primopredaje poslovnog prostora koji tužiteljice u svom podnesku neistinito prikazuju (isp. korespodenciju dostavljenu uz odgovor na tužbu), tužena i dalje smatra kako za odbijanje izvršenja primopredaje nije postojala bilo kakva osnova, ali je postojala namjera tužiteljica da pošto-poto zadrže tuženu kao zakupnika.

4.3. Tužiteljice i dalje osporavaju da im je ono što je u poslovnom prostoru zatečeno i evidentirano u prvom zapisniku o primopredaji prostora uredno vraćeno, iako za to ne nude nikakav dokaz.

4.4. U prilog tome da tužiteljice raznoraznim izmišljotinama pokušavaju ostvariti nepripadnu imovinsku korist u ovom predmetu, govori i činjenica da su u svojem podnesku od 8. kolovoza 2024. godine dovele u pitanje vjerodostojnost fotografija koje je tužena dostavila uz odgovor na tužbu, iako upravo iz oglasa koje su same objavile nedvojbeno proizlazi da su te fotografije vjerodostojne i da odražavaju stvarno činjenično stanje.

4.5. Također, iz tih oglasa nedvojbeno proizlazi krajnja neosnovanost tužbenih navoda o nekakvoj znatnoj šteti na objektu zbog koje isti nije rentabilan, čak i da se nema u vidu da su tužiteljice s podizanjem tužbe čekale skoro tri godine od kada im je poslovni prostor uredno vraćen.

4.6. Nadalje, navod tužiteljica kako je nepotrebnim (!) radnjama zamjene pregorjelih svjetiljki prostor značajno izmijenjen, a sada i devastiran uklanjanjem svjetiljki u vlasništvu tužene, tužena opet ukazuje na sadržaj spomenutih oglasa, kao što smatra nužnim ponoviti da je zamjena dotrajalih i pregorjelih svjetiljki izvršena u dogovoru jer tužiteljice u tom dijelu nisu htjele poduzimati bilo kakve radnje usmjerene ka zamjeni istih, vjerojatno u nedostatku novčanih sredstava, a moguće je i da je nešto drugo bilo posrijedi.

4.7. Konačno, u kojoj mjeri tužiteljice pokušavaju neistinito prezentirati stanje stvari u ovom predmetu, razvidno je kada se usporede sljedeći navodi tužbe i podneska od 8. kolovoza 2024.: „Tuženica je nadalje, bez pravne osnove i suprotno članku 5. Ugovora, jednostrano smanjila visinu zakupa na način da je za mjesece ožujak, travanj i svibanj 2020. platila umanjeno zakupninu za sva ta tri mjeseca ukupno manje 1.984,00 €, zbog čega tužiteljice na ime naknade štete po toj osnovi traže da im tuženica naknadi i tu štetu.“

4.7.1. „Što se tiče navoda o smanjenju zakupnine, točno je da je bilo o tome razgovora između stranaka, točnije otac tužiteljica je pristao da se smanji na polovicu naknada za zakup kroz tri mjeseca, jer je nastupila “korona”, ali dogovor je bio s gospodinom NĆ da će se taj iznos, kad nastupe opet normalne okolnosti naknaditi kroz naredni period, dakle ne radi se o izmjeni Ugovora u cilju smanjenja iznosa zakupa, već o olakšanju plaćanja istoga.“

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid, odnosno pročitana je sljedeća dokumentacija: Ugovor o zakupu poslovnog prostora (list 6-9 spisa), fotografije (list 10- 14 i 45-72), tlocrt (list 15), ponuda br. 26/21 (list 16-17), ponuda (list 18), promet po žiro računu (list 19-20), e-mail korespondencija (list 28-37 i 92-93), povratnica (list 38- 39), zapisnik o primopredaji poslovnog prostora od 22.3.2016. (list 41), račun otpremnica 2432/3/3 i 2471/3/3 (list 42-43), račun 19/1/1 (list 44), oglasi (list 80-89), obavijest od 11.1.2021. (list 91), očevidnik o danima insolventnosti (list 102-104), dopis Porezne uprave, Područni ured Krapina, Ispostava Krapina od 11.3.2025. (list 106), dopis Privredne banke Zagreb (list 108), izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz (list 118-122), račun 13/1/1, 19/1/1, 10/1/1 i 19/1/1 (list 130-133), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ČĆ, CĆ, UĆ, PĆ i NĆ, te su u svrhu dokazivanja saslušane drugo tužiteljica HĆ i tužena IĆ.

5.1. Punomoćnica tužiteljica na ročištu od 28. svibnja 2025. odustala je od prijedloga da se sasluša prvo tužiteljica EĆ budući je u visokom stupnju trudnoće. Prvo tužiteljica EĆ iako uredno pozvana radi saslušanja, nije pristupila na glavnu raspravu 19. rujna 2025., a iz razloga jer ima malo dijete.

5.2. Tužiteljice su na zapisniku od 23. siječnja 2026. odbijene s prijedlogom da se provede očevid na licu mjesta, da se provede građevinsko vještačenje, kao i financijsko vještačenje, a sve to iz razloga jer između stranaka nije sporno da je tužena iz poslovnog prostora izašla 2021., da nakon toga nije bilo nikakvih građevinskih radova, a prostor je u međuvremenu i prodan, a kako to proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka, povijesni prikaz (list 118-122 spisa), pa sud smatra da su ti dokazni prijedlozi usmjereni na odugovlačenje i stvaranje nepotrebnog troška.

6. Saslušana u svrhu dokazivanja, drugo tužiteljica HĆ iskazala je da su prvo tužiteljica i ona sklopile ugovor o najmu s tuženom 2016. na rok od 5 godina. Tužena je iz njihovog poslovnog prostora izašla 2 tjedna kasnije odnosno 2 tjedna nakon isteka ugovora. Ne zna iz kog razloga je tužena izašla dva tjedna nakon isteka ugovora o zakupu. U 4. mjesecu 2021. u poslovnom prostoru sastale su se tužiteljice, njihov otac i suprug tužene, NĆ, a radi primopredaje poslovnog prostora. Tom prilikom ništa nisu uspjeli dogovoriti jer poslovni prostor nije bio vraćen u prvobitno stanje. U poslovnom prostoru je tužena radila preinake u stražnjem dijelu poslovnog prostora, stavljen je laminat na pod, micana su jedna vrata na način da je zid sa stražnje strane dograđivan i na njih su stavljena vrata. Na stropu nije bilo lampi već rupe i u ulaznom prostoru, s prednje strane ulaznog prostora micane su zidne oplate, koje su bile s lijeve i desne strane zida. Konačno, tužena im je poštom poslala ključeve poslovnog prostora. U vrijeme korone, tužena je platila polovicu visine najma za 3 mjeseca, te potražuju puni iznos, odnosno razliku za ta 3 mjeseca, sada se ne može točno izjasniti koja su to 3 mjeseca, potražuju zakupninu i za vrijeme za koje je tužena duže bila u poslovnom prostoru kao i naknadu štete jer poslovni prostor nije vraćen u prvobitno stanje. Nakon što je tužena izašla iz prostora, oni su ponovno oglasili prostor za najam, ali nije došlo do realizacije. U konačnici, predmetni poslovni prostor je prodan jer ga nisu mogli iznajmiti. Poslovni prostor je prodan 2024. Poslovni prostor nisu mogli iznajmiti jer je tužena mijenjala tlocrt, a za tu promjenu nisu imali uporabnu dozvolu. Imali su upite za najam tog prostora i to mahom za poslovne svrhe. Sestra i ona ovlastile su svog oca da u njihovo ime dogovara sve vezano uz predmetni poslovni prostor. Njihov otac komunicirao je sa suprugom tužene. Ona je osobno slala e-mail tuženoj na njezin e-mail. Osim što potražuju razliku zakupnine za vrijeme korone te za period nakon isteka ugovora o zakupu, tužena je uredno podmirivala zakupninu i nije bilo nikakvih problema. Ugovor o zakupu počeo je teći u 3. mjesecu 2016. Ne sjeća se je li tužena tada ušla u poslovni prostor i počela ga koristiti jer je sve te poslove rješavao otac. Ona je sklopila odnosno potpisala ugovor o zakupu. Ne sjeća se je li bila prisutna prilikom primopredaje na početku ugovornog odnosa. Ne zna odnosno ne sjeća se jesu li prilikom početka ugovornog odnosa bile sačinjene fotografije. Novu uporabnu dozvolu nisu imali potrebe zatražiti jer je poslovni prostor prodan. Prilikom kupoprodaje, korištena je uporabna dozvola koju su tada imali i to je bila jedina uporabna dozvola koju su ishodili, odnosno uporabna dozvola koja je bila korištena i prilikom sklapanja ugovora o zakupu s tuženom. S tuženom se nije nikada sastala u vezi predmetnog ugovornog odnosa. Na pitanje "kako je izgledao poslovni prostor prilikom ulaska tužene u prostor", odgovorila je "imate sve na slikama". Lampe su bile stropne, ne zna koliko su bile stare te lampe. Poznato joji je da su te lampe tijekom trajanja zakupnog odnosa s tuženom pregorjele odnosno dotrajale. Nije joj poznato da bi te lampe bile vraćene njezinom ocu. Za vrijeme COVID razdoblja ne zna tko je inicirao smanjenje zakupnine jer je otac razgovarao s IĆ, pri tome misli suprugom tužene. Razliku nisu tražili odmah po raskidu ugovora već kad su vidjeli da to neće ići sve mirnim putem, a i rekli su da će razliku namiriti kad krenu s poslovanjem. Čekali su 3 godine da bi utužili tu razliku zbog problema s najmom. U te 3 godine nije bila u financijskoj mogućnosti raditi preinake koje su potencijalni zakupci tražili od nje. Sjeća se da su u 1. mjesecu 2021. radili aneks ugovora jer se mijenjao broj računa za uplatu. To nisu bili njezini računi već računi njezinih nećaka, to su radili iz privatnih razloga, a te razloge želi zadržati za sebe. U to vrijeme bila je blokirana i to je bio razlog da se zakupnina preusmjeri na račune nećaka. Takvo što nije tražila u slučajevima drugih zakupnika. Nakon predmetnog zakupnog odnosa prostor je oglašavan i opisan je na način u kakvom je stanju bio. Tijekom trajanja zakupnog odnosa nije za bilo što prigovarala zakupoprimcu kada bi dolazila u prostor. Prostor je bio uredno održavan od strane tužene. Ne zna koliko je laminata postavljeno. Zna da je taj laminat postavljen u zadnjoj prostoriji poslovnog prostora, radi se o manjoj prostoriji, ali ne može se izjasniti o veličini tog prostora. Nije joj poznato da bi prilikom izlaska tužene iz prostora, prostor bio okrečen i uređen, a nakon izlaska tužene oni ga nisu okrečili niti uređivali. Prostor nije bio neuredan, zaprljan prilikom izlaska tužene iz prostora. Ne sjeća se je li prostor bio uređen i okrečen prilikom davanja u zakup tuženoj. Prije tužene, u zakupu predmetnog prostora bila je Hrvatska pošta i Privredna banka Zagreb. Privredna banka radila je preinake u prostoru dok Hrvatska pošta nije radila nikakve preinake, odnosno pojašnjava, ne sjeća se jer je sve poslove vodio njezin otac. Nije prijavila Poreznoj upravi predmetni ugovor o zakupu, ne zna iz kog razloga. Kada su poslovni prostor prodali, kupac je bio upoznat da nema važeće uporabne dozvole. Osobno nije tražila da bi netko uredio prostor nakon izlaska tužene iz predmetnog prostora. Osobno nije tražila bilo kakve ponude radi uređivanja predmetnog prostora nakon izlaska tužene, sve poslove vodio je otac. Prije nego što su njezina sestra i ona postale vlasnice tog prostora, otac je bio vlasnik i zapravo je cijelo vrijeme upravljao tim prostorom. Osobno joj nisu poznate "tatine financije", nakon izlaska tužene iz predmetnog prostora, niti su joj poznate financije njezine sestre.

7. Tužena IĆ iskazala je da je suvlasnik u obrtu zajedno sa svojim bratom NĆ. S tužiteljicama je potpisala ugovor o zakupu 15.3.2016. koji počinje teći od 15.4.2016. i to na rok od 5 godina. 2.4.2021. e-mailom obavijestili su tužiteljicu HĆ da odlaze iz poslovnog prostora, kojem je najam isticao 15.4.2021. Inače s tužiteljicom HĆ izmijenila je par mail-ova, dok s tužiteljicom EĆ uopće nije kontaktirala. Tužiteljicu HĆ vidjela je kod potpisivanja ugovora tog 15.3.2016., a poslije je osobno nije vidjela. Nakon što je poslala 2.4.2021. mail, tužiteljica HĆ joj se javila negdje 13.4.2021. isto mailom, s dopisom gdje traže plaćanje zaostalog najma u razdoblju od 3 mjeseca 2020. za vrijeme korone. Zna da je kontaktirala s tužiteljicom HĆ, a s obzirom da žive u [adresa], i tražila je odgovor hoće li doći na primopredaju 15.4.2021. u 18,00 sati. HĆ je potvrdila da će doći na tu primopredaju i doista je došla HĆ, zajedno sa svojom sestrom EĆ i njihovim ocem ČĆ. Osobno nije bila prisutna primopredaji već njezin brat i ortak NĆ. Od brata je dobila informaciju da je primopredaja protekla brzo, da su tužiteljice ušle u taj prvi dio, izašle i to je bilo to. Prije 15.4.2021. oni su iz prostora skinuli police, popravili zidove, obojali ih, prostor je bio čist, uređen, sve u skladu s ugovorom. Točno je da su u stražnjem dijelu stavili negdje oko 2m2 laminata. Inače je u prostoru bio tapison. Ispod laminata je ostao tapison, a laminat su ostavili jer im se činilo da je urednije. U vezi navoda da bi pomicali zid, navodi da je zid bio od knaufa, i bio je oštećen kad su ušli u prostor, te su ga samo zamijenili, odnosno sanirali i ponovno vratili postojeća vrata. O prostoru je komunicirao njezin brat NĆ zajedno s ocem tužiteljica ČĆ. Inače nije bila često u [adresa], već njezin brat i uvijek je komunicirao sa ČĆ koji je bio upoznat sa svim popravcima koji su se radili. Tim više što oni nisu ni znali nikakve majstore. ČĆ je njima našao majstora CĆ iz ELEKTROGIPSA koji je radio sve popravke u poslovnom prostoru. Što se tiče lampi, ne zna koliko su bile stare lampe koje su zatekli, ali s vremenom su pregorjele. Kad su ih htjeli zamijeniti o tome su obavijestili i ČĆ, čak su i tražili s obzirom da je prostor njihov, da sudjeluje u troškovima, što je odbio. Oni su zamijenili lampe, a stare lampe su vratili ČĆ na ruke. Laminat koji su postavili nisu postavili samovoljno, već je sve bilo u dogovoru sa ČĆ. Prilikom primopredaje koja je bila 15.4.2021. ne zna gdje je bio ČĆ, zna da je bio u prostoru s tužiteljicama. Nikakav prezid nisu radili već su popravljali zid od knaufa koji je bio oštećen. Plaćen je račun na kojem je opisano da je rađen prezid od GKP, ne zna o čemu se radi jer oni nisu nikakav prezid radili. U trenutku kad su oni ušli u prostor nije bio "vatrozaštitni prostor", a koje bi banke imale dužne imati.

