Poslovni broj: P-209/2019-39

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d, Krk

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Katji Bajčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AGT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Robertu Ristu, odvjetniku u Krku, protiv tužene MGT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Krunoslavu Vuljaku, odvjetniku u Koprivnici, radi uznemiravanja prava vlasništva, uspostave prijašnjeg stanja i naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene 26. siječnja 2026. u prisutnosti stranaka osobno te njihovih punomoćnika, 5. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Tuženoj MGT iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], nalaže se da prestane uznemiravati AGT iz [adresa], OIB – [osobni identifikacijski broj] u ostvarivanju vlasničkih prava na kući i okućnici kuće u [adresa], izgrađenoj na Krku izgrađene na grč. 220/1G u g.t. 1. z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da gradi i koristi podrum izgrađen ispod grč. 220/1G u k. o. [katastarska općina].

II Tužena MGT iz [adresa], OIB – [osobni identifikacijski broj] dužna je uspostaviti prijašnje stanje kuće u [adresa], na način da zatrpa podrum izgrađen ispod grč. 220/1G u k. o. [katastarska općina], a sve u roku od 15 dana, alternativno protekom roka od 15 dana tuženik je dužan naknaditi štetu tužiteljici u iznosu od 10.617,82 EUR sa ZZ kamatom od dana presuđenja do isplate.

III Na ime nužnih građevinskih radova stabilizacije objekta tužena MGT iz [adresa], OIB – [osobni identifikacijski broj] dužna je naknaditi štetu tužiteljici u iznosu od 13.272,28 EUR sa ZZ kamatom tekućom od 1. srpnja 2011.g. do isplate.

IV Tuženik je dužan naknaditi trošak parničnog postupka.“

II Nalaže se tužiteljici AGT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da naknadi tuženoj MGT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 7.250,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 7. kolovoza 2015. godine navodi da je vlasnica kuće na adresi [adresa], sagrađene na k. č. [katastarska čestica]/1G k. o. [katastarska općina], a tužena da je vlasnica kuće izgrađene na k. č. [katastarska čestica]/4G k. o. [katastarska općina]. Riječ je o kućama u nizu koje su ranije, prije izvršene parcelacije, imale jednu katastarsku oznaku k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica je svoju kuću, u Kupoprodajnom ugovoru opisanu kao 1/2 dijela k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina] kupila od brata tužene AG te je temeljem ugovora od 5. svibnja 2003. godine uvedena u posjed iste. U vrijeme kupoprodaje ispod dijela kuće u vlasništvu tužene je bio iskopan podrum, dok ispod dijela kuće tužene (ranije AG) prema navodima tužiteljice nije bilo podruma, niti je isti predviđen u glavnom projektu za rekonstrukciju građevine iz 2006. godine. Tužiteljica je tijekom 2010. godine utvrdila da je tužena gradeći podrum ispod svoje kuće isti proširila ispod dijela kuće tužiteljice čime da je ugrozila stabilnost objekta i uznemiravala pravo vlasništva tužiteljice, a što da je utvrđeno i prilikom inspekcijskog nadzora 2015. godine. Tužiteljici da se zbog bespravno izgrađenog podruma tijekom 2010. godine počela slijegati kuća i pojavile su se pukotine na nosivim zidovima radi čega je tužiteljica u razdoblju od 26. travnja 2011. do 1. srpnja 2011. godine morala izgraditi potporni zid, betonsku deku, pregradni zid i betonsku deku na prvom katu, što ju je koštalo 100.000,00 kn. Dakle, tužena da je uslijed bespravnog proširenja podruma uznemiravala pravo vlasništva tužiteljice u smislu čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima shodno čemu tužiteljica predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev kojim se tuženoj nalaže da prestane uznemiravati tužiteljicu u ostvarivanju vlasničkih prava na kući i okućnici kuće sagrađene na k. č. [katastarska čestica]/1G k. o. [katastarska općina] na način da gradi i koristi podrum ispod k. č. [katastarska čestica]/1G k. o. [katastarska općina], kao i da uspostavi ranije prijašnje stanje na način da zatrpa podrum, alternativno da isplati tužiteljici iznos od 80.000,00 kn, te da sud pozivom na odredbu čl. 185. Zakona o obveznim odnosima naloži tuženoj da na ime nužnih građevinskih radova isplati tužiteljici naknadu štete u iznosu od 100.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 2011. godine pa do isplate, sve uz obvezu tužene da naknadi tužiteljici prouzročeni trošak parničnog postupka.

1.1. Tužiteljica je na ročištu održanom 26. siječnja 2026. godine uskladila novčane iznose s važećom valutom na način da u toč. II. tužbenog zahtjeva umjesto iznosa od 80.000,00 kn ima stajati iznos od 10.617,82 EUR, dok u toč. III. tužbenog zahtjeva umjesto iznosa od 100.000,00 kn ima stajati iznos od 13.272,28 EUR.

2. Tužena je u odgovoru na tužbu od 26. studenog 2015. godine učinila nespornim da je tužiteljica vlasnica kuće sagrađene na k. č. [katastarska čestica]/1G k. o. [katastarska općina], a tužena vlasnica kuće sagrađene na k. č. [katastarska čestica]/4G k. o. [katastarska općina]. Međutim, tužena je osporila navode da je riječ o poluugrađenim obiteljskim kućama, kao i navod da ispod dijela kuće tužiteljice prilikom kupoprodajne, odnosno razvrgnuća suvlasničke zajednice nije postojao podrum. K. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina] u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice između tužene i prednika tužiteljice MG nije podijeljena okomito, a što proizlazi iz ovosudnog rješenja posl. br. R1-32/01 i nalaza vještaka sačinjenog u tom postupku. Naime, rješenjem o razvrgnuću podrum je pripao tuženoj, a u nalazu vještaka je prikazano da se podrum nalazi i ispod dijela kuće tužiteljice. Prema navodima tužene, podrum se nalazio ispod dijela kuće tužiteljice kako u vrijeme razvrgnuća suvlasničke zajednice, tako i u vrijeme gradnje kuće još 1934. godine. Tužena je osporila navode da bi objekt tužiteljice počeo „tonuti“ uslijed radova u podrumu jer tužena nije izvodila nikakve građevinske radove u podrumu, već je upravo tužiteljica spuštala podove svoje kuće i na taj način smanjila visinu podruma. Osim toga, tužiteljica da je protupravno napravila otvor iz svoje kuće u podrum i zazidala klizna vrata čime je onemogućila posjed tužene, što je utvrđeno u ovosudnom postupku radi smetanja posjeda posl. br. P-503/11. Nadalje, tužiteljica da je spuštanjem poda u svojem dijelu kuće oduzela tuženoj dio površine podruma, a po skidanju oplate i potpornji nakon izgradnje novog stropa tužiteljica da je sav građevinski materijal nasula u podrum radi čega je tužiteljica pokrenula parnični postupak radi naknade štete koji se vodi pred Općinskim sudom u Zaprešiću. Zaključno, tužena ističe da se u konkretnom predmetu ne mogu primijeniti odredbe o uznemiravanju prava vlasništva i nakadi štete jer podrum predstavlja vlasništvo tužene stečeno u postupku razvrgnuća suvlasništva. Stoga se predlaže odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužiteljici da naknadi tuženoj prouzročeni trošak parničnog postupka.

