REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2159/2021- 41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tanji Hučera kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Župić & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika RTL Hrvatska d.o.o. za usluge, Zagreb, Krapinska 45, OIB: 07330149920, zastupan po ŠL, zaposlenici tuženika, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 19. siječnja 2026., održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja Ante Župić, odvjetnika iz Odvjetničkog društva Župić i partneri d.o.o. iz Zagreba i punomoćnice tuženika ŠL, zaposlenice tuženika, dana 05. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku RTL Hrvatska d.o.o. za usluge, Zagreb, Krapinska 45, OIB: 07330149920, da isplati tužitelju GL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 20.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos počevši od 27. kolovoza 2021. do isplate, koje su do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa nadalje do isplate, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku RTL Hrvatska d.o.o. za usluge, Zagreb, Krapinska 45, OIB: 07330149920, da o svom trošku objavi ovu presudu bez komentara u prvom sljedećem magazinu „Potraga" u emisiji „RTL Danas“ nakon pravomoćnosti ove presude.

III. Nalaže se tuženiku RTL Hrvatska d.o.o. za usluge, Zagreb, Krapinska 45, OIB: 07330149920, da tužitelju GL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak postupka u iznosu od 2.734,41 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 05. ožujka 2026. do isplate, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je dana 27.08.2021. godine podnio tužbu ovom sudu protiv tuženika radi naknade štete u kojoj navodi da je tužitelj j bivši gradonačelnik Grada Novalje koji je navedenu dužnost obnašao kroz dva mandata počevši od 7. lipnja 2013. do 6. lipnja 2021. Tuženik je nakladnik koji putem televizijskog programa RTL svakodnevno emitira svoje dnevne vijesti.

2. Tužitelj navodi da je dana 2. lipnja 2021. tuženik u reportaži magazina „Potraga" u emisiji „RTL Danas" emitiranoj na programu RTL naveo kako tužitelj „...nema valjanu diplomu prvostupnika prava koju je navodno stekao u susjednoj BiH, odnosno Republici Srpskoj u Banja Luci." te kako „...tijekom cijele 2015. godine nije boravio u [adresa]. Tek je u susjednu državu kročio službenim vozilom grada [adresa] sredinom siječnja 2016. No tko je ovdje više kriv. Fakultet koji mu je upisao ocjene i izdao diplomu, a da studenta nije niti vidio ili student VL koji se takvom diplomom i zvanjem koje iz nje proizlazi predstavlja, a da na fakultet nije nogom kročio."

3. Tužitelj ističe kako su navedene tvrdnje neistinite i neosnovane, a da to proizlazi iz njihove paušalnosti i nedostataka bilo kakvih dokaza kojima bi iste potkrijepili, a koje tuženik niti ne posjeduje s obzirom da je tužitelj pohađao fakultet u Banjoj Luci, položio svih osam prijavljenih ispita te stekao valjanu diplomu.

4. Tužitelj navodi da je citirano objavljeno i na portalu RTL.HR pod naslovom „Ispite je morao polagati na fakultetu, no diplomu Prava u Banjoj Luci dobio je, a da u BiH nije ni otišao. Potraga donosi priču o lažnim diplomama." Tužitelj napominje da navedene tvrdnje predstavljaju diskreditirajuće, klevetničke navode o tužitelju kojima se škodi njegovoj časti i ugledu u privatnom i poslovnom okruženju, kao i da tuženik takvim objavama nedvosmisleno vrijeđa i diskreditira tužitelja, i to izravno navodeći da tužitelj nema valjanu diplomu koju je navodno stekao u susjednoj BiH te na taj način teško narušava čast, ugled i dobar glas tužitelja. Takvi neistiniti navodi izneseni putem javnog medija, odnosno televizijskog programa, stvaraju potpuno pogrešnu sliku o tužitelju pred širom javnošću. Također, tužitelj napominje da takvi neistiniti i nedokazani navodi na štetu tužitelja, a koji je dva mandata obnašao dužnost gradonačelnika Grada Novalje te je kao takav poznat široj javnosti, očito u sebi kriju politikansku konotaciju, te su plasirani u javnost isključivo kako bi diskreditirali tužitelja koji se bavi politikom te utjecali na mišljenje javnosti na način da se našteti tužitelju.

5. Budući da je tuženik javno iznosio neistinite tvrdnje koje su na taj način postale dostupne velikom broju ljudi, tužitelju je prouzročena nepopravljiva šteta jer su u pitanje dovedeni tužiteljevi ugled, čast i dostojanstvo. Zbog predmetnih izjava i navoda tuženika, objavljenih u reportaži magazina „Potraga" u emisiji ,,RTL Danas" emitiranoj na programu RTL i objavljenih na portalu RTL.HR, tužitelj trpi duševne boli, jer lažne optužbe i neistiniti navodi stvaraju pogrešnu sliku o njemu pred širom javnošću (kojoj je tužitelj poznat) te narušavaju njegov privatni i profesionalni život, te je iz istih razloga tužitelj konstantno bio izložen neugodnim pitanjima rodbine, prijatelja, poslovnih kolega, kao i velikog broja nepoznatih ljudi koji su mu, zbog objavljenih tvrdnji tuženika, prilazili s pitanjima o tim tvrdnjama zbog čega je tužitelj trpio brojne neugodnosti te se konstantno morao opravdavati i braniti svoj ugled i čast. Tužitelj navodi kako su zbog neistinitih tvrdnji o tužitelju i članovi njegove uže obitelji, supruga liječnica u [adresa] i njihova djeca, bili izloženi različitim upitima i neugodnostima.

6. Tužitelj naglašava da ovakve optužbe tuženika iznesene na račun tužitelja predstavljaju izuzetno jake povrede ugleda i časti koje prema svom intenzitetu, trajanju i prilikama sredine uzrokuju jasno manifestiranu povredu časti i ugleda tužiteljeve osobnosti, a koje su kod istog izazvale duševnu bol, te da je iz svega navedenoga razvidno da je tuženik odgovoran za štetu nastalu tužitelju povredom njegovog prava osobnosti, a uzimajući u obzir težinu povrede i okolnosti predmetnog slučaja, tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu.

7. Tužitelj napominje da se prije podnošenja tužbe 28. lipnja 2021. putem punomoćnika obratio tuženiku sa Zahtjevom za ispravak objavljene informacije zbog predmetnih neistinitih navoda koje je tuženik objavio, međutim isti je navedeni Zahtjev odbio dopisom.

8. Slijedom navedenoga tužitelj predlaže da Naslovni sud, nakon provedenog postupka, donese sljedeću presudu:

„1. Nalaže se tuženiku RTL Hrvatska d.o.o. za usluge, Zagreb, Krapinska 45, OIB: 07330149920, da isplati tužitelju GL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 20.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos počevši od 27. kolovoza 2021. do isplate i to prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku RTL Hrvatska d.o.o. za usluge, Zagreb, Krapinska 45, OIB: 07330149920, da o svom trošku objavi ovu presudu bez komentara u prvom sljedećem magazinu „Potraga" u emisiji „RTL Danas“ nakon pravomoćnosti ove presude.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

9. U daljnjem tijeku postupka, nakon tuženikova odgovora na tužbu, tužitelj osporava osnovanost svih prigovore tuženika iznesenih u odgovoru na tužbu, kao u svom podnesku od 29.12.2021. godine i to: da ne bi bile ispunjene pretpostavke za podnošenje predmetne tužbe, za raspravljanje i odlučivanje o meritumu spora, jer tužitelj smatra da je ista u cijelosti uredna u smislu odredbi ZPP-a koje određuju dijelove koje tužba mora sadržavati da bi bila podobna za postupanje.

10. Nadalje, tužitelj navodi da je netočan navod tuženika da bi bio nedopušten dio tužbenog zahtjeva u kojem tužitelj predlaže da se naloži tuženiku da objavi o svom trošku pravomoćnu presudu iz ove pravne stvari bez komentara u prvom slijedećem magazinu „Potraga“ u emisiji „RTL Danas“, jer da novija sudska praksa, tj. sjednica Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održana 18. prosinca 2017. godine, daje pravno shvaćanje da je objava pravomoćne presude u tiskovini dopušten oblik popravljanja neimovinske štete na koje se primjenjuju odredbe ZM, pa da nema zapreke da se kod zahtjeva za popravljanje štete zbog povrede prava osobnosti objavom informacije u medijima kao jedan od načina popravljanja te štete traži i objava presude u istom mediju u kojem je sporna informacija i objavljena, a sve to na temelju odredbe čl. 22. st. 1. ZM -a u vezi čl. 1100 ZOO-a. Tužitelj napominje kako je njegov zahtjev za objavom presude osnovan i opravdan, a kako ga je tužitelj postavio u predmetnoj tužbi.

