REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ps-76/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vinko Knezović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice LN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marin Pinezić, odvjetnik u Zagrebu, radi predaje u posjed i u pravnoj stvari tužiteljice LN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marin Pinezić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vinko Knezović, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. siječnja 2026., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Vinka Knezovića, odvjetnika, tuženice osobno i punomoćnika tuženice Marina Pinezića, odvjetnika, 5. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjeva tužitelja UN koji glasi: ''Nalaže se tuženici LN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], preda u posjed potpuno praznu i slobodnu od svih osoba i stvari, nekretninu posebni dio označen kao 18. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-18) stan u [adresa], u I. katu, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje i kupaonice, ukupne površine 73,00 m2, koji dio je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika, sagrađene na zk.č.br. 2231 dvorište površine 92 m2, kuća, [adresa] površine 119m2, kuća, [adresa] površine 698 m2 i zgrada površine 19m2, sveukupne površine 928m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana.''

II. Utvrđuje se da je tuženica LN imala status zaštićenog najmoprimca na stanu u vlasništvu tužitelja UN i to stanu upisanom po rednim brojem 18. - suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-18)

- stan u [adresa] u I. (prvom) katu, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje i kupaonice, ukupne površine 73,00 m2, koji dio je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika, a koji stan se nalazi u kući sagrađenoj na zk.č.br. 2231 [adresa]

- [adresa] – kuća [adresa] od 119 m2, zgrada od 19 m2, kuća [adresa] od 698 m2 i dvorište od 92 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u razdoblju od 2. veljače 2017. do 1. siječnja 2025.

III. Nalaže se tužitelju UN naknaditi tuženici LN parnični trošak u iznosu od 1.039,81 EUR, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja UN za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.553,08 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 5. ožujka 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 13. travnja 2023. navodi kako je vlasnik nekretnine pobliže opisane u izreci. Ističe kako je s majkom tuženice pok. DN **.**.2011. zaključio ugovor o najmu predmetnog stana sa zaštićenom najamninom te je u čl. 2. navedeno kako pravni položaj člana obiteljskog domaćinstva ima tuženica. Majka tuženice umrla je 2. veljače 2017. pa je ugovor o najmu stana zaključen između pok. majke tuženice i tužitelja prestao sukladno odredbi čl. 38. Zakona o najmu stanova. Navodi kako je tuženica, sukladno odredbi čl. 38. st. 3. Zakona o najmu stanova bila dužna od tužitelja zatražiti sklapanje ugovora o najmu, što tuženica nije učinila slijedom čega se u predmetnom stanu nalazi bez pravne osnove. Navodi kako je tuženicu dopisom od 6. listopada 2022. obavijestio kako predmetni stan koristi bez pravne osnove, slijedom čega je dužna plaćati tržišnu najamninu, a u protivnom predati nekretninu u posjed. Ističe kako se okolnost da član obiteljskog domaćinstva u primjerenom i razumnom roku, a u koji zasigurno ne pripada razdoblje od 6 godina, nije zatražio sklapanje ugovora, ima tumačiti kao gubitak prava koji bi joj eventualno kao najmoprimcu pripadao. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 27. ožujka 2025. predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženici predati predmetnu nekretninu u posjed tužitelju, slobodan od osoba i stvari, uz naknadu parničnog troška, zajedno sa zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženica navodi kako je tužitelja 10. veljače 2017., nakon majčine smrti izvijestila o toj činjenici te joj je tužitelj tada usmeno priopćio da je on neće tjerati iz stana i da može nastaviti mirno živjeti. Navodi kako je pravno neuka osoba i smatrala je da je dovoljno što je ista navedena u ugovoru o najmu stana sa zaštićenom najamninom kao član obiteljskog domaćinstva i što je izvijestila najmodavca o činjenici smrti svoje majke te što je uredno nastavila plaćati najamninu tužitelju. Ovo tim više što je s tužiteljem cijelo vrijeme bila u kontaktu i isti nije od nje tražio da mu preda posjed stana te je tek u dopisu od 6. listopada 2022. prvi put spomenuo plaćanje tržišne najamnine odnosno predaju stana u posjed. Odgovorila je tužitelju na dopis od 6. listopada 2022. dopisom od 12. listopada 2022. Nadalje navodi kako u navedenom stanu živi od 1967. Do 2017. u stanu je živjela s majkom DN, a nakon majčine smrti, sama i uredno plaća iznos mjesečnog najma tužitelju. Ističe kako je starija od 60 godina, jedini prihod joj je mirovina i nema u vlasništvu nikakvu nekretninu. Navodi da je, kao pravni laik, opravdano smatrala da je tužitelj suglasan da ista preuzme status najmoprimca, obzirom punih 5,5 godina nije od iste tražio iseljenje i predaju stana u posjed te je smatrala da se predmetni najam automatski nastavlja s njom kao najmoprimcem, budući je u ugovoru bila navedena kao jedini član domaćinstva pok. DN te je uredno svo to vrijeme plaćala najamninu i sve režijske troškove, a u predmetnom stanu živi kontinuirano od 1967. Nije bila upoznata s time da treba od tužitelja posebno zatražiti sklapanje novog ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom, jer je isti stan nastavila kontinuirano koristiti pod istim uvjetima kao i za vrijeme dok je bila živa njezina pok. majka te je ispunjavala sve financijske obveze. Ističe da su u potresu na stanu nastala znatna oštećenja, zbog kojih je između ostalog ukinuto i plinsko grijanje već više od 3 godine, bila je pandemija COVID-a 19 te je i u tim okolnostima bilo otežano ići za time da traži zaključenje novog ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom. Tužitelju je poznato da tuženica nema kamo otići i da nema druge nekretnine za život, a kako je riječ o starijoj osobi u dobi od 67 godina, traženje tužitelja da mu preda stan u posjed prazan i slobodan od svih osoba i stvari je u suprotnosti sa pravom tuženice na dom zagarantiranim Ustavom RH i odredbom članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori br.18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17).

3. U odgovoru na tužbu, tuženica je ujedno podnijela i protutužbu kojom predlaže donijeti presudu kojom se nadomješta ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom između tužitelja kao najmodavca i tuženice kao najmoprimca.

4. U odgovoru na protutužbu tužitelj se protivi protutužbi i protutužbenom zahtjevu kao neosnovanima u cijelosti. Navodi kako je dužnost tuženice koja je koristila stan u vlasništvu tužitelja zajedno sa svojom pok. majkom da tužitelja obavijesti o svim promjenama vezanim uz korištenje pa tako i činjenici da je njena pok. majka, s kojom je tužitelj imao sklopljen ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, umrla. Nepoznavanje prava tuženicu ne ekskulpira posljedica koje iz tog nepoznavanja proizlaze pa tako ni neznanje da je bila dužna, sukladno odredbi čl. 38. Zakona o najmu stanova u slučaju smrti zaštićenog najmoprimca u roku od 60 dana od dana nastale promjene zatražiti sklapanje ugovora o najmu, posebno uslijed činjenice da je tuženica znala da se u svojstvu zaštićenog najmoprimca nalazila njezina pok. majka i da je tuženica u istom ugovoru bila navedena kao član obiteljskog domaćinstva. Za očekivati je da je upoznata barem s odredbama Zakonom o najmu stanova i obvezama koje iz istog Zakona za nju proizlaze. Nepoznavanje prava nikog ne opravdava, čak dapače, nepoznavanje prava škodi. U dopisu kojim je tuženica očitovala na dopis tužitelja od 6. listopada 2022. se i poziva na odredbu čl. 38. ZNS-a pa je za pretpostaviti da je upoznata s navedenom odredbom i obvezama koje se propisuju. Nadalje navodi kako tuženica sama koristi stan u vlasništvu tužitelja površine 73m2 u centru Zagreba time da isti stan prostorno premašuje njezine životne potrebe slijedom čega nema mjesta niti primjeni socijalnog kriterija jer tuženica za svoje životne potrebe, a imajući u vidu i da ista zasigurno ostvaruje određena primanja, može iznajmiti stan i daleko manje kvadrature. U odnosu na istaknuti prigovor prava na dom navodi kako sama činjenica što tuženica kroz duži period stanuje u predmetnom stanu ne daje automatizmom prevagu pred tužiteljevim zahtjevom za predaju u posjed stana u njegovu vlasništvu. Odredbom čl. 48. Ustava RH proklamirana je zaštita prava vlasništva koja se u konkretnom slučaju suprotstavlja zaštiti nepovredivosti doma pa se radi o dva suprotstavljena privatna interesa stranaka. Činjenica da tuženica u predmetnom stanu stanuje već duže vrijeme, ima 60 godina i nije vlasnica nekretnine na području iz nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu ne može sama za sebe potvrđivati da pravo na dom preteže pred pravom vlasništva tužitelja posebno imajući u vidu da tuženica nije egzistencijalno ugrožena (nije bez prihoda), nema uzdržavanih članova o kojima skrbi te da koristi stan u vlasništvu tužitelja od 73m2 što uvelike premašuje njene životne potrebe. Predlaže odbiti protutužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška.