8. Svjedok ČĆ iskazao je da je predmetni poslovni prostor bio u najmu Privredne banke i to na rok od 10 godina, ali banka je izašla nakon 5 godina, sporazumno. U to vrijeme, on je bio vlasnik predmetnog poslovnog prostora i zaključivao je ugovor o najmu. Nakon toga, prostor je bio iznajmljen Hrvatskoj pošti na rok od 6 mjeseci koji je bio produžen još mjesec dana. Sve je to bilo do negdje 2015. Nakon toga ili u to vrijeme, on je predmetni poslovni prostor darovao svojim kćerima, ovdje tužiteljicama. Tužiteljice su dale poslovni prostor u oglas i zna da se za predmetni poslovni prostor interesirala osoba imenom E, sada ne zna odnosno ne može se sjetiti njegovog prezimena, ali je nakon nekog vremena saznao da se radi o zaposleniku tužene što je saznao u kontaktu s njim, budući su kćeri njegov broj telefona dale kao kontakt u oglasu. Kada je on s osobom imenom E razgovarao, rekao je da ima zainteresiranih za taj prostor i sljedeći tko je došao na sastanak s njim zajedno, bio je NĆ za kojeg je kasnije saznao da je suvlasnik ili vlasnik obrta. Nakon pregleda prostora došlo je do dogovora da bi prostor iznajmili na rok od 5 godina. U svim tim razgovorima uvjet je bio da prostor ima "čistu dokumentaciju", a što je i imao, odnosno da nema nekakvih tereta i da ima uporabnu dozvolu. Još dok je Privredna banka bila u prostoru, dala je izraditi sve projekte po svim normama za banke za što je i ishođena uporabna dozvola. Kad je banka izašla iz prostora, prostor je ostavljen u potpuno uporabnom stanju. Dok je pošta bila u najmu, ništa se nije uređivalo, preuređivalo, doslovno su stavili svoje stolove i nakon izlaska sve odnijeli. Prije potpisivanja ugovora s tuženikom i nakon što je prostor pregledan, osoba imenom E i NĆ tražili su da naprave neke preinake na što je on pristao uz uvjet da kad izađu da se vrati sve u prvobitno stanje. Nakon potpisa ugovora on je s obzirom da živi u [adresa] došao vidjeti što se radi u prostoru i vidio je da se premještaju dio protupožarnog zida i protupožarna vrata na ulazu kroz hodnik u tu prostoriju i pokraj WC-a, odnosno s desne strane je WC, a s lijeve strane je nosivi zid. Također su skinuli sve drvene oplate koje su bile po zidovima, zavjese i uredili su prostor prema svojim potrebama. Taj dio zida i vrata što je bilo premješteno, bilo je iz razloga jer im je trebalo za potrebe poslova veća prostorija i zatvoreni prostor, a zbog pregleda očiju. Koliko se sjeća, najam je bio 11.000,00 kn mjesečno koja najamnina je uredno plaćana. Kada je došlo vrijeme korone, NĆ ga je zvao da im je poslovanje palo i da će ili izaći iz prostora ili da im se omogući da plaćaju minimalno najamninu do trenutka dok ne počnu funkcionirati normalno i da će taj umanjeni dio kroz daljnju najamninu platiti, na što je on i usmeno pristao. Od tada je najamnina iznosila 5.500,00 kn i to daljnja 3 mjeseca. Nakon što su tuženi ponovno počeli normalno raditi, a što je sve saznao iz razgovora s NĆ, najamnina je vraćena na iznos od 11.000,00 kn i dalje je normalno plaćana, s time da nijedan mjesec nije povećana na način da bi se nadoknadila umanjena najamnina. Sada se više ne sjeća točno, ali negdje nakon što je prošlo nepunih 5 godina od sklapanja ugovora, NĆ ga je obavijestio i to nekih 15-ak dana prije, da izlaze iz prostora, da su našli drugi prostor i da se sele. Iako je ponudio da se najamnina umanji kako bi ostali, NĆ na to nije pristao. O tome svemu razgovarao je s kćerima i nakon toga NĆ ga je pozvao na preuzimanje prostora, a gospođa NĆ, prisutna u sudnici, poslala je e-mail njegovoj kćeri HĆ. Inače s IĆ nije razgovarao i vidio se više od tri puta za cijelo vrijeme najamnine, kontaktirao je samo s H i NĆ. Na primopredaji prostora uočio je da prostor nije vraćen u prvobitno stanje, tj. nije vraćena stijena, odnosno dio zida, vrata nisu vraćena na mjesto, nije vraćen tepison na mjesto gdje su stavili na nekih 18,5 kvadrata laminat koji nije bio niti maknut, nisu vraćene drvene oplate na zidove kao ni zastori. Na stropu su nedostajale lampe, a što su utvrdili jer je u prostoru bilo mračno i htjeli su upaliti svjetla. Iako je NĆ tražio da se potpiše zapisnik o primopredaji, on je kćerima sugerirao da to ne potpisuju. Na to je NĆ rekao da će im zapisnik poslati poštom i smatrati će se da je to izvršeno. I zapisnik i ključ poslovnog prostora poslani su poštom. Telefonom su kontaktirali da se prostor vrati u prvobitno stanje, ali tuženi su se na to oglušili. Nakon nekog vremena, prostor su ponovno oglasili, ali svi koji su dolazili i bili zainteresirani, nakon pregleda, su odustajali jer da prostor ne odgovara uporabnoj dozvoli koju je ishodila Privredna banka, a na bazi koje su tuženi radili. Odnosno, ako su tuženi ishodili svoju uporabnu dozvolu, a on to ne zna. Danas je predmetni poslovni prostor prodan za umanjenu cijenu zbog toga jer nije imao urednu uporabnu dozvolu jer su napravljene izmjene u prostoru koje je napravio gospodin NĆ. Predmetni poslovni prostor prodan je pred nekih godinu i pol dana. Nakon što mu je predočen tlocrt na listu 15 spisa, odgovorio je da su tuženi maknuli vrata i dio zida na dijelu označenog na tlocrtu "tehnička soba" te su ta ista vrata s dodatkom zida premjestili na ulaz u prostoriju označenu na tlocrtu "kreditna admin.". Laminat je postavljen na tako cijeloj novonastaloj prostoriji. Zatražio je, a nakon što su se tuženi oglušili prostor staviti u prvobitno stanje, od CĆ ponudu za vraćanje u prvobitno stanje jer je isti bio upoznat s prostorom jer je on radio kompletno preinake za tužene. CĆ je pozvan kao svjedok. Prostor je u trenutku iznajmljivanja tuženiku bio potpuno uređen jedino što je trebalo uzeti usisavač u ruke, počistiti prašinu i moglo se useliti. Funkcionirao je i plin i grijanje i voda. Kad jee tužena napustila prostor, prostor je bio neuređen. Nakon što je tužena napustila prostor, nisu u prostoru radili nikakve zahvate, osim što se izmijenio jedan ventil koji je procurio u WC-u. Ne zna na koji način je NĆ našao CĆ za radove, njega je E pitao zna li nekoga tko bi to mogao napraviti, a on se raspitao i saznao je za CĆ koji je nekome nešto radio u ulici te je dobio broj telefona koji je dao I. On CĆ nije poznavao, već je samo dao kontakt koji je pribavio. S CĆ je kontaktirao dva-tri puta dok je došao vidjeti kad je radio preinake za tužene, a nakon što su tuženi izašli iz prostora, tražio ga je da dođe vidjeti prostor i napravi ponudu za vraćanje u prvobitno stanje. Zajedno s CĆ pregledao je prostor i razgovarali su o tome kako je prostor prije izgledao jer se on svega toga sjećao jer je i preinake radio. CĆ je ponudu napravio nakon razgovora na licu mjesta na temelju razgovora s njim, npr. ostalo je ogledalo od tužene, to je rekao da treba skinuti, ostala je oplata od tužene, to mu je rekao da treba skinuti, nije bila vraćena drvena oplata, da to stavi u ponudu i da se to vrati, odnosno da se sve vrati u prvobitno stanje kako je nekada bilo. U cijelom prostoru bilo je 30-ak rasvjetnih tijela, što okruglih, što kvadratnih, što zidnih, ne zna koje vrste, tip, marke. Prilikom pokušaja primopredaje prostora kada su tuženi izašli iz prostora, u prvom prostoru, velikom prostoru, lampi na stropu nije bilo uopće. U ostalom prostoru bila su rasvjetna tijela. Ne zna koje su snage bile lampe u cijelom prostoru, ne zna jesu li bile led ili halogene lampe. Ne zna da bi lampe koje su bile u prostoru kad je tužena ušla bile dotrajale ili pregorjele, niti mu je poznato da bi mu za vrijeme zakupnog odnosa netko od tužene vraćao lampe. Ne zna, odnosno možda je kćer HĆ slala pisanim putem zahtjev u vezi umanjene najamnine, sve su dogovarali usmenim putem. Može biti da su plaćanje najamnine tužiteljice preusmjeravale na račun svoje djece. Što se tiče prijavljivanja Poreznoj upravi, može biti da je ugovor trebao biti direktno poslan od javnog bilježnika automatizmom, može biti da su njegove kćeri morale prijaviti kod Porezne uprave, odnosno da zbog prihoda nisu bile dužne prijaviti Poreznoj upravi. Prilikom primopredaje prostora 15. ožujka 2016. sačinjene su fotografije, on je osobno poslikao strop s rupama gdje su nedostajale lampe. Koliko se sjeća, bio je prisutan NĆ i njegova kćer HĆ, a sada se ne može sjetiti da li su bile prisutne IĆ i njegova kćer EĆ. Ugovor o zakupu počeo je teći odmah po potpisu ugovora.

9. Svjedok CĆ iskazao je da je radio u prostoru tuženih i to poslove struganja, krečenja, gletanja, jer su zidovi bili puni vlage. Za police je trebalo izvući priključke. Ne sjeća se sad više je li postavljao i laminat u prostoriji za pregled vida. Ako je radio prezid, to je bilo od gips kartonskih ploča (knauf) i to je bilo jako malo, nekih dva do tri metra kvadratna. Posao je dobio na način da je do njega došao UĆ za kojeg misli da je brat od ČĆ. Došao je pogledati prostor, napravio je ponudu za NĆ koji mu je i platio sve radove. Sjeća se da ga je zvao ČĆ i da je došao kako bi dao ponudu jer su tuženi već bili izašli van iz prostora. ČĆ mu je govorio sve što treba napraviti i po tome je napravio ponudu, ali on radove nikakve nije nikada izvršio. Sada više nije siguran je li pri radovima koje je radio za tuženu premještao i koja vrata. Svi radovi koji su navedeni na računu su i odrađeni, ne bi valjda nešto izmišljao. Nakon što su mu predočeni računi na listu 129-133 spisa, odgovorio je da je sve te radove i napravio. Račun 35/1/1 na listu 132 spisa odnosi se na radove na lokalu koji je iznajmljen od tužitelja. Račun 19/1/1 na listu 133 spisa odnosi se i na prostor koji je iznajmljen od tužitelja i na prostor gdje su se tuženi preselili kad su izašli iz prostora tužitelja. Više se ne sjeća gdje je radio prezid od gips kartonskih ploča i postavljao vrata. Na pitanje "postoji li mogućnost da ste rušili GKP zid i maknuli vrata te ste ponovno na isto mjesto izgradili GKP zid i ta vrata vratili na isto mjesto i naplatili tuženicima?", odgovorio je da misli da nije. Ako netko nije zadovoljan s izvedenim stanjem, on sruši zid i napravim novi. GKP zid se ruši ako nema izolacije, ako je grbav. Kad je radio radove za tuženika, nije imao na uvidu projekte, sve je bilo po dogovoru, i svi su bili zadovoljni. Ukoliko ima troškovnik, svi radovi su navedeni i u ponudi, a može i dati ponudu kojom je općenito navedeno "svi građevinski i električarski radovi". Kad je ponovno pozvan od strane ČĆ kako bi mu dao ponudu za prostor nakon što su tuženici izašli van, on uopće nije razmišljao o radovima koje je ranije izvodio. I inače u ponudi napravi radove koje bi trebalo izvršiti. Nakon što mu je predočena ponuda 26/21 na listu 16-17 spisa, iskzao je da se radi o radovima koje je želio ČĆ da napravi. "2.rušenje pregradnog zida sa demontažom vrata i popravak zidova i odvoz šute" iz naprijed predočene ponude, vjerojatno se odnose na prezid. "5.nabava materijala te izrada vatrootpornog prezida sa ugradnjom vrata", vjerojatno neki drugi zid, a ne onaj koji se spominje pod točkom 2 jer koliko vidi pod točkom 2. je obični zid, a ne vatrootporni. Na pitanje postoji li mogućnost da je pod točkom 2. dao ponudu za rušenje pregradnog zida, a pod točkom 5. dao ponudu za izradu vatrootpornog prezida na istom mjestu, ne zna što bi odgovorio. Ukoliko je na prezidu gips kartonska ploča jako oštećena, potrebno ju je mijenjati. Prostor 2016. nije bio zapušten, bio je uredan, osim što je nekoliko zidova bilo vlažno. NĆ nije ga angažirao da bi uređivao prostor tužiteljica nakon što je izašao van, nisu farbali, gletali. Nakon što mu je ponovno predočen račun 19/1/1 na listu 133 spisa, stavka –popravci u oba lokala, odgovorio je da se najvjerojatnije odnosi na oštećenja koja su bila od tipla (rupe od skinutih polica). Prostor je bio uredan, kad je izvršio te popravke, nije bio devastiran. Ne sjeća se je li 2021. vadio laminat iz prostora tužiteljica, a misli da je 2016. postavljao laminat u prostoru. Ne zna je li prostorija u kojoj je postavljao laminat povećana. U trenutku ulaska tuženih u prostor, prostor je bio uredan, nije bilo većih oštećenja zidova, osim što su neki zidovi bili vlažni što se saniralo, što je platio NĆ. On prema ĐĆ nema nijedne fakture. Ne zna je li onda u takvom prostoru rušio zid i postavljao novi na isto mjesto.

10. Svjedok UĆ iskazao je da je svega par puta bio u prostoru koji su tužiteljice iznajmile tuženoj. Bio je došao na poziv svog brata ČĆ kako bi popravio vodokotlić, a to je bilo prije nego što su u prostor ušli tuženi. Nakon toga je u prostoru bio u dva navrata kada je dao raditi naočale kod tuženih. Zadnji put je u prostoru bio kad su tuženi izašli iz prostora isto na poziv brata ČĆ kako bi popravio ventil u WC-u. Kad je prvi put bio u prostoru, od hodnika lijevo bila je manja prostorija na kojoj su bila vrata, a kad je zadnji put bio, te manje prostorije nije bilo, sve je bila jedna veća prostorija, a na toj većoj prostoriji su bila vrata na ulazu iz hodnika. Pitao je brata o čemu se radi, a on mu je rekao da su to tuženi preinačili za svoje potrebe. Kad je prvi put bio u prostoru, bili su paneli na zidovima, svjetlo smeđi, kojih nije bilo kada je bio zadnji put. Zadnji put je primijetio rupe na zidovima, nije bilo lampi u najvećem prostoru, na WC-u je bila lampa. Ne zna kad je prvi put bio u tom prostoru, odnosno kojeg je to bilo datuma ili godine. Prije nego što sam jeprvi put bio u prostoru zna da su u zakupu bili Privredna banka i jedno vrijeme Hrvatska pošta. U prostoru je bio u jednom navratu dok je još bila Privredna banka kao klijent banke, dok je bila Hrvatska pošta nije bio u prostoru, nakon što je pošta izašla, bio je u prostoru u jednom ili dva navrata, bio je u prostoru dok je tužena imala svoju radnju jer si je dao izraditi svoje naočale i nakon toga je bio u prostoru kad su tuženi izašli. Prostor nije bio isti. Prostor kad je bila Privredna banka bio je sav pregrađen sa panelima i pultovima. O rasvjetnim tijelima iz predmetnog poslovnog prostora nema nikakvih saznanja, ali zna da je bila rupa, a kad je htio upaliti svjetlo, svjetla nije bilo. Ne zna da bi CĆ izvodio radove u predmetnom poslovnom prostoru. O predmetnom prostoru nije razgovarao sa svojim bratom ČĆ, pričao je s njim što će dalje biti s prostorom, da će dati u najam ili prodati i zadnje zna da su prodali predmetni prostor. Brat nije rekao da će tužiti Č, on o tome ništa ne zna. Do ovog trenutka nije pričao sa svojim bratom o predmetu, pitao ga je je li dobio poziv i to je sve što su o ovome razgovarali i da "velim" kako je vidio i kako je bilo.

11. Svjedok PĆ iskazala je da je radila u poslovnom prostoru tužene na adresi [adresa] u [adresa], a koji se poslovni prostor nalazi nasuprot zlatarnice i kafića Gaj. Koliko se sjeća, bilo je 5 rasvjetnih kutija koje su skinute i stavljene su nove. Stara rasvjetna tijela spremljena su u kutiju koja kutija je stavljena ispod stepenica u privatnom prostoru gospodina ČĆ. Inače je ČĆ često dolazio u poslovni prostor i sam ČĆ im je otvorio taj prostor gdje su kutije spremljene. Radi se o prostoru odnosno stubištu koji vodi do stambenog dijela. Još uvijek je zaposlenica tuženika. Dobila je poziv za svjedočenje, ne sjeća se da bi ju tužena pitala ili joj rekla da bude predložena za svjedoka. Kod tužene se zaposlila u vrijeme kad je otvorena radnja i kad je prostor bio uređen, u Magistratskoj 5. Prije nego što se radnja otvorila u tom prostoru nije bila.

12. Svjedok NĆ iskazao je da su sestra i on suvlasnici obrta i njemu je sve poznato jer je više-manje sve iskomunicirao, a i radio je u tom poslovnom prostoru. Sjeća se da je sa ČĆ započeo pregovore u 2. mjesecu 2016. radi zakupa prostora na adresi [adresa]. Radilo se o prostoru koji je bio dosta zapušten, bio je prljav, neuredan i bilo je dosta vlage na zidovima što je bilo posebno vidljivo, ali je prostor bio funkcionalan. Prostor je bio takav da se nije moglo odmah raditi u njemu, bilo je potrebno uređenje tih zidova, krećenje. Sam ugovor o zakupu sklopila je njegova sestra s tužiteljicama, i on bio prisutan, a to je bilo 15.3.2016. Potpisivanje ugovora je bilo u [adresa] kod javnog bilježnika ili odvjetnika, sad se više točno ne sjeća, a što je sve organizirao ČĆ. Ugovor o zakupu potpisan je 15.3.2016. kako je naveo, a zakup je počeo teći od 15.4.2016. i to na rok od 5 godina. Ključeve prostora koliko se sjeća, dobili su krajem 3. mjeseca 2016. i tada su započeli s uređenjem prostora. Sam poslovni prostor je bio prazan, nije bilo nikakvog namještaja, polica ili slično. ČĆ preporučio mu je ELEKTROMONT GIPS, odnosno CĆ s kojim se on poznavao, koji bi mu uredio prostor, pokrečio je prostor, riješio je vlagu na način da je radio impegnaciju zidova. U zadnjoj prostoriji bio je pregradni zid od gipsanih ploča koji je bio u lošem stanju u smislu da je očito da su bile police na njemu i bilo je puno rupa i sam majstor CĆ je predložio da se ta gipsana ploča zamijeni što je i napravljeno. Bilo je i nekih sitnih popravaka oko utičnica, elektroinstalacije i slično. U prostoru kad su oni ušli bila je rasvjeta i to nisu dirali. Cijelo to vrijeme bili su u kontaktu sa ČĆ koji je tamo u blizini dolazio na kavu, a uostalom imao je iznad i stan i bili su u korektnim odnosima. Nije bilo nikakvih primjedbi na uređenje i na korištenje prostora. U vrijeme pandemije korona virusa, svi zajedno, a pri tome misli ČĆ, a što su znale i tužiteljice dogovorili su za 3., 4. i 5 mjesec 2020. umanjenje zakupnine, a nakon toga zakupninu su plaćali prema ugovoru. I tada nije bilo nikakvih pritužbi, niti je bilo govora da će taj umanjeni iznos zakupnine nakon nekog vremena vraćati. Mjesec dana prije isteka ugovora o zakupu koji je isticao 15.4.2021., sestra i ja on su sa službenog e- maila poslali obavijest tužiteljicama da ugovor ističe i da oni izlaze van i da tog 15.4.2021., zadnjeg dana zakupa, bude primopredaja, što su i tužiteljice prihvatile. Obje tužiteljice i ČĆ, pojavili su se u dogovoreno vrijeme primopredaje u poslovnom prostoru. Ta primopredaja trajala je par minuta, njih troje ušlo je u poslovni prostor i odlučili su da ne žele potpisati primopredaju, a pri tome konkretan razlog nisu naveli. I prije dogovorene primopredaje ČĆ bio je u prostoru i pitao ga je bi li laminat kojeg su oni postavili prilikom ulaska u poslovni prostor na postojeći tapison, ostavili, a to je bilo u zadnjoj prostoriji i to nekih 2 m2, na što je ČĆ rekao da može ostati, da njemu ne smeta. Negdje 2018., u 8. ili 9. mjesecu, mijenjali su rasvjetna tijela jer su pregorjela. Sjećase da je ČĆ zvao i došao je u prostor i pitao ga želi li on mijenjati rasvjetna tijela ili sudjelovati financijski ili da smanji zakup, ali je rekao da ne želi jer da nema novaca. Nakon toga je uz pomoć CĆ koji mu je i preporučio kakve i koje lampe da se postave, skinuo 22 postojeće lampe koje je njihova zaposlenica PĆ osobno stavila u kutiju i predala ČĆ koji joj je otključao prostor u koji je to odnijela. Nakon toga postavljene su 22 nove lampe i nikakvih problema nije bilo, ČĆ je za to znao. Prilikom izlaska iz prostora te nove lampe s obzirom da su bile vlasništvo obrta, skinuli su i odnijeli sa sobom. Njegova sestra je sa tužiteljicama komunicirala dalje e-mailom. Nakon svega, oni su popisali stanje brojila i to zajedno s ključevima poslovnog prostora poštom preporučeno poslali HĆ. U svakom slučaju s danom 15.4.2021., oni su izašli iz poslovnog prostora, zaključali prostor i više nisu ulazili. On i dan danas ne razumije zašto tužiteljice nisu željele potpisati primopredajni zapisnik. Tužiteljice kao vlasnice prostora nisu dale nikakve primjedbe kada su se pojavile zajedno sa svojim ocem ČĆ. Prilikom uređivanja prostora nije bilo potrebe za bilo kakvim pregrađivanjem, odnosno izmjenama zidovima, ugradnjom ili premještanjem vratiju. CĆ je prilikom izmjene gipsanih ploča skinuo vrata i ponovno ista ta vrata stavio na mjesto. Iz samog računa CĆ vidljivo je da to nisu bili nikakvi veliki iznosi, radilo se o iznosu od cca 1.100,00 €. Nije nikakva tajna da je razgovarao o predmetu sa sestrom kad je i suvlasnik obrta. Problem vrata spominju i tužiteljice, odnosno da su oni mijenjali nacrte, tlocrte, odnosno da su izmjenjivali prostor, a što je netočno. Prilikom neuspjele primopredaje, tužiteljice nisu fotografirale prostor, odnosno on to nije vidio, ali je taj dan kad su one izašle iz prostora sačinio barem 20- ak fotografija, poslikao brojila, čak i napravio jedan kratki video. Koliko se sjeća, fotografije su priložene u spis. Te fotografije i video nije dostavljen tužiteljicama. Kad su oni iselili iz prostora u drugi poslovni prostor 50-ak metara dalje, selio ih je CĆ koji kada je skinuo police u prostoru u Magistratskoj 5, popravio dio gdje su bile rupe i gdje se vidjelo da je razlika u nijansi boje zida, a inače cijeli prostor prilikom njihovog izlaska nije okrečen, odnosno samo ti dijelovi gdje su bile vidljive razlike u boji, jer nije bilo niti potrebe za krečenjem cijelog prostora. Prilikom ulaska u predmetni poslovni prostor nisu sačinjene fotografije. Nakon što mu je predočen račun 13/1/1 na listu 129 spisa, iskazao je da je to račun koji je izdan za radove prilikom uređenja poslovnog prostora, a navod "izrada prezida od GKP te postava vrata, …", su radovi koji se odnose na izmjenu te gips kartonske ploče i skidanje i vraćanje istih vrata kao što je naprijed iskazao.

13. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

14. Provedenim postupkom utvrđeno je da su stranke sklopile Ugovor o zakupu poslovnog prostora na rok od 5 godina i to za prostor na adresi [adresa], što među strankama nije niti sporno. Između stranaka nije sporno da je mjesečna zakupnina u iznosu od 1.450,00 € (11.000,00 kn kako to navodi svjedok ČĆ) uredno plaćana, te da je kroz 3 mjeseca za vrijeme pandemije korona virusa plaćana umanjena zakupnina i to u iznosu od 5.500,00 kn, a nakon toga dalje je zakupnina plaćana u ugovorenom iznosu.

15. Sporno je između stranaka je li tužena dužna naknaditi tužiteljicama ukupni iznos od 1.984,00 € za mjesec ožujak, travanj i svibanj 2020., je li tužena dužna naknaditi tužiteljicama štetu u iznosu od 3.533,08 € (26.620,00 kn) na ime naknade štete jer da poslovni prostor nije vraćen zakupodavcu u stanju u kojem je predan te je li tužena dužna naknaditi tužiteljicama štetu u iznosu od 52.200,00 € na ime štete zbog nemogućnosti iznajmljivanja poslovnog prostora jer da poslovni prostor nije vraćen u stanju u kojem je preuzet u zakup.

16. Osnovan je prigovor zastare tužene za iznos od 1.984,00 € za mjesec ožujak, travanj i svibanj 2020. budući da sukladno odredbi čl. 229. ZOO-a tražbina zakupnine bilo da je određeno da se plaća povremeno, bilo u jednom ukupnom iznosu, zastarijeva za 3 godine. Pa kako je tužba podnijeta 13. ožujka 2024., nastupila je zastara za potraživanje zakupnine, odnosno dijela zakupnine za mjesec ožujak, travanj i svibanj 2020.

17. Iz zapisnika o primopredaji poslovnog prostora od 22. ožujka 2016. proizlazi da se poslovni prostor predaje zakupniku s danom 23. ožujka 2016., -da je prostor uređen za obavljanje uslužnih djelatnosti, te opremljen sa svim potrebnim elementima – struja, voda, plin, grijanje i hlađenje (čileri) – navedeno je u ispravnom stanju te spremno za korištenje, -da je prostor viđen od strane zakupnika te se kao takav treba nakon prestanka Ugovora o zakupu vratiti zakupodavcu. Također je na zapisniku vidljivo da je popisano stanje svih brojila, kao i da se zakupnik obvezuje od dana primopredaje podmirivati sve energente kao i ostale troškove vezane uz poslovni prostor. Zapisnik je potpisan za zakupodavca ČĆ, za zakupnika NĆ s naznakom da će zapisnik naknadno ovjeriti vlasnice prostora EĆ i HĆ te vlasnica obrta IĆ, a koji se potpisi istih i nalaze na predmetnom zapisniku.

18. Zapisnik o primopredaji poslovnog prostora od 15. travnja 2021. potpisan je od strane zakupnika, ali ne i zakupodavca. Na zapisniku je popisano što je u poslovnom prostoru zatečeno kao i stanje svih brojila.

19. Provedenim postupkom utvrđeno je da zapisnik o primopredaji poslovnog prostora od 15. travnja 2021. zakupodavke, tužiteljice, a ni ČĆ nisu potpisali predmetni zapisnik, a sve to iz razloga jer da poslovni prostor nije vraćen u stanju u kakvom je predan zakupoprimcu, a što proizlazi kako iz iskaza drugo tužiteljice, tako i iz iskaza svjedoka ČĆ. Iz iskaza tužene i svjedoka NĆ koji je bio prisutan, također proizlazi da su tužiteljice i ČĆ došli na primopredaju, ali nakon što su ušli u poslovni prostor nisu željeli potpisati primopredaju, a da pri tome konkretan razlog nisu naveli.

19.1. Prilikom primopredaje poslovnog prostora od 22. ožujka 2016. i 15. travnja 2021. zapisnici nisu sastavljeni na način da su u isti uneseni podaci o stanju poslovnog prostora. Iz Ugovora o zakupu poslovnog prostora u čl. 8. ugovoreno je da po prestanku zakupa, zakupnik je dužan predati zakupodavcima poslovni prostor iz ovog ugovora u stanju u kojem ga je primio. Pri tome ni u tužbi, ni u bilo kojoj drugoj dokumentaciji predanoj uz tužbu, a niti tijekom postupka, tužiteljice nisu dokazale da predmetni poslovni prostor ne bi bio vraćen u stanju u kakvom je bio preuzet. Ponuda br. 26/21 izrađena od "ELEKTROGIPS-MONT" od 9. svibnja 2021. je ponuda koja je izrađena prema željama ČĆ, a kako je to iskazao i sam CĆ, vlasnik "ELEKTROGIPS-MONT", cit.: " ČĆ mi je govorio sve što treba napraviti i po tome sam napravio ponudu, ali ja radove nikakve nisam nikada izvršio.". A nakon što je svjedoku predočena ponuda 26/21 na listu 16-17 spisa, odgovorio je, cit.: "da se radi o radovima koje je želio ČĆ da napravi.". Isto tako, svjedok CĆ iskazao je da je po računima na listu 129-133 spisa su radovi koje je i izvršio. Svi ti računi izdani su za ZLATAR-URAR-OPTIČAR- NĆ. S obzirom da su tužiteljice u međuvremenu predmetni prostor prodale, da nisu izvršile radove prema ponudi "ELEKTROGIPS-MONT", neosnovan je njihov zahtjev za naknadu štete u iznosu od 3.533,08 € (26.620,00 HRK).

20. Neosnovan je zahtjev tužiteljica za isplatu iznosa od 52.200,00 €, a na ime štete jer da nisu mogle iznajmiti predmetni poslovni prostor iako su za to imale ponude, jer da im poslovni prostor nije vraćen u stanju u kojem je preuzet u zakup. Ovo prvenstveno proizlazi iz Ponude od 20. travnja 2021. (list 18 spisa) i oglasa koji su priloženi spisu (list 80-81 i 82-89 spisa). Tužiteljice nisu ničim dokazale iz kog razloga nisu ponovno mogle iznajmiti predmetni poslovni prostor, kao i da nisu eventualno podnijele prijedlog radi osiguranje dokaza kako bi se utvrdilo je li predmetni poslovni prostor vraćen u prvobitno stanje, odnosno je li nastala šteta, ali sud smatra da se radi o procjeni i odlukama tužiteljica, a što može njima ići na štetu i ne može se staviti na teret tuženiku. Pri tome ukazuje se i tužiteljicama na odredbu čl. 15. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (dalje: ZZKPP) iz kojeg proizlazi da zakupnik ne smije bez izričite pisane suglasnosti zakupodavca činiti preinake poslovnog prostora kojima se mijenja konstrukcija, raspored, površina, namjena ili vanjski izgled poslovnog prostora, a ako zakupnik bez suglasnosti zakupodavca, odnosno unatoč njegovu protivljenju izvrši preinake ili nastavi s izvođenjem radova, zakupodavac ima pravo raskinuti ugovor te u tom slučaju zakupodavac ima i pravo na naknadu štete. Tužiteljice nisu dokazale da bi zakupnik izvršio bilo kakve preinake, a niti da je zakupodavac zatražio raskid ugovora zbog takvih preinaka, čak štoviše iz iskaza drugo tužiteljice, svjedoka ČĆ, svjedoka UĆ i svjedoka PĆ proizlazi da je ČĆ često dolazio u poslovni prostor i bio upoznat sa svim radovima, pa tako i o tome da je zakupnik mijenjao rasvjetna tijela u čemu zakupodavac nije želio sudjelovati te po čl. 21. ZZKPP ima pravo odnijeti uređaje koje je ugradio u poslovni prostor ako se time ne oštećuje poslovni prostor i ako mu to ulaganje zakupodavac nije priznao kroz smanjenje visine zakupnine. Isto tako sud upire i na ponašanje tužiteljica gdje od tužene traže da se zakupnina uplaćuje na račun njihove maloljetne djece kao i na činjenicu da Ugovor o zakupu nije prijavljen nadležnoj Poreznoj upravi, a koje neprijavljivanje može dovesti do poreznog nadzora i sankcija.

21. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a budući je tužena u cijelosti uspjela u postupku.

21.1. Parnični trošak tužene sastoji se od troška sastava odgovora na tužbu i podneska od 18.9.2024., te za zastupanje po odvjetniku na ročištu 26.2.2025., 29.4.2025., 28.5.2025., 19.9.2025., 12.12.2025. i 23.1.2026., za svaku radnju po 500 bodova, odnosno po 1.000,00 €, određeni u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023), odnosno ukupno 8.000,00 €.

21.2. Tuženoj je priznat i putni trošak punomoćnika za ročište od 29. travnja 2025. budući je predmetno ročište bilo odgođeno jer je na isto pristupio ČĆ kao punomoćnik tužiteljica, a isti kao takav ne može biti saslušan kao svjedok te radi angažiranja novog punomoćnika. Punomoćnik tužene se protivio odgodi ročišta, te je zatražio trošak koji se sastoji od putnog troška i izbivanja iz pisarnice kao i za zastupanje.

21.3. Punomoćniku tužene priznat je trošak zastupanja na ročištu 29. travnja 2025. (točka 21.1. Obrazloženja) te isti ima pravo i na putni trošak u iznosu od 200,00 € te za izbivanje iz pisarnice (50,00 € x 6 sati), odnosno daljnji trošak od 500,00 € za dolazak na ročište iz [adresa] u [adresa].

21.4. Na opisani način tuženoj je priznat ukupni parnični trošak u iznosu od 8.500,00 €.

21.5. Tuženoj nije priznat trošak sastava podneska od 9.5.2024. i 25.2.2025. jer su isti ocijenjeni kao nepotrebni.

22. Budući tužiteljice nisu uspjele u parnici, odbijene su sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

U Krapini 5. ožujka 2026.

S u t k i n j a

Romana Mališ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od objave odnosno uručenja istog. Žalba se predaje putem ovoga suda, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje rješenja, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje rješenja, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa istog.

Dostaviti:

1. Odvjetnica Vinka Brundula Tadić

2. Odvjetnik Jurica Jelinić