11. Tužitelj zaključuje da je u konkretnom slučaju tužba razumljiva, sadrži sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupati, te je ista dopuštena, suprotno tuženikovu mišljenju, kao i da ne postoje razlozi za odbacivanje iste.

12. Tužitelj ističe da je netočno da on nije dostavio niti jedan dokaz vezano uz okolnosti neistinitosti informacija objavljenih 02. lipnja 2021. godine u reportaži magazina „Potraga“ u emisiji „RTL Danas“ emitiranoj na programu RTL, a na štetu tužitelja, pa tužitelj ističe da je još u prilogu Zahtjeva za ispravak objavljene informacije, koji je 28. lipnja 2021. godine uputio tuženiku, a kasnije i u prilogu ove tužbe, dostavio prijave za polaganje ispita iz osam različitih predmeta s potpisima ispitivača i zaključnim ocjenama. Navedene prijave za polaganje ispita koje su potpisali profesori kod kojih je tužitelj polagao predmetne ispite, dokazuju slijedeće činjenice i to:

-da je tužitelj pohađao Panevropski univerzitet Aperion u Banja Luci na koji je osobno pristupao;

-da je na Panevropskom univerzitetu Aperion u Banja Luci položio osam ispita i stekao valjanu diplomu.

13. Tužitelj napominje da tuženik nije dokazao točnost informacija, odnosno, da bi na bilo koji način prije objave istih provjerio njihovu točnost, a što je tuženik bio dužan učiniti prema odredbi čl. 21. ZM-a, da bi se oslobodio odgovornosti za štetu.

14. Tužitelj ističe da je i prema navodima Panevropskog univerziteta tužitelj položio ukupno 8 predmeta na Fakultetu pravnih nauka Panevropskog univerziteta „Aperion“, te da je u skladu sa Zakonom o viskom obrazovanju tužitelj položio u sjedištu Univerziteta u Banja Luci, te da je iz navedenog netočna tvrdnja tuženika da tužitelj nije uopće prelazio granicu s BiH radi polaganja ispita, te da je tužitelj položio samo 6 ispita.

15. Nadalje, tužitelj napominje da nema dvojbe da su o njemu objavljene informacije neistinite i neosnovane, kao i da su diskreditirajuće i klevetničke u odnosu na tužitelja, što je tužitelju prouzročilo nenadoknadivu štetu, jer su u pitanje dovele tužiteljevu čast i ugled i to pred širokim gledateljskim i čitateljskim auditorijem.

16. Tužitelj naglašava da je na tuženiku teret dokazivanja da bi postojale okolnosti koje bi tuženika oslobodile odgovornosti za štetu nastalu tužitelju vezano uz predmetni tv prilog. Tužitelj dodatno obrazlaže svoje navode iz tužbe, te zaključuje da je evidentno da su predmetne izjave i navodi tuženika, izneseni na račun tužitelja, objektivno podobni za nanošenje štete tužitelju te predstavljaju izuzetno jake povrede ugleda i časti koje prema svom intenzitetu, trajanju i prilikama sredine u kojoj se tužitelj nalazi, uzrokuju jasno manifestiranu povredu časti i ugleda tužiteljeve osobnosti, a kako je to već sve tužitelj obrazložio u tužbi.

17. U tijeku postupka, do zaključenja glavne rasprave, tužitelj svojim podneskom od 23.01.2023. godine ustraje kod navoda iz tužbe, te vrši specifikaciju tužbenog zahtjeva na način da predlaže da sud donese slijedeću presudu:

1. da se nalaže tuženiku RTL Hrvatska d.o.o. za usluge, Zagreb, Krapinska 45, OIB: 07330149920, da isplati tužitelju GL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.654,46 EUR / 20.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos počevši od dana podnošenja tužb do isplate, sve u roku od 15 dana;

2. da se nalaže tuženiku RTL Hrvatska d.o.o. za usluge, Zagreb, Krapinska 45, OIB: 07330149920, da o svom trošku objavi ovu presudu bez komentara u prvom sljedećem magazinu „Potraga" u emisiji „RTL Danas“ nakon pravomoćnosti ove presude;

3. te da se nalaže tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

18. Tužitelj u tijeku postupka do zaključenja ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva kao što je konačno specificiran podneskom od 23.01.2023. godine, te potražuje troškove postupka prema troškovniku koji dostavlja u spis do zaključenja glavne rasprave, te na te troškove potražuje zatezne kamate od presuđenja pa do isplate.

19. Tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao pravno neosnovane.

20. Prvenstveno se, tuženik poziva na primjenu odredbe članka 186. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ZPP-a, a u vezi s odredbom članka 106. istog Zakona, odnosno sudu ukazuje kako je predmetna tužba nerazumljiva i nepotpuna, ne sadrži niti sve ono što je potrebno da bi se po istoj moglo postupiti, stoga se sukladno odredbi članka 282. ZPP-a predlaže tužbu odbaciti, sve s obzirom na neispunjenje procesnopravnih pretpostavki podobnosti predmetne tužbe za raspravljanje i meritorno odlučivanje.

21. Uvidom u tužbu vidljivo je da ista ne sadrži ime, niti prezime zakonskih zastupnika tuženika, a da sukladno članku 106. ZPP-a podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržavati sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njima moglo postupiti. Podnesci osobito trebaju sadržavati: oznaku suda, ime, prebivalište, odnosno boravište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih imaju, osobni identifikacijski broj stranke koja podnosi podnesak, predmet spora, sadržaj izjave i potpis podnositelja. Sukladno članku 186. ZPP-a tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (članak 106. ZPP-a).

22. Nadalje, tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava da mu je tužitelj uputio zahtjev za objavom ispravka navodno netočnih informacija, međutim tuženik nije udovoljio zahtjevu s obzirom na to da navode iznesene u predmetnom prilogu nije utvrdio neistinitima ni nepotpunima pa samim time nije bila ispunjena svrha objavljivanja ispravka propisana člankom 40. Zakona o medijima (NN 59/04, 84/11, 81/13, dalje: ZM).

23. Međutim, tuženik ističe kako je tužbeni zahtjev nedopušten u dijelu kojem tužitelj predlaže sudu da naloži tuženiku da o svom trošku objavi presudu bez komentara u prvom sljedećem magazinu „Potraga“ u emisiji „RTl Danas“, a to iz razloga što pravo oštećenika u odnosu na ispravak mora se prosuđivati po posebnom propisu, a to je za konkretni slučaj upravo ZM, koji u čl. 22. ne uključuje popravljanje štete objavljivanjem presude kojom je nakladnik osuđen na naknadu štete prouzročene objavom informacije u mediju, kako je to u ovoj pravnoj stvari tužitelj zahtijeva. Postupak utvrđivanja odgovornosti nakladnika za nematerijalnu štetu prosuđuje se primjenom općih propisa obveznog prava, ali se popravljanje, odnosno reparacija takve štete vrši po posebnom propisu i to samo na način propisan odredbama ZM-a, koji kao vid reparacije štete ne uključuje objavu presude kojom je oštećeniku dosuđena pravična novčana naknada za nematerijalnu štetu koju je pretrpio zbog informacije objavljene u mediju. Takvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka (npr. Rev- 1661/10 od 3. studenoga 2010., Rev-1933/14 od 23. prosinca 2014., Rev-798/16-2 od 27. travnja 2016.g.), kao i Županijski sud u Varaždinu, Gž 2127/2018 u presudi od 4. veljače 2020. godine.

24. Slijedom navedenog, predlaže se Sudu sukladno članku 282. ZPP-a odbaciti tužbu.

25. Nadalje, ukoliko sud ne odbaci tužbu, tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, obrazlažući navedeno kako slijedi.

26. Prvenstveno, tuženik ističe kako ne osporava da je dana 2. lipnja 2021. godine emitirao prilog u emisiji Potraga na temu „lažnih diploma“, ali tuženik u cijelosti osporava nastanak štete, odgovornost tuženika za štetu, protupravnost, kao i uzročno posljedičnu vezu između objave priloga i navodne štete.

27. Sasvim je pravno i činjenično neutemeljeno potraživanje tužitelja u ovome postupku. Tuženik navodi da tužitelj ističe kako su sporne informacije neistinite, međutim ne dostavlja niti jedan dokaz na navedenu okolnost. Također, tužitelj ni u kojem dijelu tužbe nije dokazao koja mu je to točno šteta nastala, već samo paušalno ističe kako su u sadržaju članka iznesene informacije koje su diskreditirajuće, klevetničke te kojima se škodi njegovoj časti i ugledu u privatnom i poslovnom okruženju.

28. Svrha objavljenog priloga su lažne diplome te je prilog napravljen objektivno i profesionalno, što potvrđuje izjave bivše ministrice obrazovanja UL koja je za vrijeme mandata pokušala provesti reforme u obrazovanju i koja izjavljuje kako se ne može provjeriti vjerodostojnost diploma izdanih u Bosni i Hercegovini (BIH) te je potrebno napraviti sustav provjere vjerodostojnosti takvih diploma, zatim izjava Albina Hotića, odvjetnika, koji objašnjava pravnu kvalifikaciju takvog postupanja, kao i ravnatelja Instituta za društvena istraživanja, NL koji ističe kako je navedeno sramota za Republiku Hrvatsku i akademsku zajednicu. U prilogu se prenosi i izjava SL, srpskog člana predsjedništva BIH koji se u intervjuu za N1 televiziju ispričao Republici Hrvatskoj zbog lažnih diploma i loše kvalitete obrazovanja spornih fakulteta, posebno ističući Panevropski Univerzitet Apeiron u Banja Luci.

29. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je 2007. godine poništeno čak 169 diploma s Panevropskog univerziteta Apeiron, na kojem je u neuobičajeno kratkom roku od godinu dana diplomirao i RL, predsjednik Hrvatske gospodarske komore. U prilogu tužbe dostavlja se e-mail korespondencija između autora priloga i Republičke uprave za inspekcijske poslove, Državnog inspektorata Republike Srpske kojim se navodi kako je 2007. godine Prosvjetna inspekcija naložila poništenje diploma Paneuropskog sveučilišta APEIRON.

30. Tuženik napominje da na osnovi navedenog nesumnjivo postoji javni interes za emitiranje navedenog priloga. Svrha objavljenog priloga nije bila postojanje pisanog traga o diplomi tužitelja ili polaganju ispita, već je ključna informacija bila da u spomenutom razdoblju, odnosno tijekom 2015. tužitelj nije niti jednom bio u Bosni i Hercegovini, a tvrdi da jest i da je uredno položio ispite i diplomirao na spornom Panevropskom Univerzitetu Apeiron u Banja Luci.

31. Provjera vjerodostojnosti diplome spornog fakulteta osobe koje obnaša dužnost gradonačelnika je sasvim sigurno informacija od javnog interesa i koju birači imaju pravo znati. Zadatak novinara je upravo da pružaju informacije o političkim temama i događajima, kao što pružaju informacije iz ostalih područja od javnog interesa. Sporna je i vjerodostojnost dostavljenih prijava, s obzirom na to da iz njih nije vidljivo niti se njima na bilo koji način dokazuje da je tužitelj bio u Bosni i Hercegovini i položio ispite, unatoč tome što tvrdi da ima diplomu spornog fakulteta, a koju niti ne dostavlja. Nadalje, autor priloga je poslao službeni upit Panevropskom Univerzitetu Apeiron o činjenici polaganja ispita i diplomi tužitelja, a u kojem upitu je odgovoreno kako je tužitelj na Fakultetu pravnih nauka položio šest ispita, a ne osam kako tvrdi u tužbi, što dodatno osporava vjerodostojnost dostavljenih prijavnica.

32. Tužitelj, na kojem je teret dokaza, dužan je dokazati da je uistinu prešao granicu tijekom 2015. godine, dok je tuženik činjenicu da tužitelj nije prešao granicu tijekom 2015. godine, točnije od svibnja 2015. godine do studenog 2015. godine u kojem vremenu je navodno studirao na spornom fakultetu, usmeno neslužbeno potvrdio izvor u MUP-u. Na navedene okolnosti predlaže se saslušanje glavnog urednika Potrage, HL i novinara FL te službenim putem pribaviti potvrdu MUP-a o prelasku granice/boravku tužitelja tijekom 2015. godine u BIH.

33. Tuženik u odgovoru na tužbu naglašava da tužitelj mora biti svjestan da je zanimanje javnosti povećano za sve radnje tijela jedinice lokalne i područne samouprave pa tako i za samog gradonačelnika, pa da tužitelj ne može zahtijevati istu razinu zaštite privatnosti kao drugi građani, sve sukladno članku 7. Zakona o medijima kojim je propisano: „Osoba koja obavlja javnu službu ili dužnost ima pravo na zaštitu privatnosti, osim u slučajevima koji su u vezi s javnom službom ili dužnosti koju osoba obavlja.“, dok je s druge strane zadaća medija otkrivati afere i nepravilnosti u radu tijela vlasti, državnih dužnosnika i ostalih koje plaća državni proračun.

III Sukladno članku 219. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a da tužitelj, na kojima je teret dokaza u ovome postupku ničime nije dokazao da bi istome nastala šteta. Tuženik osporava činjenicu da bi objavljene informacije bile netočne, kao i činjenicu da bi tužitelju nastala ikakva šteta objavom spornog priloga.

34. Za nastanak štete potrebno je dokazati postojanje svih pretpostavki za štetu, dakle da postoje subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost, dok je sukladno članku 21. stavak 2. ZM-a šteta umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja (materijalna šteta) te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta).

35. Suprotno navodima tužitelja, člankom 21. stavak 4. ZM-a propisano je: „Nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena:

– vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom,

– objavljena unutar autoriziranog intervjua,

– utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri,

– fotografija oštećenika snimljena na javnome mjestu ili je fotografija oštećenika snimljena uz njegovo znanje i pristanak radi objavljivanja, a oštećenik nije zabranio objavljivanje, odnosno ograničio pravo autora fotografije na iskorištavanje djela,

– točna, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je novinar u dobroj vjeri zaključio da se oštećenik slaže s njezinim objavljivanjem,

– proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri.“

36. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod tvrdnje da je tuženik u ovom slučaju postupao na navedeni način i sukladno javnom interesu za provjeru vjerodostojnosti diploma izdanih u BIH kao i činjenici da tuženik nije boravio u [adresa] tijekom 2015. godine, koju činjenicu je tuženiku potvrdio izvor u MUP-u. Tužitelj je u spornom članku kontaktiran prije objave priloga te je imao priliku dati izjavu u prilogu (koja je u cijelosti prenesena), stoga je tuženik u cijelosti postupio sukladno članku 21. st. 4. ZM-a. Svrha priloga je informiranje javnosti o navodno stečenom obrazovanju gradonačelnika, a s obzirom na to da šira javnost nije upoznata o tome da je upitna vjerodostojnost diploma Panevropskog Univerziteta Apeiron, čiju diplomu ima tužitelj, dakle javnost kao biračko tijelo koje je istog izabralo na slobodnim, neposrednim i javnim izborima. Obnašanje dužnosti gradonačelnika podrazumijeva odgovornost tužitelja da se suzdrži se od ponašanja kojim bi narušio ugled mjesta gradonačelnika Grada Novalje te obvezu da dostavi sve potrebne informacije zainteresiranoj javnosti.

37. S obzirom na opisane okolnosti konkretnog slučaja predmetni prilog nije objektivno mogao izazvati negativnu reakciju okoline prema tužitelju, niti isto proizlazi i iz dokumentacije koja je priložena uz tužbu, već tužitelj samo paušalno ističe kako je istome nastala šteta. Subjektivni odnos tužitelja prema objavljenom prilogu nije dovoljan da bi opravdao isplatu pravične novčane naknade.

38. Iz svega slijedi kako su objavljene istinite informacije, kako tužitelju nije narušen ugled, te je tuženik isključivo objavio istinite informacije, bez ikakvog senzacionalizma ili stvaranja afere, kako to pokušava konstruirati tužitelj.

39. Tuženik ukazuje i na činjenicu da su i drugi portali/mediji pisali i izvještavali o spornom događaju kao i diplomama izdanim u BiH, slijedom čega je tužitelj dužan dokazati uzročno-posljedičnu vezu između štete koja mu je navodno nastala (pri čemu je sporan bilo kakav oblik štete) i objave tuženika, odnosno da mu je šteta za koju traži obeštećenje (iako nije razvidno o kojoj se šteti radi), nastala upravo radi tuženikovih objava, a ne radi nekog drugog članka/objave u kojem je pisano o istom događaju.

40. Tuženik samo primjerice navodi kako su o spornom događaju i lažnim diplomama pisali index.hr, hr.n1info.com, istokrs.com, slobodnalika.com, kao i mnogobrojni drugi mediji, čak i prije objave priloga tuženika, a kako slijedi:

1) index.hr, datum objave: 1. ožujka 2020. i 2. veljače 2021.

-https://www.index.hr/vijesti/clanak/sef-hgka-ima-diplomu-iz-banje-luke-dodik-kaze-da- fakultet-dila-lazne-diplome/2161093.aspx

-https://www.index.hr/vijesti/clanak/podsjecamo-taj-burilovic-ima-diplomu-nekakvog- banjaluckog-univerziteta/2251305.aspx

2) hr.n1info.com, datum objave 1. ožujka 2020.

-https://hr.n1info.com/vijesti/a487189-sef-hgk-brani-diplomu-s-fakulteta-u-banja-luci- kojeg-se-odrice-i-milorad-dodik/

3) istokrs.com, datum objave: 2. veljače 2021.

-https://istokrs.com/drustvo/lazne-diplome-iz-banjaluke-usle-u-hrvatsku/

4) slobodnalika.com, datum objave 9. ožujka 2021. godine

-https://slobodnalika.com/hoce-li-bosanska-diploma-kostati-antu-dabu-odlaska-sa- mjesta-gradonacelnika-novalje/

41. U prilog navedenim tvrdnjama tuženik dostavlja sudsku praksu u sličnoj pravnoj stvari: presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-100/2015 od dana 25. studenog 2016. godine u kojoj sud između ostalog navodi sljedeće: …„Kako su dakle informacije koje mogu prouzročiti povredu prava osobnosti tužitelja objavljene od strane drugih medija, prije nego što je to učinio tuženik, to se ne može sa sigurnošću utvrditi da je upravo sporni članak koji je objavio tuženik prouzročio štetu tužitelju“. Predmetna je presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 233/2017 od dana 26. ožujka 2018. godine.

42. Dakle, u navedenom prilogu autor ne iznosi tvrdnje o tome da je tužitelj počinio određenu povredu ili da je počinio neko kazneno djelo, već je njegova suština da se javnosti prenese informacija upitne vjerodostojnosti diplome tužitelja s obzirom na činjenicu da nije boravio u [adresa] tijekom 2015. godine. Političari, za razliku od privatnih osoba, bi trebali imati veći stupanj tolerancije za preispitivanje i kritiziranje svojih riječi i djela.

43. Zaključno, nesumnjivo je kako se u konkretnom predmetu radi o strateškoj tužbi protiv sudjelovanja javnosti (SLAPP, eng. Strategic Lawsuit Against Public Participation) koja je u porastu u cijeloj Europskoj uniji, a kojima se nastoji ograničiti sloboda izražavanja i kojima moćnici/političari i osobe koje obnašaju javnu funkciju napadaju one koji izvještavaju o problemima od javnog interesa, što posljedično vodi do autocenzure. Upravo je ESLJP je u svojim presudama zauzeo stav da je zadatak novinara da pružaju informacije i o političkim temama i događajima, kao što pružaju informacije iz ostalih područja od javnog interesa, te da nasuprot obveze novinara na pružanje informacija postoji pravo javnosti da te informacije prima. Sloboda izražavanja može biti ograničena ako je to nužno u demokratskom društvu. Test nužnosti u demokratskom društvu zahtjeva da sud pred kojim se nađe zahtjev za ograničenje nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju, te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge. U okolnostima u kojima sporni članak utječe na ugled, čast, dostojanstvo ili prava drugih, taj je sukob potrebno rješavati vaganjem relevantnih čimbenika koji se odnose na dvije zaštićene vrijednosti: s jedne strane pravo na slobodu izražavanja i s druge strane pravo na poštovanje osobnog života drugih. Riječ je o pravima koja zaslužuju jednaku zaštitu, te je zadatak sudova postići pravičnu ravnotežu tih prava. U slučajevima koji zahtijevaju vaganje između tih dviju vrijednosti, ishod za osobu koja tvrdi da joj je člankom povrijeđeno dostojanstvo, čast ili ugled, u načelu treba biti jednak kao da se odlučuje o prigovoru povrede slobode izražavanja misli.

44. Tuženik napominje da u ovom konkretnom slučaju prednost ima sloboda izražavanja sa svim naprijed navedenim aspektima, posebno zbog činjenice postojanja javnog interesa. Uloga istraživačkog novinarstva u razvoju demokracije i građanskog društva je neprocjenjiva, novinari imaju ulogu „psa čuvara“ jer svojim radom otkrivaju afere i nepravilnosti u radu tijela vlasti, državnih dužnosnika i ostalih koje plaća državni proračun. Stoga odredbu članka 21. stavka 4. ZM-a treba tumačiti u svjetlu te važne uloge medija na način da se medijima ne smije nametati nerazmjeran teret jer bi svako nametanje prevelikog tereta dovelo do efekta hlađenja, odnosno odvraćajućeg učinka pogubnog za sve aspekte slobode izražavanja, pri čemu se naročito misli na pravo javnosti da bude informirana o stvarima od javnog interesa. Navedeno potvrđuje i presuda Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-1730/18 od 17. rujna 2020. godine te mnogobrojna praksa Ustavnog suda Republike Hrvatske.

45. Slijedom navedenog, tuženik navodi da tužitelj nije dokazao uzročnu-posljedičnu vezu i protupravnost radnji tuženika koje su uzrokovale navodnu štetu, a koje se sve pretpostavke moraju kumulativno ispuniti kako bi se o ikakvoj osnovi za naknadu štete moglo uopće raspravljati. Prema tome, povreda prava osobnosti i naknada na ime neimovinske štete apsolutno je bespredmetna jer tužitelj nije dokazao nastanak ikakve štete.

46. Slijedom svega gore navedenog, obzirom da tužitelj nije dokazao niti pravnu osnovu, a kamoli visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, tuženik predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovane te obveže tužitelja na naknadu troška tuženiku.

47. U daljnjem tijeku postupka tuženik ustraje kod svojih navoda iz odgovora na tužbu, te dodatno iste obrazlaže.

48. Tuženik svojim podeskom od 29.11.2023. godine navodi da ostaje kod svojeg odgovora na tužbu, te da posebno ističe slijedeće relevantne činjenice:

- u prilogu nije iznesena niti jedna pogrešna ili nepotpuna informacija, a sve iznijete informacije su temeljene na provjerenim činjenicama, odnosno, na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve mjere za provjeru njihove točnosti, a postojao je opravdani interes javnosti, jer se radi o javnoj osobi;

- tužitelj nije dokazao koja mu je to šteta nastala, niti ostale pretpostavke za štetu koje se trebaju dokazati kako bi se uopće moglo raspravljati o naknadi za štetu;

- svaka povreda časti I ugleda (što tuženik osporava u ovom slučaju) ne mora kod oštećene osobe izazvati takve posljedice koje bi opravdavale dosuđivanje pravične novčane naknade za ovakvu neimovinsku štetu, jer se naknada štete za povredu prava osobnosti samo iznimno priznaje I to onda kada je ta povreda iznimno teška tako da je kod oštećenika opravdano mogla izazvati osobito intenzivnu duševnu bol, što ovdje nije slučaj. Tuženik navodi kako tužitelj nije dokazao niti pravnu osnovu niti visinu tužbenog zahtjeva, pa predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu tuženiku troškova postupka.

49. U tijeku postupka, tuženik navodi da je i sam tužitelj izjavio u svom iskazu da se nije više želio javiti autoru priloga, te da nije odgovorio na pitanja koja mu je autor priloga postavio vezano uz predmetni prilog.

50. Tuženik ostaje kod svih navoda iz odgovora na tužbu i onih iznesenih u tijeku postupka, tuženik ustraje do zaključenja glavne rasprave I predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom.

51. Sud je u tijeku postupka proveo dokaze: uvidom u cjelokupnu dokumentaciju dostavljenu u spis u tijeku postupka, uvidom u izvornik sporne diplome tužitelja i usporedbom spisu priležeće preslike na ročištu dana 12. lipnja 2025. godine, izvršen je pregled snimke spornog dijela emisije „Potraga“ objavljen u sklopu emisije „RTL Danas“ na ročištu kod ovog suda dana 19. siječnja 2026. godine, saslušan je tužitelj osobno kao stranka, svjedok FL, te saslušanjem svjedoka OL, te svjedoka AL, pa kako stranke nisu imale daljnjih dokaza, već su suglasno predložile da sud donese odluku temeljem stanja spisa, sud je riješio da se daljnji dokazi neće provoditi.

52. Nakon ovako provedenog postupka cijeneći sve izvedene dokaze u smislu propisa članka 8 i čl. 221a Zakona o parničnom postupku (ZPP-a) sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti kao u izreci ove presude.

53. Među strankama nije sporno da je dana i na način naveden u samoj tužbi i u tijeku postupka, objavljen sporni prilog u kojem su iznesene tvrdnje u odnosu na koje tužitelj upire u ovoj pravnoj stvari. Tužitelj ističe da su za njega uvredljive, da mu povrijeđuju ugled, čast, dostojanstvo i dobar glas tužitelja. Na navedeni način, se nanose tužitelju, te njegovoj supruzi i djeci brojne neugodnosti, a time i duševne boli zbog kojih tužitelj i vodi ovaj postupak, smatrajući iste tvrdnje iz spornog priloga klevetničkim i uvredljivim, zbog čega tužitelj trpi povredu prava osobnosti, zbog čega tužitelju pripada pravična novčana naknada.