5. Podneskom od 7. travnja 2025. tuženica je preinačila protutužbu na način da je izmijenila protutužbeni zahtjev u odnosu na onaj postavljen u odgovoru na tužbu/protutužbi. Izmijenjenim protutužbenim zahtjev predlaže utvrditi da je imala status zaštićenog najmoprimca na predmetnom stanu u razdoblju od 2. veljače 2017. do 1. siječnja 2025., a sve u smislu odredbi Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavanog suda Republike Hrvatske broj U-I- 3242/2018 i dr. Sud je preinaku dopustio na ročištu održanom 23. siječnja 2026., sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), jer tuženica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti protutužbu do zaključenja prethodnog postupka budući da je prijava za upisa stana u registar stanova izvršena nakon zaključenja prethodnog postupka. Sud je preinaku dopustio unatoč protivljenju tuženika, jer sud isto smatra svrsishodnim za konačno rješenje odnosa među strankama, sukladno odredbi čl. 190. st. 3. ZPP-a.

6. Tijekom postupka sud je pročitao zemljišnoknjižne izvatke (list 5-6, 57-61), Ugovor o najmu stana (sa zaštićenom najamninom od 31. ožujka 2011. (list 7-10), potvrdu Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove od 9. studenog 2022. (list 11), dopis tužitelja upućen tuženici od 6. listopada 2022. (list 12-14), dopis tuženice upućen tužitelju od 12. listopada 2022. (list 34-35), pregled prometa računa tuženice (list 36-37), rodni list (list 38), uvjerenje Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 11. svibnja 2023. (list 39), potvrdu Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda od 11. svibnja 2023. (list 40), popunjeni obrazac za unos stana u registar stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci (list 54), potvrdu Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 6. veljače 2025. (list 64), privremeno rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 6. veljače 2025. (list 65-69), izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 79-80) i tuženice (list 90- 81).

7. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. ZPP- a sud je našao tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim, a protutužbeni zahtjev tuženice osnovanim.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi predaje u posjed predmetne nekretnine u vlasništvu tužitelja i zahtjev tuženice radi utvrđenja da je imala status zaštićenog najmoprimca na stanu u vlasništvu tužitelja u razdoblju od 2. veljače 2017. do 1. siječnja 2025.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik nekretnine - 18. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-18), stan u [adresa] u I. (prvom) katu koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje i kupaonice, ukupne površine 73,00 m2, koji je neodvojivo povezan sa osgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine i to k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] – [adresa], kuća [adresa], zgrada, kuća, [adresa], dvorište, ukupne površine 928 m2 i koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što je razvidno i iz dostavljenog zemljišnoknjižnog izvatka..

10. Također, nije sporno da je tuženica u posjedu tog stana. Nije sporno da je majka tuženice pok. DN imala status zaštićenog najmoprimca na tom stanu te zaključen Ugovor o najmu stana (sa zaštićenom najamninom) s tužiteljem od 31. ožujka 2011. Nije sporno da je tuženica prema tom ugovoru imala pravni položaj člana obiteljskog domaćinstva, kako to i proizlazi iz navedenog ugovora dostavljenog uz tužbu. Nije sporno ni to da nakon smrti majke tuženice DN nije sklopljen novi ugovor o najmu stana između tužitelja i tuženice, sukladno odredbi čl. 38. Zakona o najmu stanova (''Narodne novine'' br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 i 105/20 – dalje: ZNS).

11. Sporno je, je li tuženica uslijed toga što nije zaključen ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom između tužitelja i tuženice, a nakon smrti ranijeg zaštićenog najmoprimca, izgubila pravni položaj zaštićenog najmoprimca te je li, uslijed toga, u posjedu predmetnog stana bez pravnog osnova.

12. U svom iskazu tužitelj navodi kako je vlasnik predmetnog stana 20-30 godina. U stanu je stanovala majka tuženice. Gospođa je umrla i nakon njezine smrti s tuženicom nije zaključio ugovor o najmu. Nakon smrti majke, tuženica ga je kontaktirala telefonski i rekla mu je da bi trebali napraviti ugovor. Rekao joj je "ja vas neću dirati", ali ugovor nije sklopljen. Tuženica je plaćala najamninu u mjesečnom iznosu od oko 20,00-30,00 EUR, na račun, redovito. Nakon smrti majke tuženice, tuženici je ponudio da riješe situaciju na način da ona iseli iz stana, a da joj on na neki način pomogne, međutim od toga nije bilo ništa. Ne zna koliko dugo tuženica živi u stanu, kad je stekao vlasništvo stana, zatekao ju je tamo. Osim što je vlasnik ovog stana, vlasnik je kuće u [adresa] u kojoj živi. Ima i drugih nekretnina u svom vlasništvu od kojih neke iznajmljuje. Vlasništvo stana stekao je upisom u zemljišne knjige, a pravni osnov je bio ugovor o kupoprodaji. Navodi kako mu je tuženica plaćala zaštićeni najam do 1. siječnja 2025., ali iznos koji je plaćala je bio manji od iznosa pričuve za taj stan. Tuženica uredno plaća prijelaznu zaštićenu najamninu.

13. U svom iskazu tuženica navodi kako živi u stanu od 1967. kad su kao obitelj doselili. Majka je dobila stan od firme u kojoj je radila kao spremačica. Živjelo ih je petero na početku. Umro je otac, sestra i brat su se oženili i odselili, a ona je ostala živjeti u stanu s majkom. Tužitelj je kupio stan 2010., a 2011. su saznali da je stan kupljen. Nakon što su saznali da je stan kupljen, njezina majka je s tužiteljem zaključila ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom. Majka je umrla **.**.2017. Tjedan dana nakon toga telefonski je kontaktirala tužitelja i obavijestila ga da je majka umrla. Rekla mu je da trebaju potpisati novi ugovor o najmu, a on joj je rekao da slobodno bude u stanu i da je on neće tjerati van. Nakon toga su se susreli nekoliko puta u zgradi. Popili bi kavu i tužitelj joj je tada ponudio 20.000,00 EUR da se iseli iz stana. Nije na to mogla pristati, jer nije imala ostatak novca za kupnju drugog stana, a imajući u vidu kakve su cijene stanova. Nakon potresa stan je stradao i još uvijek je u takvom stanju, nema grijanje i tople vode i nije joj ugodno tu živjeti. Plaćala je zaštićenu najamninu do ovog prijelaznog režima, redovito i u iznosu nešto manjem od 50,00 EUR mjesečno. Nije proizvoljno odredila taj iznos već je to izračun koji je dobila od GSKG- a. Sada plaća najamninu u iznosu od 350,00 EUR mjesečno. Podmiruje režijske troškove za stan. Nema nekretnina u svom vlasništvu niti je ikad imala. Vlasnica je osobnog automobila marke Suzuki Swift koji je star 3-4 godine i bicikla. Auto je morala imati kako bi vozila majku zbog liječenja. Majka je operirala kičmu i oba koljena, bila je gotovo nepokretna zadnjih 3 godine života. U mirovini je od 2022., mirovina joj je na početku iznosila 610,00 EUR, a sada iznosi 740,00 -750,00 EUR. Nakon što je otišla u mirovinu radi kao pomoćnik u nastavi i s tog osnova ima primanja oko 800,00 EUR. Taj iznos prima od rujna prošle godine, jer su povećali satnicu na 9,00 EUR mjesečno. Na početku, a nakon odlaska u mirovinu satnica je iznosila 5,00 EUR i primala je znatno manji iznos.

14. Sud je povjerovao iskazu tuženice jer je iskazivala iskreno i uvjerljivo, njezin je iskaz sukladan drugim izvedenim dokazima, a u bitnom je suglasan i iskazu tužitelja. Sud je povjerovao i iskazu tužitelja jer je sud dojma da je iskazivao iskreno, njegov iskaz nije protivan drugim izvedenim dokazima, kao i iskazu tuženice. Sud nije povjerovao iskazu tužitelja u dijelu u kojem je iskazao da je tuženica plaćala najamninu u iznosu od 20,00-30,00 EUR mjesečno te da je taj iznos niži od iznosa pričuve. Naime, iz dostavljenog pregleda prometa računa tuženice proizlazi da je tuženica tijekom 2017. i 2018. na ime najamnine tužitelju svaki mjesec plaćala iznos od 24,36 EUR. Međutim, od prosinca 2018. do listopada 2019. plaćala je mjesečno iznos od 38,05 EUR, u listopadu 2019. platila je tužitelju razliku stanarine u iznosu od 639,86 EUR te je nakon toga, od studenog 2019. do rujna 2020., plaćala iznos od 129,36 EUR. Potom je od listopada 2020. do svibnja 2023. plaćala iznos od 38,05 EUR. Tužitelj nije osporio dostavljeni pregled prometa računa, odnosno nije osporio da je primio te uplate od tuženice. Stoga, sud nije prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi da je tuženica plaćala iznos od 20,00-30,00 EUR jer je iznos od 24,36 EUR plaćala samo u razdoblju od smrti majke do prosinca 2018., nakon čega je plaćala veći iznos (38,05 EUR) te povećane iznose uslijed donošenja Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o najmu stanova (''Narodne novine'' br. 68/18), dok je isti bio na snazi. Sud nije povjerovao tužitelju ni u dijelu u kojem je iskazao da je iznos koji je tuženica plaćala na ime najamnine manji od iznosa pričuve jer tužitelj te svoje tvrdnje nije dokazao, a sud je povjerovao iskazu tuženice da je zaštićenu najamninu plaćala u visini kako je određena od strane Gradskog stambenog i komunalnog gospodarstva d.o.o.

15. Na temelju iskaza stranaka u dijelu u kojem su iskazivale suglasno, sud je utvrdio da je tuženica nakon smrti majke tu činjenicu javila tužitelju, kojom prilikom mu je i rekla da bi morali sklopiti ugovor o najmu stana. Sud je na temelju suglasnih iskaza utvrdio i da je tužitelj tuženici tada rekao da je ''neće dirati'', odnosno da je neće tjerati van i da ostane u stanu. Također, sud je utvrdio da je tuženica cijelo vrijeme nakon smrti majke, a do 31. prosinca 2024. (jer je 1. siječnja 2025. započeo odnos prijelaznog zaštićenog najma), plaćala zaštićenu najamninu tužitelju na njegov račun, a u visini propisanoj odredbom čl. 7. ZNS-a.

16. Prema odredbi čl. 38. st. 1. ZNS-a u slučaju smrti zaštićenog najmoprimca ili kada zaštićeni najmoprimac napusti stan, prava i dužnosti zaštićenog najmoprimca iz ugovora o najmu prelaze na osobu navedenu u ugovoru o najmu stana, ovisno o sporazumu tih osoba. Prema odredbi st. 3. istog članka osoba iz st. 1. ovog članka dužna je od najmodavca u roku od 60 dana od dana nastale promjene zatražiti sklapanje ugovora o najmu.

17. Iako tuženica nije od tužitelja zatražila sklapanje ugovora o najmu na način da mu je ponudila prijedlog ugovora ili zatražila sklapanje ugovora formalno pisanim zahtjevom, tuženica je u telefonskom razgovoru tužitelju rekla da trebaju napraviti ugovor o najmu, o čemu su stranke suglasno iskazale. Dakle, u situaciji kad zakon, a u ovom slučaju ZNS u čl. 38. ne propisuje formu u kojoj je potrebno zatražiti sklapanja ugovora o najmu, sud zaključuje da je i time što je tužitelju telefonskim putem tuženica rekla da trebaju napraviti ugovor o najmu, tuženica zatražila sklapanje ugovora o najmu i time postupila sukladno odredbi čl. 38. st. 3. ZNS-a.

18. Međutim, čak i da tome nije tako, tuženica je cijelo vrijeme nakon smrti majke uredno izvršavala obveze najmoprimca u vidu plaćanja zaštićene najamnine, a tužitelj je te uplate primao svaki mjesec na svoj račun čime je prešutno nastavljen odnos zaštićenog najma na predmetnom stanu između tužitelja i tuženice. Uostalom u odredbi čl. 38. st. 1. ZNS-a izričito se navodi kako prava i dužnosti zaštićenog najmoprimca iz ugovora o najmu prelaze na osobu navedenu u ugovoru. Dakle, ta prava su prešla na tuženicu nakon smrti njezine majke po samom zakonu, neovisno o tome što nje sklopljen ugovor o najmu, a s obzirom da je u ugovoru o najmu sa zaštićenom najamninom od 31. ožujka 2011. tuženica bila navedena kao član obiteljskog domaćinstva. U prilog tome govori i to da ZNS ne propisuje posljedicu za slučaj nepostupanja novog zaštićenog najmoprimca sukladno odredbi čl. 38. st. 3. ZNS-a pa propisani rok od 60 dana nije prekluzivni rok, čije bi prekoračenje dovelo do gubitka prava, odnosno ne proizlazi da bi u slučaju propusta zaštićenog najmoprimca zatražiti sklapanje ugovora, isti izgubio svoj pravni položaj zaštićenog najmoprimca.

19. U odnosu na pravno stajalište izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 640/12-2 od 8. travnja 2015. valja reći da se tužitelj neosnovano poziva na isto budući da se u tom predmetu radilo o situaciji iz odredbe čl. 33. ZNS-a te zaštićeni najmoprimac, nakon stupanja na snagu ZNS-a, uopće nikad nije zatražio sklapanje ugovora o najmu, a što nije u slučaj u ovom predmetu. Također proizlazi da u tom predmetu, osim što nije zatraženo sklapanje ugovora o najmu, nije plaćana ni zaštićena najamnina. Dakle, činjenično se ne radi o istom ili sličnom predmetu pa stoga sud smatra kako je pravno shvaćanje izraženo u toj odluci neprimjenjivo na ovaj predmet. Sud isto smatra i za odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev 2349/2015-2 od 16. siječnja 2018. jer ni činjenični supstrat u tom predmetu nije isti činjeničnom supstratu u ovom predmetu, budući da u tom predmetu ni raniji zaštićen najmoprimac, a ni zaštićeni najmoprimac na kojeg su prešla prava nakon smrti ranijeg, nisu zatražili sklapanje ugovora o najmu pa dakle ugovor o najmu nikada nije bio sklopljen.

20. Za razliku od pravnih situacija u navedenim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 31. ožujka 2011. bio je sklopljen između tužitelja i majke tuženice, a u njemu je tuženica bila navedena kao član obiteljskog domaćinstva. Smrću tuženice, za tužitelja nije nastala nikakva neizvjesnost jer je znao u tom stanu da živi tuženica koja ima status člana obiteljskog domaćinstva, a i tuženica ga je obavijestila o tome da je majka umrla i da moraju sklopiti ugovor. Uostalom, tužitelj je tuženici dozvolio da živi u stanu, a ona je uredno ispunjavala obveze koje za nju proizlaze iz statusa zaštićenog najmoprimca.

21. Kako među strankama nije sporno da je tuženica prema Ugovoru o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 31. ožujka 2011. imala status člana obiteljskog domaćinstva, a kako je sud utvrdio da su na tuženicu prešla prava i dužnosti zaštićenog najmoprimca sukladno odredbi čl. 38. st. 1. ZNS-a nakon smeti njezine majke to je sud prihvatio protutužbeni zahtjev tuženice i utvrdio da je tuženica imala status zaštićenog najmoprimca na predmetnom stanu u vlasništvu tužitelja od 2. veljače 2017. (dana smrti ranijeg zaštićenog najmoprimca DN) do 1. siječnja 2025., odnosno dana kad je prestao pravni odnos zaštićenog najma sukladno odredbi čl. 18. Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr. (''Narodne novine'' br. 36/2024).

22. Naime, privremenim rješenjem Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 6. veljače 2025., u pravnoj stvari zaštićenog najmoprimca LN i vlasnika stana UN, utvrđeno je, između ostalog, kako je 1. siječnja 2025. prestao pravni odnos zaštićenog najma, a započeo novi pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma. Prema odredbi čl. 3. st. 3. Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr. pravni položaj zaštićenog najmoprimca odnosno zaštićenog podstanara iz st. 1. istog članka može se izmijeniti i ako za vrijeme provedbe tog Zakona bude donesena pravomoćna sudska odluka kojom se nalaže njegova promjena. Stoga, a s obzirom da je ovaj postupak pokrenut prije stupanja na snagu toga Zakona, to sud, imajući na umu navedenu zakonsku odredbu te privremeno rješenje od 6. veljače 2025., utvrđuje kako tuženica ima pravni interes zahtijevati utvrđenje da je imala status zaštićenog najmoprimca u razdoblju od 2. veljače 2017. do 1. siječnja 2025., a sve s obzirom da je tužitelj u ovom postupku tvrdio da tuženica taj status nema i tražio njezino iseljenje.

23. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

24. S obzirom da je utvrđeno kako je tuženica imala status zaštićenog najmoprimca od 2. veljače 2017. pa do 1. siječnja 2025. odnosno do početka pravnog odnosa prijelaznog režima zaštićenog najma, sukladno privremenom rješenju od 6. veljače 2025., to tuženica ima valjanu pravnu osnovu za posjed predmetne nekretnine, odnosno pravo na posjed, slijedom čega tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtjeva predaju predmetne nekretnine u posjed, nije osnovan. Stoga je tužiteljev zahtjev odbijen te je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

25. Temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, tuženici je dosuđen trošak parničnog postupka i to u visini jednokratne nagrade koja se odnosi na zastupanje tijekom postupka po tužbi (Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ''Narodne novine'' br. 138/23) u visini 250 bodova i za zastupanje po protutužbi u visini od 250 bodova, odnosno 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54. Tarife (1.000,00 EUR), uvećano za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 13,27 EUR i na presudu u iznosu od 26,54 EUR, ukupno iznosi 1.039,81 EUR, koji trošak joj je dužan naknaditi tužitelj (točka III. izreke presude).

26. Kako tužitelj nije uspio u ovom postupku, to je odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.553,08 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 5. ožujka 2026. do isplate.

Zagreb, 5. ožujka 2026.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženice