Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27, Split

Poslovni broj: Psp-10/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ivani Jukić, u pravnoj stvari tužitelja ČG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Marina Mrklić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženice ŽG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Boro Raić, odvjetnik u Splitu, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 11. veljače 2026., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ĐG te zamjenika punomoćnika tuženice RG, na ročištu za objavu odluke, dana 5. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužena ŽG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zasmetala i oduzela tužitelju ČG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] posljednji mirni suposjed stana položenog u 336556, Donja Podstrana, ZU 7446 opisana kao rbr. 1. kat. čest. [katastarska čestica], oznaka zemljišta Č površine 363m2, dvorište površine 232 m2, zgrada mješovite uporabe, [adresa] površine 131 m2, ukupne površine 363 m2 i to baš 7. Suvlasnički dio: 62/300 etažno vlasništvo (E-2) stan S2 na etaži prvog kata koji se sastoji od: hodnika, kupaonice, dnevnog boravka i kuhinje i dvije spavaće sobe, ukupne površine 54,59 m2, i to na način da je promijenila bravu i onemogućila tužitelju da uđe i boravi u stanu i koristi sve predmete koje se u istom nalaze, a koji su u njegovom suvlasništvu te se zabranjuje se tuženoj ŽG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] takvo ili slično smetanje posjeda na predmetnoj nekretnini ubuduće.

U preostalom dijelu, u kojemu je tražena uspostava ranijeg posjedovnog stanja, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženici ŽG, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tužitelju ČG, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 625,00 EUR, sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 5. ožujka 2026., kao dana donošenja odluke pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 29. siječnja 2024. navodi se u bitnome da su tužitelj i tužena bili u višegodišnjoj ljubavnoj vezi te da su, zajedno sa sinom tuženika, maloljetnim GG, zajedno stanovali na adresi [adresa], od prosinca 2022. Predmetni stan da je formalno kupljen na ime tužene, jer da je kupljen putem kredita, za koje da je tužena u trenutku kupnje imala povoljnije uvjete u banci. Tužitelj da je za predmetnu kupoprodaju platio kaparu te da se nalazi u posjedu nekretnine.

1.2. Zemljišnoknjižno, da je nekretnina položena u 336556, Donja Podstrana, ZU 7446 opisana kao rbr. 1. kat. čest. [katastarska čestica], oznaka zemljišta Č [adresa] površine 363m2, dvorište površine 232 m2, zgrada mješovite uporabe, [adresa] površine 131 m2, ukupne površine 363 m2 i to baš 7. Suvlasnički dio: 62/300, etažno vlasništvo (E-2) STAN S2 na etaži prvog kata koji se sastoji od: hodnika, kupaonice, dnevnog boravka i kuhinje i dvije spavaće sobe, ukupne površine 54,59 m2, s pripadajućim sporednim dijelovima: lođa na prvom katu površine 5,99 m2 i parkirno mjesto 3 , površine 12,50 m2. Dana 15. 01. 2024. godine, da je tužitelj otišao na posao, te da je, po povratku kući, brava na ulaznim vratima bila promijenjena, a ispred ulaznih vrata da su se nalazile vreće s tužiteljevim osobnim stvarima i dijelovima namještaja. U stanu da se nalazila tužena, međutim da nije pustila tužitelja u stan, da mu se nije javljala na pozive, te da mu do danas nije uzvratila ni jedan poziv. Obzirom da se u stanu nalazio i maloljetni sin tužene, da tužitelj nije imao izbora već da je skupio dio svojih stvari i otišao.

1.3. Stoga, da tužitelj, kao posjednik stana u [adresa], ustaje ovom tužbom, a obzirom da sud pruža zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda, a to da je tužiteljev, i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u društvenom, javnom ili sličnom interesu, tužitelj je predložio sudu da nakon provedenog postupka donese rješenje kojim će mu pružiti posjedovnu zaštitu utvrđenjem čina smetanja posljednjeg mirnog suposjeda opisanog stana, uspostavom ranijeg posjedovnog stanja predajom ključeva od ulaznih vrata te zabranom svakog daljnjeg takvog ili sličnog smetanja na predmetnoj nekretnini ubuduće.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom pred ovim sudom dana 27. svibnja 2024., tuženica ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije te prigovor promašene pasivne legitimacije, te navodi da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe jer da je samo povremeno dolazio u stan i to po dogovoru i uz dopuštenje tuženice. Nadalje, da tužitelj nije u predmetni stan dolazio mjesecima prije datuma navedenog u tužbi niti da su u stanu ostale kakve tuženikove stvari.

2.2. Dakle, da tuženica nije počinila nikakvo smetanje posjeda te da ističe kako tužitelj nije bio samostalni posjednik nekretnine, a kako je došlo do narušenih odnosa i nametljivog ponašanja tužitelja u odnosu na tuženicu, da je posljedično ista prestala komunicirati sa tužiteljem, radi čega da on više ne dolazi u predmetni stan. Međutim, iako je tužiteljica napisala tužitelju da joj se više ne obraća, svejedno da je isti nastavio poduzimati radnje kako bi došao u kontakt sa tuženicom, na način da je njezinoj sestri, sinu te prijateljicama i radnim kolegicama slao poruke putem dostupnih aplikacija. Najzad, da je tužitelj dana 24. travnja 2024. oko 19:00 h u blizini KBC Split i trgovačkog društva Bradvica d.o.o. za pogrebne usluge "zaskočio" tuženicu te da je pokušao spriječiti da uđe u svoje vozilo, a kada je uspjela ući u svoje vozilo, da je tužitelj šakom udario po krovu vozila, uslijed čega da je tuženica u strahu za svoj život u vozilu pobjegla sa navedenog mjesta te događaj prijavila policiji. Slijedom iznesenog, tuženica je predložila sudu da tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti odbaci kao nedopušten, a podredno da odbije u cijelosti, uz obvezu tužitelja da joj naknadi troškove postupka sa pripadajućim kamatama.

3. U daljnjem tijeku postupka, podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 18. veljače 2025., tuženica je u bitnome navela kako više nije niti vlasnik niti posjednik predmetne nekretnine te da je, temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine OV- 393/2025 od 13. siječnja 2025. i Tabularne izjave broj OV-579/2025 od 14. veljače 2025., pravo vlasništva stana koji je predmet tužbenog zahtjeva, u zemljišnoj knjizi uknjiženo na ime BG, OIB: [osobni identifikacijski broj], za cijelo. Stoga tuženica ustraje u prigovoru promašene pasivne legitimacije te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti, uz obvezu tužitelja da joj naknadi troškove postupka.

4. Radi utvrđenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, i to: Informaciju o nalogu plaćanja, zk izvadak za predmetnu nekretninu sa stanjem podataka na dan 29. siječnja 2024., fotografije priložene uz tužbu, rješenje Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split broj Z-6643/2025 od 17. veljače 2025., zk izvadak za predmetnu nekretninu sa stanjem podataka na dan 18. veljače 2025., Obavijest MUP, PU Splitsko-dalmatinska , II Policijska postaja Split od 24. studenoga 2025. Nadalje, izveden je dokaz stranačkim iskazom tužitelja te svjedoka TG i CG.

6. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite djelomično osnovan.

7. Tijekom postupka je među strankama kao sporno utvrditi jesu li u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za pružanje (su)posjedovne zaštite, odnosno aktivnu legitimaciju tužitelja te njegov posljednji mirni (su)posjed nekretnine označene u činjeničnom supstratu tužbe te pasivnu legitimaciju tužene, obzirom na tvrdnje tuženice da ista ne bi bila pasivno legitimirana u ovoj parnici jer je stan nakon primitka tužbe, kupoprodajnim ugovorom prodala trećoj osobi.

8. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da se čin smetanja posjeda opisan u činjeničnom supstratu tužbe, u odnosu na koji tužitelj zahtijeva pružanje posjedovne zaštite (promjena brave na ulaznim vratima stana te izbacivanje osobnih stvari tužitelja ispred stana), dogodio 15. siječnja 2024. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 29. siječnja 2024., to je tužba za smetanje posjeda pravodobna jer je posjedovna zaštita zatražena u roku od prekluzivnom roku od trideset dana od dana saznanja za čin smetanja (članak 21. st. 3. ZV).

9. Odredbom iz čl. 441 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 57/11., 25/13., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) propisano je kako će se raspravljanje u parnici za smetanje posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, dok je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

9.1. Odredbom iz čl. 21. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 114/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. 81/15., 94/17.; dalje: ZV) propisano je da onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda koja u smislu st. 3. tog članka prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od nastalog smetanja, a prema odredbi iz čl. 22. st. 2. sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika kao i bez obzira na to koliko bi smetanje bilo u društvenom, javnom ili sličnom interesu.

9.2. Odredbom iz članka 24. st. 1. ZV, propisano je da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih susposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

9.3. Posjednik stvari temeljem odredbe članka 21. stavak 1. ZV, ima pravo na zaštitu posjeda ako ga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu je oduzeo posjed. Samovlast je zabranjena, bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed (članak 20. stavak 1. ZV-a), a tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava samovlasno je smetao njegov posjed (stavak 2. istog članka).

9.4. Pravo na zaštitu uživa svaki posjed koji je faktičan, posljednji i miran, bez obzira je li u skladu s pravom ili nije i bez obzira kakve je kakvoće.

13. Također, u parnicama radi smetanja posjeda, sud raspravlja o onom konkretnom činu za kojeg tužitelj tvrdi da predstavlja samovlasno smetanje posjeda i za koji od suda traži kondemnatornu zaštitu zabranom opisanog smetanja ubuduće.

14. U tom smislu, dvije su pravno relevantne odlučne okolnosti za presuđenje u ovom sporu, a to su:

- je li tužitelj bio posljednji mirni (su)posjednik stana položenog u 336556, Donja Podstrana, ZU 7446, opisana kao rbr. 1. kat. čest. [katastarska čestica], oznaka zemljišta Č [adresa] površine 363m2, dvorište površine 232 m2, zgrada mješovite uporabe, [adresa] površine 131 m2, ukupne površine 363 m2 i to baš 7. Suvlasnički dio: 62/300 etažno vlasništvo (E-2) stan s2 na etaži prvog kata koji se sastoji od: hodnika, kupaonice, dnevnog boravka i kuhinje i dvije spavaće sobe, ukupne površine 54,59 m2,

- je li ga tuženica promjenom brave na vratima opisanog stana te izbacivanjem njegovih osobnih stvari iz istoga, zasmetala u posjedovanju odnosno onemogućila mu posjed istoga.

15. Tužitelj u stranačkom iskazu u bitnome navodi da je sa tuženicom bio u ljubavnoj vezi pet godina, da su zajedno počeli živjeti u studenome 2022., te da su tako živjeli do siječnja 2024., kada se zbio događaj opisan u tužbi, a misli da je to bilo 15. siječnja 2024. Predmetni stan da su kupili tako što je on dao kaparu za isti, dok je još bio u fazi izgradnje, on da je i našao taj stan, a da nije mogao dignuti dovoljno veliki kredit za kupoprodaju stana pa da su podigli kredit na tuženičino ime radi tih boljih uvjeta. Kada se zgrada izgradila, u studenome 2022., da su u stan uselili tuženica, njezin sin i on, a da je 15. siječnja 2024., kada je došao u stan, vidio da su njegove stvari izbačene ispred i da je postavljena kamera koja tu nije bila ranije, da ga je taj dan tuženica nazvala i rekla: "Izbačene su ti stvari" te da je poklopila slušalicu. U stanu da su ostale i neke njegove osobne stvari, odjeća, rezervni ključ od auta, tv koji je on kupio, aparat za kavu. Dok su živjeli zajedno, da je on plaćao režije tako što bi tuženici davao novac, a da bi ona to podmirila, a da je tuženica od svoje plaće podmirivala mjesečne rate za kredit. Neke osobne stvari da mu još uvijek nisu vraćene, kada ga je tuženica izbacila, da je otišao u kuću svojih roditelja i da se nije želio svađati, a od tada da sa tuženicom nije stupio u kontakt. Taj dan da ju je zvao sedam – osam puta, ali da se ona nije javila, zvao je i njezinu sestru koja se nije javila na poziv.

16. Iz iskaza svjedoka CG u bitnome proizlazi da je prijatelj parničnih stranaka te da su mu tako poznate okolnosti vezano za čin smetanja posjeda, da su tužitelj i tužena živjeli zajedno u stanu na adresi [adresa], sa njima da je živio i sin tužene, otprilike nekih godinu dana. Svjedok da im je svojim kontaktima i pomogao da pronađu stan, povremeno da bi u posjet dolazio i sin tužitelja, poznato mu je da je sve bilo u redu do trenutka dok tužena nije izbacila tužiteljeve stvari iz stana. Sjeća se da ga je on nazvao i o tome obavijestio, a da je tužena rekla da ga više ne voli i da ne želi živjeti sa njim. Nakon toga, da je tužitelj pokušao stupiti u kontakt sa njom, ali bezuspješno.

17. Iz iskaza svjedokinje TG, bivše tužiteljeve supruge, koja sa njim ima maloljetno dijete, proizlazi da je tužitelj tijekom 2023. godine živio sa tuženicom ŽG i njezinim sinom u stanu na adresi [adresa]. Kada bi tužitelj provodio vrijeme sa njihovim zajedničkim sinom, da je i on dolazio u taj stan vikendom , od petka do nedjelje. Tada da bi tužitelj preuzeo sina ispred njezine kuće, da bi ga odveo tamo, a da ga ona tamo nije vodila, ali da preko GPS lokacije na mobitelu zna da je tužitelj živio upravo na toj adresi. Tako da je bilo sve dok ŽG tužitelja nije izbacila iz stana, a ostale okolnosti da joj nisu poznate.

18. Tuženica nije pristupila na sud radi davanja stranačkog iskaza, opravdavajući svoj izostanak poslovnim obvezama, a stranke u daljnjem tijeku postupka nisu predlagale izvođenje dokaza njezinim saslušanjem već su suglasno predlagali zaključenje raspravljanja, slijedom čega je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tuženice.

19. Temeljem rezultata ovako provedenog dokaznog postupka, cijeneći prvenstveno stranački iskaz tužitelja kao i iskaze svjedoka CG i TG, zaključiti je da su tužitelj i tužena živjeli zajedno u stanu na adresi [adresa], i to od studenoga 2022. do siječnja 2024., kada je tuženica promijenila bravu na vratima i izbacila tuženikove stvari iz stana. Tuženica tijekom postupka nije ničim dokazala navode da bi tužitelj dolazi u opisani stan povremeno i to po dogovoru i uz njezino dopuštenje, dok je tužitelj dokazao posljednji mirni (su)posjed opisanog stana, kao i samu činjenicu da je promjenom brave na ulaznim vratima i izbacivanjem osobnih stvari , u tome suposjedu onemogućen odnosno smetan.

10.1. Naime, tužitelj i saslušani svjedoci TG i CG su o činjenici zajedničkog života parničnih stranaka u spornome stanu iskazivali suglasno i logično, stoga ovaj sud navedene iskaze u cijelosti prihvaća, a tuženica tijekom postupka nije pružila nikakve protudokaze iz kojih bi proizlazio drugačiji zaključak, odnosno tuženica nije dokazala navode da bi tužitelj u stan dolazio povremeno i uz njezino dopuštenje. Dosljedno, zaključak je ovog suda da su parnične stranke su bile u suposjedu opisanog stana sve do 15. siječnja 2024., do čina smetanja (su)posjeda opisanog u tužbi, čime je tužitelj potpuno isključen od dosadašnjeg suposjeda nekretnine.

11. Naime, potpuno isključivanje iz dotadašnjeg suposjeda ili bitno ograničavanje dotadašnjeg načina izvršavanja faktične vlasti se ocjenjuje obzirom na cijelu stvar koja je u suposjedu, kao i za način korištenja, odnosno posjedovanja te stvari, slijedom čega je zaključiti da je tuženica promjenom brave na ulaznim vratima, izbacivanjem tuženikovih stvari te neomogućavanjem tužitelju da pristupi u stan da bi uzeo ostatak svojih osobnih stvari, samovlasno smetala njegov suposjed stana te mu je bitno ograničila dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

12. Iako je tuženica nakon primitka tužbe u ovoj posjedovnoj parnici, i to Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 13. siječnja 2025., te temeljem Tabularne izjave broj OV- 579/2025 , predmetni stan prodala trećoj osobi – BG, navedena okolnost sama po sebi ne znači da je tužbeni zahtjev na pružanje posjedovne zaštite neosnovan. Iz navedenoga bi proizlazilo da tuženica nije u mogućnosti uspostaviti ranije posjedovno stanje u odnosu na čin smetanja.

13. Međutim, u parnicama zbog smetanja posjeda sud jest ovlašten pružiti posjedovnu zaštitu i kada nije moguća uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, odnosno kada zbog prirode samog čina smetanja nije moguće narediti uspostavu prijašnjeg stanja. U takvoj je situaciji moguće deklarirati čin smetanja te zabraniti buduće takvo ili slično smetanja posjeda. Na navedeni način sud će spriječiti i možebitne zlouporabe procesnih ovlaštenja stranaka (istovjetno pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-338/2024-3 od 29. svibnja 2024.).

13.2. U istoj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske, navodi da u postupku povodom tužbe zbog smetanja posjeda nekretnine, činjenica da je tuženik, nakon počinjenog smetanja posjeda, nakon primitka tužbe i nakon zaključenja prethodnog postupka, predao posjed nekretnine trećoj osobi, može se smatrati nemogućnošću uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja i vraćanja nekretnine u posjed tužitelju, ali razlog odbijanja tužbe zbog nemogućnosti usvajanja kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na uspostavu posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, nije ujedno i razlog odbijanja preostalog dijela tužbenog zahtjeva.

14. Naime, tužbeni zahtjev u posjedovnoj parnici, u smislu članka 22. ZV, mora sadržavati:

-utvrđenje čina smetanja (deklaratorni dio),

-naredbu uspostave posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja (kondemnatorni dio),

-zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće (također kondemnatorni dio).

15. Stoga, u opisanoj činjeničnoj situaciji, kada iz rezultata provedenog dokaznog postupka nedovojbenim proizlazi da su stranke bile u suposjedu stana položenog u 336556, Donja Podstrana, ZU 7446, opisana kao rbr. 1. kat. čest. [katastarska čestica], oznaka zemljišta Č [adresa] površine 363m2, dvorište površine 232 m2, zgrada mješovite uporabe, [adresa] površine 131 m2, ukupne površine 363 m2 i to baš 7. Suvlasnički dio: 62/300 etažno vlasništvo (E-2) stan s2 na etaži prvog kata koji se sastoji od: hodnika, kupaonice, dnevnog boravka i kuhinje i dvije spavaće sobe, ukupne površine 54,59 m2, te da je tuženica promjenom brave na ulaznim vratima stana te izbacivanjem stvari iz stana na dan 15. siječnja 2024., onemogućila tužitelja u (su)posjedovanju opisane nekretnine, a naknadno je, nakon primitka tužbe, istu nekretninu otuđila i predala u posjed trećoj osobi, tužena zaista nije u mogućnosti uspostaviti ranije posjedovno stanje, što tužbeni zahtjev čini neosnovanim u tome kondemnatornom dijelu. Međutim, prema stavu ovog suda, nema zapreke da se tuženici zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

15.2. Kako je već ranije navedeno, na takav se način sprječava zlouporaba procesnih ovlaštenja stranaka.

16. Slijedom iznijetog, a pozivom na citirane odredbe, odlučeno je kao pod točkom I izreke.

17. Nakon što je odlučeno o glavnoj stvari, valjalo je donijeti odluku i o troškovima parničnog postupka.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 156. st. 1. i članku 164. ZPP. Naime, tužitelj nije uspio u postupku u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na uspostavu ranijeg posjedovnog stanja upravo zbog činjenice što je tuženica nakon primitka tužbe sporni stan u odnosu na koji je tražena posjedovna zaštita, otuđila trećoj osobi, odnosno upravo krivnjom tuženice (članak 156. st. 1. ZPP), dok je u odnosu na deklaratorni dio te kondemnatorni dio koji se odnosi na zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće, tužitelj u cijelosti uspio u postupku (članak 154. st. 1. ZPP). Imajući na umu navedene zakonske odredbe, ovaj sud smatra da je tužena dužna tužitelju u cijelosti naknaditi troškove parničnog postupka.

19. Obzirom na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23., 107/25., dalje: Tarifa) kao i postavljeni zahtjev za naknadom troškova, tužitelju je valjalo priznati kao trošak zastupanja:

- jednokratnu naknadu za prvostupanjski postupak u iznosu od 250 bodova (Tbr. 7/2 Tarife), što pomnoženo s vrijednošću boda (2,00 eura) te uvećano za PDV po stopi od 25% (125,00 eura), daje iznos od 625,00 eura.

20. Tužitelju je na dosuđeni iznos na ime troškova postupka priznata i tražena zatezna kamata tekuća od 5. veljače 2026., kao dana donošenja odluke (članak 151. st. 3. ZPP u vezi sa člankom 29. st. 2. ZOO).

21. Stoga je odlučeno kao pod točkom II izreke ovog rješenja.

U Splitu, 5. ožujka 2026.

Sutkinja:

Ivana Jukić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa odluke (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženici po punomoćniku

- u spis