54. Sud je iz spisu priležeće po tužitelju dostavljene dokumentacije utvrdio da je tužitelj dokazao da je pristupio svim ispitima u spornom razdoblju na navedenom Univerzitetu, da je položio svih 8, a ne šest ispita, kako to netočno tvrdi tuženik u spornom prilogu, da je tužitelj dostavio prijave za polaganje ispita s potpisima ispitivača i zaključnim ocjenama, kao uz tužbu, tako I prije toga uz Zahtjev za ispravak netočne informacije od dana 28.06.2021. godine. Nadalje, sud je utvrdio da za tuženika sporna diploma tužitelja dostavljena u spis u preslici je vjerna izvorniku koji je tužitelj predočio sudu i u koji izvornik je sud izvršio uvid i vratio ga tužitelju.

55. Bitno je napomenuti da je tužitelj dostavio sudu i mail koji je dobio na traženje svog punomoćnika od navedenog Univerziteta, a kojim se službeno od strane iste univerzitetske ustanove potvrđuje da je tužitelj tamo studirao i polagao i položio sve navedene ispite i diplomirao na Fakultetu pravnih nauka Panevropskog univerziteta "Aperon" Banja Luka.

56. Nadalje, sud je iz Rješenja Agencije za znanost i visoko obrazovanje Republike Hrvatske Klasa: UP/I-602-06/16-01/0392, Urbroj: 355-03-01/17-16-0003, od 02. ožujka 2016. godine utvrdio da se priznaje za potrebe zapošljavanja u Republici Hrvatskoj inozemna visokoškolska kvalifikacija diplomirani pravnik – 180 ECTS koju je stekao VL, [adresa] i koju je izdala institucija Panevropski univerzitet Aperion, Fakultet pravnih nauka, Banja Luka, Bosna i Hercegovina. Dakle, sud je utvrdio da je citiranim rješenjem predmetna diploma tužitelja priznata u Republici Hrvatskoj na navedeni način.

57. Dakle, citirana dokumentacija ukazuje i sud iz nje utvrđuje da je tužitelj na valjan način stekao predmetnu diploma u Bosni i Hercegovini, a da je tome prethodio studij, te prijavljivanje i polaganje svih ispita na istom studiju, tj. Fakultetu pravnih nauka.

58. Sud je utvrdio da tuženik u tijeku postupka nije dostavio dokaz o tome da je službenim putem od strane MUP-a dobio informaciju da tužitelj u vrijeme kada je polagao ispite u BiH nije prelazio granicu između RH i BiH, dok tužitelj tvrdi da je istu granicu prelazio uz predočenje osobne iskaznice, što je životna i prihvatljiva tvrdnja, koju sud prihvaća kao istinitu.

59. Sud je iz iskaza tužitelja saslušanog osobno kao stranke, sud je utvrdio da on opisuje kronologiju događaja i navodi da je tuženik objavio tri priloga o tužitelju u emisiji "Potraga", od kojih su prva bila vezana uz koncesije na Zrću, druga vezana uz istu temu, a treća"Potraga" je bila osobo protiv tužitelja, krajnje neugodna i pogodila ga je izuzetno jako, zbog čega nije ni spavao, a strašno se uznemirila i bila pogođena i njegova obitelj, posebno moja tri sina.

60. Nakon objave treće "Potrage" razgovarao je sa sinovima i čvrsto im je na njihovo inzistiranje obećao da se više tužitelj neće baviti politikom i da se više nikada neće angažirati ni kandidirati za neku izvršnu funkciju, jer je do tada bio kao nezavisni kandidat gradonačelnik [adresa] u dva mandata.

61. Sve što mu se desilo rezultat je političkog napada na njega od strane HDZ-a. Želim pojasniti sudu da je on 1989. godine postao izvanredni student na Pravnome fakultetu Sveučilišta u Rijeci, tamo upisao treću godinu uvjetno radeći u kazalištu u Rijeci kao operni pjevač HNK u Rijeci, sa šest godina staža, a ondje ga je rat prekinuo u studiju jer je bio mobiliziran. Tužitelj u svom iskazu navodi detaljno cijelu kronologiju događanja i njegove odluke da studira u BiH na Panevropskom univerzitetu Aperion, Fakultetu pravnih nauka, Banja Luka. Tužitelj opisuje da ga je zvao FL, koji je bio autor sva tri priloga o tužitelju, a da je tužitelj zbog loših iskustava s ovim autorom izbjegao s istim razgovarati i odgovorati na njegova pitanja prije sačinjavanja spornog priloga koji je predmet ovog spora. Prve dvije emisije su tužitelja difamirale profesionalno, a treća krajnje osobno i prije treće emisije nije razgovarao s njezinim autorom DL. Nakon te treće emisije odlučio je da ipak mora tužiti zbog neugodnosti i duševnih bolova koje su mu nanijete, a posebno vodeći računa o tome koliko je to pogodilo njegove sinove zbog čega je tužitelju to dodatno bilo teško.

62. Na poseban upit punomoćnika tužitelja odgovara da sam prelazeći granicu i ulazeći u BiH radi polaganja ispita to radi uz pomoć osobne iskaznice što se duži niz godina moglo činiti, i sve ispite je polagao osobno boraveći u "Vitezu" i Banja Luci, i to na navedenim fakultetima u njihovim prostorijama. Predavanja su se slušala online, dok se išlo tamo polagati ispite.

63. Tužitelj navodi da je on za spornu emisiju saznao nešto prije nego što je objavljena kod tuženika jer je autor te emisije PL to podijelio internetski, pa da je tužitelj zvao glavnu urednicu Informativnog programa tuženika, s kojom je osobno telefonski razgovarao i rekao joj da se sve dešava dan-dva prije samih lokalnih izbora, a tužitelj je bio gradonačelnik [adresa] te da ju moli da se emisija uopće ne objavi, jer je sve u njoj laž, a ta gospođa je bila spremna na kompromis, pa je tu emisiju objavila dan-dva nakon izbora, kao što je navedeno u samoj tužbi. Tužitelj u tom telefonskom razgovoru upozorio gospođu da će tužiti RTL ako objave tu emisiju. Izgubio sam te izbore kao gradonačelnik, izgubio je za 164 glasa od 2800 izašlih birača.

64. Na poseban upit punomoćnika tuženika odgovara da je upisao u Banja Luku 2015. godine gdje su mu priznati položeni ispiti iz "Viteza" te sam u Banja Luci diplomirao 2016. godine, te je negdje oko godinu i pol bio na fakultetu u Banja Luci te je tamo ukupno položio osam ispita, a materijalne dokaze je dostavio. Ima originale diplome i priznanja diplome u Republici Hrvatskoj te mu je ista diploma upisana u Zavodu za mirovinsko osiguranje. Ako tuženik to traži, ja to mogu predočiti na idućem ročištu. Ispite je prijavljivao osobno kada bi došao na fakultet, a većinom online. Sve se u studentskoj referadi rješavalo online, pa na tako poslanim prijavnicama nije bilo njegovog potpisa. Pojašnjava da ga je autor PL pokušavao kontaktirati i pred treći prilog, ali da mu se tužitelj više nije želio javiti, a kao što je tužitelj već objasnio u svom iskazu.

65. Sud je u tijeku postupka saslušao i svjedoka FL, koji je izjavio da je on autor spornog priloga koji je bio treći prilog u nizu unutar šest mjeseci kojem su prethodila dva priloga za koje smatra da su usko vezani uz ovaj treći. Dobili su mail gdje se problematiziralo pitanje koncesija i odnosa koncesionara s vlasnicima klubova na Zrću i Gradske uprave zbog čega su otišli na tematsku sjednicu Gradskog vijeća uz prostorni plan plaže Zrće gdje su bili vijećnici KL, ZL i predstavnici klubova koncesionara. S njima smo proveli razgovore nakon što je završilo Gradsko vijeće jer nismo pušteni u prostore gdje se provodilo, ali gledali su na ekranu neposredan prijenos.

Nakon toga je objavljen prvi prilog.

66. Nakon toga se ista priča razvijala te smo poštom dobili dokumente od građana [adresa] koji su bili potpisani, a vezani uz pogodovanja gradnje hotela u gradu [adresa] na pomorskom dobru. Za taj novi prilog su razgovarali s više sugovornika i to: s VLD iz [adresa] i IL ravnateljicom Uprave za pomorstvo Ministarstva mora, prometa i infrastrukture i sa VL kojeg su lovili na cesti za davanje izjave o istome te su o tome sačinili prilog koji je objavljen na RTL-u.

67. Prije sačinjavanja ovog drugog priloga slali su ovdje tužitelju mailove, zvali ga i tražili njegovo očitovanje nakon čega su sačinili i drugi prilog, a tada je na red došao treći prilog, a bila je istovremeno aktualna i diploma gospodina V, šefa Civilne zaštite i još nekih političara i gospodarstvenika te je došla određena dojava do nas da tužitelj ne bi zakonito stekao svoju diplomu Pravnog fakulteta na APERION iz Banja Luke pod nazivom "Panevropski APERION Univerzitet", te su i druge priče, a ne samo vezane uz tužitelja bile vezane uz isti banjalučki univerzitet.

68. Svjedok FL navodi u svom iskazu da su oni dobili određene dojave za pojedine ispite što je bilo ukupno 5 ispita u 6 mjeseci, s točno naznačenih datuma svakog od tih ispita gdje im je bilo rečeno da tužitelj nije pristupao u Banja Luku radi polaganja tih ispita što je bio u obvezi, te sam uz pomoć svojih kolega iz BiH, što su istraživački novinari CL i TL provjeravali da li je tužitelj pristupio tim ispitima 2016. godine. Oni su svojim provjerama utvrdili da fizički nije pristupio u Banja Luku radi polaganja tih ispita, te je svjedok FL provjerio i preko određenih kanala u MUP-u da li je tužitelj prelazio granicu između RH i BiH vezano uz datume navedenih ispita i dobio sam odgovor da tužitelj cijele 2016. nije bio u BiH, a možda se radilo i o 2015. Naglašava na poseban upit suda da se u to doba vršilo skeniranje osobnih identifikacijskih dokumenata kada se ulazilo u Europsku uniju iz trećih država, a Policija mu je rekla da nema registriran nijedan izlazak u BiH ni povratak u Hrvatsku tužitelja.

69. Svjedok navodi da je on mailom zatražio podatke i očitovanje samog tužitelja da li je pristupao u Banja Luku na navedeni Univerzitet radi polaganja ovih 5 ispita, gdje je od njega čuo da je on te ispite polagao online, pa je FL nakon toga nazvao isti Univerzitet gdje su mu rekli da ispite nije moguće polagati online, već samo fizičkim pristupanjem na ispit.

70. Svjedok iskazuje da je kontaktirao kod Agencije za znanost i visoko obrazovanje radi provjere da li je potvrđena diploma tužitelja iz Banja Luke gdje su mu rekli da je u istom periodu potvrđeno 99 diploma s iste ustanove, ali da im zbog zaštite osobnih podataka ne mogu reći da li je i među njima tužiteljeva diploma. Tada je za potrebe priloga kontaktirao NL kao i tada već bivšu ministricu UL koje razgovore su snimili i objavili u istom prilogu gdje im je bivša ministrica rekla da je za vrijeme svojeg ministarskog mandata provjeravala brojne diplome sa APERION-a, te da joj je naloženo da prestane s istim provjerama i da se to stavi u ladicu što je ona i učinila, a da su njihove ovlasti bile da provjeravaju ministarstva, gradove i slične ustanove i da je tamo upravo pronađeno takvih tzv. kupljenih diploma. Svjedok želi naglasiti sudu da je tužitelj sada izbjegavao kontakt s ovim svjedokom, bilo telefonski bilo fizički i da je ovaj svjedok od tužitelja čuo samo nešto u prolazu.

71. Svjedok navodi da su mu oni nudili sve opcije kako bi provjerili da li ima valjanu diplomu i davali mu mogućnost da im on to dokaže. Tada je tužitelj "podivljao" te počeo pronalaziti neke čudne svjedoku nepoznate ljude koji su pokušali doći do svjedoka preko svjedokove obitelji kako bi zaustavili objavljivanje predmetnog priloga.

72. Tužitelj je izvršio pritisak na glavnu urednicu ĐL da se prilog ne objavi kada je trebalo što je bio tjedan koji je neposredno prethodio lokalnim izborima kojoj odgodi se svjedok usprotivio jer je bilo u javnom interesu da se to objavi prije tih izbora gdje se i tužitelj kandidirao obzirom da bi on trebao raditi u javnom interesu, ali je glavna urednica odobrila odgodu za tjedan dana u istom terminu u emisiji "Potraga".

73. Na izričito pitanje raspravnog suca svjedoku da li je predmetne priloge, a posebne treći koji je ovdje predmet spora sačinjavao na traženje ili u interesu nekih političkih suparnika tužitelja, a posebno na traženje HDZ-a kako je to tužitelj izjavio u svom iskazu, svjedok odgovara: "Ja sam za tu priču čuo o HDZ-u što već ranije kada se to događalo, ali pojašnjavam sucu da sam ja jedini novinar koji je bio osuđen na zatvorsku kaznu uvjetnu na privatnu kaznenu tužbu saborskog zastupnika Š, da sam imao nekoliko sporova gdje me tužio HDZ i ljudi iz HDZ-a te da danas od početka 11. mjeseca prošle godine vodim komunikacije SDP. Potpuno je jasno da s HDZ-om ili njihovim interesima nemam nikakve veze te osporavam da bi bilo tko od mene naručio te priloge kao i ovaj treći, a to nitko nije učinio u cijelom mom životu."

74. Posebno naglašava da je tužitelj dobio više prilika da se očituje o ovoj temi, što je on odbio. Tužitelj je uložio veliki napor da ovog svjedoka diskreditira, pa da je tada znao da će o tome morati još i svjedočiti, već tada bi ga tužio za klevetu, a nisam tako tužio ni bilo koga drugoga. Na poseban upit punomoćnika tužitelja odgovara da svoje izvore koji su mu otkrili datume pojedinih ispita nije dužan otkriti, niti neću, a preko MUP-a gdje mu je omogućeno da sam vidim u sustavu nje bio evidentiran ni ulazak ni izlazak tužitelja u BiH kroz cijelu godinu kroz koju su ti ispiti polagani. Na poseban upit punomoćnika tuženika odgovara da sam prestao raditi za tuženika 2021. S još drugih 7 kolega jer su dobili drugu bolju poslovnu ponudu na TV UNA, koji nije projekt nije zaživio zbog poslovnih odnosa zainteresiranih.

75. U tijeku postupka, sud je saslušao i svjedoka EL, koji je iskazao da tužitelja poznaje osobno, jer je bio svjedokov student, a ima 44 godine karijere i staža kao redovni profesor Krivičnog prava, i nikada niti jedan student nije dobio ocjenu za ispit koji je položio, a da ga svjedok nije ispitao dok je sjedio preko puta njega. Na isti način je tužitelj položio ispit kod svjedoka, koji je morao prije svega morao prijaviti u studentskoj referadi koja je primala prijave, a onda s profesorom dogovoriti ispitne rokove te datum i vrijeme održavanja ispita. Svjedok je iskazao da je tužitelj kod njega na Fakultetu u Banja Luci položio 2015. godine, u 7. mjesecu, i koji ispit se sastojao od dva dijela. Ispit se mogao prijavljivati elektronski ili neposredno na fakultetu fizičkim dolaskom.

76. Svjedok navodi da su oni najveći privatni Univerzitet u BiH i sada imamo preko 3000 studenata, a kada je tužitelj studirao imali su i više. Želi napomenuti da većina studenata neposredno na fakultetu sluša i sudjeluje na njegovim predavanjima, a jedan dio predavanje prati i online i na taj način sudjeluje na predavanju. Sva predavanja svjedokova i ostalih profesora na Fakultetu se snimaju i omogućen je njihov pregled studentima.

77. Na poseban upit punomoćnika tuženika odgovara da je siguran da je tužitelja vidio dvaput uživo i to prvi puta kada je kod svjedoka polagao 21.07.2015. i to oba dijela kaznenog prava, a drugi puta kada mu se tužitelj javio kada je došao polagati kazneno procesno pravo, što je bilo u 10. mjesecu iste godine, kod profesora koji je sudac Vrhovnog suda Republike Srpske, predsjednik Krivičnog odjela, te redovni profesor na njihovom fakultetu. Na poseban upit pun. tuženika odgovara da je tužitelja upamtio iz razloga što je izuzetno fin gospodin i što je shvatio i znao da je bio u politici i o tome se upoznao preko interneta, a i kada je zatraženo od njegovog fakulteta da se očituje o određenim podacima, svjedoka je Fakultet o tome izvijestio. Svjedok navodi da on ne pamti sve svoje studente, ali je naveo razloge zašto je tužitelja upamtio. Na poseban upit punomoćnika tuženika odgovara da njegov Fakultet ima specifičan način rada gdje se jedan predmet sluša 5 tjedana uzastopno, i to je bilo 5 tjedana za opći dio, a 5 tjedana za posebni dio kaznenog prava. Na poseban upit punomoćnika tuženika odgovara da nema saznanja na koji način je tužitelj pratio svjedokova predavanja, jer je to stvar studenta, a ne daje se svjedoku na uvid bilo kakav dokaz prije polaganja ispita da je student odslušao njegova predavanja, jer za to nema potrebe. Na poseban upit punomoćnika tuženika odgovara da je za potrebe ovog svjedočenja provjerio i može iskazati da je tužitelj kod njega dobio ocjenu 8, a ocjene se dijele u rasponu od 5 do 10. Na poseban upit punomoćnika tuženika odgovara ako je student spremio opći i posebni dio, a što uobičajeno rade bolji student, onda se u jednom danu polažu oba dijela istog ispita, a ako nije spremio oba dijela, onda prvo polaže opći dio, a kasnije posebni dio kada spremi. Na poseban upit punomoćnika tuženika odgovara da njihov Fakultet ima kolektivni odmor od 25.07. svake godine.

78. Na prijedlog punomoćnika tužitelja svjedoku se predočavaju preslike prijavnica za ispite koje prileže listovima 15-23 spisa te svjedok potvrđuje da je on potpisao kao profesor i ispitivač prvu prijavnicu na listu 15 spisa kao i zadnju prijavnicu na listu 17 spisa te da prepoznaje potpise ostalih ispitivača te da su na drugim prijavnicama te da su oni predavači na istom Fakultetu što su poznata imena u pravnom svijetu BiH. Na poseban upit punomoćnika tužitelja, a kojem se protivi punomoćnika tuženika te sudac isto pitanje dopušta, odgovara da relativno česti prelazim granicu između BiH i RH i da je to činio i 2015. za koju ga pita punomoćnik tužitelja te da sam nekad bio evidentiran i udaren mu je pečat na carini o mom prelasku granice, ali vrlo često nije ni evidentiran niti bi dobio pečat. To je relativno i ovisi o tome tko je na granici. Svjedok želi naglasiti da mu je žao što je do predmeta spora došlo, jer se trude na njegovom Fakultetu postići vrhunsku kvalitetu i imaju takve predavače.

79. Sud je iz iskaza svjedoka OL sud je utvrdio da je on zaposlenik tuženika te da potvrđuje navode ranije saslušanog svjedoka, autora članka JL o pokšuajima kontaktiranja tužitelja, kao i neformalnu provjeru registrianja tužitelja u prelasku granice između BiH i RH, pokušaju provjere podataka o studiju I ispitaima tužitelja na fakultetu u BiH i dr. , te ovaj svjedok potvrđuje da je bio uvjeren kao urednik "Potrage" da se objavljuje istina o predmetnoj temi koja se emitirala unutar centralne informativne emisije "RTL Danas" te je bilo osmišljeno da se mi bavimo temama koje su od interesa javnosti i koje su problematične na određeni način i sastavljamo o tome priloge u trajanju 10-15 minuta.

80. Njihov reporter FL razgovarao je i s jednim odvjetnikom koji mu je objasnio da je kazneno djelo ako se netko predstavlja kao da ima diplomu nekog fakulteta a u stvari je nema, ili ako barata falsificiranom diplomom predstavljajući se kao da ima valjanu diplomu. Nadalje, kontaktirao je bivšu ministricu UL koja mu je objasnila koliko je raširen problem s nevaljanim diploma i što je ona poduzela da isto riješi, kao i NL koji je dao svoje viđenje istog problema, pa je on iz konteksta znanstvene zajednice objasnio istu problematiku. Njihov reporter je iz MUP-a RH pribavio informaciju da tužitelj 2015.godine niti jednom nije prešao državnu granicu, a kontaktirao je i Fakultet na kojem je tužitelj dobio diplomu na kojem su mu Fakultetu rekli da se ispiti tamo moraju polagati uživo.

80. Na poseban upit pun. tužitelja odgovara da se ne sjeća da li je predmetni prilog bio najavljivan prije njegova objavljivanja kao niti da li je FL na internetskim stranicama objavio najavu istog priloga, svjedok odgovara da se toga ne sjeća. Na poseban upit punomoćnika tužitelja odgovara da je reporter FL postavio pismeni upit Fakultetu upravo za samog tužitelja na što je odgovoreno od strane Fakulteta da je tužitelj tamo položio šest, a ne odam ispita 2015.godine. Više detalja ne pamti. Bez obzira na podatke koje je dao sam tužitelj, kao i Fakultet s kojeg je njegova diploma, jer je bilo za očekivati da će i tužitelj i Fakultet tvrditi da je sve bilo ispravno, a s druge strane su imali informaciju od MUP-a da 2015.godine tužitelj nije prešao državnu granicu, što je za njih značilo da nije išao polagati ispite u Banja Luku, taj Fakultet je inače bio na lošem glasu i čak je sam ŽL se ispričao zbog djelovanja tog Fakulteta s kojeg su brojne diplome bile poništene te je i ŽL rekao da bi ga trebalo zatvoriti zbog silnih diploma koje je "filao". Na poseban upit punomoćnika tuženika naglašava da je bilo sporno da li je tužitelj na valjan način stekao predmetnu diplomu.

81. Nadalje, treba naglasiti, da je opće poznato da se svi prelasci preko državne granice BiH i RH, u predmetnom vremenskom razdoblju nije strogo evidnetirao I kontrolirao prelazak preko iste granice, te da teza da nigdje nije evidnetiran prelazak sama po sebi ne dokazuje da prelaska nije bilo, kao I da ne postoji dokaz o tome da prelasci nisu evidnetirani osim iznesene tvrdnje po tuženiku u samom spornom tekstu, I to na osnovi "neformlnih informacija od strane MUP-a".

82. Sud je iz iskaza tužitelja u bitnome potvrđenog iskazom EL, kao i dostavljenom dokumetnacijom u spis po samom tužitelju, utvrdio da je tužitelj dokazao da je tuženik bez pravih informacija i bez službenih informacija od samog predmetnog fakluteta, kao i od MUP-a izveo zaključke na koje je tuženika i autora priloga navel neka informacija, tj. prema utvrđenju ovog suda, dezinformacija o načinu studija ishođenja diplome tužitelja, za koju je tužitelj dokazao da je istu dobio u propisanom načinu studiranja i za što je dostavio valjane pisane dokaze. Na neformalnoj informaciji iz MUP- a i neformalno zatraženim podacima o prelasku državne granice, za koji način komunikacije s MUP-om ovaj sud smatra da je nezakonit, ne može se temeljiti tvrdnja koja je štetna i uvredljiva za tužitelja, a posebno što iz sve dokumentacije koju je sudu, ali i tuženiku prije utuženja prezenitrao tužitelj, proizlazi da nije moguće utvrditi kršenje propisa, falsifikat diplome tužitelja ili slično, a spornim prilogom mu se to izričito stavlja na teret. Nadalje, sud je utvrdio da je nadležno tijelo Republike Hrvatske priznalo tužiteljevu diplomu, kao što je to sud već ranije naveo u obrazloženju ove presude.

83. Sud je utvrdio da svjedok FL koji je bio zaposlenik tuženika i autor predmetnog priloga, kao i svjedok HL, te obojica skoro identično opisuju postupanje tuženika, te potvrđuju svojim iskazima osnovanost tvrdnji tužitelja da tuženik prema dostupnim poluinformacijama i dezinformacijama koje je od nadležnih državnih institucija došao neformalnim traženjima I nefomalnim odgovorima o kojima ne može prezenitrati dokaze, pa sud iz istog razloga može prihvatiti da svjedoci zaposlenik i bivši zaposlenik tuženika, smatrajući da su ispravno postupili prikazuju način svog postupanja, te da u tom dijelu iskazuju istinito, ali osnovanost njihovih zaključaka i ponašanja sud ne može prihvatiti kao istinit. Nadalje, potpuno je neosnovano da svjedok HL iskazuje da je bio uvjeren da je prilog ispunjen istinitim navodima tuženika, jer neformalno traženje i dobivanje podataka, te izostanak podataka od nadležnog fakulteta ne može biti ozbiljnom novinaru i tv uredniku razlog i način za sačinjavanje priloga kojim se ozbiljno šteti bilo kome, a kamo li javno i politički eksponirnoj osobi kao što je to tužitelj u ovoj pravnoj stvari.

84. Sud je utvrdio da je tužitelj na Zakonom o medijima propisan način zatražio objavu ispravka spornih informacija, za koje smatra i tvrdi da su neistinite, što je prema utvrđenju ovog suda tužitelj i dokazao, te je uz taj Zahtjev dostavio materijalne dokaze u vidu dokumentacije koja ukazuje na neistinitost tvrdnji tuženika iznesenih u spornom prilogu, te da je tuženik, temeljem Zakona o medijima bio dužan postupiti po tom Zahtjevu tužitelja i objaviti ispravak, jer ako ne radnije, tada je tuženiku trebalo biti više nego jasno da je prilog nekorektan, pun neistina i usmjeren protiv osobe tuženika, a ne njegove diplome. Sud ne ulazi u vjerojatnost uspjeha tužitelja na lokalnim izborima I procjeni da li bi, ili ne bi tužitelj bio izabran na istim bez predmetnog priloga za koje je tuženik objavljivao najavu s udarnim tvrdnjama neposredno pred izbore, a prilog prikazao nakon izbora na traženje tužitelja, a mimo volje dvoje tadašnjih zaposlenika tuženika koje je sud saslušao kao svjedoke u ovoj parnici.

85. Sud je utvrdio da ne postoje uvjeti propisani čl. 21. st. 4. Zakona o medijima koji bi tuženika oslobodili odgovornosti za naknadu predmetne štete postojanje kojih je morao dokazati tuženik, kao i da nije mogla postojati dobra vjera autora i urednika, kada se znalo da se radi o neformalno prikupljenim i nedokazanim podacima koje je plasirao tuženik, a u smislu odredbe čl. 21. st. 6. koje treba dokazati tuženik. Sud je utvrdio da je tužitelj dokazao svojim iskazom I drugim provedenim dokazima, pa i samim spornim prilogom da je prilog koji je predmet ovog spora takvog sadržaja i koncepcije da može tužitelju nanijeti neimovinsku štetu u smislu odredbi čl. 22. ZM i u vezi odredbi čl. 1099 i čl. 1100 ZOO-a.

86. Sud je utvrdio da je tužitelj dokazao da je navedena neimovnska šteta povredom prava osobnosti tužitelja povredom prava na ugled tužitelja, izazivanjem snažne nelagode kod tužitelja, objavom neistinitih i uvredljivih navoda u odnosu na tužitelja i njegova načina stjecanja predmetne diplome. Nije sporno da postoji javni interes javnosti da sazna da li javne osobe imaju valjane ili ne diplome, gdje su ih stekle ili slično, a posebno one osobe koje su u svijetu politike i imaju mogućnost odlučivati o intresima većeg broja ljudi i lokalnih zajednica, ali se pri tome ne mogu koristiti neistine, dezinformacije ili poluinformacije.

87. Sud je utvrdio da je tužitelj dokazao veliki intnzitet nelagode koju je osjećao kao i neugode u odnosu s drugim ljudima u prilično maloj otočkoj zajednici, kao poseljedicu predmetne objave, da je predmetna objava povrijedila i tužiteljevu obitelj, tj. suprugu i sinove, da su ga druge osobe u dnevnim kontaktima ispitivale o predmetnoj objavi, obzirom da je tužitelj bio izvrgnut neugodi zbog iste objave koja ga prikazuje kao nemoralnu osobu sklonu manipulaciji i izvrgavanju zakona te prevari i falsifikatu, kod onih koji su gledali predmetni prilog ili čuli o njemu, kao I da su njegovi sumještani međusobno komentirali istog, obzirom da se radilo o njihovom dojučerašnjem gradonačelniku.

88. Sud je utvrdio da su povrede prava osobnosti tužitelja takve da u smislu odredbi, kako ranije citiranih odredbi Zakona o medijima, tako i čl. 21. st.1., st. 2., st. 3., st. 6, kao i čl. 22. st. 1. i st. 2., te čl. 23. Zakona o medijima (ZM) kao i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (ZOO) i čl. 19. st. 1. i st. 2. ZOO-a, sud je utvrdio da je tužitelj dokazao osnovanost i visinu zatražene pravične novčane naknade, obzirom da je sud utvrdio da je tuženik objavom predmetnog priloga, izostankom objave pravovremeno i uredno zatraženog ispravka, tuženik tužitelju pričinio neimovinsku štetu zbog pretrpljenih duševnih bolova uslijed povrede prava osobnosti, za koju je sud utvrdio da obimom, intenzitetom, trajanjem te povrede i duševnih bolova zbog iste, kao i vodeći računa o svim ostalim okolnostima predmetnog slučaja, tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od ranije zatražnih 20.000,00 kn, tj. konačno zatraženih 2.654,46 EUR, zbog čega je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kao pod toč. I. izreke ove presude, smatrajući da je tužitelj dokazao osnov i visinu istog upravo u zatraženom iznosu, obzirom na vrstu i intenzitet povrede koja je tužitelju nanesena objavom neistinitih i uvredljivih navoda za tužitelja u tv. prilogu kao I na internetskim stranicama tuženika dostupnom velikom broju čitatelja, a koja se referira na sam tv. prilog.

89. Sud je utvrdio da u smislu odredbe čl. 1103. ZOO-a, u vezi odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a, tužitelju pripada na dosuđeni iznos neimovinske štete pripada i zatezna kamata od podnošenja tužbe, tj. od dana 27.08.2021. godine pa do isplate, kako je istu sud i dosudio kao pod toč. I. izreke ove presude.

90. Sud je utvrdio da tuženik nije dokazao u smislu odredbe čl. 21. st. 4. i st. 6. ZM-a, postojanje okolnosti na koje se poziva u ovom sporu, a koje bi ga oslobodile odgovornosti, jer se sporni navodi iz članka ne zasnivaju na istinitom utvrđenju, interesu javnosti, kao niti na dobroj vjeri autora, a što je sud sve utvrdio iz provedenog dokaznog postupka.

91. Obzirom da je sud utvrdio da je tuženik tužitelju nanio neimovinsku štetu povredom prava osobnosti zbog povrede tužiteljeve časti, neistinitih navoda o njegovom visokoškolskom obrazovanju, te kako je sud utvrdio da je tuženik morao znati da su ti podatci neistiniti, tj. da nije utvrdio da su istiniti na valjan način, te je time pričinio tužitelju neimovinsku štetu, tužktelj je osnovano, prema utvrđenju ovog suda, zatražio u smislu odredbe čl. 1099. ZOO-a, objavu o trošku tuženika ove presude po pravomoćnosti iste, u prvom slijedećem magazine "Potraga" u emisiji "RTL Danas", a kao pod toč. II. petita tužbenog zahtjeva tj. toč. II. izreke ove presude, obzirom da dosuđenje naknade neimovinske štete ne isključuje i njezin poprvak predviđen čl. 1099. ZOO-a, a sve u smislu odredbe čl. 1090. ZOO-a, obzirom da tužitelj, kao i svaki drugi oštećeni kao što je i on, ima parvo na potpunu naknadu nastale mu štete.

92. Sud je slijedom iznesnog, utvrdio da je tužitelj dokazao osnovanost svog tužbenog zahtjeva i njegovu visinu u cijelosti, a da tuženik nije dokazao osnovanost svojih prigovora iznesenih u tijeku ove parnice.

93. Odluka suda o stopi zateznih kamata donesena je za period do 31. prosinca 2022. godine prema odredbi čl. 29 st. 2-6 i st. 8-9 ZOO-a (NN 78/15), a za period od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine, prema čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 114/22) i Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima NN 156/22, a za period od 30. prosinca 2023. godine, pa nadalje, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), a kao u izreci ove presude, pod toč. I. i III. izreke ove presude.

94. Odluka suda o parničnim troškovima ovog postupka donesena je primjenom propisa članka 154 st. 1. i čl. 155 ZPP-a, a isti se sastoji od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku koji je odvjetnik, te troška sudske pristojbe na tužbu i na presudu, te je dosuđen u cijelosti tužitelju kao pod toč. III. izreke ove presude.

95. Trošak je određen na slijedeći način: sastav zahtjeva za ispravak objavljene informacije koji je zakonski uvjet za podnošenje predmetne tužbe u ovoj pravnoj stvari, sastav tužbe, podnesak od 29.12.2021., podnesak od 23.01.2023., ročište 12.09.2024., ročište 02.12.2024., ročište 15.01.2025., ročište 12.06.2025., ročište 13.10.2025., ročište 19.01.2026. – svaka od ovih parničnih radnji po 100 bodova; podnesak 19.06.2024. i ročište 13.03.2025. - svaka od ovih parničnih radnji po 25 bodova, što čini ukupno 1050 bodova, a vrijednost jednog boda zajedno s paušalom je 2,00 EUR, što čini 2.100,00EUR, koji iznos je valjalo uvećati za 25% PDV-a, što čini iznos 525,00 EUR, te čini zbir od 2.625,00 EUR, čemu je valjalo dodati trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 36,50 EUR, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 72,91 EUR (sud je vezan visinom zatraženog troška kao gornjom granicom u kojoj može dosuditi trošak), što čini ukupan trošak tužitelja u ovoj parnici u iznosu od 2.734,41 EUR i dosuđen je tužiteljici u cijelosti kao pod toč. III. izreke ove presude.

96. Odluka suda o zateznim kamatama na dosuđeni parnični trošak, koje teku od dana donošenja presude prvog stupnja, što je dan 05. ožujka 2026. godine, pa do isplate, zasniva se na propisu članka 30. st. 2 Ovršnog zakona.

97. Slijedom svega iznesenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 05. ožujka 2026.

Sudac:

Tanja Hučera

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba koja se podnosi pismeno u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka, a preko ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz poziv na plaćenje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 73,00 EUR

2. tuženiku po pun.