Poslovni broj P-1444/2020-65

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

[adresa], Č [adresa]

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Katarini Bajčić Ivančević, u pravnoj stvari tužitelja 1. ČGE iz [adresa]), [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. ČGEU iz [adresa]), [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po Odvjetničkom društvu Vrkić, Beljan i Denona, odvjetnicima iz Rijeke, protiv tuženika: 1. ČG iz [adresa], Ca 9 90025, OIB [osobni identifikacijski broj], 2. BG iz [adresa], CA 90025, oboje zastupani po punomoćniku Zorani Vukiću odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri odvjetnici u Rijeci , 3. mlt. NG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 4. mlt. SG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], tuženi pod 3. i 4. zastupani po majci i zz LG iz [adresa], a ova po punomoćnicima RG, AG, OG, Marko Komorski i Toni Primorac, odvjetnicima iz Rijeke, tuženi od 1. do 4. kao zakonski nasljednici iza pok. ĐG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane 15. listopada 2019. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Danijela Beljana, odvjetnika iz Rijeke, punomoćnika 1. i 2. tuženika punomoćnik 3. i 4. tuženika zaključene temeljem odredbe čl. 335. ZPP-a, javno objavivši 5. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženima da tužiteljima solidarno isplate iznos od 234.322,55 Eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. rujna 2015. i to po stopi koja do 31. srpnja 2015. se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do isplate za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za tri postotna poena, uz naknadu parničnog troška, sve u roku od 15 dana".

II. Nalaže se tužiteljima da 1. i 2. tuženima solidarno naknade prouzročeni parnični trošak u visini od 64.402,25 EUR sa zateznom kamatom od 05. ožujka 2026. do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana ,dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška 1. i 2. tuženi odbijaju.

III. Nalaže se tužiteljima da 3. i 4. tuženima solidarno naknade prouzročeni parnični trošak u visini od 72.723,75 EUR , sa zateznom kamatom od 05. ožujka 2026. do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška 3. i 4. tuženi odbijaju.

Obrazloženje

Odlukom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-285/2020 od 15. listopada 2020. ukinuta je presuda ovoga suda poslovni broj P-860/3017 od 25.11.2019 te je predmet vraćen ovome sudu na ponovni postupak. U obrazloženju odluke sud drugog stupnja navodi kako prvostupanjski sud nije utvrdio gdje je učinjen prvi zajam, odnosno na području koje države je sklopljen prvi ugovor o zajmu od 19. ožujka 1994., kao niti drugi ugovor o zajmu od 16. rujna 1994., te gdje se je u vrijeme primitka ponude nalazilo prebivalište 1. tužitelja kao zajmodavca, niti je o tim odlučnim činjenicama iznio ikakve razloge u pobijanoj presudi. Prema ispravama priloženim u spis predmeta i to prijevodu isprave naslovljene "Priznavanje duga" od 19. ožujka 1994. kao i prema iskazu 1. tužitelja moglo bi se zaključiti da je ugovor o zajmu od 19. ožujka 1994. sklopljen u [adresa] pa bi se u tom slučaju prema čl. 20. st. 1. toč. 8. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91 i 88/01), koji se primjenjuje u ovom parničnom postupku na temelju čl. 78. st. 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine" broj 101/17), za naznačeni ugovor o zajmu kao mjerodavno pravo primjenjivalo pravo mjesta gdje se u vrijeme primitka ponude nalazilo prebivalište, odnosno sjedište zajmodavca, što upućuje na zaključak da bi se na sporni pravni odnos nastao sklapanjem prethodno naznačenog ugovora o zajmu primjenjivalo pravo Kraljevine Belgije ukoliko je u vrijeme primitka ponude prebivalište 1. tužitelja bilo na području Kraljevine Belgije. Pri tome, valja reći da se na sporni pravni odnos stranaka prema naznačenim ugovorima o zajmu ne primjenjuje Uredba (EZ) broj 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I), s obzirom da je odredbom čl. 28. naznačene Uredbe propisano da se naznačena Uredba primjenjuje na ugovore sklopljene počevši od 17. prosinca 2009. Međutim, kako prvostupanjski sud nije u potpunosti utvrdio gdje se je nalazilo prebivalište 1. tužitelja kao zajmodavca u vrijeme primitka ponude za sklapanje ugovora o zajmu, a niti u vrijeme sklapanja prethodno naznačenih ugovora o zajmu, pogrešno je primijenio hrvatsko materijalno pravo sadržano u Zakonu o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), koji uz sve navedeno nije niti bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora o zajmu. Osim toga, s obzirom na sadržaj isprave "Priznavanje duga" od 19. ožujka 1994. potrebno je utvrditi daljnju odlučnu činjenicu koja se odnosi na visinu zajma, s obzirom da je u navedenoj ispravi pravni prednik tuženika ĐG kao zajmoprimac potvrdio da je od 1. tužitelja prilikom potpisa navedene isprave primio iznos od 200.000 belgijskih franaka s osnova zajma, dok će ostatak novca do 600.000 belgijskih franaka biti isplaćen nakon što se dostavi dokaz o upisu hipoteke drugog reda na nekretnini upisanoj u k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] u vlasništvu zajmoprimca ĐG. Nadalje, prvostupanjski sud je uvidom u ugovor o zajmu od 16. rujna 1994. koji je priložen u spisu predmeta utvrdio da je između 1. tužitelja kao zajmodavca i pravnog prednika tuženika ĐG kao zajmoprimca sklopljen ugovor o zajmu za iznos od 50.000,00 DEM s ugovorenim kamatama po stopi od 15% godišnje i to u [adresa] 16. rujna 1994., a naznačeni ugovor o zajmu sastavio je odvjetnik u Rijeci dr. Zmaj Defilipis po kazivanju ugovornih stranaka koje su ujedno i potpisale naznačenu ispravu, odnosno ugovor o zajmu. Prema tome, ukoliko je doista predmetni ugovor o zajmu od 16. rujna 1994. sklopljen u [adresa] na sporni pravni odnos proizašao iz naznačenog ugovora o zajmu također se primjenjuje kao mjerodavno pravo Kraljevine Belgije sukladno čl. 20. st. 1. toč. 8. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima, a ne hrvatsko pravo pod pretpostavkom da je 1. tužitelj kao zajmodavac u vrijeme primitka ponude za sklapanje naznačenog ugovora o zajmu imao prebivalište na području [adresa]. Pri tome, prvostupanjski sud dužan je utvrditi da li je prema belgijskom pravu bilo dopušteno između fizičkih osoba ugovaranje zajma u stranoj valuti, odnosno u valuti njemačkih maraka ili ugovaranje zajma u stranoj valuti između fizičkih osoba nije bilo dopušteno uslijed čega bi se radilo o ništetnom pravnom poslu, odnosno ništetnom ugovoru o zajmu.

Također, prvostupanjski sud nije u potpunosti utvrdio činjenično stanje koje se odnosi na eventualni povrat duga odnosno dijela duga s osnova ugovora o zajmu, a s obzirom na priložene potvrde i priznanice u spisu predmeta (list 16. do 28. spisa) iz kojih proizlazi da je pravni prednik tuženika vratio određene novčane iznose 1. tužitelju. Osim toga, s obzirom na navode iz tužbe i iskaze 1. tužitelja i 2. tužiteljice, prvostupanjski sud dužan je utvrditi je li 2. tužiteljica vjerovnik prema prethodno naznačenim ugovorima o zajmu s obzirom da formalno nije u naznačenim ugovorima o zajmu sudjelovala kao zajmodavac. S obzirom da prvostupanjski sud nije potpuno utvrdio činjenično stanje, odnosno nije potpuno utvrdio odlučne činjenice u ovom parničnom postupku koje se odnose na mjesto gdje je u vrijeme primitka ponude za sklapanje ugovora o zajmu 1. tužitelj kao zajmodavac imao prebivalište, o čemu ovisi primjena mjerodavnog materijalnog prava u smislu čl. 20. st. 1. toč. 8. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima, odnosno pravilna primjena mjerodavnog materijalnog prava, valjalo je uvažiti žalbu 1. tužitelja i 2. tužiteljice kao osnovanu te ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje kako bi se utvrdile odlučne činjenice kako je prethodno obrazloženo, i to gdje se je u vrijeme primitka ponude za sklapanje ugovora o zajmu nalazilo prebivalište 1. tužitelja kao zajmodavca, a s obzirom na to koje materijalno pravo se kao mjerodavno primjenjuje na sporni ugovorni odnos između stanaka, je li između fizičkih osoba prema materijalnom pravu Kraljevine Belgije bilo dopušteno sklapanje ugovora o zajmu u stranoj valuti, odnosno u valuti njemačkih maraka, ili ukoliko to nije bilo dopušteno je li ugovor o zajmu od 16. rujna 1994. ništetan, odnosno nedopušten, koji je zastarni rok za potraživanja s osnova ugovora o zajmu između fizičkih prema mjerodavnom pravu, te ukoliko se radi o nedopuštenom pravnom poslu, odnosno ugovoru o zajmu od 16. rujna 1994., od kada teče zastara (od sklapanja ugovora ili od utvrđenja ništetnosti), te je li pravni prednik tuženika ĐG, s obzirom na priložene potvrde odnosno priznanice u spisu predmeta, vratio djelomično sporni zajam.

U daljnjem tijeku postupka tužitelji ustraju kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti dakle navode kako su u nekoliko navrata pozajmljivali različite novčane iznose MG, danas pokojnom, a što je potvrđeno priznanicom o dugu od 21. siječnja 2011. i priznanicom o dugu od 19. kolovoza 1999. na kojoj je potpis ĐG ovjeren kod javnog bilježnika Vesne Ćuzela pod brojem Ov- 8117/99 od 19. kolovoza 1999. Priznanicom o dugu od kolovoza 2006. potvrđena su ta dugovanja te je utvrđen oblik zajma za budućnost odnosno utvrđeno je da dugovanje pok. ĐG iznosi 166.875,46 Eur, a koji iznos je dogovorom stranaka zaokružen na 166.000,00 Eur sa godišnjom kamatom od 9%. Navedenom priznanicom određeno je i to da će KG biti dužan tužitelju isplatiti iznos od 234.322,55 Eur u slučaju da dugovani iznos isplati nakon **.**.2010. KG je preminuo **.**.2014. te su rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji pod brojem O - 2581/15 od 20. kolovoza 2015. kao njegovi nasljednici temeljem zakona proglašeni IG, kćer, pok. ostavitelja, BG, sin pok. ostavitelja, mldb. NG, sin pok. ostavitelja i mlt. SG, sin pok. ostavitelja, ovdje tuženi. Sukladno čl. 139. ZN-a nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove pa tako nasljednici odgovaraju za navedeni dug tužiteljima. KG je tužiteljima u više navrata, a sve do svoje smrti 26. lipnja 2014. podmirivao različite iznose sveukupno 5.310,00 Eur o čemu su sastavljene i odgovarajuće potvrde. Unatoč tako vraćenim iznosima posuđeni iznos ne samo da nije podmiren unutar dogovorenog roka, već nije niti do današnjeg dana podmiren. Stoga su tuženi kao zakonski nasljednici pok. ĐG dužni tužiteljima podmiriti pozajmljeni iznos. S obzirom da iz svih dokaza proizlazi da su tužitelji pok. ĐG pozajmljivali iznose u stranom valuti, to onda i postoji obveza vraćanja u stranoj valuti pa predlažu sudu da po provedenom dokaznom postupku donese presudu pobliže opisanu u točki 1. izreke, uz naknadu parničnog troška.

Prvo i drugo tuženi u odgovoru na tužbu ističu prigovor zastare potraživanje, ističu da je tužba predana sudu 27. ožujka 2017. to znači da je opći zastarni rok od 5 godina protekao 27. ožujka 2012. Tužitelji se u tužbi pozivaju na dokumentaciju iz kolovoza 2006., 31. kolovoza 2010. i na priznanicu o dugu od 21. siječnja 2011., iz čega proizlazi da je sva dokumentacija dostavljena uz tužbu starija od 5 godina pa je potraživanje zastarjelo u cijelosti. Nadalje, 1. i 2. tuženi ističu kako je njihov otac vratio dug tužiteljima i da ništa nije dugovao u času smrti. Predlažu odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

Treće i četvrto tuženi u odgovoru na tužbu osporavaju navode iz tužbe, osporavaju da bi njihov otac pok. KG posuđivao novce od tužitelja i to od tužitelja koji su navedeni u tužbi. Osporava se vjerodostojnost isprave naziva "priznanica o dugu – oblik zajma iz kolovoza 2006. Predmetna isprava je samo nekakav tekst navodnog prijevoda nekog drugog teksta koji original nije dostavljen, na kojem prijevodu se ne nalaze niti potpisi ugovornih stranaka niti datum sastavljanja isprave. Osporava se i vjerodostojnost svih potpisa na ispravama. Nadalje, osporava se aktivna legitimacija 2. tužiteljice jer niti iz jednog dokumenta ne proizlazi da bi ista posuđivala određene novčane iznose predniku tuženika. Potom ističu i prigovor zastare. Naime, sve kada bi i bilo točno što tužitelji navode iz isprava koje se dostavljaju proizlazi da bi rok za vraćanje duga bio 31. kolovoza 2010. Kako je dakle od dana dospijeća navodne tražbine tužitelja pa do dana podnošenja tužbe protekao petogodišnji rok zastare to je nastupila zastara potraživanja. 3. i 4 . tuženi osporavaju da bi isprava na kojoj stoji datum 21. siječnja 2011. predstavljala ikakvo priznanje duga. Na ispravi ne stoji nikakav iznos nikakvog dugovanja pa da bi se mogla smatrati izjavom o priznanju duga, no, kada bi sud i ovu ispravu eventualno smatrao priznanjem duga, i za to potraživanje je nastupila zastara s obzirom na datum podnošenja tužbe. Nadalje, potvrda od 18. rujna 2012. sve kad bi potpis na njoj bio vjerodostojan odnosi se na nekakav račun od 200 Eur. Nadalje, 3. i 4. tuženi ukazuju na odredbu čl. 139. ZN-a kojom je propisano da nasljednici odgovaraju za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Imajući vidu imovinu popisanu u rješenju o nasljeđivanju koja ulazi u ostavinu te iznos tužiteljevog neosnovanog potraživanja jasno je da vrijednost naslijeđene imovine iznosi manje od onog što tužitelji tužbom potražuju. Stoga ističu prigovor nedostatnosti naslijeđene imovine za pokriće dugova ostavitelja. Predlažu odbiti tužitelji s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška.

Prvo i drugo tuženi su na ročištu održanom 7. studenog 2018. istakli prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti ovoga suda navodeći kako 1. i 2. tuženici imaju belgijsko državljanstvo i državljanstvo SAD-a. Nadalje, da je iz dokumentacije koju su tužitelji uložili u spis razvidno da su tužitelji i pravni prednik tuženika ugovorili stvarnu i mjesnu nadležnost suda u [adresa] pa predlaže da se tužba odbaci zbog apsolutne nenadležnosti ovoga suda.

Tužitelji u podnesku od 23. studenog 2018. ističu kako je prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti 1. i 2. tuženika neosnovan. Prvotno sukladno čl. 17. i čl. 20. ZPP-a sud se može stvarno i mjesno oglasiti nenadležnim povodom prigovora tuženika samo ako je prigovor podnesen najkasnije do upuštanje tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari. 1. i 2. tuženi su taj prigovor istakli nakon što su podnijeli pisani odgovor na tužbu i nakon što je već održano jedno ročište. Dakle, prigovor je istaknut prekasno pa se sukladno odredbama ZPP-a sud više ne može oglasiti stvarno i mjesno nenadležnim. No, pored toga, prigovor je neosnovan u cijelosti jer odredbom čl. 50. ZPP-a propisano je da ako je tuženo više osoba nadležan je sud koji je mjesno nadležan za jednog od tuženika. Budući da Općinski sud u Rijeci nesporno je nadležan za 3. i 4. tuženika to je nadležan i za 1. i 2. tuženika. Nadalje, čl. 62. ZPP-a propisano je da je u sporovima iz nasljedno-pravnih odnosa te u sporovima o potraživanjima vjerovnika prema ostaviocu, mjesno nadležan sud na čijem području se nalazi sud koji provodi ostavinski postupak. Kako je ostavinski postupak vođen pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, to je ovaj sud nadležan u odnosu na 1. i 2. tuženika sukladno čl. 58. ZPP-a. Pored toga mjesno je nadležan ovaj sud jer j na njemu nastala obveza, na priznanicama je vidljivo da su pozajmice davane na području [adresa] i [adresa], predlaže se stoga prigovor odbiti kao neosnovan.

Ovaj sud je na ročištu održanom 17. siječnja 2019. odbio prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti ovoga suda kojeg su istakli 1. i 2. tuženi.

Odredbom čl. 50. ZPP-a propisano je da ako je jednom tužbom tuženo više osoba, a za njih ne postoji mjesna nadležnost istog suda, nadležan je sud koji je mjesno nadležan za jednog od tuženika, a ako među njima ima glavnih i sporednih obveznika onda sud koji je nadležan za glavnog obveznika. Odredbom čl. 62. ZPP-a propisano je da za suđenje u sporovima iz nasljedno pravnih odnosa te u sporovima o potraživanjima vjerovnika prema ostaviocu, pored suda opće mjesne nadležnosti mjesno je nadležan i sud na čijem se području provodi ostavinski postupak.

Nadalje, odredbom čl. 46. st. 4. Zakona o rješavanju sukoba zakona propisano je da ako u parnici ima više tuženika sa svojstvom materijalnim suparničara nadležnost suda Republike Hrvatske postoji i kada jedan od tuženika ima prebivalište, odnosno sjedište u [adresa].

Odredbom čl. 71. ZRSZ-a propisano je da za raspravu nepokretne ostavine državljanina RH postoji isključiva nadležnost suda u RH ako se ostavina nalazi u Republici Hrvatskoj. Odredbe toga stavka odnose se i na nadležnost u sporovima iz nasljedno pravnih odnosa i na sporove o potraživanjima vjerovnika prema ostavini.

Člankom 70. ZPP-a je, pak, propisano da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda d se stranke mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, ali mora biti stvarno nadležan, a sporazum o mjesnoj nadležnosti je valjan samo ako je sklopljen u pismenom obliku i tu ispravu tužitelj mora priložiti uz tužbu.

Uvažavajući odredbe čl. 46. st. 4. ZRSZ-a te čl. 71. ZRSZ-a prigovor 1. i 2. tuženika o stvarnoj i mjesnoj nenadležnosti ovoga suda te o tome da je između tužitelja i prednika tuženika sklopljen sporazum o mjesnoj nadležnosti suda u [adresa] ukazuje se u potpunosti neosnovanim. Naime, na sporazum o mjesnoj nadležnosti suda u [adresa] ne pozivaju se tužitelji, već tuženi, no, u situaciji kada su 1. i 2. tuženi strani državljani, a 3. i 4. tuženi hrvatski državljani, to uvažavajući da se radi o sporu čiji je predmet potraživanje vjerovnika, ovdje tužitelja, prema ostavini pok. ĐG, te uvažavajući da su 3. i 4. tuženi državljani RH, svakako je nadležan sud u RH i to Općinski sud u Rijeci, kao mjesno i stvarno nadležan slijedom čega je prigovor 1. i 2. tuženika odbijen kao neosnovan.

U ponovljenom postupku svi tuženici ističu kako se na ovaj postupak ne primjenjuju odredbe građanskog zakonika Kraljevine Belgije jer su oba ugovora o zajmu sklapana u Republici Hrvatskoj, isto tako otac tuženika pok. KG da je dug vraćao u Republici Hrvatskoj ne u Kraljevini Belgiji stoga da propisi Karljevine Belgije nemaju veze s ovom parnicom. Nadalje ukazuju na čl. 20 Zakona o rješavanju sukoba Zakona kao mjerodavno pravo gdje je propisano mjesto prebivališta zajmodavca tek podredno i samo ako okolnosti slučaja ne upućuju na drugo pravo.

Sud je proveo dokaze uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priležećoj spisu i to priznanica o dugu iz kolovoza 2006. (list 5 – 7 spisa), rješenje o nasljeđivanju broj O-2581/15 (list 8 – 15), potvrde o dugu te priznanice (list 16 – 28), dokumentacija na listu 68 – 72 spisa na francusko jeziku, te ovjereni prijevod iste na listu 75 - 83 spisa, izvršen je uvid u ostavinski spis O- 2581/15, saslušani su 1. i 2. tužitelji kao stranke u postupku, zakonska zastupnica 3. i 4. tuženika LG i svjedokinja ĆG te je pribavljeno belgijsko pravo izvadak iz građanskog Zakonika Kraljevine Belgije koji se odnosni na sklapanje ugovora o zajmu .

Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, ocjenom svih provedenih dokaza, a u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud drži tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim.

Prvotužitelj saslušan kao stranka u postupku navodi kako je pok. ĐG upoznao još 1979. u [adresa], naime, tada su se on i supruga ČGEU doselili iz Nizozemske u [adresa] i tamo su kupili restoranu. B je već duže vrijeme živio u [adresa] sa svojom prvom suprugom N i također je držao restoran. Pok. KG je također imao jednu halu u kojoj su se mogli nabavljati proizvodi iz bivše Jugoslavije za potrebe restorana i to alkohol, vino, prehrambeni artikl, kobasice, suho meso. Tako su se oni i upoznali. Što se tiče posuđivanja novaca navodi kako je pok. MG 1994. posudio 600.000 franaka i o tome je sastavljena potvrda kod notara u [adresa] TG. Osim toga te iste godine mu je posudio i 50.000 DEM i to u Rijeci o čemu je sastavljane potvrda kod odvjetnika Zmaja Defilipisa. Pored toga, tih 90-tih godina KG je kupio jedan novi kamion za potrebe posla i taj kamion je platio 380.000 franaka i za to mu je posudio novac. Njegova druga supruga LG je htjela tada otvoriti jedan butik pa im je trebao kamion za nabavku robe za taj butik. Prije nego što se KG njemu obratio sa zahtjevom za posudbu KG je i od drugih ljudi tražio novac, no, oni da su bili ljubomorni na njegov dotadašnji uspjeh i nisu mu posudili novac. On mu je posudio novac i o svemu tome su sastavljene i potvrde. Između njih je dogovorena i kamata sve kako je u potvrdama i napisano. KG je njemu trebao novac vratiti u roku od 5 godina, no, upao je u poteškoće, butik njegove supruge je također upao u poteškoće. Butik je loše poslovao. Prodali su taj kamion za iznos od 7.000 DEM i taj novac da je njemu KG dao kao vraćanje duga negdje 1998. – 1999. Butik je loše poslovao, vidio je da nema nikakve koristi od toga, novac mu nisu vraćali, a KG mu je rekao neka bude strpljiv. Ubrzo se je njegova kćer ženila u Belgiji i u vrijeme te ženidbe KG mu je vratio još 7.000 DEM i to je bilo u [adresa] u njegovoj kući i o tome prileži potvrda na listu 16 – 17 sudskog spisa, od 19. kolovoza 1999. Došle su 2000. -te godine, a on i supruga ovdje 2. tužiteljica da su dolazili u [adresa] u [adresa] i uvijek bi prolazili kroz [adresa] i javili se MG i njegovoj obitelji. Tom prilikom da mu KG znao vraćati minimalne iznose, po 200, 300, 500 Eur o čemu prileže potvrde u sudskom spisu na listu 18 – 22, te 24 – 28 spisa. Na njima da je njegov potpis i istima se potvrđuje da mu je KG dao novac. Što se tiče potvrde sa lista 23, to nije njegov rukopis. Nadalje, ističe da kada mu se pokvario auto da je KG platio popravak vozila i o tome također postoji potvrda. U odnosu na potvrdu iz 2006. koja prileži sudskom spisu na listu 5 – 7, navodi da se tom potvrdom htjelo utanačiti konačan dug između njih i onoga što je KG njemu vratio, potvrdu je potpisao i donio u Hrvatsku da ju KG potpiše, no, KG da ju nije potpisao, rekao je da su to veliki novci, nemam tolike novce, ne mogu potpisati. Postoji prijevod te potvrde sa francuskog na hrvatski jezik koji je obavila tumačica Duša Vidas Katalinić. ĐG je sveukupno posudio 600.000 franaka, 50.000 DEM i još 380.000 franaka za kamion, to je zajednički novac njega i supruge, a pored tih novčanih iznosa posuđeni su mu i manji iznosi od ukupno 10.000 DEM za potrebe uređenja butika gđe. LG. Tijekom kolovoza 2012. na tužiteljevoj kući u [adresa] da se vršio popravak krova, g. KG je tim radnicima platio određene novčane iznose i time je zapravo vršio povrat duga prema njemu. KG je sam našao te radnike koji će izvršiti popravak krova. U odnosu na potvrdu od 15. kolovoza 2007. (list 20 spisa) navodi da je toga dana KG njemu predao 500 Eur na ime povrata zajma, te da iako u potvrdi stoji drugačije, da je KG njemu dao novac na ime zajma, to je šala jer je KG njemu dugovao novac, a ne obrnuto. Na upit punomoćnika 1. i 2. tuženika zašto za života nije tužio ĐG pred sudom u [adresa] kada je ugovorom o priznanju duga ugovorena nadležnost toga suda, navodi da to nije mogao jer je KG bio u lošoj situaciji sa svojom drugom suprugom. Naime, oni su se bili razveli no i dalje živjeli u istoj kući. Ne posjeduje originale priznanica niti originale ugovora jer se sve nalazi kod pok. ĐG. Ovu tužbu je podnio tek 2017. jer je pok. ĐG vjerovao. Ne zna koliko je pok. KG u njegovo ime dao majstorima za radove koje su izvodili na krovu u [adresa]. KG je zadržao tu fakturu, ne zna koliko su radovi koštali, no, krov je u potpunosti zamijenjen, skinut je stari, postavljen novi, vrijednost tih radova po njemu iznose 4.000 – 5.000 Eur.

Dopunski saslušan tužitelj navodi da je u vrijeme zaključenja oba ugovora o zajmu imao prebivalište u [adresa], Sav novac koji je posuđen B bio je zajednički novac njega i supruge. B je novce predao u [adresa], posuđivao mu je belgijske franke i njemačke marke, Oba ugovora su potpisana u [adresa] u tamo su B predani novci. Prvo ugovor je sastavljan kod notara u Belgiji Drugi Ugovor sastavio dr. Zmaj Defilipis u Rijeci, glasio je na njemačke marke, ugovor je potpisan u [adresa] tako da mu je odvjetnik Deflipis rekao. Ponovno ističe da su ugovori potpisani u Belgiji jer da je B novce predao u Belgiji, ali nema svjedoka koji to mogu posvjedočiti. Kada su se posudbe dešavale S je živio i u Belgiji i u Hrvatskoj. B je vratio ukupno 600.000,00 belgijskih franaka. Nikada nije napisana potvrda da je dug vraćen, jer on nije vraćen

Drugo tužiteljica u svom iskazu navodi, a vezano uz potvrde o povratu novčanih iznosa, te da ukoliko na istima nije naveden datum, da se povrat uvijek dešavao od sredine srpnja do sredine kolovoza kada su za vrijeme ljeta bili u RH. Što se tiče kamiona Furgon isti da se prodao 1999., a kćer pok. ĐG se je kasnije udavala. Sjeća se da su došli čestitati kada je večera već bila u restoranu, a pok. ĐG da su rekli prije vjenčanja, evo, sad ženiš kćer pa nam valjda imaš nešto i za vratiti. Često su s njime komunicirali putem skype -a vezano za povrat duga. Tijekom 2011. kada su došli kod pok. ĐG u [adresa] gdje su bili pozvani kao svjedoci u sudskom postupku koji se tamo vodio koji je pok. KG pokrenuo protiv bivše supruge, da je rekla MG da je vrijeme da se napravi jedna isprava, dokument u kojem će se navesti točan iznos koji on njima duguje i da taj dokument potpiše. KG je dokument potpisao, no, nije želio da se na isti navedene ukupni iznos duga s kamatama jer da kamate variraju. Te 2011. kada su bili u RH da je MG rekla da je kuća u [adresa] u jako lošem stanju, da je bez krova, da se mora popraviti, da im vrati novac da to naprave, a on je rekao da će naći radnike, našao je jednog obrtnika iz Pule koji su u srpnju 2012. došli pogledati kuću. Tada su počeli raditi na kući, KG je platio radove koje su ti radnici izvodili. Nakon srpnja 2012. KG im nije vraćao nikakve dugove po osnovi zajma, niti za njih plaćao nekakve radove. 2013. su došli kod ĐG u [adresa] na adresu [adresa], kuća je bila u neredu, negdje 2013. su se čuli s ĐG preko sypea, već je bio jako bolestan, teško je disao, pitali ga hoće li im vratiti dug, rekao je da ima nekoga u vidu za prodaju kuće i u 2014. je KG preminuo. Nakon što je KG preminuo, njezin suprug da je otišao izraziti sućut i tada susreo Mirčetovog starijeg sina BG koji živi u [adresa]. Nakon toga je ona e-mailom komunicirala s BG, pitala kada će vratiti očev dug, misli da njegova djeca uopće nisu znala za postojanje duga. Nakon Mirčove smrti više nisu dolazili u njegovu kuću u [adresa], a e mail koji je poslala sinu BG je ostao bez odgovora. Ne zna koliko je KG platio radnike koji su radili na krovu, a sitnije iznose koje je KG vraćao osobno je vidjela jer je bila prisutna. KG njoj i suprugu nije posuđivao novce.

Dopunski saslušana navodi kako je uvijek bila prisutna kada je njezin suprug posuđivao novce, novi su zajednički, Novci su posuđeno u Belgiji u njihovom restoranu, dio su kao gotovina imali kod kuće ,a dio kod banke. B je vrati 600.000 franaka ali time nije vrati sav dug , jer da je tada bi napisali potvrdu da je sve vratio. S B nisu imali prilike napraviti niti obračun vraćenog iznosa, na dug je tekla i kamata. B da je po prvom ugovoru ostao dužan 200 000 belg franaka a po drugom 50.000 DEM. Ne može se izjasniti koliko bi 235,.000 EUR bilo i belgijskim francima. B su novci posuđeni jer je imao namjeru izgraditi pansion u [adresa].

Svjedokinja LG majka 3 i 4 tuženika navodi kako je pok. ĐG upoznala 1986. u Makedoniji, te iste godine su počeli zajedno živjeti u [adresa]. Oženili su se tek 1994., a u braku su bili do 2000. Djecu su dobili 2001. jer nakon što su se razvalili i dalje je ostala živjeti u toj kući u [adresa], kuhala je prala, živjeli su i dalje kao da su i dalje u braku. 2008. su se odnosi poremetili, no, i dalje se brinula o ĐG, ona i djeca su ostala živjeti u garaži te kuće, a MG je kuhala, brinula se o njemu sve do njegove smrti. Umro je na njezinim rukama. Tužitelje je prvi puta upoznala 1988. kada je zajedno sa pok. B bila u [adresa], kod tužitelja su prespavali dvije noći i sjeća se da su tužitelji zamolili B da im pomogne u restoranu. On je bio iskusan u tome polju. Što se tiče butika, butik je otvoren 1994. u Robnoj kući Ri, jako je dobro poslovao, išlo se po robu u Trevizo 2 – 3 puta tjedno, butik je jako dobro poslovao. Jednom prilikom vezano uz butiki, bez njezinog znanja, suprug je otišao u Belgiju razgovarati sa 1.-tužiteljem i oni su bez njezinog znanja otišli u jedno veliko skladište i bez njenog znanja uzeli 20o kom tajci da bi ona prodavala u butiku. L je htio postati partner u tom butiku, ali se ona tome protivila. Nije bila zadovoljna s tim tajcama, rekla je da to vrate, da to ne može prodavati. Što se tiče kamiona navodi da to nije bio kamion, već kombi marke Iveco, novac za kupnju kombija nije dao 1.-tužitelj već je kombi kupljen novcem njezinog oca i nešto od njezine ušteđevine. Ona je u butiku radila od 8 – 20 sati, svaku večer je doma nosila utržak, isti predavala suprugu, a KG je od toga utrška vraćao tužiteljima novac koji je od njih posudio, s tim novcem su kupovali i materijal za gradnju kuće. Vezano uz povrat zajma zna da je njezin bivši suprug bio nervozan, rekao je da mu je dosta, da ga L stalno zove da mu vrati novac, a KG da je rekao da je vratio i više od onoga što su mu dali. KG joj je rekao da je od PG u jednom navratu posudio 5.000 Eur, a u drugom 10.000 Eur. Ona osobno te posudbe nije vidjela. Također B je platio i radnike koji su radili na tužiteljevoj kući u [adresa]. Ne radi se samo o krovu, već su postavljeni prozori, uređen je okoliš. KG je plaćao i popravak tužiteljevog vozila nabavljao dijelove i majstore. Tužitelje je dolazio s različitim vozilima, svako od tih vozila je trebalo popraviti. Što se tiče potvrde na kojoj piše da je KG posudio tužiteljima 500 Eur navodi kako je to točno. Ne zna tko bi to u šali napisao. Butik nije zatvoren zbog toga što je loše poslovao već zbog toga što je imala rizičnu trudnoću. Djecu su dobili nakon 16 godina veze i liječnik joj je preporučio strogo mirovanje. Butik je otvorila 1994. i nije bilo uopće govora o tome da za potrebe butika treba posuditi novce. Nije osobno nikada bila prisutna posudbi novaca između tužitelja i njenog pok. supruga. Ne zna koliko je novaca posuđeno, niti kada.

Dopunski saslušana svjedokinja navodi , ponovno ističe kako pok. B ništa nije ostao dužan tužiteljima, . B je njima posuđivao novac jer da mi restoran slabo posluje. B je u RH tužitelju vraćao neke iznose.. B je renovirao cijelu tužiteljevu kuću u [adresa]. Ponovno ističe kako pok. B tužiteljima nije ništa dužan, Butik je otvorila 1996 i on je dobro poslovao.

Svjedokinja ĆG navodi kako tužitelje poznaje više od 20 godina. Sjeća se kada je g. R počeo sa suprugom dolaziti u kuću u [adresa] . A je u tih 20 godina koliko se poznaje s tužiteljima vidjela 3 – 4 puta. Jednom prilikom da su 1.tužitelj i pok. KG bili na piću u kafiću kojeg ona drži u [adresa], te je čula nekakav razgovor između njih da će KG dovesti nekakve majstore koji će napraviti krov na kući 1. tužitelja i da će KG te majstore platiti jer da PG duguje povećani novčani iznos, o kojem se točno novčanom iznosu radi ne zna, niti zna koliko je KG dao novaca tim majstorima za krov. To je bilo prije nekih 3 – 4 godine. Tužiteljeva kuća u [adresa] je bila dosta trošna, sve je padalo, g. R i supruga su dobro živjeli u inozemstvu, imali su novaca. Koliko je ona vidjela krov se samo popravljao, nekoliko crjepova je falilo, neka daska je falila. R i njegova supruga da su joj pričali da oni MG šalju novce, da bi B mogao u svojoj kući napraviti apartmane i da KG PG dati zauzvrat jedan apartman. Njezina kuća se nalazi u blizini kuće tužitelja i kada je prolazila uz kuću tužitelja da je znala viđati radnike na krovu kako mijenjaju crjepove, stavljaju daske. Ne zna tko je platio te radnike, no, R mu je rekao da će B platiti te radnike jer mu B duguje novac. R je navaljivao da mu se novac vrati, a B je znao govoriti ne brini se. Za ovaj spor je čula tek kada je dobila poziv suda prvi puta, na to je PG rekla da ju ne stavlja za svjedoka, a R da joj je rekao:" Susjeda samo reci ono što si čula."

Uvidom u ostavinski spis ovoga suda broj O-2581/15 utvrđeno je da je u navedenom predmetu 20. svibnja 2015. doneseno djelomično rješenje o nasljeđivanju te je istim utvrđena ostavinska imovina iza pok. ĐG, rođenog **.**.1943., a umrlog **.**.2014. koja se sastoji od nekretnina upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], nekretnina upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], etažno vlasništvo, prva, druga, treća i četvrta etaža, pokretnina pobliže navedenih u točki 1. navedenog rješenja, a nasljednicima temeljem Zakona su proglašeni kćer pok. ostavitelja ČG u ¼ dijela, sin pok. ostavitelja BG u ¼ dijela, te mldb. sinovi ostavitelja NG i SG, svaki u ¼ dijela. Nadalje, je uvidom u spis utvrđeno kako je rješenjem o nasljeđivanju od 13. lipnja 2018. utvrđeno što još predstavlja ostavinsku imovinu iza pok. ostavitelja, a odnosi se na pokretnine – novčana sredstva na računu kod banke Koper, te su nasljednicima temeljem zakona proglašeni kćer pok. ostavitelja ČG u ¼ dijela, sin pok. ostavitelja BG u ¼ dijela, te mldb. sinovi ostavitelja NG i SG, svaki u ¼ dijela.

Uvidom u priznanicu o dugu od kolovoza 2006. (list 5 – 7 spisa) utvrđeno je da istom tužitelji i pok. KG potvrđuju dugove koje vežu sada pok. O ĐG i 1 tužitelja i to prvog duga od 19. ožujka 1994.g. i drugog duga od 01. rujna 1994.g. te da se utvrde okolnosti za budućnost. Dvije strane da su potpisale prvu priznanicu o dugovanju od 19. ožujka 1994.g. i to glavnica u visini od 600.000 BEF odnosno 14.873,61 EUR te 12% godišnje kamate i 8 % godišnjeg prihoda od profesionalne djelatnosti te drugu priznanicu o dugovanju od 1. rujna 1994.g. i to glavnica u visini od 50.000 DEM odnosno 25.565,00 EUR sa godišnjom kamatom od 15% i kapitalizacijom kamate počevši od 1. rujna 1997.g. Nadalje se utvrđuje da CG nije izvršio nikakvo plaćanje kamata niti postotak prihoda od profesionalne djelatnosti do dana pisanja potvrde 15. kolovoza 2006. pa na taj dan ukupni dug iznosi glavnica 14.873,61 EUR te kamata 22.162,16 EUR dakle ukupno 37.035,87 EUR. U odnosu na drugu priznanicu o dugu obje strane potvrđuju da CG nije izvršio nikakva plaćanja kamata pa na dan **.**.2006. pok ZG duguje 1 tužitelju glavnicu u visini od 25.565 EUR te kamate u visini od 104.274,59 EUR odnosno ukupno 129.839,59 EUR. Nakon što su potvrdili navedena dugovanja stranke da žele utvrditi oblik zajma za budućnost pa ukupno dugovanje sada iznosi 166.875,46 EUR te se suglasnošću stranaka isti iznos zaokružuje na 166.000 EUR. Na taj iznos utvrđuju se daljnji oblik zajma pa na glavnicu od 166.000 EUR teče godišnja kamata od 9 % te kapitalizacija neisplaćenih kamata nakon proteka svake godine, zajam pokriva period od 31.kolovoza 2006 do 31.kolovoza 2010 kada glavnica i sve kamate moraju biti vraćene. Po isteku ugovora glavnica i kamata iznose sveukupno 234.322,55 EUR. KG dug može vraćati po svojoj volji kako mu to financijska situacija dopušta u obrocima ili ukupnom iznosu ali zaključno sa 15. kolovoza 2010. U slučaju parcijalnog vraćanja duga obračun kamata će biti nanovo izvršen. Nadalje je dogovoreno da će se sve nesuglasice između stranaka dogovarati na belgijskim sudovima, a u slučaju smrti koje od ugovornih strana sva prava prelaze na zakonske nasljednike prema modalitetima koji su fiksirani belgijskim zakonima iz te domene. U prilogu potvrde je izračuna kapitalizacije kamata za svaku godinu na iznos od 166.000 Eur od 15.kolvoza 2006.g. do 15. kolovoza 2010. Potpisa pok. ĐG na navedenoj potvrdi-priznanici nema.

Uvidom o potvrde (list 16-28 spisa) utvrđeno je da se potvrdom od 19.08.1999.g-list 16-17 spisa, potvrđuje postojanje duga od 7.000 DEM koje CG duguje 1 i 2 tužiteljima. Potvrda je potpisana po navedenim stranama, a potpis ĐG ovjeren koda javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeke pod brojem Ov- 8117/99. Zatim potvrdom od 21.08.20016- list 18 potvrđuje se da je 1 tužitelj primio iznos od 1.000 EUR od ĐG bez navođenja osnova primitka, potvrda potpisana po 1 tužitelju i pok. CG , zatim potvrdom od 9.8.2007.g. potvrđuje se da je 1. tužitelj od ĐG primio iznos od 300 EUR na ima akonta postojećeg duga , potvrda potpisana po 1. tužitelju, na dnu navedene potvrde dopisano je da je naknadno primljen i iznos od 250 EUR, no, kraj istog stoji ?, zatim uvidom u potvrdu od 15. kolovoza 2007.g. –list 20 utvrđeno je da se istom potvrđuje kako je pok KG dao u zajam 1 tužitelju iznos od 500 EUR potvrde potpisana po 1 .-tužitelju i pok. CG, iz potvrde od 22.8.2007.g-list 21 proizlazi da se istom ovjerava da je pok. CG posudio 1 tužitelju iznos od 1.260 EUR za plaćanje računa od 22.08.2007 koje je izdalo društvo RB Auto d.o.o. i za kupovanje dijelova za navedeni auto, potpis pok. ĐG kao novac posudio, a novac primio 1 .- tužitelj, potvrdom od 27.08.2007. –list 22 spisa potvrđuje se da je 1 tužitelj od ĐG primio iznos od 250 EUR-bez navođenja osnove, iz potvrde od 22.12.07-list 23 proizlazi da istom GG potvrđuje da je od ĐG primio iznos od 300 EUR za popravak kuće 1. tužitelja koja se nalazi u Golcima pokraj Crikvenice. Iz potvrde od 22.08.2009. proizlazi da se istom potvrđuje da je 1.-tužitelj od ĐG primio iznos od 250 EUR kao posudbu za namirenje postojećeg duga potvrde potpisana po 1.tužitelju i pok. ĐG. Iz potvrde od 3.09.2009. – list 25 proizlazi da se istom potvrđuje da je 1 tužitelj od ĐG primio iznos od 500 EUR, bez navođenja osnova primitka, potvrda potpisana po 1 tužitelju i pok. ĐG. Iz potvrde od 9.09. bez navođenja godine - list 26 proizlazi da se istom potvrđuje da je 1 tužitelj od ĐG primio iznos od 500 EUR, u svojstvu duga iz prethodnih godina, potvrda potpisana po 1 tužitelju i pok. ĐG. Iz potvrde od 18.9.2012-list 28 spisa proizlazi da se istom potvrđuje da je 1.-tužitelj od ĐG primio 200 EUR vezano za njihove račune, potvrda potpisana po 1.- tužitelju i pok. MG. Iz priznanice od dugu od 21.01.2011. - list 27 spisa proizlazi da istom KG priznaje da je dužan 1. i 2. tužiteljima sumu totalnu po ugovoru iz ožujka 1994., te po ugovoru iz rujna 1996. Totalitet duga i postotak da će se riješiti kasnije pred advokatom. Uvidom u ugovor o zajmu od 16. rujna 1994. (list 71/79 spisa ) utvrđeno je da je isti sklopljen između pok. ĐG kao zajmoprimca i 1 .tužitelja kao zajmodavca, iznos zajma 50.000 DEM uz ugovorenu kamatnu stopu od 15 % godišnje , rok za povrat zajma je najkasnije 1. rujna 1997., ujedno je ugovoreno da po isteku kalendarske godine kamate se uglavničuju, ugovor je sastavio odvjetnik dr. Zmaj Defilipis, a isti je vlastoručni potpisan po strankama.

Uvidom sporazuma o priznanju duga od 19. ožujka 1994. odnosno u njegov ovjereni prijevod (list 75 – 83 spisa) utvrđeno je da istim KG priznaje dug 1 tužitelju u iznosu od 600.000 BEF koje se obvezuje vratiti najkasnije do ožujka 1997. i to zajedno sa kamatama koje teku u visini od 12% godišnje a pored toga i 8 % ostvarene dobiti uz ograničenje godišnje iznosa od 48.000 BEF. U ugovoru je navedeni da će se zajmoprimci odmah isplatiti 200.000,00 BEF a ostatak novaca do 600.000 BEF nakon što se dostavi dokaz o upisu hipoteke drugog reda na nekretnini u k. o. [katastarska općina] z. k. ul. [broj ZK uloška] vlasništvo ĐG. Na dan **.**.1997. KG će biti dužan 600.000 BEF na ime glavnice te 144.000 BEF na ime postotka ostvarene dobiti. Za sve nadležne sporove ugovorena je između stranaka nadležnost suda u [adresa]. Ugovor je vlastoručno potpisan po ugovornim stranaka a istim potpisom KG potvrđuje da je primio iznos od 200.000,00 BEF.

Tužitelji podnoseći ovu tužbu tvrde da su predniku tuženika danas pok. ĐG posudili utuženi iznos, a koji iznos je definiran priznanicom od 2006 godine u kojoj priznanice da je jasno navedeno da je pokojni KG u ožujku 1994. godine posudio od prvotužitelja 600 000 BEF (protuvrijednost 14.873,61 EUR) uz ugovorenu godišnju kamatnu stopu od 12 %, te 8 % godišnjeg prihoda od profesionalne djelatnosti, te da je u rujnu 1994. posudio od prvotužitelja 50 000 DEM (protuvrijednost 25.565,00 EUR) sa ugovorenom godišnju kamatnu stopu od 15 % i kapitalizacija kamate počevši od 1. rujna 1997., navedene posuđene iznose pokojni ZG je trebao vratiti u ožujku 1997. odnosno u rujnu 1997., a kako to datuma priznanice u kolovozu 2016. nije vratio niti glavnicu niti kamate to je u tom sporazumu utanačen konačni dug u visini od 166. 875,46 EUR pa da sukladno dogovoru strane dug zaokružuju na 166.000,00 EUR te utvrđuju daljnji oblik zajma na navedeni iznos godišnju kamatu od 9% na uglavničenje kamate istekom svake godine rok za povrat zajma 15. kolovoza 2010. Kada će dug ukupno iznositi 234.322,55 EUR što potražuju ovom tužbom uz daljnju zateznu kamatu od 15. kolovoza 2010.

Prvo i drugotužitelji ističu prigovor zastare, dok treće i četvrto tužitelji ističu prigovor zastare, pored toga osporavaju da bi potpisi na priznanicama koje prileže spisu na listu 16 do 28 bili od pokojnog ĐG, osporavaju visinu tužbenog zahtjeva, zatim ističu da je pokojni prednik tuženika izvršio povrat duga, ističu i prigovor prema Zakonu o nasljeđivanju da vrijednost naslijeđene imovine nije dostatna za eventualno na namirenje tražbine tužitelja .Svi tuženi osporavaju primjenu Belgijskog prava .

Po prijedlogu tužitelja od Kraljevine Belgije pribavljen je dio građanskog zakonika koji se odnosi na sklapanje ugovora o zajmu i to odredbe od čl. 1874 do 1914 koje su prevedene na hrvatski jezik ( list 302-316 ).

Uvidom u prijevod navedenih odredbi utvrđeno je kako pribavim istih nije udovoljeno zahtjevu ovoga suda od 01. ožujka 2023. jer osim općih odredbi o sklapanju ugovora o zajmu , nisu dostavljene odredbe građanskog zakonika iz koji bi se utvrdilo kada nastupa zastara, kolika je najveća dopuštena visina kamate, je li dopušteno ugovaranja ugovora o zajmu između fizičkih osoba u stranoj valuti .

Stoga je ponovno dopisom od 12. svibnja 2025. zatražena pribava navedenih odredbi Građanskog Zakonika Kraljevine Belgije, a nadležna tijela Kraljevine Belgije ponovno dostavljaju odredbe građanskog Zakonika od paragrafa 1874 do 1914 koja su već ranije dostavili.

Iz dostavljenih odredbi Građanskog zakonika Kraljevine Belgije ovaj sud nije mogao utvrditi ukoliko bi se primjenjivale odredbe istog,a sve zbog toga jer je tužitelj u vrijeme zaključenja ugovora imao prebivalište u [adresa], ugovori su potpisani u [adresa] gdje je novac i predan predniku tuženika, je li dozvoljeno sklapanje ugovora o zajmu između fizičkih osoba u stranoj valuti, koji je rok zastare za tražbinu iz ugovora o zajmu, kolika je najveća dopuštena stopa kamate ugovorena između fizičkih osoba na ugovor o zajmu novca sve to iz razloga jer unatoč traženju ovoga suda da se dostave i te odredbe građanskog zakonika iste nisu dostavljene niti po ponovnom traženju ovoga suda. Uzimajući u obzir ukupno trajanje ovog postupka više od 8 godina , načelo ekonomičnosti kao i da je sam postupka pribave mjerodavnog prava od Kraljevine Belgije trajao godinu dana u prvom navratu dok su po ponovnom specificiranom traženju ponovno dostavljene istovjetne odredbe Građanskog zakonima ovaj sud je odlučio kako neće treći puta zatražiti pribavu istog jer unatoč ponovljenom traženju isto nije dostavljeno. Iz dostavljenog izvatka Građanskog zakonika Kraljevine Belgije sud nije mogao utvrditi kolika je zastara potraživanja po ugovoru o zajmu, je li dopušteno sklapanja ugovora o zajmu u stranoj valuti između fizičkih osoba i kolika je najveća dopuštena ugovorna kamata.

U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva valja navesti kako je ta visina zaista upitna , iako tužitelji svoju tužbu temelje na priznanici iz 2006 godine u kojoj je navedeno da je pokojni KG u ožujku 1994. godine posudio od prvotužitelja 600 000 BEF (protuvrijednost 14.873,61 EUR) uz ugovorenu godišnju kamatnu stopu od 12 %, te 8 % godišnjeg prihoda od profesionalne djelatnosti, te da je u rujnu 1994. posudio od prvotužitelja 50 000 DEM (protuvrijednost 25.565,00 EUR) sa ugovorenom godišnju kamatnu stopu od 15 % i kapitalizacija kamate počevši od 1. rujna 1997., navedene posuđene iznose pokojni ZG je trebao vratiti u ožujku 1997. odnosno u rujnu 1997., a kako to datuma priznanice u kolovozu 2016. nije vratio niti glavnicu niti kamate- to je u tom sporazumu utanačen konačni dug u visini od 166. 875,46 EUR, do koje visine se došlo na način da po prvom ugovoru o zajmu KG duguje na ime glavnice 14.873,61 EUR kamate na taj iznos 22.162,26 EUR šro dana 15.08.2006 iznosi 37.035,87 EUR, dok po drugom ugovoru o zajmu glavnica iznosi 25.565,00 EUR kamate na taj iznos 104.274,59 EUR što na dan 15.08.2006 iznosi 129.839,59 EUR, dakle ukupno 166.875,46 EUR a taj iznos dogovorno zaključuju na 166.000,00 EUR te utvrđuju daljnji oblik zajma na navedeni iznos godišnju kamatu od 9% na uglavničenje kamate istekom svake godine rok za povrat zajma 15. kolovoza 2010. Kada će dug ukupno iznositi 234.322,55 EUR što potražuju ovom tužbom uz daljnju zateznu kamatu od 15. kolovoza 2010.

Sami tužitelji u dopunskom iskazu navode da je pok. HG vratio oko 600.000,00 belgijskih franaka, nije jasno koliko na ime glavnice a koliko na ime kamata , dok bi se iz iskaza 2. tužiteljice dalo zaključiti da je od 1. ugovora na ime glavnice ostao dužan 200.000,00 belgijski franaka dok po drugom ugovoru nije ništa vratio od posuđenih 50.000,00 DEM.

Potvrda-priznanica o dugu-list 5-7spisa na kojoj tužitelji temelje svoj tužbeni zahtjev nije jasna naime u istoj se nigdje ne navodi da je pok. HG dio posuđenog iznosa vratio , a nije sporno prema priznanicama koje prileže spisu na listovima da je pok. HG vraćao dug tužiteljima u određenim novčanim iznosima -list 19, 18, 22, 25, 26, 28 kao i da je pok. KG posuđivao novce tužiteljima -20, 21, 24, ili za njihovo ime s nosio troškove popravka nekretnine tužitelja -list 23. Kao što je naprijed rečeno i iz iskaza tužitelja proizlazi da je pok. KG vrati i više novaca od onog što je u priznanicama napisao 2. tužiteljica navodi da je vratio cca 600.000 belgijskih franaka ( tečaj 1 EUR = 40,33999 BEF)

Pored toga tuženi su osporili vjerodostojnost navedenog dokumenta sa lista 5-7 spisa, na istima nema potpisa niti tužitelja niti prednika tuženika, a tužitelji kako su rekli na ročištu održanom 07.11.2018 ne raspolažu original dokumentacijom stoga ostaje upitna vjerodostojnost navedenog dokumenta.

U koliko bi se prihvatio stav da je za donošenje odluke nadležno hrvatsko pravo oba ugovora o zajmu iz 1994., s time da je sud mišljenja da se za drugi ugovor o zajmu koji glasi na 50.000 DEM jedino može primijeniti hrvatsko pravo jer je 1. tužitelj u svom prvom iskazu naveo da je ugovor zaključen u Rijeci da ga je sastavio dr. Zmaj Defilipis odvjetnik, da je tek u ponovljenom iskazu naveo da je zaključen u Bruxellesu, očito prilagođavajući sada iskaz, pa neovisno o prebivalištu 1. tužitelja jasno je da se za taj drugi ugovor jedino ima primijeniti hrvatsko pravo, su ništetni pravni poslovi naime u vrijeme pozajmice 1994. godine važio Zakon o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometu zlata („Narodne novine“ broj 91A/93, 36/98 i 32/01) prema kojem zakonu fizička osoba bez odobrenja HNB-a nije mogla sklapati bilo kakve valjane pravne poslove u koje su uključena novčana sredstva u stranoj valuti, dok je čl. 91. citiranog zakona bila propisana kaznena odgovornost osobe koja se neovlašteno bavi kupnjom, prodajom, davanjem ili uzimanjem deviza u zajam. Sud dakle utvrđuje da bi se radilo o ništetnom pravnom poslu u smislu odredbe čl. 104. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje u tekstu: ZOO) pa je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila, time da se kamate računaju od dana podnošenja zahtjeva, odnosno tužbe. Posebno se naglašava da po ništetnim ugovorima tužiteljima ne pripada ugovorna kamata.

Tužitelji u ovom postupku nisu predložili provođenje dokaza financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem kojim bi se uopće utvrdilo koliko je prednik tuženika od 1. tužitelja posudio, jer 1. tužitelj u iskazu spominje i iznos od 380.000 BEF sa kupnju kamiona, a ne samo 600.000,00 BEF i 500.000 DEM , za koju tvrdnju nema nikakav pisani dokaz, zatim koliko je pok. KG vratio na ime posuđene glavnice prema oba ugovora o zajmu iz 1994, jer priznanice navode jedno, dok oba tužitelja u iskazima navode drugo da je pok. KG vratio 600.000,00 BEF ali da na to duguje i kamate , a po drugom ugovoru ništa iako u spisu prileže priznanice o povratu duga a ne navodi se po kojom ugovoru o zajmu. Kako su 3. i 4. tuženici osporavali valjanost istih odnosno potpis pok. ĐG na istima. Zbog navedenog osporavanja tužitelj je predložio provođenje dokaza grafološkim vještačenjem, no taj dokazni prijedlog nije mogao biti proveden a to iz razloga jer tužitelji ne raspolažu niti jednim izvornikom navedenih potvrda, stoga tužitelji na kojima je teret dokaza nisu dokazali da su potvrde koje prileže spisu na listu 16-28 vjerodostojne odnosno da je na istima potpis pok. ĐG. Dakle nije se moglo utvrditi je li pok. KG navedene potvrde o povratu duga potpisao, niti se moglo utvrditi je li pok. KG izjavom od 21.01.2011.g. priznao postojanje duga prema tužiteljima. Pored toga što nije utvrđena vjerodostojnost isprave iz 2011.g. na istoj ne stoji nikakav iznos dugovanja pa da mi se ista eventualno mogla eventualno smatrati izjavom o priznanju duga. U odnosu na potvrdu iz rujna 2012. – list 28, pored toga što nije dokazana vjerodostojnost iste valja navesti da iz potvrde ne proizlazi da bi se radilo o povratu duga i kojeg duga već se navodi da je 1 tužitelj od O ĐG primio 200 EUR za njihove račune. Dovodeći tu potvrdu u vezu sa potvrdama od 15.08.2007, 22.8.2007., 27.8.2007. upitno je radili se o povratu duga pok. ZG tužiteljima ili pak obrnuto.

U ovom postupku je ostalo sporno je koliko je u konačnici 1. tužitelj pozajmio tuženiku 1994.g., jer u odnosu na ugovor o zajmu iz ožujka 1994.g. navedeno je da je pok. ĐG na ruke predao 200.000 BEF, a ostatak da će se predati kada bude upisana hipoteka na nekretnini pok. ĐG u k. o. [katastarska općina] koja nikada nije upisana 1. tužitelj priznaje da mu je pok. KG vratio određene novčane iznos na ime zajam i to 14.000 DEM i 5860 EUR po priznanicama no za te iznose uopće ne umanjuje svoju tražbinu. U odnosu na radove koji su se izvodili na kući tužitelja u Triblju, i koje radove je po navodima tužitelja u ime istih platio prednik tuženika, valja navesti da iz iskaza svjedokinje ĆG ovaj sud nije mogao utvrditi kada su se ti radovi izvodili. Svjedokinja navodi kako je vidjela radnike na kući tužitelja prije tri do četiri godine i da je čula razgovor između g. PG i g.- ZG da će ZG platiti te radove na ime duga g PG, no istinitost toga iskaza dovedena je u sumnju nespornom činjenicom da je KG preminuo u lipnju 2014., a da je od kraja 2013. bio bolestan. Nadalje taj iskaz doveden je u sumnju i potvrdom od 22.12.2007 kojim GG potvrđuje da je od ĐG primio iznos od 300 EUR za popravak krova PG na kući pokraj Crikvenice, pa iz navedene potvrde proizlazi da je popravak krova izvršen puno ranije nego što su to tužitelji htjeli prikazati da je to bilo u srpnju 2012. kako to navode u svom iskazu pokušavajući prigovor zastare učiniti neosnovanim slijedom čega se i u tom dijelu iskaz tužitelja ukazuje neistinitim.

U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije 2. tužiteljice koji prigovor su iznijeli 3. i 4. tuženi, ovaj sud isti drži i dalje osnovan jer niti iz jednog dokumenta koji prileži spisu ne proizlazi da je 2. tužiteljica posuđivala novac predniku tuženika niti je prednik tuženika istoj vraćao novac, neovisno o tome što je 2. tužiteljica navela da bi se radilo o zajedničkom novcu nje i 1. tužitelja što osim svojim iskazom ničim ne dokazuje, pa je u tom smislu tužbeni zahtjev 2. tužiteljice neosnovan u cijelosti pa je odlučeno kao u točki 1. izreke odluke.

Slijedom naprijed navedenog utvrđenja ukazali su se ostali dokazni prijedlozi tužitelja izneseni na pripremom ročištu dana 24. svibnja 2018.g. suvišni te je sud odlučio da ostale dokaze neće provoditi. U odnosu na dokazni prijedlog iznesen na ročištu 15. listopada 2019. saslušanje svjedoka DG koji je izvodio radove na kući tužitelja u Triblju, valja navesti kako je sud taj dokazni prijedlog odbacio pozivom na odredbu čl. 299 st. 2 ZPP-a jer je iznesen nakon zaključenja prethodnog postupka, a tužitelji ničim nisu dokazali da se radi o novom dokazu za koji su saznali nakon zaključenja prethodnog postupka poglavito kada se uzme u obzir da se radi o svjedoku koji je izvodio radove na njihovoj kući u [adresa].

Ostali navodi stranaka nisu posebno obrazlagani budući nisu bili važni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

Odluka o parničnim troškovima 1. i 2. tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a pa je 1. i 2. tuženima zastupanima po punomoćniku valjalo priznati trošak za sastav odgovora na tužbu u visini od 1.763 bod (Tbr. 8. toč. 1.), za sastav podneska od 22. svibnja 2018., 15. siječnja 2019. , 15. svibnja 2019. , 03. rujna 2021 i 31.08.2022. svaki visini od po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 3.), za pristup na ročište održano 24. svibnja 2018., 7. studenog 2018., 17. siječnja 2019., 15. travnja 2019., 15. listopada 2019., 22.11.2021., 28.06.2022., 02.09.2022., 20.11.2024., 10.02.2025., 12.05.2025 i 24.11.2025. svako u visini od po 1763 b kn (Tbr. 9. toč. 1.), sve uz uvećanje od 10% za zastupanje dvije stranke (Tbr. 36), uz priznanje 25% PDV-a, odmjereno sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, što sveukupno iznosi 64.402,25 EUR, pa je 1. i 2. tužitelje valjalo obvezati da 1. i 2. tuženima solidarno naknade prouzročeni parnični trošak, slijedom čega je odlučeno kao u točki 2. izreke odluke.

Odluka o parničnim troškovima 3. i 4. tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a pa je 3. i 4. tuženima zastupanima po punomoćniku valjalo priznati trošak za sastav odgovora na tužbu u visini od 1763 boda (Tbr. 8. toč. 1.), za sastav podneska od 24. travnja 2019. u visini od 1763 boda (Tbr. 8. toč. 1.), za pristup na ročište održano 24. svibnja 2018., 7. studenog 2018., 17. siječnja 2019., 15. travnja 2019., 2. srpnja 2019., 15. listopada 2019., 22.11.2021., 28.06.2022., 02.09.2022., 20.11.2024., 10.02.2025., 12.05.2025 i 24.11.2025svako u visini od po 1763 bodoa (Tbr. 9. toč. 1.), sve uz uvećanje od 10% za zastupanje dvije stranke (Tbr. 36), vrijednost boda 2,00 EUR uz priznanje 25% PDV-a, odmjereno sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, što sveukupno iznosi 72.723,75 EUR . U odnosu na zahtjev za naknadom troška pristupa na ročište za objavu, isti je neosnovan jer se ne radi o trošku koji je nužan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari kako to propisuje odredba čl. 155 ZPP-a, a pored toga stranke putem e- oglasne ploče ovoga suda mogu bez dodatnih troškova preuzeti presudu, pa je 1. i 2. tužitelje valjalo obvezati da 3. i 4. tuženima solidarno naknade prouzročeni parnični trošak, slijedom čega je odlučeno kao u točki 3. izreke odluke.

U Rijeci 05. ožujka 2026.

S u d a c

Katarina Bajčić Ivančević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud u RH.

DNA:

- pun tužitelju

- pun. 1. i 2. tuženika

- pun 3. i 4. tuženika