Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-201/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Gordanu Loliću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženice ĐA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Vinku Ljubičiću, odvjetniku u Splitu, radi uspostave prijašnjeg stanja i zabrane uznemiravanja, odlučujući povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu od 21. studenog 2025., poslovni broj: P-2529/2018, u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu od 21. studenog 2025., poslovni broj: P-2529/2018. pod točkom I. izreke i pod točkom II. izreke u dijelu kojim je tužitelju naloženo naknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 5.902,22 EUR sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Nepobijani dio točke II. izreke kojim je kao neosnovan odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova u iznosu od 1.847,78 EUR sa zateznim kamatama ostaje neizmijenjen.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je zahtjev kojim je tužitelj od suda zatražio da se tuženici naloži uspostava prijašnjeg stanja na nekretninama označnim kao čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] upisanima u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da ukloni dio objekta koji je na dopuni vještva stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ivana Barbalića oznake V/20/2019 od 09. rujna 2019. označen kao lik C1,E,2,D,C sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. Ujedno je odbijen i zahtjev da se tuženici zabrani svako uznemiravanje vlasničkih prava tužitelja glede ove nekretnine, a koje uznemiravanje podrazumijeva svako neovlašteno korištenje i uporabu nekretnine te gradnju na nekretnini. Konačno, točkom I. izreke odbijen je i zahtjev tužitelja da se tuženici naloži nadoknaditi mu cjelokupni parnični trošak uvećan za zateznu kamatu od presuđenja do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju isplatiti tuženici parnični trošak od 5.902,22 EUR sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate te je odbijen zahtjev tuženice za naknadu daljnjeg troška od 1.847,78 EUR.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 89/14., dalje: ZPP). Predlaže ovome sudu preinačiti pobijanu presudu i usvojiti njegov tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova, odnosno podredno presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak. U skladu s čl. 365. st.1. ZPP-a ovaj je sud uzeo da tužitelj odluku prvostupanjskog suda pobija samo u točki I. i dijelu točke II. izreke presude u kojem mu je naloženo plaćanje troškova parničnog postupka, obzirom da u tom dijelu nije uspio u sporu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud temelji na nespornim i tijekom postupka utvrđenim činjenicama proizašlim iz saslušanja stranaka i svjedoka te priložene dokumentacije da je tužitelj dao suglasnost tuženici da izgradi građevinu i na nekretnini u njegovom vlasništvu oznake čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je za gradnju znao i nije joj se usprotivio sve do podnošenja ove tužbe, pa sud zaključuje da je tuženica prilikom gradnje objekta bila pošteni graditelj. Nadalje, temeljem vještačenja po vještaku geodetske struke Ivanu Barbaliću i vještacima građevinske struke CA i KA sud utvrđuje da prema skici vještaka Barbalića (stranica 93 spisa) predmetni zid od točke B do točke C u naravi predstavlja među između čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica], dok se od točke C do točke D, zid nalazi na čkbr. [katastarska čestica] u duljini od 0,8 m. Sud utvrđuje i da se predmetni zid od točke D do točke E nalazi na čkbr. [katastarska čestica] u duljini od 3 m te da je dio objekta izgrađen na čkbr. [katastarska čestica] označen točka C,D,1,C površine od 0,6 m2, a dio objekta izgrađen na čkbr. [katastarska čestica] označen točkama D,1,E,2,D površine od 1,3 m2. Pored toga, sud utvrđuje da je tržišna vrijednost predmetnog zemljišta na dan 12. travnja 2019. iznosila 185,87 EUR, da je građevinska vrijednost objekta koji je smještan na čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na dan 12. travnja 2019. iznosila 1.096,61 EUR te da procjena visine troškova rušenja spornog dijela zida i izrada novog zida po međi između nekretnine tužitelja i tužen ice iznosi 24.459,00 EUR.

