Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-688/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Britvec, predsjednika vijeća, Vesne Stokrp, člana vijeća i suca izvjestitelja te Ivane Mašić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Marko Višić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženog Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Denis Lauc, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1078/2021-64 od 4. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 5. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1078/2021-64 od 4. lipnja 2025.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1078/2021-64 od 4. lipnja 2025.,pod točkom I. izreke tužitelj je odbijen sa tužbenim zahtjevom kojim traži naknadu neimovinske štete u visini od 48.244,74 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos po odgovarajućoj kamatnoj stopi počam od 12. travnja 2023. pa do isplate, kao i sa zahtjevom za naknadu imovinske štete sa osnova potrebne mu tuđe pomoći i njege u visini od 2.897,67 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos po odgovarajućoj kamatnoj stopi počam od 4. lipnja 2025. pa do isplate. Ujedno je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka. Pod točkom II. izreke tužitelj je obvezan isplatiti tuženiku prouzročeni parnični trošak postupka u visini od 7.027,03 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos počam od 4. lipnja 2025. pa do isplate.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tužitelj. Žalbu ulaže zbog svih žalbenih razloga normiranih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP). U žalbi ističe u bitnome kako iz provedenih dokaza (provedenog prometnog vještačenja) proizlazi da je uslijed deformacije podnice vozila došlo do skraćivanja razmaka između prednjeg i stražnjeg lijevog sjedala, pa kod tendencije nabačaja tijela tužitelja u lijevu stranu proizlazi jasan zaključak da činjenica vezivanja ili nevezivanja tužitelja nije od utjecaja na nastanak i jačinu ozljede, slijedom čega nije bilo mjesta utvrđivanju doprinosa tužitelja nastaloj šteti, a svakako ne u visini utvrđenoj po prvostupanjskom sudu od 30%. Osporava pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na utvrđene visine pravične naknade neimovinske štete po prvostupanjskom sudu. Smatra da nalaze vještaka nisu pravilni i potpuni, jer je pogrešno utvrđen stupanj trajnog smanjenja životnih aktivnosti tužitelja, da je jednako tako pogrešno je cijenjeno vrijeme trajanja fizičkih boli, straha, a naposljetku pogrešno ocijenjena potreba za tuđom pomoći i njegom. Navodi kako sud nije obrazložio zbog čega nalaze liječničkih vještaka smatra vjerodostojnim, pa je pobijana odluka u neobrazloženim dijelovima proturječna, tim više što prvostupanjski sud nije obrazložio kolika bi pravična novčana naknada pripala tužitelju sa osnova smanjenja životne aktivnosti, sa osnova pretrpljenih bolova i dr. Osporava i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, obzirom prvostupanjski sud po njegovom prijedlogu nije proveo novo liječničko vještačenje, kao i pravilnost odluke o troškovima postupka, predlaže presudu preinačiti i u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev, podredno predlaže odluku ukinuti u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpio u štetnom događaju od 20. listopada 2018. kada je teško ozlijeđen kao putnik na stražnjem sjedalu vozila registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu osiguranika tuženika.

6. U predmetu nije sporan štetni događaj ni pasivna legitimacija tuženika kao osiguravatelja štetnika. Nadalje, neprijeporno je da se tužitelj prethodno utuženju obratio tuženom sa odštetnim zahtjevom te mu je po tuženiku prethodno utuženju u ovom predmetu isplaćen novčani iznos od 6.636,14 EUR sa osnova naknade imovinske štete, a potom nakon podnošenja tužbe za trajanja ovog postupka iznos od 21.235,65 EUR sa osnova neimovinske štete i iznos od 132,72 EUR sa naslova imovinske štete – tuđe pomoći i njege, odnosno da je tužitelju sveukupno po tuženiku isplaćen iznos od 28.004,51 EUR. Osim toga, neprijeporno je da su u štetnom događaju sudjelovala tri osobna vozila, vozilo osiguranika tuženika zatim vozilo marke Mercedes B klase registarske oznake [registarska oznaka] te vozilo marke Fiat Punto registarske oznake [registarska oznaka].

7. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi prijeporno je postoji li doprinos tužitelja šteti koju je pretrpio, a prijeporno je je li isplatom iznosa 28.045,51 EUR tuženik u cijelosti namiren sa svojom tražbinom sa osnova naknade neimovinske i imovinske štete.

8. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tužitelja, a u okviru žalbenih navoda tužitelja, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2., točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

9. Suprotno žalbenim navodima tužitelja pobijana odluka je jasna i razumljiva, sadrži valjano i neprotuslovno obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, može se ispitati pa nije ostvarena povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju povredu upire tužitelj.

10. Prvostupanjski sud je ocjenom dokaza predloženih po parničnim strankama (svakog zasebno i svih u ukupnosti) pravilno i potpuno utvrdio bitne činjenice za donošenje zakonite i pravilne odluke u predmetu.

11. Tako je u postupku pored ranije navedenih nespornih činjenica još utvrđeno te iz stanja spisa proizlazi:

- da je u trenutku sudara vozilo marke Mercedes oznake [registarska oznaka] naletjelo na prednji lijevi i bočni dio vozila u kojem je tužitelj bio putnik na stražnjem sjedalu registarskih oznaka [registarska oznaka] te su tijela putnika u navedenom vozilu imala tendenciju nabačena prema naprijed i lijevo,

- da je nakon sudara vozila u kojem je tužitelj bio putnik te vozila marke Mercedes B oznake [registarska oznaka] na lijevi bok vozila oznake ST 7334-6 naletjelo prednjim dijelom vozilo marke Fiat Putno registarske oznake [registarska oznaka] koje je vozilo marke Mercedes odbacilo prednjim dijelom na stražnji lijevi vrh vozila registarske oznake [registarska oznaka] što je imalo za posljedicu ubrzanje stražnjeg dijela vozila oznake [registarska oznaka] i posljedično nabačaj tijela putnika u tom vozilu u lijevo,

- da je uslijed deformacije podnice vozila oznake [registarska oznaka] s lijeve strane došlo do skraćivanja razmaka između prednjeg i stražnjeg lijevog sjedila,

- da sigurnosni pojasevi na stražnjim sjedalima vozila osiguranika tuženika oznake [registarska oznaka] nisu bili u funkciji u trenutku nesreće,

- da ozljede koje je tužitelj zadobio i površinske ozljede lica, višestruke prijelome kosti lica, prijelom gornje grane lijeve stidne kosti sa oštećenjem lijeve grane donje epigastrične arterije s krvarenjem u trbušnu šupljinu tužitelj ne bi zadobio da je bio vezan sigurnosnim pojasom, dok ostale ozljede tužitelja i to višestruka nagnječenja mozgovine – difuzna ozljeda mozga, prijelom desne ključne kosti, višestruka nagnječenja oba pluća te prisutnost zraka u oba prsišta, koje bi tužitelj obzirom na dinamiku nesreće zadobio i u slučaju da je koristio sigurnosni pojas,

- da je tužitelj uslijed ozljeđivanja i posljedično trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 10 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 20 dana, te bolove manjeg intenziteta naredna 4 mjeseca,

- da tužitelj u predmetnom događaju nije trpio primarni strah obzirom je izgubio svijest, da je sekundarni strah jakog intenziteta trpio 10 dana (kumulativno tri operativna zahvata, srednjeg intenziteta 20 dana, te blažeg do 3 mjeseca po stradavanju),

- da su kod tužitelja kao posljedica ozljeđivanja zaostali ožiljci u području lica i to blaga asimetrija lica u desnoj jagodičnoj regiji, asimetrija nosa, ožiljak na prednjoj strani vrata od traheotomije i dva mala ožiljka na lijevoj strani prsnog koša zbog čega tužitelj trpi duševne boli radi naruženja srednjega stupnja,

- da je kod tužitelja zbog povrede mozga došlo do propadanja mnestičkih kognitivnih kapaciteta i razvoja psihoorganskog sindroma zbog čega u svakodnevnom životu i radu mora ulagati pojačane napore u omjeru od 50%,

- da je zbog ozljeda u maksilofacialnoj regiji kod tužitelja došlo do smanjenja životnih aktivnosti u nivou od 5%, kao posljedice posttraumatskog deformiteta lica lakoga stupnja,

- da su trajna posljedica prijeloma desne ključne kosti koja je zarasla uz manji pomak ulomaka povremeni bolovi u području ključne kosti, zatim lagana bol na palpaciju ključne kosti, te bol kod terminarnih kretnja u ramenu što uzrokuje smanjenje životne aktivnosti na nivou od 3%,

-da su prijelom gornje grane lijeve preponske kosti i hematom na mjestu prijeloma uzrok povremenih bolova u lijevoj preponi i laganih bolova kod maksimalne fleksije noge u kuku što uzrokuje smanjenje životne aktivnosti na nivou od 3%,

- da sveukupno smanjenje životne aktivnosti kod tužitelja iznosi 47%

- da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna po otpustu iz bolnice u opsegu 6 sati dnevno u vremenu od 4 tjedna, zatim u opsegu od 4 sata dnevno 4 tjedna, potom u opsegu 2 sata dnevno idućih 8 tjedana ali samo za pomoć kod održavanja osobne higijene u prvoj fazi liječenja, za pomoć u pripremanju odgovarajuće kašaste hrane, za pomoć kod odlaska na kontrolne preglede i dr.,

- da je liječenje tužitelja sa kirurško-traumatološkog stajališta završeno 15. lipnja 2020., sa kirurško-maksiolofacijalnog stajališta 27. kolovoza 2019., a sa psihijatrijske strane da je liječenje tužitelja stabilizirano sa danom 11. travnja 2023.

12. Sva ova činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja koji preocjenjuje dokaze izvedene po prvostupanjskom sudu, te ih tumači u svoju korist van konteksta dokaznog postupka.

13. Neosnovano tužitelj u žalbi upire kako je nalazom i mišljenjem prometnog vještaka uklonjena osnovanost prigovora podijeljene odgovornosti. Naime, iz stanja spisa suprotno žalbenim navodima tuženika proizlazi da je sudski vještak – specijalist sudske medicine pri davanju nalaza i mišljenja cijenila i činjenice brzine kretanja vozila u momentu sudara, tendenciju kretanja tijela tužitelja u naprijed i lijevo te činjenicu da je došlo do deformacije podnice, te je utvrdila koje ozljede tužitelj ne bi zadobio da je koristio sigurnosni pojas, sve ovo obzirom na dinamiku prometne nesreće. Nalaz vještaka dr. Marije Baković dopunjen je po prigovorima tužitelja (podnesak tužitelja od 6. srpnja 2022. – list 214 spisa) u kojim prigovorima tužitelj nije isticao skraćenje podnice uslijed deformiteta dijela vozila kao razlog neprihvaćanja nalaza, a nakon dopune nalaza na ročištu od 16. ožujka 2023. tužitelj više prigovora na nalaz nije imao. Stoga ne može niti sada u žalbi s uspjehom osporavati pravilnost činjenica utvrđenih na temelju nalaza prometnog i sudsko-medicinskog vještaka.

14. Jednako tako, tužitelj s uspjehom ne može osporavati niti pravilnost utvrđenih činjenica temeljem nalaza vještaka kirurga traumatologa, maksilo facijalnog kirurga i psihijatra. Tužitelj je podneskom od 1. ožujka 2024. prigovorio nalazima ovih vještaka, nalazi i mišljenja su nadopunjeni na ročištu održanom 14. travnja 2025. (list 286 prvostupanjskog spisa) nakon čega tužitelj nije imao daljnjih prigovora, a nije ni suprotno žalbenim navodima predložio provođenje novog vještačenja . Upravo suprotno, iz stanja spisa (ročišta od 14. travnja 2025.) proizlazi da je tuženik predložio provođenje novog vještačenja po medicinskom fakultetu.

15. Osim toga, neosnovano tužitelj ističe kako činjenično stanje nije pravilno utvrđeno obzirom vještaci nisu u nalazima koristili dokumentaciju koja je po njemu naknadno dostavljena (podnesak od 8. prosinca 2023.). Iz stanja spisa proizlazi da je vještak psihijatrijske struke pri izradi nalaza uzeo u obzir i nalaz psihijatra od 23. listopada 2021., 15. lipnja 2022., 11. travnja 2023., a u situaciji kada je liječenje tužitelja sa kirurško-traumatološkog stajališta završeno već sa 15. lipnja 2022. nije bilo potrebe niti cijeniti nalaz radiologa od 9. prosinca 2024. koji je i dostavljen nakon zaključenja prethodnog postupka (ponovno se upućuje na situaciju da je liječenje sa kiruško - traumatološkog aspekta završeno 2020.).

16. Prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje usvajanjem prigovora podijeljene odgovornosti pravilno primijenio materijalno pravo. Prema odredbi iz članka 1092. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženje naknade (stavak 1.). U situaciji kada je neprijeporno utvrđeno da tužitelj nije bio vezan sigurnosnim pojasom, obzirom na učešće zbog toga zadobivenih ozljeda u ukupnim ozljedama koje je pretrpio i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda postoji njegov doprinos za štetu koju je pretrpio upravo u omjeru od 30% kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

17. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio i odredbu iz članka 1100. ZOO-a, kada je našao da tužitelju sveukupno zbog zadobivenih ozljeda u štetnom događaju pripada pravična novčana naknada u visini od 32.685,75 EUR, što uključuje imovinsku štetu sa osnova potrebne tuđe pomoći i njege.

18. Naime, prema odredbi iz članka 1100. ZOO-au slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade štete, a i kada nje nema (stavak 1.). Pri određivanju pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njenom naravi i društvenom svrhom (stavak 2.).

19. Prvostupanjski sud je pravilnom ocjenom okolnosti konkretnog slučaja, obzirom na intenzitet i trajanje boli koju je tužitelj pretrpio, činjenicu da je hospitaliziran i operativno liječen, da su mu životne aktivnosti trajno smanjene u omjeru od 47% posto, pa će prema redovnom tijeku stvari još dugi niz godina morati ulagati pojačane napore, te cijeneći i stupanj naruženja kojeg je kod tužitelja pretrpio, pravilno je utvrdio da bi pravična novčana naknada neimovinske štete tužitelju iznosila 30.090,00 EUR. Pritom neosnovano tužitelj ističe kako je ovaj dio odluke neobrazložen obzirom prvostupanjski sud nije posebno obrazlagao dosudu sa osnova pojedine kvalifikatorne okolnosti. Naime, pretrpljeni bol, strah i dr. ne predstavljaju samostalnu okolnost za dosudu, već samo kvalifikatorne okolnosti za njeno određivanje, dok se pravična naknada za pretrpljenu štetu dosuđuje u njenoj ukupnosti.

20. Međutim, ovaj drugostupanjski sud smatra još potrebnim navesti da bi pravična novčana naknada za fizičke bolove koje je tužitelj pretrpio kada bi oni predstavljali samostalnu osnovu obzirom na njihov intenzitet, vrijeme kroz koje je trpio, činjenicu da je tužitelj za trajanja liječenja bio izložen nizu neugodnosti, da je i operativno liječen, a obzirom na orijentacijske kriterije iznose za utvrđivanje visine novčane naknade nematerijalne štete kao pomoćnog kriterija iznosila 7.000,00 EUR.

21. Nadalje, obzirom na naruženje koje tužitelj trpi, koje je srednjeg stupnja ali je lako uočljivo i drugim osobama obzirom se dio zaostalih ožiljaka nalazi na licu tužitelja, te je tužitelj stradao u vrlo mladoj životnoj dobi pa će prema redovnom tijeku stvari dugo trpjeti zbog naruženja, pa i ovaj sud nalazi da bi primjerena naknada za ovaj vid štete kada bi predstavljao samostalnu osnovu za utuženje iznosila 5.018,00 EUR. Obzirom na strah koji je tužitelj pretrpio, na njegov intenzitet i vrijeme kroz koje ga je trpio, naposlijetku obzirom i na neizvjesnost koju je trpio zbog trajanja liječenja i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda primjerena novčana naknada iznosila bi 2.500,00 EUR. I naposljetku tužitelj zbog štetnog događaja trajno trpi duševne boli radi smanjenja životnih aktivnosti na nivou od 47%. Tužitelj je stradao u vrlo mladoj životnoj dobi (rođen 1999. godine) pa će prema redovnom tijeku stvari još duži vremenski period trpjeti duševne boli radi smanjenja životne aktivnosti tako da bi prim jerena naknada po ovome osnovu kada bi predstavljala samostalnu osnov za dosudu iznosila 16.600,00 EUR, što prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda predstavlja pravičnu novčanu naknadu za štetu koju je tužitelj nesporno pretrpio.

22. Sveukupno tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete u visini od 31.118,00 EUR, koji iznos ovaj sud nalazi primjerenom pravičnom naknadom za štetu koju je tužitelj pretrpio.

23. Osim toga, prvostupanjski sud je pravilno primijenio i odredbu članka 1095. ZOO-a kada je tužitelju sa osnova potrebne mu tuđe pomoći i njege dosudio novčani iznos od 1.568,00 EUR, time da je visinu cijene sata tuđe pomoći pravilno odredio u visini od 4,00 EUR na temelju odredbe iz članka 233. ZPP-a.

24. U situaciji kada bi tužitelju sveukupno sa osnova naknade imovinske i neimovinske štete pripao iznos od 32.688,00 EUR, koju umanjen za utvrđeni doprinos tužitelja nastaloj šteti (30%) iznosi 22.880,00 EUR, te kada je tužitelju sveukupno sa osnova naknade neimovinske i imovinske štete po tuženiku prethodno utuženju i trajanju postupka isplaćen iznos od 28.004,05 EUR, i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda tuženik je tužitelju u cijelosti nadoknadio štetu koju je pretrpio u štetnom događaju.

25. Tužitelj u žalbi osporava i pravilnost odluke o troškovima postupka, ali pritom ne navodi koje konkretne povrede ili propuste bi prvostupanjski sud učinio donoseći odluku o troškovima postupka već se tužitelj poziva samo na zakonsku formulaciju razloga zbog kojih se i ta odluka može osporavati i osporavaju isti podredno osporavanju odluke o tužbenom zahtjevu.

26. Kako drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnost primjene materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. ZPP-a), te kako je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu iz članka 154. stavak 1. ZPP-a pri donošenju odluke o troškovima, to se i žalba tužitelja protiv ovog dijela odluke ukazuje neosnovanom.

27. Slijedom svega iznesenog na temelju odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP- a valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku odluku.

28. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa mu ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (članak 154. stavak 1. u vezi sa člankom 166. ZPP-a).

U Karlovcu, 5. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Vesna Britvec