Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž R-320/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, u pravnoj stvari tužitelja DH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mariu Skejiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centara Split, Split, Spinčićeva 1, OIB: 51401063283, zastupanog po punomoćnici Katarini Zrilić, odvjetnici u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o trošku sadržane u dijelu pod točkom II. izreke presude na temelju odricanja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-158/2023-15 od 1. srpnja 2025., dana 5. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje o trošku sadržano u dijelu pod točkom II. izreke presude na temelju odricanja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-158/2023-15 od 1. srpnja 2025.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom na temelju odricanja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio nalaganje tuženiku da mu isplati ukupan iznos od 840,00 eura bruto s pripadajućom zateznom kamatom i prouzročeni parnični trošak (toč. 1. izreke); te je naloženo tužitelju da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 187,50 eura u roku od 15 dana(toč. 2. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude na temelju odricanja, i to baš u dijelu u kojem je tuženiku dosuđen parnični trošak (točka II. izreke), tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1., točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP). Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku o parničnom trošku na način da drugostupanjski sud odbije kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška i obistini tužitelj trošak žalbenog postupka.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku odluku o parničnom trošku iz točke II. izreke prvostupanjske presude na temelju odricanja kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a.

6. Prvostupanjski je sud dosudio tuženiku parnični trošak na temelju odredbi članka 158. stavak 1. i 155. ZPP-a te odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23., dalje: Tarifa). Prvostupanjski sud je priznao i dosudio tuženiku parnični trošak zastupanja po punomoćniku koji je odvjetnik i to baš za sastav podnesaka od 12. lipnja 2025. - 75 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54.) i uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46.) daje iznos od 187,50 eura.

7. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi kako je tuženik angažirao punomoćnika – odvjetnika tek nakon što se tužitelji odrekao tužbenog zahtjeva pa da je takvo postupanje tuženika bilo isključivo usmjereno na stvaranje parničnih troškova tužitelju, a što da predstavlja nemoralno postupanje i zlouporabu prava koju sud da ne bi trebao uvažiti prema odredbi članka 3. stavka 3. ZPP-a. Pored toga tužitelj ističe kako je u suglasju sa odredbom članka 331. a stavak 1. ZPP-a sud nakon što se tužitelj odrekne tužbenog zahtjeva (do zaključenja glavne rasprave) dužan bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu na temelju odricanja kojom se odbija tužbeni zahtjev. Stoga da nije bilo mjesta priznavanju troškova zastupanja tuženika po odvjetniku za sastav podneska od 12. lipnja 2025. te da taj podnesak ne predstavlja obrazloženi podnesak nužan za vođenje parnice zbog ranijeg izvršenog odricanja od strane tužitelja pa da bi tuženik, u krajnjem slučaju imao pravo na naknadu troškova u iznosu od 25% nagrade prema odredbi iz Tbr. 8. toč. 4. Tarife.

8. Prema stanju spisa, prvostupanjski sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka otpremio strankama 2. lipnja 2025. Nakon toga, dana 12. lipnja 2025. tužitelj je sudu predao podnesak elektronskim putem kojim se odriče tužbe i tužbenog zahtjeva te je tuženik, istog dana, po punomoćniku predao podnesak kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka. Neosnovano tužitelj ističe da bi tuženik tek po odricanju tužitelja od tužbenog zahtjeva angažirao odvjetnika jer iz punomoći koju je tuženik priložio uz navedeni podnesak, proizlazi da je tuženik izdao odvjetniku punomoć već 4. lipnja 2025., a nakon što mu je dostavljen nalaz i mišljenje vještaka.

9. Nadalje, u konkretnom slučaju, iz stanja spisa proizlazi, da podnesak tužitelja kojim se odriče tužbenog zahtjeva, uopće nije dostavljen tuženiku. Dakle, tuženik je imao opravdani interes i potrebu za podnošenje podneska od 12. lipnja 2025. kojim se očituje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Stoga se smatra, da je taj podnesak bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a i tuženik ima pravo na naknadu troškova za njegov sastav u dosuđenom iznosu.

10. Stoga proizlazi, da tuženik ni na koji način nije zlouporabio pravo u ovom postupku tj. nije postupao protivno odredbi članka 3. stavak 3. ZPP-a kako to tužitelj ističe u žalbi. Dakle, podnesak tuženika sastavljen po punomoćniku – odvjetniku od 12. lipnja 2025. bio je opravdan i potreban za vođenje ove parnice.

11. Odluke nekih županijskih sudova u drugim predmetima, na koje se tužitelj poziva u žalbi, pravno su irelevantni za odlučivanje o parničnom trošku u ovom postupku.

12. Slijedom iznesenog, trebalo je žabu tužitelja odbiti kao neosnovanu te potvrditi odluku o parničnom trošku iz točke II. izreke prvostupanjske presude na temelju odricanja, a ovo na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a te je odlučeno kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

13. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen u skladu s odredbom čl. 154. st 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a te je odlučeno kao u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Splitu, 5. ožujka 2026.

sutkinja:

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić