REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj P-5656/2021-38
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Sanji Grgurić Hojski, u parničnom predmetu tužiteljice MN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ani Galoši Comisso, odvjetnici u Zagrebu protiv tuženika IMPULS-LEASING d.o.o., OIB 65918029671, Zagreb, Velimira Škorpika 24/I, zastupan po punomoćniku Hrvoju Arku, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 20. siječnja 2026. u nazočnosti tužiteljice i njezine punomoćnice te punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje u tekstu: ZPP), 5. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništetnim odredbe ugovora o kreditu broj 00102 sklopljenom između tužiteljice i pravnog prednika tuženika 22. listopada 2007. u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak i u dijelu koji se odnosi na ugovaranje kamatne stope koja je promjenjiva te naknade za zaključenje ugovora, a koje odredbe su sadržane u slijedećim člancima ugovora o kreditu:
-članak A. ugovora, u dijelu koji glasi..."Iznos kredita 20.157,41 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Zagrebačke banke d.d.",
-članak D. ugovora, u dijelu koji glasi: ''Mjesečni obrok kredita: iznos neto mjesečnog obroka kredita 300,79 CHF, ukupni iznos svih mjesečnih obroka kredita: 26.390,33 CHF'',
-članak E. ugovora, u dijelu koji glasi: "troškovi zaključenja ugovora o kreditu-3,50%, 681,65 CHF ( uključujući PDV).",
-članak F. ugovora, u dijelu koji glasi: "Ukupni troškovi Ugovora o kreditu 26.390,33 CHF(ugovorne kamate, troškovi zaključenja ugovora o kreditu),
-članak H. ugovora, u dijelu koji glasi:" Prvo plaćanje (troškovi zaključenja Ugovora) 681,65 CHF ",
-članak 5.2. Ugovorni Uvjeti ( CHF) , u dijelu koji glasi:..." Kamatna stopa, odnosno visina mjesečnih obroka promjenjivi su sukladno tč. 9 ovih ugovornih uvjeta",
članak 8.1. Ugovornih uvjeta (CHF) u dijelu koji glasi: "Sve novčane obveze koje proizlaze iz ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama sukladno izdanom računu Davatelja kredita..",
- članak 8.5. koji glasi: " Korisnik kredita je obvezan prvo plaćanje, koje se sastoji od troškova zaključenja Ugovora (tč. H. Ugovora) podmiriti u roku od 8 dana od kada ga je Davatelj kredita pozvao na njihovo plaćanje."
-članak 9.1.Ugovorni Uvjeti ( CHF), u dijelu koji glasi: ''Očuvanje vrijednosti: visina mjesečnih obroka podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjena uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela koja neposredno ili posredno imaju slični učinak, Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit".
II. Nalaže se tuženiku IMPULS-LEASING d.o.o., OIB 65918029671, Zagreb, Velimira Škorpika 24/I isplatiti tužiteljici MN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] iznos od 4.450,02 € sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:
- 4,62 € od 26.11.2007. do isplate,
- 1,73 € od 27.12.2007. do isplate,
- 7,40 € od 31.01.2008. do isplate,
- 5,97 € od 27.02.2008. do isplate,
- 10,88 € od 31.03.2008. do isplate,
- 10,34 € od 29.04.2008. do isplate,
- 3,80 € od 02.06.2008. do isplate,
- 6,01 € od 30.06.2008. do isplate,
- 4,55 € od 31.07.2008. do isplate,
- 3,64 € od 28.08.2008. do isplate,
- 2,74 € od 30.09.2008. do isplate,
- 12,26 € od 28.10.2008. do isplate,
- 24,59 € od 18.11.2008. do isplate,
- 12,84 € od 31.12.2008. do isplate,
- 31,38 € od 30.01.2009. do isplate,
- 30,75 € od 27.02.2009. do isplate,
- 28,95 € od 27.03.2009. do isplate,
- 26,51 € od 27.04.2009. do isplate,
- 26.74 € od 01.06.2009. do isplate,
- 22.56 € od 18.06.2009. do isplate,
- 25.74 € od 23.07.2009. do isplate,
- 23.23 € od 27.08.2009. do isplate,
- 25.83 € od 28.09.2009. do isplate,
- 23.88 € od 29.10.2009. do isplate,
- 25.29 € od 30.11.2009. do isplate,
- 24.98 € od 22.12.2009. do isplate,
- 28.33 € od 01.02.2010. do isplate,
- 30.52 € od 26.02.2010. do isplate,
- 30.33 € od 30.03.2010. do isplate,
- 33.10 € od 30.04.2010. do isplate,
- 36.09 € od 31.05.2010. do isplate,
- 36.72 € od 30.06.2010. do isplate,
- 43.61 € od 30.07.2010. do isplate,
- 43.90 € od 01.09.2010. do isplate,
- 55.33 € od 27.09.2010. do isplate,
- 48.13 € od 25.10.2010. do isplate,
- 49.18 € od 25.11.2010. do isplate,
- 58.38 € od 20.12.2010. do isplate,
- 58.62 € od 20.01.2011. do isplate,
- 56.05 € od 21.02.2011. do isplate,
- 57.87 € od 21.03.2011. do isplate,
- 57.93 € od 26.04.2011. do isplate,
- 63.02 € od 24.05.2011. do isplate,
- 73.11 € od 28.06.2011. do isplate,
- 85.91 € od 25.07.2011. do isplate,
- 104.92 € od 29.08.2011. do isplate,
- 82,04 € od 20.09.2011. do isplate,
- 75,33 € od 19.10.2011. do isplate,
- 76,68 € od 21.11.2011. do isplate,
- 77,01 € od 21.12.2011. do isplate,
- 83,87 € od 19.01.2012. do isplate,
- 85,98 € od 22.02.2012. do isplate,
- 83,10 € od 19.03.2012. do isplate,
- 83,56 € od 20.04.2012. do isplate,
- 84,50 € od 22.05.2012. do isplate,
- 86,35 € od 26.06.2012. do isplate,
- 83,89 € od 23.07.2012. do isplate,
- 82,90 € od 20.08.2012. do isplate,
- 78,62 € od 24.09.2012. do isplate,
- 81,05 € od 22.10.2012. do isplate,
- 79,63 € od 21.11.2012. do isplate,
- 78,46 € od 24.12.2012. do isplate,
- 75,31 € od 18.01.2013. do isplate,
- 74,28 € od 26.02.2013. do isplate,
- 73,09 € od 25.03.2013. do isplate,
- 77,70 € od 22.04.2013. do isplate,
- 70,71 € od 27.05.2013. do isplate,
- 69,73 € od 24.06.2013. do isplate,
- 70,57 € od 23.07.2013. do isplate,
- 70,31 € od 02.09.2013. do isplate,
- 72,66 € od 20.09.2013. do isplate,
- 74,84 € od 22.10.2013. do isplate,
- 74,58 € od 21.11.2013. do isplate,
- 77,83 € od 20.12.2013. do isplate,
- 74,59 € od 20.01.2014. do isplate,
- 77,81 € od 24.02.2014. do isplate,
- 80,18 € od 24.03.2014. do isplate,
- 78,28 € od 28.04.2014. do isplate,
- 76,66 € od 20.05.2014. do isplate,
- 76,46 € od 20.06.2014. do isplate,
- 79,17 € od 28.07.2014. do isplate,
- 80,17 € od 27.08.2014. do isplate,
- 81,08 € od 18.09.2014. do isplate,
- 82,78 € od 23.10.2014. do isplate, s time da se zatezne kamate određuju do 31. prosinca 2007. po stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po Hrvatskoj narodnoj banci za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku IMPULS-LEASING d.o.o., OIB 65918029671, Zagreb, Velimira Škorpika 24/I isplatiti tužiteljici MN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] iznos od 395,88 € sa zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po Hrvatskoj narodnoj banci za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku IMPULS-LEASING d.o.o., OIB 65918029671, Zagreb, Velimira Škorpika 24/I naknaditi tužiteljici MN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] trošak ovog postupka u iznosu od 2.622,97 eura sa zateznom kamatom tekućom od 5. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan.
V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška ovog postupka kao neosnovan .
Obrazloženje
1. Tužiteljica MN (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi navodi da je s pravnim prednikom tuženika Impuls – Delta d.o.o. 22. listopada 2007. sklopila ugovor o kreditu broj 00102 radi kupnje osobnog automobila, da je ugovoren iznos kredita 20.157,41 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Zagrebačke banke d.d. te je ugovorena kamatna stopa od 8,42%, kao i trošak jednokratne obrade. Navodi da ju je tijekom otplate kredita jednostrano obavijestio o povećanju kamatne stope iako je ugovorom ugovorena kamatna stopa od 8,42% te nije ugovorena mogućnost povećanja iste. Ukazuje da je u uvjetima ugovora pod točkom 9.1. pod nazivom "očuvanje vrijednosti" naznačeno da visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi, ali da ne postoje konkretni parametri i uvjeti temeljem kojih se prilagodba može izvršiti. Ističe da je ta odredba nejasna i nerazumljiva. Navodi da je tuženik nije izvršio isplatu ugovorenog iznosa u CHF, već u kunama, da je izmijenio jednostranom odlukom ugovorenu fiksnu kamatnu stopu povećavši joj visinu anuiteta, da je tuženik uplate primao u kunama, a visinu anuiteta vezao je uz švicarski franak. Ističe da tužiteljica nije imala izbora osim sklopiti ugovor kojim je glavnica vezana uz CHF, a sve rate se otplaćuju u kunama protuvrijednosti CHF na dan uplate prema pordajnom tečaju za devize Zagrebačke banke d.d. Navodi da su ništetne odredbe u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima te u dijelu kojem je ugovorena mogućnost promjene kamatne stope, bez konkretnih parametara i uvjeta. Stoga predlaže donijeti presudu kojom će se utvrditi ništetnim odredbe ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak i u dijelu koji se odnosi na ugovaranje kamatne stope koja je promjenjiva te naknade za zaključenje ugovora, a koje odredbe su sadržane u pojedinim člancima ugovora te traži isplatu 29.748,52 kn sa zateznim kamatama. Traži naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom.
2. Tuženik IMPULS-LEASING d.o.o. (dalje u tekstu: tuženik) u odgovoru na tužbu osporava osnovanost i visinu zahtjeva. Ukazuje da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu upisano pripajanje tuženiku kao preuzimatelju trgovačkog društva Impuls – Delta d.o.o. čime je tuženik postao pravni sljednik navedenog pripojenog društva. Ističe da je predmetni ugovor o kreditu sastavni dio Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini od 22. listopada 2007. Osporava navode tužiteljice da bi se radilo o ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama te ističe da je prednik tuženika nudio i kredite s valutnom klauzulom u eurima tako da su sami korisnici kredita donosili odluke koje će od ponuđenih opcija odabrati. Ističe da su potrošači bili potpuno svjesni uzastopne višegodišnje aprecijacije, pada vrijednosti švicarskog franka u odnosu na kunu zbog čega su valutnu klauzulu u švicarskim francima ocijenili povoljnijom te da je na tržištu bila učestala praksa da se ugovori o kreditu, koji su prvotno zaključeni s valutnom klauzulom u euru, upravo na zahtjev korisnika kredita konvertiraju u ugovore s valutnom klauzulom u švicarskom franku. Ističe da prednik tuženika prilikom sklapanja predmetnog ugovora nije prikazivao ugovore s valutnom klauzulom u švicarskim francima kao povoljnije u odnosu na ugovore s valutnom klauzulom u eurima. Ugovoreni uvjeti jasno i razumljivo ukazuju na mogućnost značajne oscilacije u tečaju kune u odnosu na CHF kao valutu ugovora. Također, navodi se i mogućnost raskida ugovora zbog promijenjenih uvjeta ako se ukupni troškovi povise za više od 20%. Tužiteljici je dana informativna ponuda te plan amortizacije s prikazom visina svakog od ukupno 84 mjesečna obroka otplate kredita i to u ukupnom bruto iznosu obroka, neto iznosu obroka, iznosu glavnice, kamata, PDV-a na kamate te visinom ostatka duga nakon plaćanja odnosnog obroka. Navodi da niti predmetni ugovor o kreditu niti sporazum radi osiguranja novčane tražbine nisu sadržavali odredbe koje bi se smatrala nepoštenima u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 79/07 i 125/07) niti u smislu odredbi čl. 296. odnosno čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05). Ističe da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, a odredbe predmetnog ugovora jesu. Ističe kako ugovaranje valutne klauzule uopće pa tako i denominiranje potrošačkih ugovora u CHF ili njihovo zaključivanje s valutnom klauzulom u CHF nije bilo nepošteno u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača niti u suprotnosti s bilo kojim drugim propisom. Osporava navode tužiteljice da bi bila ništetna odredba predmetnog ugovora kojom su utvrđeni troškovi zaključenja ugovora odnosno naknada za obradu ugovora jer takva odredba nije bila u suprotnosti ni s vrijedećim propisima niti s pravilima morala ili načelom savjesnosti i poštenja. Visina iste tužiteljici je bila prikazana već u informativnoj ponudi. Navodi da tužiteljica neistinito navodi da je prednik tuženika putem jednostrane obavijesti povećavao kamatnu stopu jer je visina početno ugovorene nominalne kamatne stope kao i neto iznosa mjesečnog obroka kredita sastojećeg od pripadajućeg razmjernog dijela glavnice i pripadajućeg razmjernog dijela ugovornih kamata ostala nepromijenjena. Osporava da bi porez na dodanu vrijednost bio obračunavan u CHF. Ističe prigovor zastare. Predlaže odbiti tužbene zahtjeve kao neosnovane uz naknadu troška tuženiku.
3. U podnesku od 14. rujna 2021. tužiteljica osporava navode tuženika iz odgovora na tužbu. Ističe da je tužiteljica potrošač, da tuženik nije kreditna institucija te nije ovlašten za sebe ugovoriti odredbe kojima vezuje glavnicu uz švicarski franak. Navodi da tužiteljica nije imala apsolutno nikakvu mogućnost pregovaranja o odredbama ugovora o kreditu, na potpis je dobila unaprijed sastavljeni obrazac ugovora koji je mogla samo ili potpisati ili ne. Prema tome nije mogla utjecati na sadržaj ugovora koji je predložio tuženik po principu ''uzmi ili ostavi''. Ističe kako je neosnovan prigovor zastare jer zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi. Smatra da su odredbe ugovora kojim se korisnik kredita obvezao kredit vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama i redovnu kamatu te odredbe o ugovaranju valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak nepoštene, posljedica čega je ništetnost takvih odredbi pri čemu se poziva na odluku VSRH broj Revt-249/14 i odluku VTSRH broj Pž-6632/17.
4. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica je podneskom od 4. svibnja 2023. uz utvrđenje ništetnim odredbi ugovora kako je to specificirala u tužbi, a pobliže je navedeno u izreci ove presude, potraživala i isplatu iznosa od 4.450,02 eura sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate. Tuženik se ovom povećanju postojećeg zahtjeva za isplatu nije protivio, već se po istom upustio u raspravljanje.
5. U dokaznom postupku sud je pročitao: ugovor o kreditu broj 00102 (list 7-12 spisa i 48-54 spisa), izvadak iz matice vjenčanih (list 13 spisa), pregled uplata mjesečnih rata (list 14-18 spisa9, izvadak iz sudskog registra (list 19-29 spisa), rješenje (list 42 spisa), sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini (list 44-47 spisa), godišnje izvješće 2006. Hrvatske narodne banke (list 55-478 spisa), informativnu ponudu za kredit br. 945 (list 479 spisa), plan amortizacije (list 480-481 spisa), ponudu br. 372-2007 (list 482 spisa), sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini (list 490-493 spisa), ugovor o kreditu br. 00037 (list 494-500 spisa), sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini (list 501-504 spisa), ugovor o kreditu br. 00061 (list 505-511 spisa), sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini (list 512-515 spisa), ugovor o kreditu br. 00241 (list 516- 522 spisa), obavijest prednika tuženika od 6. veljače 2014. (list 546-547 spisa), obavijest prednika tuženika od 16. travnja 2014. (list 548-550 spisa), saslušan je svjedok GN (list 567-568 spisa) i tužiteljica (list 568 i 820 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po Ručević vještačenja d.o.o. te je pročitan nalaz i mišljenje (list 609-614 spisa). Račun od 16. listopada 2007., račun od 6. prosinca 2007. i izvadak s transakcijskog računa od 20. prosinca 2007. (list 811-818 spisa) nisu uzeti u obzir jer su dostavljeni nakon zaključenja prethodnog postupka suprotno odredbi čl. 299. st. 2. ZPP-a. Naime, kako je tužiteljica već u tužbi osporavala ugovorno u odnosu na troškove zaključenja ugovora, to je tuženik do zaključenja prethodnog postupka imao mogućnost navesti sve činjenice i dostaviti sve dokaze kojima pobija tvrdnje tužiteljice odnosno dokazuje ispravnost ugovaranja i naplate po spornoj odredbi.
6. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP – a te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnim odredbi ugovora o kreditu broj 00102 od 22. listopada 2007. u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak i u dijelu koji se odnosi na ugovaranje kamatne stope koja je promjenjiva te naknade za zaključenje ugovora (članci A., D., E., F., H., 5.2., 8.1. i 9.1. ugovora o kreditu) te zahtjev za isplatu iznosa od 4.450,02 eura s pripadajućim zateznim kamatama s osnove razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita te iznosa od 395,88 eura na ime jednokratnih troškova s pripadajućom zateznom kamatom.
8. Među strankama nije sporno da je prednik tuženika IMPULS-DELTA d.o.o. s tužiteljicom 22. listopada 2007. zaključio ugovor o kreditu broj 00102 kojim je prednik tuženika odobrio tužiteljici kredit u iznosu od 20.157,41 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Zagrebačke banke d.d. na dan odobrenja kredita za kupnju osobnog automobila. Iznos mjesečnog obroka kredita iznosio je 300,79 CHF, a ukupni broj je 84 obroka. Troškovi zaključenja ugovora o kreditu iznosili su 3,50 % odnosno 681,65 CHF (uključujući PDV). Kamatna stopa je u visini 8,42 %.
9. Nije sporno niti da su pravni prednik tuženika i tužiteljica zaključili sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini kojim je tužiteljica prenijela pravo vlasništva na pokretnini-vozilu na pravnog prednika tuženika. Navedeno proizlazi i iz dostavljenog ugovora o kreditu i pripadajućeg sporazuma.
10. Sporno je jesu li predmetne odredbe ugovora o kreditu nepoštene, odnosno ništetne odnosno osnov tužbenog zahtjeva te je li nastupila zastara tužiteljičine tražbine.
11. Svjedok GN navodi da je zaposlenik tuženika odnosno prednika tuženika od 05. mjeseca 2011. godine. Navodi da nije bio zaposlenik tuženika odnosno prednika tuženika kada se sklapao predmetni ugovor o kreditu 2007. godine, ali je upoznat sa šprancom tih ugovora. Navodi da zbog toga nema neposrednih saznanja o predmetnom ugovoru niti pregovaranju prilikom sklapanja istog. Poznato mu je da je te 2007. godine Impuls delta nudio i kredite u eurima.
12. Tužiteljica u iskazu navodi da je bila zaposlena u školi na određeno vrijeme, da joj je trebao osobni automobil u privatne svrhe i da je u banci najprije tražila kredit, ali da kredit nije mogla dobiti iz razloga jer nije imala ugovor na neodređeno vrijeme. Navodi da su je u autokući Kia u Lučkom upoznali da oni surađuju sa ovdje tuženikom, tada Impuls Delta d.o.o. i da joj oni mogu osigurati kredit. Kada se odlučila za kupnju automobila, tuženik joj je dao na potpis šprancu ugovora o kreditu kakav je i potpisala odnosno nije joj govorio da je moguće potpisati ugovor i u nekoj drugoj valuti kao npr. u eurima. Nitko je nije upozorio da bi rata kredita mogla tako značajno rasti. Okvirno je znala što znači valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, ali ponavlja da nije mogla očekivati ni znati, a da ju nitko nije ni upozorio da bi moglo doći do tako značajnog rasta rate kredita. Pročitala je odredbe ugovora, posebno odredbu 8.1. u kojoj je propisano da u slučaju da tečaj od datuma izdavanja računa do datuma dospijeća varira za više od 5% da davatelju kredita pristaje pravo obračunati tečajne razlike korisnih kredita, kao i odredbu čl. 9.1. gdje je propisano da je korisnik kredita ovlašten zahtijevati raskid ugovora zbog promijenjenih uvjeta ako se ukupni troškovi ugovore povise za više od 20%. Navela je da nije mogla mijenjati odredbu predmetnog ugovora s tuženikom. Tuženik je nije upozorio da HNB provodi politiku stabilnog tečaja samo u odnosu na euro, a ne i u odnosu na druge valute, pa tako ni CHF. Navela je da joj u odnosu na jednokratni trošak zaključenja ugovora te na što se taj trošak odnosi i od čega se sastoji, prilikom zaključenja ugovora ništa joj detaljno nije rečeno, već joj je rečeno da je to dio ugovora i da se bez njega ugovor ne može zaključiti. Što se tiče visine troška, naveden joj je samo postotak, no na što se odnosi nije. Taj trošak uplatila je kao jednokratnu uplatu. Na upit je li mogla pregovarati o tom trošku i njegovoj visini, navela je da joj nije tako prezentirano, već joj je rečeno da je to uvjet za dobivanje kredita i na to je pristala. Prije ovog kredita išla je pitati za kredit u neke banke, no tamo nije mogla dobiti kredit jer je imala ugovor o radu na određeno vrijeme. Vratila se u autokuću i tamo su joj ponudili suradnju sa IMPULS-DELTOM. Ne sjeća se više je li joj ponuda za kredit (list 479 spisa) uručena.
13. Na temelju iskaza tužiteljice, čiji iskaz je u cijelosti cijenjen istinitim, te uvida u sporni ugovor utvrđeno je:
- da je tužiteljica odlučila kupiti novi automobil, no zbog ugovora o radu na određeno vrijeme, u bankama nije bila kreditno sposobna, dok joj je pravni prednik ponudio zaključenja ugovora o kreditu putem auto kuće dajući joj na potpis ''šprancu ugovora'' o čijim odredbama nije mogla pregovarati niti na njih utjecati,
- da joj prednik tuženika nije nudio druge mogućnosti za financiranje vozila (u drugim valutama),
- da je tuženik nije upozorio da HNB provodi politiku stabilnog tečaja samo u odnosu na euro, a ne i u odnosu na druge valute, pa tako ni CHF,
- da joj je u odnosu na jednokratni trošak zaključenja ugovora ništa detaljno nije rečeno, naveden je samo postotak troška te da bez plaćanja istog nije mogla dobiti kredit.
14. Svjedok GN nije imao relevantnih saznanja o samom spornom ugovoru jer tada nije bio zaposlenik niti tuženika niti njegovog prednika. Sud mu vjeruje da je pravni prednik tuženika nudio i kredite u eurima, no tuženik tijekom postupka, unatoč dostavljenim ugovorima zaključenim s drugim osobama, nije dokazao da je tužiteljici nuđen ugovor u drugoj valuti jer takvu ponudu ili drugi adekvatni dokaz sudu nije dostavio.
15. U vrijeme sklapanja pravnog posla između tužiteljice i prednika tuženika na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača od 18. srpnja 2007. (''Narodne novine'', broj 79/07, dalje u tekstu: ZZP).
16. Prema odredbi čl. 3. st. 1. navedenog Zakona, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.
17. S obzirom da je u konkretnom slučaju tužiteljica kao fizička osoba sklopila ugovor s prednikom tuženika i to radi kupnje automobila koji joj je bio potreban u privatne svrhe, to ista ima svojstvo potrošača, što tuženik tijekom postupka nije niti sporio.
18. Prednik tuženika u vrijeme sklapanja ugovora s tužiteljicom nije imao svojstvo banke pa stoga predmetni ugovor nije ugovor o kreditu u smislu odredbe čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, dalje u tekstu: ZOO). Naime, isti po svoj pravnoj prirodi predstavlja ugovor o zajmu.
19. Prema odredbi čl. 499. ZOO ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.
20. Prema odredbi čl. 71. ZZP ugovorom o potrošačkom zajmu obvezuje se zajmodavac da potrošaču stavi na raspolaganje određeni iznos novca, a potrošač se obvezuje da mu plaća određenu kamatu i dobiveni iznos vrati u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Zajmodavac je svaka osoba ili skupina osoba koja u okviru svoje djelatnosti ili svoga zanimanja sklapa s potrošačima ugovore o zajmu. Za potrebe ovoga Zakona, zajmodavac se smatra trgovcem.
21. Prema odredbi čl. 96. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
22. Prema odredbi čl. 98. ZZP prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.
23. Prema odredbi čl. 99. ZZP nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.
24. Odredba čl. 96. ZZP temelji se na Direktivi Vijeća 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L95/29; dalje u tekstu: Direktiva 91/13).
25. Prema čl. 3. st. 2. Direktive 93/13 smatra se da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu. Dakle, iz polja primjene ove Direktive isključene su klauzule o kojima se pojedinačno pregovaralo. Ovo pravilo u svjetlu ostalih odredaba i cilja Direktive 93/13 tumači se restriktivno, na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba smatra jednostrano određenom.
26. U konkretnom slučaju ugovor o kreditu bio je unaprijed formuliran od strane pravnog prednika tuženika. U smislu odredbe čl. 96. ZZP smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo dok je na tuženiku teret dokazivanja da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo, pri čemu je isti dužan dokazati da su stranke o spornoj odredbi doista pregovarale, što tuženik tijekom ovog postupka nije niti tvrdio niti je dokazao.
27. Tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je sporni ugovor standardni ugovor kojeg je prednik tuženika zaključivao.
28. Također je utvrđeno da tužiteljici prilikom sklapanja ugovora nisu objašnjene relevantne odredbe ugovora te mehanizam promjene tečaja niti su joj bile ponuđene druge mogućnosti sklapanja ugovora.
29. Time što je tužiteljica znala da ugovara kredit uz valutnu klauzulu i što je institut valutne klauzule općeprihvaćen od svih subjekata i njegovo ugovaranje uobičajena praksa u sklapanju pravnih poslova, ne znači da je taj institut potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem bio razumljiv na način da bez prethodno predočenih točnih, jasnih, razumljivih kriterija može razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovaranja valutne klauzule u CHF.
30. Pravni prednik tuženik prije sklapanja ugovora nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tog ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.
31. Predmetni ugovor pripremio je pravni prednik tuženika. Radi se o tipskom ugovoru prilikom čijeg sklapanja tužiteljica nije mogla pojedinačno pregovarati i utjecati na sadržaj ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, kamatnoj stopi i troškovima zaključenja ugovora. Tužiteljici nisu jasno objašnjeni razlozi i rizici ugovorene valutne klauzule, niti kriteriji o kojima ovisi kretanje tečaja valute CHF u odnosu na domaću valutu, nije joj objašnjeno na što se odnose troškovi zaključenja ugovora kao niti joj je pojašnjeno pod kojim to konkretnim parametrima i uvjetima može doći do promjene kamatne stope, pa stoga sporne ugovorne odredbe nisu mogle biti jasne i razumljive prosječnom potrošaču, pa tako niti tužiteljici. Tužiteljica na sadržaj istih nije mogla utjecati i nije mogla predvidjeti ekonomske posljedice koje će nastati tijekom otplate kredita. To je dovelo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužiteljice kao potrošača, što proizlazi iz iskaza tužiteljice kada navodi da je okvirno znala što znači valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, ali nije mogla očekivati ni znati, niti ju je itko upozorio da bi moglo doći do tako značajnog rasta rate kredita. Trošak zaključenja ugovora mogla je samo platiti jer je bio uvjet za sklapanje ugovora, no o njemu niti je mogla pregovarati niti je na njega mogla utjecati.
32. U odnosu na navod tuženika da njegov pravni prednik nije imao položaj kreditne institucije, da je bio mali poduzetnik koji nije imao mogućnost uvida u projekcije tečajeva kakve su dostupne kreditnim institucijama te da nije imao mogućnost niti je postojala njegova obveza da korisnike kredita upozorava na moguće rizike koji bi se mogli pojaviti u vezi s kreditima vezanima uz CHF i da tada nisu postojala nikakve okolnosti koje bi na to ukazivale, ističe se da je predmet poslovanja pravnog prednika tuženika bilo i kreditiranje, uključujući potrošačke kredite te je radi savjesnog obavljanja takve djelatnosti kao trgovac trebao predviđati buduća kretanja na financijskom tržištu i o tome potpuno informirati potrošače prilikom sklapanja ugovora.
33. Osim toga, već iz samog sadržaja ugovora (ugovornih uvjeta) vidljivo je da je pravnom predniku tuženika već u vrijeme predugovorne faze bilo poznato da bi moglo doći do promjene tečaja CHF/HRK s obzirom na to da je u svoju korist ugovorio pravo obračunati tečajnu razliku korisniku kredita od datuma izdavanja računa do datuma dospijeća ako u vrijeme dospijeća tečaj varira za više od 5%, a osim toga stavio je i odredbu o očuvanju vrijednosti kredita na način da može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit.
34. U predmetnom ugovoru pod naslovom POVRAT KREDITA u točki 2. se navodi "Korisnik kredita je obvezan kredit uvećan za ugovorene kamate davatelju kredita vratiti sukladno odredbama ugovora. Kamatna stopa, odnosno visina mjesečnih obroka promjenjivi su sukladno tč. 9. ovih ugovornih uvjeta. Davatelj kredita je ovlašten iznos obroka kredita uvećati za možebitna propisana davanja, a na ugovorne kamate također naplatiti propisani porez na dodanu vrijednost ili drugo propisano davanje." Pod točkom 9.1. u poglavlju OČUVANJE VRIJEDNOSTI navodi se "Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulacije, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju slični učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna godišnja kamatna stopa na kredit." Osim toga u trećem stavku ovog poglavlja navodi se da je davatelj kredita ovlašten korisniku kredita u razdoblju od isplate kredita trgovcu do trenutka dospijeća prvog mjesečnog obroka kredita zaračunati interkalarne kamate, te da se interkalarne kamate obračunavaju po istoj stopi kao i ugovorne kamate, te dospijevaju istodobno s prvim mjesečnim obrokom kredita.
35. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci kreditora je lako uočljiva, ali nije dovoljno jasna i razumljiva jer tužiteljici nisu pojašnjeni uvjeti i parametri pod kojima će doći do promjene kamatne stope. Već sama odredba u kojoj je navedeno da visina mjesečnih obroka podliježe prilagodbi zbog "promjene uvjeta refinanciranja" je nerazumljiva jer nije jasno koje su to i uvjeti i kakve promjene na njih utječu.
36. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je i u ovom slučaju ovisna isključivo o odluci pravnog prednika tuženika bez da su tužiteljici precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koju promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Navedeno upućuje da se radi o znatnoj neravnotežu u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe pravni prednik tuženik je dobrim dijelom izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamatu), što je suprotno odredbi čl. 26. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.
37. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu ili kao u ovom slučaju ugovora o potrošačkom zajmu, te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredba ugovora koju koristi pravni prednik tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci kreditora jednostrano bez unaprijed formuliranih svih čvrstih kriterija za promjenu, protivna je načelu savjesnosti i poštenja.
38. Prema odredbi čl. 142. st. 1. ZOO opći uvjeti koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i pravilu obvezuju kao i ove, dok je odredbom st. 4. istog članka propisano da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi važe ove posljednje.
39. Predmetni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja je osnovna kamatna stopa za kašnjenje s plaćanjem i koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu., međutim pravni prednik tuženika je kao savjesni gospodarstvenik rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja trebao odrediti elemente za koje se veže promjena i način njihove primjene.
40. Umjesto toga vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji mu tako što nalaže, kreditor je tužiteljici kao potrošaču nametnuo ugovorne odredbe koje je stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.
41. Usklađivanje kamatne stope, koje je pravni prednik proveo 6. veljače 2014., sukladno odredbi čl. 11.a st. 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09., 112/12., 143/13., 147/13.) definiranjem LIBOR-a - fiksni dio kamatne stope 6,627%, a varijabilni dio 0,0230% i varijabilni dio 0,022% (16. travnja 2014.), nije samo po sebi dovelo do dopune ugovora (Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-1172/18-2 od 19. ožujka 2019.), a niti je time zamijenjena odredba toč. 9. ugovornih uvjeta u cijelosti za vrijeme trajanja spornog ugovora.
42. U odnosu na ugovornu odredbu o troškovima zaključenja ugovora o kreditu, navodi se da, iako nije bilo zabranjeno niti na drugi način ograničeno, ugovaranje odredbe o jednokratnoj naknadi prilikom korištenja kredita, isto je nepovoljno utjecalo na pravni položaj tužiteljice kao potrošača u odnosu na onaj položaj koji je bio predviđen u dispozitivnom nacionalnom pravu.
43. U skladu s člankom 74. stavkom 1. točkom 3. ZZP ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati poglavito odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavke pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti.
44. Nije sporno da ugovor ne sadrži konkretan opis troškova niti usluga koji se plaćanjem sporne naknade naplaćuju u vrijeme sklapanja ugovora, a prema shvaćanju ovog suda ti troškovi i usluge koje se pružaju u zamjenu za spornu naknadu nisu samorazumljivi niti je razumno zaključiti da se troškovi obrade kreditnog zahtjeva i odobrenja kredita namiruju naknadom koja ovisi o visini odobrenog zajma kad je jasno da je riječ o troškovima koji ne ovise o toj visini jer ti troškovi mogu jedino biti jednaki za sve zajmove neovisno o iznosu u kojem su odobreni.
45. Imajući na umu zakonsku obvezu tuženika iz članka 74. stavka 1. točke 3. ZZP i činjenicu da nije riječ o samorazumljivim troškovima, očito je da je pravni prednik tuženik na tužiteljicu prenio obvezu plaćanja troškova koja ne odgovara stvarno pruženim uslugama ili troškovima. Ta ugovorna obveza koja ima učinak to da je (pravni prednik) tuženik de facto oslobođen obveze iz članka 74. stavka 1. točke 3. ZZP da dokazuje da su prije odobravanja zajma stvarno nastali troškovi i stvarno pružene usluge u visini od 3,50% odnosno 681,65 CHF, utječe, prema shvaćanju ovog suda, na pravni položaj tužiteljice i stvara na njezinu štetu značajnu neravnotežu u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere jer tuženik nije dokazao da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima. Unatoč tvrdnji tuženik da iz informativne ponude za kredit jasno proizlazi da iznos kunske protuvrijednosti od 681,65 CHF obuhvaća troškove zaključenja ugovora i troškove osiguranja kredita (koji su k tome uračunati u kredit), potrebno je reći da niti iz te informativne ponude nije razvidno koje su to stvarno pružene usluge i u visini kojih stvarnih troškova.
46. Okolnost da pravni prednik tuženika tužiteljici nije prezentirao o kakvim se točno stvarnim troškovima koji ulaze u sporne troškove zaključenja ugovora radi, okolnost da se radi o tipskom ugovoru te okolnost da se niti o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, već je, kako je to tužiteljica iskazala, plaćanje istih bio uvjet za sklapanje ugovora, sveukupno je očito prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama strana na štetu tužiteljice kao potrošača pa je i takva ugovorna odredba ništetna u smislu odredbi čl. 102. st. 1. ZZP.
47. Slijedom navedenog, sud je ocijenio da su predmetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli u CHF, kamatnoj stopi i o troškovima zaključenja ugovora o kreditu ništetne temeljem odredbi čl. 102. ZZP te temeljem odredbi čl. 3., 4., 269. i 272. ZOO te sukladno odredbama Direktive EEZ br. 93/13 o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima. Sud je stoga prihvatio deklaratorne tužbene zahtjeve.
48. Neosnovano tuženik ističe prigovor zastare. Člankom 328. ZOO propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi pa ne može zastarjeti zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi ugovora. U odnosu na zahtjev za isplatu ističe se da se radi o restitucijskom zahtjevu. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje broj: Su- IV-47/2020 glede zastarnog roka u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, a isti počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle, imajući u vidu navedeni pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske, proizlazi da zastara restitucijskog zahtjeva još nije niti počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću ove presude kojom je odlučeno o ništetnosti.
49. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim vještačenjem po društva Ručević vještačenja d.o.o. Vještaku je dano u zadatak očitovati se o visini tužbenog zahtjeva, odnosno utvrditi koliko iznose razlike / preplate obveze u kunama (uključujući i tzv. negativne razlike kada je i ako je tečaj bio povoljniji za tužitelja) koje su nastale radi promjene povećanja tečaja tijekom otplate kredita u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate u utuženom razdoblju, s time da se razlike / preplate iskažu odvojeno po mjesecima, kao i zbirno, s naznakom datuma plaćanja.
50. U nalazu i mišljenju vještak je dao pregled izmijenjenih kamatnih stopa polazeći od početne stope prema ugovoru o kreditu u visini od 8,42% godišnje, 8,42% godišnje od dospijeća 1. anuiteta, do zaključno anuiteta s dospijećem 31. srpnja 2009. te 8,47% godišnje od anuiteta s dospijećem 31. kolovoza 2009., do zaključno anuiteta s dospijećem 31. prosinca 2009. (uvećanje je prouzročeno porastom stope PDV-a na kamatu s 22% na 23%). Vještak je iskazao da je stvarno isplaćeni iznos od 19.475,76 CHF prema prodajnom tečaju kreditora na dan isplate kredita iznosio je protuvrijednost od 85.494,28 kn te da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. studenog 2007.) do konačne otplate (31. listopada 2014.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan formiranja računa) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita koja se odnosi na neto otplatne rate iznosi ukupno 33.320,70 kn, odnosno 4.422,42 EUR (što predstavlja zbroj pojedinačno konvertiranih mjesečnih iznosa); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'n' Tabele 1 iz nalaza (u kunama), odnosno u stupcu 'n1' Tabele 1 iz nalaza (u valuti EUR), a koja se odnosi na bruto otplatne rate iznosi ukupno 33.528,47 kn, odnosno 4.450,02 EUR (što predstavlja zbroj pojedinačno konvertiranih mjesečnih iznosa); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'o' Tabele 1 iz nalaza (u kunama), odnosno u stupcu 'o1' Tabele 1 iz nalaza (u valuti EUR). Gornji iznosi predstavljaju pozitivne razlike, budući da tijekom otplate kredita nije bilo tzv. negativnih razlika kada je tečaj povoljniji za tužitelja.
51. Nalaz i mišljenje vještaka prihvaćen je u cijelosti jer je isti jasan, logičan i sukladan dostavljenoj dokumentaciji, cijeneći pritom da niti stranke na isti nisu imali primjedbi.
52. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.
53. Slijedom navedenog, sud je prihvatio deklaratorni i kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva, a plaćanje zateznih kamata na tražene iznose tražbina tuženiku je naloženo od dana kojeg su naplaćeni troškovi zaključenja ugovora, odnosno od 16. listopada 2007. (kako to proizlazi iz ispisa plaćanja s lista 14 spisa) pa do isplate te od dana uplaćene svake mjesečne valutne razlike, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, sve u smislu odredbe čl. 1115. ZOO jer je tijekom postupka utvrđeno da je postupanje tuženikovog pravnog prednika bilo nepošteno pa je isti nepošteni stjecatelj ovih iznosa.
54. Odluka o stopi zatezne kamate do 31. prosinca 2007. temelji se na čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. na čl. 29. st. 2. ZOO 05 po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na čl. 3. Zakona o izmjena i dopunama Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 78/15, dalje u tekstu: ZIDZOO) po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po Hrvatskoj narodnoj banci za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. na čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 156/2022). po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate na čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 155/2023.)po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
55. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP - a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (4.450,02 eura) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/2023, dalje u tekstu: OT).
56. Tužiteljici zastupanoj po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT - 100 bodova), zastupanje na ročištima 13.09.2022., 11.01.2023., 12.11.2024. i 20.01.2026. (Tbr 9. toč. 1. OT - 100 bodova svako), sastav podnesaka od 14.09.2021., 14.11.2022., 04.05.2023., 24.01.2024. (Tbr. 8. toč. 1. OT - 100 bodova svaki), vrijednost boda 2,00 eura (Tbr. 54. OT), trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu od 450,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 42,97 eura i presudu sukladno traženju tužiteljice u iznosu od 90,00 eura te trošak vještačenja u iznosu od 240,00 eura, ukupno 2.622,97 eura, sukladno čl. 155. ZPP - a.
57. Nije priznat trošak sastava podnesaka od 18.01.2023., 23.08.2023., 02.07.2024., 09.01.2025. i 05.01.2026. jer sastav istih nije bio potreban za vođenje ovog postupka sukladno čl. 155. st. 1. ZPP – a imajući pritom u vidu da tužiteljica istima samo ponovno iznosi već ranije iznesene tvrdnje, a čak i sama u navedenim podnescima navodi da ostaje ranijih navoda (npr. podnesak od 02.07.2024.).
58. S obzirom da je tužiteljica tražila zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako tumačenjem čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 6/2024, dalje u tekstu: OZ) proizlazi da sud može u ovršnoj ispravi odrediti plaćanje kamate na parnični trošak, sud je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude, tj. od 5. ožujka 2026. do isplate jer ova presuda predstavlja ovršnu ispravu u smislu čl. 23. Ovršnog zakona.
59. Zatezna kamata na parnični trošak dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO.
60. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 5. ožujka 2026.
Sutkinja:
Sanja Grgurić Hojski
UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA PROTIV PRESUDE:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.
Dna:
- tužitelju po pun. uz rj. za s.p. na presudu
- tuženiku po pun.