6. Nakon što je sud utvrdio da je tužitelj dao suglasnost tuženici da izgradi građevinu na njegovoj nekretnini oznake čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je za gradnju znao i nije joj se usprotivio, sud je temeljem prikazanih dokaza zaključio i da je tuženica izgradila dio svog objekta u površini od 0,6 m2 tj. u duljini od 0,8 m i na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za koju gradnju joj tužitelj nije dao suglasnost, jer nije niti imao saznanja da tuženica gradi na dijelu ove njegove nekretnini sve do provođenja vještačenja i identificiranja objekta u ovom postupku. Sud nadalje zaključuje da niti tuženica nije znala da gradi na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u vlasništvu tužitelja pa je i ona, prema stavu suda prvog stupnja, u odnosu na tu nekretninu također bila pošteni graditelj.

7. Kod takvog stanja stvari u odnosu na oba dijela tužiteljevih nekretnina te utvrđenja o poštenju vlasnika zemljišta i graditelja sud pozivom na odredbu čl.155. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., dalje ZV) zauzima stav da tužitelj kao vlasnik zemljišta ima pravo izbora između zahtjeva za naknadu za zauzete dijelove zemljište i zahtjeva da se sagrađeno na tim zemljištima ukloni, odnosno sruši. Sud prvog stupnja međutim iznosi i svoje tumačenje o iznimci sukladno kojoj sud može odbiti zahtjev za rušenje sagrađenog objekta ako to zbog vrijednosti objekta u odnosu na vrijednost zauzetog zemljišta ne bi bilo opravdano ili ako uzimajući u obzir ponašanje vlasnika zemljišta i graditelja i druge okolnosti ocjeni da zahtjev za rušenje objekta predstavlja zloupo rabu prava. Stoga prvostupanjski sud smatra, imajući u vidu konkretne okolnosti, da treba odbiti zahtjev za rušenje sagrađenog objekta jer treba imati na umu da svako korištenje prava koje zakon daje ne isključuje mogućnost zloupotrebe toga prava, ovo posebno u slučaju kad je zauzeće neznatne površine zemljišta koja je u konkretnom slučaju niti 2 m2 i za vlasnika zemljišta objektivno predstavlja neznatnu vrijednost , a za koje je vlasnik zemljišta pored toga i dao suglasnost da tuženica može izgraditi svoj objekt. U tom smislu prvostupanjski sud odbija zahtjev tužitelja.

8. U žalbi tužitelj u bitnom ukazuje na činjenicu da je tuženica izgradila nelegalan, preizgrađen objekt koji sam po sebi obezvrjeđuje njegovu nekretninu, da je objekt izrađen na međi protivno pravilima i propisima o prostornom planiranju te je njegovom gradnjom prekoračena međa, čime su položaj, površina i oblik parcele tužitelja potpuno narušeni, a u budućnosti je upitna mogućnost gradnje na parceli tužitelja, time da ako gradnja na parceli tužitelja uopće i bude moguća on mora svoj objekt udaljiti od nelegalnog objekta tuženice za najmanje dodatno oduzetu površinu što, samo po sebi, dovodi do smanjenja iskoristivosti njegove parcele i veličine njegovog budućeg objekta pa on koji je nesporan vlasnik svoje parcele, svoje zakonito pravo vlasništva i sve svoje buduće projekte mora podređivati nezakonitom potezu tužen ice, zauvijek. Nadalje, tužitelj ističe da je znao za gradnju objekta, ali ne i činjenicu da se objekt gradi na njegovom zemljištu, da nikada nije dao nedvosmislenu suglasnost, niti na bilo koji način odobrio gradnju na svom zemljištu, niti bi takvu suglasnost ikada dao da je bio svjestan da se objekt gradi na njegovom zemljištu. Istaknuo je da je jedino potpisao izvješće o zgradama i drugim građevinama, a za što mu je rečeno da mora potpisati, kao vid suglasnosti da tuženica gradi svoj objekt, ali na svom zemljištu, a ne na njegovom. Konačno, tužitelj interpretacijom odredbe čl.155. ZV-a ukazuje da je u ovom postupku potpuno nebitna činjenica vrijednosti uklanjanja i vrijednosti preizgrađenog zemljišta, već je isključivo bitan stvarno-pravni, vlasnički odnos i činjenica da je postupanjem tuženice narušeno njegovo pravo vlasništva te da graditelj mora ukloniti izgrađeno i vratiti situaciju u prijašnje stanje.