3. U ovoj pravnoj stvari održano je jedno pripremno ročište 19. siječnja 2016. godine kada je odlučeno o dokaznim prijedlozima i zaključen prethodni postupak. Uviđaj lica mjesta uz sudjelovanje vještaka mjerničke struke Denisa Jurkovića i vještaka građevinske struke Jasminke Lilić održan je 8. travnja 2016. godine. Na ročištu održanom 22. rujna 2020. godine saslušani su svjedoci ČG, DG i FG, na ročištu 11. ožujka 2021. svjedoci IG, ZG, ŽG i JG, a na ročištu održanom 26. svibnja 2021. godine svjedoci TG i LG. S obzirom na prigovore tužiteljice na nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke, na ročištu održanom 14. svibnja 2024. godine saslušana je Jasminka Lilić. Konačno, na ročištu održanom 26. siječnja 2026. godine saslušane su parnične stranke, izvršen je uvid u ovosudni spis R1-32/01 i spisu priležeće isprave te su pročitani nalazi i mišljenja vještaka nakon čega je zaključena glavna rasprava.

4. U smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 119/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 , 55/09, i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim iz razloga kako slijedi.

5. Pravni prednik tužiteljice AG i tužena su pred ovim sudom pod posl. br. R1-32/01 vodili postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice na k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina]. Naime, u to je vrijeme cijela građevina, odnosno objekt koji predstavlja kuće stranaka (sada k. č. [katastarska čestica]/1G i k. č. [katastarska čestica]/4G k. o. [katastarska općina]), imala katastarsku oznaku k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina], što je među strankama nesporno.

5.1. U okviru postupka razvrgnuća provedeno je mjerničko i građevinsko vještačenje te je građevinskim vještačenjem utvrđeno da je riječ o nekretnini na adresi [adresa], koja u naravi predstavlja prizemnu stambenu građevinu s okućnicom, pri čemu se ispod dijela kuća nalazi podrum kojem se prilazi izvana (list 25 spisa R1-32/01).

5.2. U prijedlogu diobe građevine (list 29 spisa R1-32/01) navedeno je da nije moguća idealna podjela objekta na dvije jednake cjeline radi čega se predlaže da posebnom dijelu "B" pripadne i podrum, što međutim povlači pitanje etažiranja jer se dio podruma nalazi ispod oba dijela građevine, kako je to prikazano na listu 31 spisa R1-32/01. Usporedbom tlocrta podruma na listu 31 i 33 spisa R1-32/01 i tlocrta prizemlja tadašnje k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina] na listu 32 spisa može se zaključiti da se podrum u vrijeme razvrgnuća suvlasničke zajednice nalazio ispod oba dijela građevine

– dijela "A" obojanog zelenom bojom i dijela "B" obojanog narančastom bojom.

5.3. Rješenjem posl. br. R1-32/01 od 29. kolovoza 2002. godine razvrgnuta je suvlasnička zajednica na k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina] na način da je dio "A" koji je u nalazu građevinskog vještaka označen zelenom bojom pripao AG, a dio "B" koji je u nalazu građevinskog vještaka označen narančastom bojom pripao je ovdje tuženoj. U opisu dijelova "A" i "B" izrijekom je navedeno što pripada kojem dijelu:

- dio "A" se sastoji od južnog ulaznog dijela terase, hodnika, WC te tri sobe s istočne desne strane i s pripadajućim dijelom okućnice (sve označeno zelenom bojom),

- dio "B" se sastoji od južnog dijela terase, kuhinje i sobe na lijevoj zapadnoj strani gledajući od ulaza kao i podruma u suterenu s pripadajućim dijelom okućnice (sve označeno narančastom bojom).

5.4. Dakle, podrum koji je prema nalazu građevinskog vještaka postojao u vrijeme razvrgnuće suvlasničke zajednice, u tom je postupku u cijelosti pripao tuženoj. U odnosu na navode tužiteljice da je podrum u vrijeme razvrgnuća postojao samo ispod dijela kuće koji je pripao tuženoj, a ne i ispod dijela kuće koji je pripao AG, ukazuje se na nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke - podrum prikazan na listu 33 spisa R1-32/01 obojan je isključivo narančastom bojom (što označava dio koji je pripao tuženoj), a usporedbom s tlocrtom prizemlja na listu 32 spisa vidljivo je da je isti dijelom položen ispod zeleno obojanog dijela, odnosno ispod dijela "A" koji je pripao AG, predniku tužiteljice

6. Tužiteljica je Kupoprodajnim ugovorom od 5. svibnja 2003. godine kupila od Damira Marđetka 1/2 dijela k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina], opisanu kao zgrada s dvorištem, nakon čega su parnične stranke bile upisane kao suvlasnice k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina], svaka u 1/2 dijela.

7. Parnične su stranke 31. svibnja 2006. godine, nakon parcelacije nekretnine na kojoj je bila sagrađena cijela kuća, razvrgnule suvlasničku zajednicu na novoformiranim k. č. [katastarska čestica]/1G i k. č. [katastarska čestica]/4G k. o. [katastarska općina] na način da je k. č. [katastarska čestica]/1G k. o. [katastarska općina] pripala tužiteljici, a k. č. [katastarska čestica]/4G k. o. [katastarska općina] tuženoj.

8. Uviđajem na licu mjesta održanim 8. travnja 2016. godine te nalazom i mišljenjem vještaka mjerničke struke Denisa Jurkovića od 6. srpnja 2016. godine utvrđeno je da se prijepor, odnosno dio podruma površine 4,70 x 6,73 m, nalazi ispod kuće tužiteljice na k. č. [katastarska čestica]/1G k. o. [katastarska općina], a u isti se ulazi kroz prizemni stan u vlasništvu tužene.

9. Tužena je u svrhu rekonstrukcije svoje kuće ishodila lokacijsku dozvolu Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostava Krk, Klasa: UP/I-350-05/05-01/195, Urbroj: 2170-83-01-05-12 od 7. prosinca 2005. godine, u kojoj je navedeno da je predmet rekonstrukcije građevina sagrađena na k. č. [katastarska čestica]/4G i dijelu k. č. [katastarska čestica]/1G k. o. [katastarska općina], dakle i na dijelu u vlasništvu tužiteljice.

9.1. U lokacijskoj se dozvoli građevina opisuje kao poluugrađena obiteljska kuća sagrađena prije 15. veljače 1968. godine, s dvije stambene jedinice i tri etaže – suteren, prizemlje i kat. Utvrđenje o godini izgradnje objekta u skladu je s uvjerenjem Odsjeka za katastar nekretnina Krk, Klasa: 936-02/04-05/1, Urbroj: 541-14-3-05/4-05- 330 od 26. lipnja 2005. godine u kojem je navedeno da je objekt sagrađen na k. č. [katastarska čestica]/1G, a time i objekt sagrađen na k. č. [katastarska čestica]/4G k. o. [katastarska općina] budući je riječ o ranijoj k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina], upisan u katastarski operat od osnutka istoga 1954. godine.

10. Točno tužiteljica navodi da glavnim projektom za rekonstrukciju građevine sagrađene na k. č. [katastarska čestica]/1G k. o. [katastarska općina] nije obuhvaćen podrum, što proizlazi iz potvrde glavnog projekta Upravnog odjela za graditeljstvo i zaštitu okoliša, Klasa: 361-03/08- 01/124, Urbroj: 2170/1-07-04/2-09-11 od 21. listopada 2009. godine, ali to prema ocjeni ovoga suda nije odlučno za pitanje je li podrum postojao ispod oba dijela kuće u vrijeme razvrgnuća suvlasničke zajednice. Osim toga, unatoč tome što podrum nije prikazan u glavnom projektu, iz presjeka A-A na listu 26 spisa koji je sastavni dio glavnog projekta od 2005. godine sačinjenog od strane ZG, ing. građ., vidljivo je da ispod oba dijela građevine postoji nasipani prostor, pri čemu nije vidljivo da bi nasip u cijelosti ispunjavao prostor suterena na način da bi prizemlje bilo položeno na nasipu, već je jasno vidljivo da je građevina položena na nosivim zidovima.

11. U odnosu na navode tužiteljice o bespravnoj izgradnji podruma bez građevinske dozvole, u nastavku se iznosi tijek upravnog postupka.

11.1. Inspekcijskim nadzorom od 5. lipnja 2015. godine, o kojem je sastavljen zapisnik Klasa: UP/I-360-02/15-02, Urbroj: 531-07-1-3-2-15-1 (list 22-26 spisa), utvrđeno je da je ovdje tužena izvela građevinske radove na dijelu susjednog objekta u vlasništvu ovdje tužiteljice. Tuženoj je potom rješenjem Uprave za inspekcijske poslove, Područne jedinice u Rijeci, Klasa: UP/I-362-02/15-02/775, Urbroj: 531-07-1-3-2-15- 04/VŽ od 14. srpnja 2015. godine (list 41-44 spisa) naloženo da ukloni podrum ispod k. č. [katastarska čestica]/1G k. o. [katastarska općina] na način da isti zatrpa budući je isti izveden bez građevinske dozvole. Tužena je protiv navedenog rješenja pred Upravnim sudom u Rijeci vodila upravni spor radi poništenja rješenja, u kojem postupku je tužbeni zahtjev odbijen.

11.2. Međutim, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je povodom žalbe ovdje tužene presudom posl. br. Usž-546/18 od 28. veljače 2019. godine (list 243-245 spisa) usvojio tužbeni zahtjev, poništio rješenje Uprave za inspekcijske poslove, Područne jedinice u Rijeci, od 14. srpnja 2015. godine i vratio predmet na ponovni postupak, sve uz obrazloženje da je u postupku razvrgnuća posl. br. R1-32/01 podrum koji se nalazio ispod oba dijela građevine u cijelosti pripao ovdje tuženoj. Visoki upravni sud se pritom pozvao na ranije navedeno uvjerenje katastra kojim je potvrđeno da je objekt k. č. [katastarska čestica]/1G k. o. [katastarska općina], ranije na k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina], sagrađen prije 1968. godine, iz čega je izveo zaključak da je i podrum koji se nalazi ispod tog objekta izgrađen prije 15. veljače 1968. godine. Kako se prema odredbama Zakona o prostornom uređenju i gradnji građevine izgrađene do 15. veljače 1968. godine smatraju izgrađenima na temelju pravomoćne građevinske dozvole, Visoki upravni sud nije prihvatio stajalište nižeg suda da je dio podruma na k. č. [katastarska čestica]/1G k. o. [katastarska općina] izgrađen nelegalno.

11.3. Nakon presude Visokog upravnog suda, upravni postupak nije okončan do zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari.

12. Neovisno o ispravama priležećima ovome spisu i spisu posl. br. R1-32/01, iz kojih prema mišljenju ovoga suda nedvojbeno proizlazi da je u vrijeme razvrgnuća suvlasničke zajednice, a tako i kasnije, podrum bio iskopan ispod cijele građevine na k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina] – sada ispod k. č. [katastarska čestica]/1G u vlasništvu tužiteljice i ispod k. č. [katastarska čestica]/4G u vlasništvu tužene - sud je radi omogućavanja tužiteljici da iznese i dokaže svoje navode, proveo dokaz saslušanjem predloženih svjedoka i parničnih stranaka.

13. Svjedok ČG je bio prijatelj roditelja tužene, imao je ključ i brinuo je o kući u vrijeme dok su oni bili odsutni. Poznato mu je da su se tužena i njezin brat podijelili na način da je svakome pripao dio kuće. Prema njegovom saznanju kuća je bila podijeljena vertikalno po zidu od hodnika. Ispod kuće tužene je i ranije postojao podrum, dok ispod dijela kuće tužiteljice nije bio iskopan podrum, nego je bilo nasipano kamenje i zemlja. Svjedok je povezao tužiteljicu s AG, a bio je prisutan i prilikom kupoprodaje. AG je tako tužiteljici prodao svoj dio kuće koji mu je pripao u postupku razvrgnuća i dio ispod kuće koji je bio nasipan i nije bilo podruma. Podrum je prema saznanju svjedoka iskopala tužena jer se u isti ulazi iz njezinog dijela, odnosno iz podruma ispod kuće tužene. Svjedok o načinu diobe ima samo posredna saznanja od brata tužene, nije nikada vidio nikakve isprave iz postupka razvrgnuća.

14. Svjedok DG je izvodio građevinske radove na betoniranju ploče u prizemlju kuće tužiteljice, kojom prilikom je ostavio otvor u ploči za prolaz u podrum. Po njegovom sjećaju, ispod ploče, na čijem je mjestu ranije bila drvena konstrukcija, su bile stijene i zemlja. U podrum su stavljeni podupirači za betonsku ploču. Osim ploče, u tada neuređenom podrumu je napravljen jedan zid po cijeloj širini kuće koji je bio potreban kako bi se na njega naslonila betonska ploča. U zidu nije ostavljen nikakav otvor niti prolaz, dok je otvor u ploči bio predviđen za stepenice.

15. Svjedok FG je bio prisutan kada je svjedok ČG po ovlaštenju KG pokazivao kuću tužiteljici prije nego je zaključena kupoprodaja. Svjedok ČG je tada pokazao tužiteljici kuću i prostor ispod kuće. Sjeća se da je ispod kuće tužene postojao podrum, dok je prostor ispod kuće tužiteljice bio zatrpan zemljom. Svjedok nije osobno razgovarao s AG, ali koliko se sjeća AG je rekao da je tužena dobila podrum ispod svojeg dijela kuće jer je dobila manji dio kuće.

16. Svjedok IG je sin tužiteljice koji je iskazao da je prilikom diobe nekretnine između parničnih stranaka postojao podrum ispod dijela kuće tužene, dok je ispod kuće tužiteljice bio jedan neupotrebljiv prostor u kojem je bila stijena i u kojem se nije moglo hodati. Nakon što je tužiteljica krenula s adaptacijom svoje kuće, utvrdila je da je tužena proširila svoj podrum i ispod kuće tužiteljice te je otvorila vrata između svog dijela i dijela tužiteljice. Međutim, u daljnjem iskazu svjedok navodi da je i u vrijeme kupoprodaje postojao prolaz iz podruma tužene u dio ispod kuće tužiteljice, samo je tada taj dio ispod kuće tužiteljice bio nasipan. U vrijeme adaptacije je jednom ili dvaput bio u [adresa]. Svjedok misli da na objektu tužiteljice nije nastala nikakva šteta uslijed radova koje je u podrumu izvodila tužena, ali se ubrzo ograđuje od iskazanog pojašnjavajući da nije stručnjak po tom pitanju.

17. Svjedokinja ZG je za parnične stranke radila glavni projekt za građevinsku dozvolu za rekonstrukciju kuće. Svjedokinja je pojasnila da podrum nije obuhvaćen projektom iz razloga što su se stranke tako dogovorile, odnosno iz razloga što je ranija k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina] parcelirana vertikalno, a ulaz u podrum se nalazio u dijelu tužene pa se u projektu nije moglo prikazati da se ulaz u prostor ispod dijela kuće tužiteljice nalazi na dijelu koji je pripao tuženoj. Koliko se svjedokinja sjeća, u sporni se prostor ulazilo kroz podrum tužene i bilo je govora da će taj prostor koristiti tužena, ali s obzirom na protek vremena, svjedokinja ne zna detalje oko podjele tog prostora.

18. Svjedok ŽG je bio angažiran od strane tužene 2014. godine da kao građevinski vještak utvrdi je li izvođenjem građevinskih radova u prostoru ispod kuće tužiteljice došlo do umanjenja vrijednosti podruma. U podrum se ulazilo iz objekta tužene. Svjedoku nije poznato tko je izvodio radove u dijelu podruma ispod kuće tužiteljice, ali bila je riječ o zidu od bloketa i konstrukciji u stropu. Pod je u toj prostoriji bio zemljani. Prema utvrđenju svjedoka, taj je dio objekta star možda i sto godina, što da je vidljivo iz starih kamenih zidova i konstrukcije građevine.

19. Svjedok JG je za tužiteljicu izvodio građevinske radove na prvoj ploči i sjeća se da je bilo problema s visinskom razlikom. Po nalogu tužiteljice svjedok je u prostoru ispod kuće tužiteljice zabetonirao otvor prema dijelu podruma ispod kuće tužene. U podrum je stavljao i podupirače za ploču, a u podrum je ulazio iz otvora u kući tužiteljice.

20. Svjedok TG je 26. svibnja 2021. godine iskazao da je 10-tak godina prije toga bio angažiran od strane tužene da očisti podrumsku prostoriju u koju se moglo ući samo iz dijela kuće tužene, a u toj su prostoriji bile odložene stare stvari, gume, bicikli i sl. Svjedok ne zna čije su to bile stvari, ali se sjeća da je tom prilikom bio prisutan sin tužiteljice koji se nije protivio njihovom raščišćavanju, čak ih je pitao ako im treba pomoći.

21. Svjedok LG je suprug tužene koji ima saznanja o diobi, odnosno razvrgnuću suvlasništva između tužene i njezinog brata. Bratu tužene je tada pripao samo stambeni prostor iznad spornog prostora, koji je i prodao tužiteljici. Brat tužene nikada nije bio u posjedu podruma i nije postojala nikakva veza između dijela kuće tužiteljice (ranije AG) i podruma. Tek je kasnije tužiteljica u svom podu napravila otvor prema podrumu radi čega je vođen postupak radi smetanja posjeda.

22. Tužiteljica je u svom iskazu potvrdila da je svoj dio kuće kupila 2003. godine od brata tužene KG. Međutim, tužiteljica je sve vezano uz kupoprodaju dogovarala s ČG, a AG je vidjela tek prilikom zaključenja ugovora i predaje ključeva. Tužiteljica prilikom razgledavanja kuće, a ni kasnije, nije ulazila u podrum jer se u isti moglo ući samo iz dijela kuće tužene. ČG ju je uvjeravao da ispod njezinog dijela kuće nema podruma, već samo nasip i grede na koje da je položena ploča, odnosno drvena konstrukcija. Tužiteljica je prvi put ušla u podrum kad je tužena započela s radovima, ne zna kada je to točno bilo, ali ubrzo nakon što su obje ishodile građevinsku dozvolu za rekonstrukciju građevine. Između podruma ispod kuće tužene i nasipa ispod kuće tužiteljice nije postojao nikakav zid. Kada je tužiteljica došla u kuću u zimu 2010. godine primijetila je da drveni pod propada te je angažirala majstore koji su podignuli drveni pod i vidjeli da ispod više nema nasipa ni greda koje drže ploču. Podrum je tada bio iskopan, ali neuređen i u njemu se nalazio građevinski alat tužene. S obzirom na propadanje ploče, tužiteljica je izvela radove izgradnje betonske ploče u prizemlju i pregradnog (potpornog) zida u podrumu između njezinog dijela podruma i dijela tužene, kao i pregradnog zida u kući. Nakon toga se počeo raspadati i krov koji nije u cijelosti zamijenjen. U radove da je utrošeno više od 120.000,00 kn. Izgradnja betonske ploče bila je predviđena projektom rekonstrukcije građevine, isto kao i izgradnja potpornog zida u podrumu koji je bio nužan radi zamjene ploče. Radovi su započeli 2011., a trajali su do cca 2015. godine. Ne zna zašto je u tužbi navedeno da su radovi za koje potražuje naknadu štete izvedeni tijekom 2011. godine, misli da su završeni u srpnju 2012. godine.

23. Tužena je iskazala da je podrum ispod oba dijela građevine postojao već u vrijeme razvrgnuća suvlasničke zajednice između nje i AG, upravo kako je to prikazano na skici na listu 33 spisa posl. br. R1-32/01. U to su vrijeme u dijelu podruma ispod njezinog dijela kuće držali alat i sl., dok je dio podruma ispod dijela kuće tužiteljice bio nasipan. Međutim, tužena osporava da bi taj nasip bio potpora drvenoj ploči, već se radilo o cca pola metra šute. Između tih dvaju dijela podruma postojao je stari kameni zid u kojem su bila vrata, a koji zid je tužena srušila i napravila novi zid s kliznim vratima. Nakon toga je tužiteljica tijekom proljeća 2011. godine na taj novi zid naslonila svoj betonski zid i zazidala otvor radi čega je vođen postupak radi smetanja posjeda. Tužena je iskazala da u dijelu podruma ispod kuće tužiteljice nije izvodila nikakve građevinske radove, već je samo očistila šutu koje nije bilo puno i koja ni u jednom dijelu podruma nije doticala strop, odnosno drvenu ploču. Tužena je potvrdila nespornu činjenicu da podrum nije prikazan u glavnom projektu rekonstrukcije niti je obuhvaćen građevinskom dozvolom, a iz razloga mogućnosti parcelacije ranije k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina] na dvije zasebne katastarske čestice.

24. Sud je iskaze saslušanih svjedoka i parničnih stranaka cijenio kako slijedi.

24.1. Nije prihvaćen iskaz svjedoka ČG u dijelu u kojem navodi da u vrijeme kupoprodaje ispod dijela kuće tužiteljice nije bilo iskopano, budući je takav navod u suprotnosti s ispravama u spisu, posebno s nalazom vještaka u postupku R1-32/01. Nadalje, bespredmetan je dio iskaza svjedoka o vertikalnoj podjeli kuće kada je suvlasnička zajednica tužene i AG razvrgnuta pravomoćnom sudskom odlukom čiji je sastavni dio nalaz i mišljenje vještaka sa skicom na kojoj je točno prikazano koji dio kuće i podrum imaju pripasti kojem suvlasniku. Svjedok FG o spornom prostoru ima samo posrednih saznanja stečenih od svjedoka ČG čiji iskaz sud u bitnome nije prihvatio, pa posljedično tome nije prihvaćen ni iskaz svjedoka FG. Osim toga, nije ni životno ni logično da bi AG prilikom kupoprodaje posebno naglašavao da je tuženoj pripao podrum ispod njezinog dijela kuće, bez spominjanja postupka razvrgnuća u kojem se AG nije protivio prikazanom stanju podruma i dodjeli istoga dijelu "B" koji je u konačnici pripao tuženoj.

24.2. Sud je prihvatio iskaz svjedoka ŽG, posebice u dijelu da bi sporni dio objekta bio star možda i sto godina, što je u skladu s potvrdom Odjela za katastar nekretnine Krk, na koju se poziva i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi posl. br. Usž-546/18, prema kojoj je objekt na k. č. [katastarska čestica]/1G k. o. [katastarska općina] evidentiran od osnutka katastarskog operata 1954. godine. Također, svjedok je iskazao da je pod u podrumu bio zemljani, što je istovjetno utvrđenju iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka u postupku posl. br. R1-32/01 (list 25 spisa R1-32/01). Sud je prihvatio i iskaz svjedokinje ZG o razlozima zašto podrum nije prikazan u glavnom projektu jer je sudu jasno i logično da se dio podruma u vlasništvu jedne osobe ne može prikazati ispod dijela građevine u vlasništvu druge osobe. Osim toga, iskaz svjedokinje u dijelu o dogovoru stranaka oko korištenja spornog prostora istovjetan je podjeli u postupku razvrgnuća.

24.3. Svjedok IG je kao sin tužiteljice svakako zainteresiran za ishod spora. S obzirom da je iskaz u suprotnosti s iskazima svjedoka koje je sud prihvatio i s ispravama u spisu, te imajući u vidu oprečno iskazivanje o šteti uzrokovanoj radovima koje je izvela tužena, sud njegov iskaz cijeni prilagođenim potrebama postupka te ga ne prihvaća.

24.4. Iako je i svjedok LG kao suprug tužene zainteresiran za ishod postupka, sud njegov iskaz ocjenjuje u skladu s ispravama u spisu i navodima drugih svjedoka čije je iskaze sud prihvatio.

24.5. Konačno, prihvaćeni su i iskazi svjedoka DG i JG koji su iskazivali o radovima izvedenima po nalogu tužiteljice, kao i iskaz svjedoka TG budući je riječ o svjedocima koji nisu zainteresirani za ishod postupka i koji su svi redom istovjetno potvrdili da se u sporni prostor ispod kuće tužiteljice ulazilo iz dijela podruma ispod kuće tužene. Posebno je sud cijenio iskaz svjedoka TG koji je iskazivao o čišćenju podruma po nalogu tužene, ali ne i građevinskim radovima u istome.

24.6. Sud ne može prihvatiti iskaz tužiteljice o (ne)postojanju podruma ispod njezinog dijela kuća u vrijeme kupoprodaje budući je sama tužiteljica iskazala da nije ulazila u podrum sve do trenutka kada je tužena započela s izvođenjem građevinskih radova. S tim u vezi, ne prihvaća se iskaz tužiteljice da podrum u vrijeme razvrgnuća i u vrijeme kupoprodaje nije bio položen na način kako je to prikazano na skici lica mjesta iz postupka razvrgnuća, već da je bio položen samo ispod dijela kuće tužene, kao ni iskaz tužiteljice da je drvena ploča bila položena na nasip u podrumu budući to ne proizlazi niti iz jednog dokaza. Na presjeku A-A na listu 26 spisa vidljivo je postojanje nasipa u suterenu, ali ne u smislu potpore drvenom podu. Iz tog je presjeka vidljivo i postojanje kamenog zida između dijela podruma ispod kuće tužiteljice i dijela podruma ispod kuće tužene, a u odnosu na koji zid je tužiteljica iskazala da nije postojao iz čega sud zaključuje da tužiteljica nije upoznata sa stvarnim stanjem u podrumu u vrijeme prije započinjanja radova na rekonstrukciji kuće.

24.7. Sud prihvaća iskaz tužene budući je isti u skladu s ispravama u spisu i iskazima svjedoka koje je sud prihvatio, kako glede postojanja podruma tako i glede prikaza podruma u glavnom projektu o čemu je tužena iskazivala istovjetno kao i svjedokinja ZG koja je izradila glavni projekt.

25. U svrhu procjene vrijednosti izvedenih radova čiju naknadu tužiteljica potražuje

– izgradnje potpornog zida, betonske deke, pregradnog zida i betonske deke na prvom katu – izveden je dokaz vještačenjem po vještaku građevinske struke. Stalna sudska vještakinja Jasminka Lilić se u svojem nalazu od 5. veljače 2017. godine pozvala na Tehnički opis Glavnog projekta za rekonstrukciju građevine (koji ne prileži spisu, ali ga je tužiteljica dostavila vještakinji za potrebe izrade nalaza i mišljenja), kojim da je predviđeno sljedeće: „Strukturalni zahvati na dijelu građevine sastoje se od izvedbe: nove armirano betonske konstrukcije terase, jednokrakog armirano betonskog stubišta, nove međukatne i krovne konstrukcije od polumontažne Fert – strop konstrukcije sa gredicama i šuplje opeke te tlačnom pločom armiranom mrežom Q- 131, zidanje nosivih zidova kata debljine 30 cm i zidanje pregradnih zidova. Prije zidanja etaže kata potrebno je na postojećim kamenim zidovima u punoj širini zida 60 cm izvesti horizontalni serklaž.“ Stoga je zaključak vještakinje da su jedini radovi koje je tužiteljica izvela u svrhu stabilizacije objekta izrada fert ploče iznad podruma i zid od betonskih bloketa u podrumu čija vrijednost iznosi 11.826,00 kn, bez PDV-a, dok su svi ostali radovi izvedeni jer su bili predviđeni glavnim projektom rekonstrukcije građevine, a ne zato što je bilo potrebno sanirati objekt uslijed radova tužene. Štoviše, vještakinja je u očitovanju od 3. veljače 2020. godine izrijekom navela da iz dokumentacije koja joj je dostavljena nije utvrđeno da je zbog radova koje je tužena izvela poremećena statika objekta tužiteljice.

25.1. Vještakinja je u svojem usmenom iskazu od 14. svibnja 2024. godine u cijelosti ustrajala kod pisanog nalaza i mišljenja te je pojasnila da tužena ni na koji način nije narušila stabilnost objekta tužiteljice jer je postojanje podruma ispod kuće tužiteljice evidentirano od ranije, a nema dokaza o potkopavanju podruma, već je upravo tužena ta koja je izvodila radove u podrumu izgradnjom fert ploče i zida.

25.2. S obzirom da je vještakinja u dopuni nalaza i mišljenja te u usmenom iskazu u cijelosti otklonila sve prigovore tužiteljice, sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice da se provede novo vještačenje po drugom vještaku građevinske struke. To stoga što tužiteljica ničim nije dovela u pitanje stručnost vještaka, a nezadovoljstvo stranke nalazom i mišljenjem ne predstavlja opravdani razlog za određivanje novog vještačenja. Osim toga, takvo postupanje suda ne bi bilo u skladu s načelom iz čl. 10. ZPP-a prema kojem sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova, posebice cijeneći činjenicu da predmetni postupak traje više od deset godina.

26. Dakle, iz izvedenih dokaza sud utvrđuje sljedeće činjenice:

- građevina na k. č. [katastarska čestica]/1G (ranije k. č. [katastarska čestica]/G) k. o. [katastarska općina] je ucrtana u katastarski operat od osnutka operata 1954., iz čega proizlazi da je kuća tužiteljice sagrađena prije 15. veljače 1968.,

- u vrijeme vođenja izvanparničnog postupka razvrgnuća suvlasništva posl. br. R1-32/01 postojao je podrum koji se protezao ispod oba dijela građevine, odnosno ispod cijele k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina] - dijela "A" i dijela "B" prikazanih u nalazu i mišljenju građevinskog vještaka,

- u postupku razvrgnuća suvlasništva cijeli je podrum pripao dijelu "B", koji dio je rješenjem R1-32/01 od 29. kolovoza 2002. godine pripao tuženoj,

- tužiteljica je 5. svibnja 2003. godine kupila od Damira Merđetka 1/2 dijela k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina],

- prodavatelj AG po okončanju postupka razvrgnuća i u vrijeme kupoprodaje nije bio ni posjednik ni vlasnik podruma,

- u podrum se oduvijek moglo pristupiti samo iz dijela kuće koji je pripao tuženoj,

- tužiteljica prilikom kupoprodaje nije ulazila u podrum, već o (ne)postojanju istog ima samo posredna saznanja,

- tužiteljica je u podrum prvi put ušla nakon što je tužena započela s rekonstrukcijom svoje građevine, nakon čega je napravila otvor u novoj betonskoj ploči za prolaz u podrum iz svoje kuće (koji dotada nije postojao ni u kojem dijelu kuće ni izvana iz kuće tužiteljice, već se podrumu moglo pristupiti isključivo iz kuće tužene),

- rješenjem Uprave za inspekcijske poslove Područne jedinice u Rijeci od 17. srpnja 2015. godine tuženoj je naloženo uklanjanje podruma ispod k. č. [katastarska čestica]/1G k. o. [katastarska općina] jer da je izveden bez građevinske dozvole,

- Visoki upravni sud je poništio rješenje o uklanjanju podruma ispod k. č. [katastarska čestica]/1G k. o. [katastarska općina] pozivom na rješenje iz postupka posl. br. R1-32/01 i uvjerenje katastra da je riječ o građevini sagrađenoj prije 15. veljače 1968. godine koja se ima smatrati sagrađenom na temelju pravomoćne građevinske dozvole,

- nalazom i mišljenjem vještakinje građevinske struke utvrđeno je da tužena u podrumu nije izvela nikakve radove kojima je narušena stabilnost objekta tužiteljice,

- izgradnja fert ploče u prizemlju i betonskog zida u podrumu imaju ulogu u stabilizaciji objekta, svi ostali izvedeni radovi su bili predviđeni glavnim projektom rekonstrukcije kuće tužiteljice,

- vrijednost izgradnje fert ploče i betonskog zida u podrumu iznosi 11.826,00 kn (1.569,58 EUR).

27. S druge strane, sud iz izvedenih dokaza ne nalazi da je tužiteljica dokazala da je tužena u podrumu izvela ikakve građevinske radove, osim izgradnje zida na mjestu ranijeg kamenog zida, a što je potvrdila i sama tužena. O navodnom prokopavanju podruma ispod kuće tužiteljice iskazivali su samo tužiteljica i njezin sin čiji iskaz sud nije prihvatio iz ranije obrazloženih razloga. Tužiteljica je dostavila fotografije podruma, ali iz istih sud ne može zaključiti da je tužena potkopala podrum, već samo da u vrijeme fotografiranja ispod kuće tužiteljice postoji neuređeni prostor sa stijenama i zemljanim podom, o postojanju kojeg prostora su iskazivali i svjedoci ŽG, DG i TG.

28. Tužiteljica tužbenim zahtjevom traži zaštitu od uznemiravanja prava vlasništva, odnosno traži da sud naloži tuženoj da prestane uznemiravati tužiteljicu u ostvarivanju vlasničkih prava na kući i okućnici sagrađenoj na k. č. [katastarska čestica]/1G k. o. [katastarska općina] na način da gradi i koristi podrum ispod k. č. [katastarska čestica]/1G k. o. [katastarska općina].

29. Prema odredbi čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/14, 152/15 i 94/17, dalje: ZV) ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Prema st. 2. tog članka da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo, mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegove vlasti u pogledu te stvari, a ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže. Dakle, da bi uspio u svome zahtjevu, tužitelj mora dokazati svoje vlasništvo ili kvalificirani posjed, dakle pretpostavljeno vlasništvo te dokazati neosnovano uznemiravanje, pačanje ili propuštanje neke nužne radnje koji su doveli do neosnovanog uznemiravanja.

30. Nije sporno da je tužiteljica upisana kao vlasnica k. č. [katastarska čestica]/1G k. o. [katastarska općina] u cijelosti. Međutim, cijeneći izvedene dokaze i činjenična utvrđenja, sud zaključuje da je podrum ispod k. č. [katastarska čestica]/1G k. o. [katastarska općina] postojao već u vrijeme razvrgnuća suvlasničke zajednice kada je rješenjem posl. br. R1-32/01 od 29. kolovoza 2002. godine u cijelosti pripao tuženoj. Iako rješenje o razvrgnuću ne sadrži potvrdu pravomoćnosti, iz činjenice da je AG podneskom od 20. veljače 2003. godine odustao od žalbe protiv rješenja od 29. kolovoza 2002. godine, koji odustanak je utvrđen rješenjem od 26. veljače 2003. godine, nesporno je da je rješenje posl. br. R1-32/01 od 29. kolovoza 2002. godine steklo svojstvo pravomoćnosti. Budući se pozivom na odredbu čl. 126. ZV-a pravo vlasništva na temelju sudske odluke stječe u trenutku pravomoćnosti, ovaj sud je stava da je upravo tužena vlasnica cijelog podruma.

30.1. Kako je dakle tužena pravo vlasništva spornog podruma stekla u postupku u kojem je sudjelovao i prednik tužiteljice AG, isti kupoprodajom od 5. svibnja 2003. godine, zaključenom nakon pravomoćnog okončanja postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice, nije mogao prodati tužiteljici podrum, odnosno prostor ispod njegovog dijela "A" tadašnje k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina] jer nitko ne može prenijeti na drugoga više prava nego što ih sam ima. Nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet predstavlja temeljno načelo koje štiti stvarnog vlasnika, u ovom slučaju tuženu. AG je tako tužiteljici mogao prodati samo onaj dio k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina] koji je stekao razvrgnućem – dio "A" označen zelenom bojom u nalazu građevinskog vještaka BG koji se sastoji od južnog ulaznog dijela terase, hodnika, WC te tri sobe s istočne desne strane s pripadajućim dijelom okućnice ispred i iza kuće, sve označeno zelenom bojom prema nalazu vještaka Vitomira Kekelja.

31. Nastavno na navedeno, sud ne nalazi da bi tužiteljica dokazala vlasništvo niti kvalificirani posjed – pretpostavljeno vlasništvo spornog dijela podruma. Iz svih izvedenih dokaza – isprava, iskaza svjedoka pa i iskaza same tužiteljice, proizlazi da se u podrum ulazilo isključivo iz dijela kuće tužene, dok je tužiteljica otvor prema podrumu napravila tek prilikom izgradnje betonske ploče 2011. godine radi čega se pred ovim sudom vodio postupak radi smetanja posjeda pod posl. br. P-503/11. U tom je postupku rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-4741/2012 od 20. lipnja 2013. godine (list 99-101 spisa) pravomoćno utvrđeno da je ovdje tužiteljica smetala ovdje tuženu u posljednjem mirnom posjedu na način da je u razdoblju od 26. travnja do 11. svibnja 2011. godine u stropu podruma nekretnine napravila otvor s oplatom te u podrum postavila grede i potpornje za izgradnju ploče. Drugostupanjski je sud prihvatio utvrđenje prvostupanjskog suda da je ovdje tužena u utuženom razdoblju bila u isključivom mirnom posjedu podruma, a što prihvaća i ovaj sud, posebno cijeneći iskaz tužiteljice da je u podrum prvi put ušla kad je tužena započela s rekonstrukcijom.

32. Uznemiravanje čije se utvrđenje traži tužbenim zahtjevom sastoji se od izgradnje i korištenja podruma ispod k. č. [katastarska čestica]/1G k. o. [katastarska općina]. Međutim, iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je tužena izvodila radove izgradnje podruma, već upravo suprotno - da je dio podruma ispod k. č. [katastarska čestica]/1G k. o. [katastarska općina] postojao i ranije te da je upravo tužena vlasnica i poštena posjednica podruma u cijelosti.

33. Nadalje, sud iz provedenih dokaza sud nije našao ni da bi tužena radovima u podrumu na bilo koji način uznemiravala pravo vlasništva tužiteljice u odnosu na kuću i okućnicu na k. č. [katastarska čestica]/1G k. o. [katastarska općina], kako se to traži tužbenim zahtjevom. Tužiteljica nije dokazala da je tužena izvodila ikakve radove kojima je zadirala u kuću i okućnicu tužiteljice na k. č. [katastarska čestica]/1G k. o. [katastarska općina], a građevinski vještak je u svom nalazu i mišljenju jasno naveo da se radovima koje je izvela tužena nije poremetila statika objekta tužiteljice, već je upravo tužiteljica ta koja je radovima zahvatila prostor podruma izgradnjom otvora u fert ploči i izgradnjom betonskog zida u podrumu.

34. Dakle, ocjenom svih izvedenih dokaza sud zaključuje da tužiteljica nije dokazala svoje vlasništvo ili kvalificirani posjed podruma, niti radnju tužene koja bi predstavljala neosnovano uznemiravanje prava vlasništva tužiteljice na kući i okućnici sagrađenoj na k. č. [katastarska čestica]/1G k. o. [katastarska općina].

35. Tužiteljica se u odnosu na zahtjev za naknadu štete poziva na odredbu čl. 185. Zakona o obveznim odnosima, što sud drži greškom u pisanju budući je pitanje popravljanja imovinske štete uređeno odredbom čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, dalje: ZOO) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka navodne štete. Odredba čl. 1085. st. 1. ZOO-a predviđa da se imovinska šteta u prvom redu popravlja uspostavom prijašnjeg stanja pri čemu je osoba odgovorna za štetu dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego je šteta nastala. Ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu (čl. 1085. st. 2. ZOO). Međutim, citiranu odredbu valja tumačiti u svjetlu odredaba ZOO-a koje propisuju pretpostavke odgovornosti za štetu. ZOO razlikuje subjektivnu odgovornost (po osnovi krivnje) i objektivnu odgovornost (bez obzira na krivnju). Prema čl. 1045. ZOO-a, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, osim za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu, a za koju štetu odgovorna osoba odgovara bez obzira na krivnju. Tako se za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete (čl. 1063. ZOO).

36. Iako ZOO ne određuje izričito što se smatra opasnom djelatnošću, prema shvaćanju pravne teorije i sudske prakse opasnu djelatnost čine sve one ljudske aktivnosti kojima se stvara povećana opasnost štete za okoliš, a pritom nije od značenja potječe li ta djelatnost od opasne stvari ili je djelatnost opasna sama po sebi, bez povezanosti s opasnom stvari. Djelatnost predstavlja povećanu opasnost kada u njezinom redovitom tijeku, već po samoj njezinoj tehničkoj prirodi i načinu obavljanja, mogu biti ugroženi životi, zdravlje ljudi i imovina, tako da to ugrožavanje iziskuje povećanu pozornost, kako osoba koje obavljaju tu djelatnost, tako i osoba koje s njom dolaze u doticaj.

36.1. Prema shvaćanju ovoga suda, kopanje (prokopavanje) podruma bi svakako predstavljalo opasnu djelatnost. S obzirom na navedeno, a budući da tužiteljica tvrdi da joj je šteta uzrokovana građevinskim radovima tužene, tužiteljica kao oštećenica mora dokazati izvođenje opasne djelatnosti, činjenicu nastanka štete i visinu štete, dok se u slučaju dokazivanja navedenih pretpostavki pretpostavlja uzročno-posljedična veza između opasne djelatnosti i štete.

37. U odnosu na prvu pretpostavku – izvođenje građevinskih radova kao opasne djelatnosti, ukazuje se na sve ranije navedeno, odnosno na ocjenu suda da tužiteljica nije dokazala da je tužena izvodila ikakve radove u podrumu, a posebno radove na prokopavanju podruma. Kako je to već pojašnjeno, sud je iz izvedenih dokaza utvrdio da je podrum ispod kuće tužiteljice postojao već u vrijeme razvrgnuća suvlasničke zajednice i da ga je tužena u vrijeme započinjanja s radovima na rekonstrukciji svoje kuće samo raščistila od nasipa, ali ne i prokopala.

38. Iako prema stavu suda tužiteljica nije dokazala ni prvu pretpostavku odgovornosti za štetu – štetnu radnju, odnosno opasnu djelatnost, sud je opreza radi razmotrio i ispunjenje drugih dviju pretpostavki – štetu i visinu štete.

38.1. Prema mišljenju ovoga suda, za odluku je li tužiteljici radovima u podrumu nastala kakva šteta, ključna je dopuna nalaza i mišljenja od 3. veljače 2020. godine u kojoj je vještak izrijekom naveo sljedeće:

"Iz dokumentacije dostavljene vještaku nije utvrđeno da se poremetila statika objekta tužiteljice zbog radova koje je izvela tužena, a projektnom dokumentacijom bila je predviđena betonska ploča iznad podruma (koji je samo prikazan u presjeku a, b, dok tlocrt podruma nije prikazan iako se nalazi ispod prizemlja). (…) Iz tehničkog opisa vidljivo je da su na objektu tužiteljice bili predviđeni novi ab konstruktivni elementi (…). Projektnom dokumentacijom bila je predviđena izgradnja betonske ab ploče deb. 10 cm iznad podruma. (…) Tužiteljica nije dostavila dokumentaciju kojom bi se utvrdilo da je zbog radnje tužene došlo do potkopavanja kuće tužiteljica te slijeganja objekta te da je tužiteljica morala izvesti radove na izgradnji potpornog zida, betonske deke, pregradnog zida, betonske deke na I katu.

U usmenom očitovanju od 14. svibnja 2024. godine vještak je iskazao:

"Drugim riječima, tužena nije mogla narušiti stabilitet objekta tužiteljice iz razloga što je taj podrum i ranije kao takav evidentiran i ja kao vještak nemam saznanja da je bilo bilo kakvog potkopavanja od strane tužene u prostoru konobe već je upravo tužiteljica izvodila radove postavljanja fert ploče odnosno armiranobetonske ploče sa ciglenim gredicama i ispunama i jedan zid prema prostoru tužene je bio ozidan betonskim bloketima i ožbukan."

39. Vještak je u nalazu i mišljenju procijenio vrijednost radova izgradnje fert ploče prema podrumu i betonskog zida u podrumu u iznosu od 1.569,58 EUR (11.826,00 kn), za koje radove je u nalazu navedeno da su "statički učvrstili postojeće stanje". Međutim, iz nalaza i mišljenja vještaka ne proizlazi da je riječ o radovima koji su poduzeti radi štete uzrokovane kopanjem podruma od strane tužene, a što je pretpostavka za primjenu odredbe čl. 1085. ZOO-a. Stoga se može zaključiti da navedeni radovi svakako predstavljaju poboljšice, ali ne i radove koje je bilo nužno poduzeti radi otklanjanja navodne štete – slijeganja kuće – uslijed radova koje da je izvodila tužena.

40. Osim što tužiteljica nije dokazala ni opasnu djelatnost ni štetu, sud drži osnovanim i prigovor zastare.

40.1. Iako je tužiteljica u svojem iskazu navela da su građevinski radovi za koje potražuje naknadu štete završeni tijekom 2012. godine, sud iz postupka smetanja posjeda koji se pred ovim sudom vodio pod posl. br. P-503/11 zaključuje da su radovi na izgradnji fert ploče i betonskog zida u podrumu izvedeni u razdoblju od travnja do lipnja 2011. godine. Naime, Županijski sud u Rijeci u rješenju posl. br. Gž-4741/2012 od 20. lipnja 2013. godine (list 99-101 spisa) potvrdio je utvrđene činjenice da je tužiteljica u razdoblju od 26. travnja do 11. svibnja 2011. godine probila otvor u stropu i postavila grede i potpornje u podrum, a što je učinjeno upravo u svrhu izgradnje fert ploče. U odnosu na betonski zid u podrumu, iz rješenju posl. br. Gž-4741/2012 proizlazi da je tužiteljica isti gradila dva puta zbog rušenja od strane tužene, ali najkasnije je bio sagrađen do 17. lipnja 2011. godine. Dakle, radovi na izgradnji fert ploče i betonskog zida u podrumu svakako su bili okončani do srpnja 2011., upravo kako to tužiteljica i navodi u tužbi.

40.2. Prema odredbi čl. 230. ZOO-a tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. S obzirom da je tužba podnesena 7. kolovoza 2015. godine, a da su radovi na izgradnji fert ploče i betonskog zida završeni do srpnja 2011. godine kada je tužiteljici nesporno bila poznata i osoba koja je počinila navodnu štetu, zaključak je suda da je zahtjev za naknadu štete postavljen izvan zastarnog roka od tri godine.

41. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u toč. I. izreke presude te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

42. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a prema kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj strani naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Prema čl. 155. ZPP-a, sud je prilikom odlučivanja o troškovima postupka odredio naknadu onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

42.1. Troškovi koji su priznati tuženoj sastoje se od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23, dalje: Tarifa). Tuženoj je priznat trošak sastava odgovora na tužbu i sastava četiriju obrazloženih podnesaka od 29. svibnja 2017. (na sudu zaprimljen 31. svibnja 2017.), 7. lipnja 2017. (zaprimljen 8. lipnja 2017.), 22. siječnja 2020. (zaprimljen 23. siječnja 2020.) i 19. kolovoza 2020. u visini 250 bodova po radnji (Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife), ukupno 1.250 bodova. Za sastav podnesaka od 28. prosinca 2016., 27. siječnja 2016. i 2. listopada 2024. tuženoj je priznata nagrada u visini 50 bodova po radnji, ukupno 150 bodova.

42.2. Tuženoj je priznat trošak pristupa na ročišta održana 19. siječnja 2016., 11. ožujka 2021., 26. svibnja 2021., 4. travnja 2023., 22. listopada 2025. i 26. siječnja 2026. godine u visini 250 bodova, ukupno 1.500 bodova.

42.3. Tuženoj je dakle priznat trošak zastupanja u visini 2.900 bodova, što prema vrijednosti boda iz Tbr. 54 Tarife iznosi 5.800,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV od 25% u iznosu od 1.450,00 EUR, ukupno 7.250,00 EUR.

42.4. Tuženoj nije priznat trošak sastava podneska od 22. lipnja 2016. godine jer takav podnesak ne prileži spisu, trošak pristupa na ročište za objavu jer punomoćnik tužene na isto nije pristupio, niti trošak sudskih pristojbi na odgovor na tužbu jer obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje tek po pravomoćnom završetku postupka razmjerno uspjehu u parnici. Končano, tuženoj nije priznat ni putni trošak jer nije dokazala visinu istoga.

U Krku, 5. ožujka 2026.

Sutkinja:

Katja Bajčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri (3) istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.