9. Razmatranjem sadržaja pobijane presude te stanje prvostupanjskog spisa iz aspekta iznesenih žalbenih razloga i navoda tužitelja, odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja, u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZPP, ovaj je sud, suprotno žalbenom stajalištu tužitelja utvrdio da pobijana presuda ne sadrže nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena pravilnost i zakonitost, naprotiv smatra da ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja, slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP na koju sadržajno ukazuje tužitelj, a niti i jedna druga bitna povreda iz čl. 354. st. 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

10. Prema stanju spisa osobito iz Rješenja o izvedenom stanju Republike Hrvatske, Županije Splitsko - dalmatinska, Upravni odjel za prostorno uređenje od 03. srpnja 2013. (stranice 10-13 spisa) te Izvješća o zgradama i drugim građevinama koje je sastavio ured ovlaštenog inženjera geodezije AA, kao i iz iskaza u postupku saslušanih svjedoka ČA i ŠA i iskaza samih stranaka prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je tužitelj dao suglasnost tuženici da objekt izgradi na dijelu njegove nekretnine oznake čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da prilikom gradnje objekta nitko radnike nije smetao te da je tužitelj iskazao nezadovoljstvo gradnjom tek u trenutku kada je saznao da tuženica gradi caffe bar. Na ovoj nekretnini tuženica je stoga izgradila dio svog objekta površine 1,3 m2 uz suglasnost tužitelja. Nadalje, da je dio objekta izgrađen i na nekretnini tužitelja oznake čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stranke su, prema utvrđenju prvostupanjskog sudu, saznale tek tijekom ovog postupka, nakon identifikacijske zemljišno knjižne čestice po vještaku geodetske struke Ivanu Barbaliću. Temeljem iznijetih utvrđenja pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženica gradnju objekta izvodila u uvjerenju da gradi uz odobrenje tužitelja iako je naknadno tijekom ovog postupka utvrđeno da je za dio objekta površine 1,3 m2 koji su izgrađen na čkbr. [katastarska čestica] imala odobrenje, dok je za dio objekta površine 0,6 m2 tek nakon identifikacije doznala da je ovaj dio objekta izgradila i na drugoj nekretnini u vlasništvu tužitelja. Kraj ovakvih utvrđenja stav je i ovoga suda da je sud prvog stupnja pravilno zaključio da je tuženica bila pošteni graditelj. U tom smislu promašene su žalbeni navodi tužitelja usmjereni na preocjenu dokaza i tvrdnje kako tuženica nije bila pošteni graditelj na tuđem zemljištu.

11. S druge strane prema stanju spisa tužite lj je nedvojbeno potpisao potrebnu dokumentaciju za početak gradnje objekta tuženice upravo na nekretnini u svom vlasništvu čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zbog čega njegovo sadašnje pozivanje da nije znao da tuženica zahtijeva odobrenje za gradnju na njegovom zemljištu nije osnovano. Tužitelj je izričito potpisao da daje suglasnost za gradnju na točno određenoj nekretnini u svom vlasništvu i njegovo naknadno pozivanje da je bio prevaren i da je mislio da daje suglasnost za izgradnju objekta na nekretnini u vlasništvu tuženice potpuno je promašeno. Kako je tužitelj točno znao gdje će gradnja biti izvršena te je bio prisutan i kod izvođenja gradnje, kojoj se nije protivio sve do saznanja za činjenicu da tuženica gradi caffe bar, to njegovo naknadno protivljenje kako za građenje na nekretnini oznake čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1,3 m2 u odnosu na koju je u dva navrata dao pisanu suglasnost, tako i u odnosu na nekretninu oznake čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 0,6 m2 u odnosu na koju se nije protivio gradnji, iako ju je vidio, ukazuje da je bio on kao vlasnik zemljišta bio nepošten.

12. Razmotri li se nadalje odredba čl.153. ZV-a vidljivo je kako je njome određeno da ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, a nije bez odgode zabranio daljnju gradnju poštenom graditelju, zemljišna čestica sa zgradom koja je na njoj izgrađena pripada graditelju, a prijašnji vlasnik zemljišta ima samo pravo zahtijevati naknadu tržišne vrijednosti zemljišta. Imajući u vidu da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tuženica bila pošteni graditelj te da je tužitelj dao suglasnost za gradnju i nije joj se protivio tijekom izvedbe sve do saznanja da tuženica namjerava otvoriti caffe bar, to je odnos među strankama valjalo razmotriti u smislu odredbe čl. 153. ZV-a a ne odredbe čl.155. ZV-a kako je to učinio sud prvog stupnja.

13. U okviru iznijetih utvrđenja ovdje valja ukazati da iako tužitelj u svojoj žalbi osnovano ukazuje da je nebitna činjenica troška uklanjanja objekta i vrijednosti zemljišta na kojem je izgrađen objekt tuženice, kako je to pogrešno utvrđivao prvostupanjski sud i primjenjivao odredbu članka 155. ZV-a, međutim neovisno o tome u okviru prikazanih utvrđenja pogrešna primjena materijalnog prava nije od utjecaja budući, a kao što je već rečeno i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je odlučiti jednako. Naime tužitelj kao vlasnik zemljišta znao je za građenje, a nije bez odgode zabranio daljnju gradnju tuženici kao poštenom graditelju, pa zemljišna čestica sa zgradom koja je na njoj izgrađena pripada tuženici, zbog čega je tužbeni zahtjev pravilno odbijen.

14. Obzirom pak na daljnje žalbene navode tužitelja koji su usmjereni na prikaz umanjenja vrijednosti njegovih nekretnina valja ukazati da temeljem odredbe čl.153. ZV-a zemljišna čestica sa zgradom koja je na njoj sagrađena pripada graditelju, dok prijašnji vlasnik zemljišta (u konkretnom slučaju tužitelj) ima samo pravo zahtijevati naknadu tržišne vrijednosti zemljišta.

15. Tužitelj neosnovano pobija i odluku o troškovima budući je prvostupanjski sud obzirom na uspjeh tuženice u sporu, pravilno odlučio i svoju odluku valjano obrazložio u točkama 20. i 20.1. obrazloženja, koje stajalište prihvaća i ovaj sud. Utvrđeno je ujedno da je prvostupanjski pogrešno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 62/93., 87/93.,16/94., 11/96., 91/04., 148/09.,142/12. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 126/22.) dok je primjenom odredbe Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. i 107/25.) valjalo primijeniti novu Tarifu, međutim i pravilnim primjenom materijalnog prava valjalo je odlučiti jednako jer je sud u konačnici ispravno utvrdio visinu troškova tuženice pozivajući se na pogrešnu Tarifu.

16. Kako iz naprijed navedenih razloga nije ostvaren ni jedan od žalbenih razloga radi kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu to je valjalo žalbu tuž itelja odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 368. st. 2. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanoj točki I. izreke i u dosuđujućem dijelu točke II. izreke.

17. Nepobijani dio točke II. izreke kojim je kao neosnovan odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova u iznosu od 1.847,78 EUR sa zateznim kamatama ostaje neizmijenjen.

18. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a budući tužitelj nije uspio sa svojom žalbom.

U Varaždinu 5. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun