REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž R-33/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, predsjednice vijeća, Renate Marić izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Zlatka Pirc člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Dinku Rebroviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika AGENCIJA ZA KOMERCIJALNU DJELATNOST proizvodno, uslužno i trgovačko d.o.o., Zagreb, OIB 58843087891, Savska cesta 31, zastupana po punomoćnici Morani Gotić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr 17124/2021-36 od 24. studenog 2025. u sjednici vijeća održanoj dana 5. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Žalba tuženika Agencije za komercijalnu djelatnost doo iz Zagreba odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr 17124/2021-36 od 24. studenog 2025.

II Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr 17124/2021 -36 od 24. studenog 2025. suđeno je:

"I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 3. studenog 2021. tuženika tužitelju te da radni odnos tužitelja nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na poslove Voditelj PJ Zaštićeni tisak koje je obavljao temeljem Ugovora o radu od 22. rujna 2017., u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 625,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 24. studenog 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za svako drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti."

2. Protiv ove presude žalbu je pravodobno podnio tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te odluke o troškovima postupka. Ukazuje na bitnu povredu iz čl. 354.st.2. točka 11. ZPP -a te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev ili da istu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove žalbenog postupka. U žalbi analizira iskaze svjedoka te upućuje na Pravilnike i Zakon o radu, te ističe da sud nije vrednovao iskaze svjedokinje ŠL. Poziva se na odluke Vrhovnog suda.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava navode žalitelja te ističe da je pravi razlog otkaza činjenica da je na neposrednim izborima članova Sindikata grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske koji ima ulogu radničkog vijeća tužitelj izabran za kandidata za člana Nadzornog odbora tuženika kao predstavnik radnika. Predlaže odbijanje žalbe kao neosnovane.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP -a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo, a činjenično stanje je pravilno utvrđeno.

5.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 3. studenog 2021. tuženika tužitelju te da radni odnos tužitelja nije prestao, te vraćanje tužitelja na poslove Voditelj PJ Zaštićeni tisak koje je obavljao temeljem Ugovora o radu od 22. rujna 2017.

6.1. Među strankama je sporno je li tuženik imao opravdani razlog za donošenje Odluke o otkazu, te da li je Odluka o otkazu zakonita i dopuštena.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio

- da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu Voditelj PJ Zaštićeni tisak te je upravljao Odjelom pripreme, Odjelom tiska i Odjelom grafičke dorade;

- da je kao rukovoditelj poslovne jedinice bio je ovlaštenik tuženika I. razine za zaštitu na radu;

- da je tuženik je tvrtka od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, jer proizvodi nacionalne dokumente, dokumente vezane uz bankarski sektor te proizvodi i razvija specifična rješenja o identitetu i sigurnosti građana i gospodarstva;

- da se zgrada tuženika sastoji se od administrativnog i proizvodnog dijela;

- da je tužitelj je do 1. siječnja 2021. sjedio u uredu u administrativnom dijelu zgrade, u kojem su sjedili direktor proizvodnje i voditelji drugih odjela, da je u taj ured svaki dan unosio i konzumirao kavu;

- da se Odjel grafičke dorade nalazio se na trećem katu zgrade, i bio je veličine cca 200 m2, a u Odjelu grafičke dorade se nalazio ured, sanitarni čvor, priručno skladište i soba za opremu za digitalni tisak, dok mjesta za popiti kavu nije bilo;

- da su u uredu, uz tužitelja, sjedili svjedokinje LL, poslovođa grafičke dorade i ŠL, administrator grafičke dorade;

- da se pored sanitarnog čvora nalazio aparat za vodu koju su konzumirali radnici koji su radili u pogonu, da se predmetni ured nalazio u sredini odjela te je od ostatka odjela bio fizički odvojen, da su pregrade ureda sa tri strane bile zidane, dok je s četvrte strane bio ulaz, odnosno vrata od aluminija i stakla kroz koja se mogao vidjeti pogon, da je udaljenost od ulaznih vrata pogona do ulaza ureda bila 40-50 metara;

– da se na ulaznim vratima u Odjel grafičke dorade nalazila se naljepnica sa znakom zabrane konzumacije hrane i pića, a da su tužitelj i ostali radnici kavu donosili iz restorana koji se nalazio na katu ispod;

- da je u to vrijeme bilo doba korone te je radnicima bilo zabranjeno zadržavanje u zajedničkim prostorijama tako da su tužitelj i ostali radnici uzimali kavu iz restorana, donosili ju u ured i tamo konzumirali, a tužitelj je u razdoblju od 20. rujna 2021. do 21. listopada 2021. unutar radnog vremena kroz ulaz u prostor Odjela grafičke dorade 57 puta unio kavu.

8. Sud zaključuje da je smisao propisivanja i označavanja zabrane konzumacije hrane i pića u određenom poslovnom prostoru eliminacija kontakta hrane i pića sa kemikalijama koje se koriste u tom prostoru, a sve radi izbjegavanja opasnosti kako za život i zdravlje radnika, tako i za sredstva i proizvode rada. Dovodeći u vezu smisao predmetne zabrane s radnim mjestom tužitelja, koje ni na koji način ne uključuje manipulaciju s kemikalijama, razvidno je da tužitelj unošenjem kave u Odjel grafičke dorade i odnošenjem iste izravno u svoj ured (koji je bio fizički odvojen od ostatka odjela) ni na koji način nije prekršio, niti ugrozio predmetnu zabranu.

9. Prvostupanjski sud se pravilno poziva na čl. 20. st. 1. Pravilnika o uvjetima za obavljanje djelatnosti proizvodnje, stavljanja na tržište i korištenje opasnih kemikalija ("Narodne novine" broj: 99/13., 157/13., 122/14 i 37/20) iz kojeg proizlazi da je tuženik bio u obvezi tužitelju i ostalim radnicima u Odjelu grafičke dorade osigurati posebnu prostoriju za jelo i piće koja je trebala biti fizički odvojena od radnog prostora, a što je isti propustio učiniti.

10. Tuženi u žalbi analizira iskaze svjedoka, međutim svojim žalbenim navodima ne dovodi u pitanja utvrđenja suda. Uvidom u iskaze svjedoka sud utvrđuje da zakonski zastupnik tuženika VL navodi u iskazu da prije Odluke o otkazu tužitelju nije dana nikakva opomena zbog težine povrede radne obveze. Svjedokinja ČL iskazuje da u uredu u kojem je sjedio tužitelj nije bilo sredstava koji bi sa kavom izazvali kemijsku reakciju, a na vratima tog ureda nije bilo nikakvih naljepnica, naljepnice su se nalazile na ulazu u Odjel grafičke dorade. Svjedokinja LL je iskazala da je svaki dan osoba zadužena za zaštitu na radu provjeravala pogon te u njihovom uredu pronalazila čaše kave, ali nikad nitko nije ništa upozoravao, a znak zabrane konzumacije hrane i piće nije bio na vratima njihovog ureda. ŠL navodi da su svi unosili kavu u Odjel grafičke dorade, to se unosilo uvijek i prije nego što je tužitelj došao sjediti tamo, te da je njih sedam dobilo opomenu i novčanu kaznu u isto vrijeme kada je tužitelj dobio otkaz.

11. Takva činjenična i pravna utvrđenja prihvaća i ovaj sud, a imajući u vidu da je izvanredni otkaz najstroža sankcija za neizvršavanje radnih obveza radnika , da se prema ZR-u ugovor o radu može izvanredno otkazati samo zbog osobito teške povrede radne obveze, da predmetno unošenje kave u Odjel grafičke dorade od strane tužitelja zbog prethodno obrazloženih razloga ne predstavlja osobito tešku povredu radne obveze, da tuženik nije dokazao neku drugu osobito važnu činjenicu zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije moguć, sud pravilno zaključuje da tuženik nije imao opravdan razlog za otkaz i da Odluka o otkazu nije dopuštena. Također je pravilno i mišljenje suda da u konkretnom slučaju nisu postojale okolnosti koje bi tužitelju oduzele pravo na iznošenje obrane, slijedom čega Odluka o otkazu nije dopuštena i zbog toga što tuženik tužitelju nije omogućio iznošenje obrane.

12. U ovom postupku utvrđeno je da otkaz nije dopušten, pa je sukladno čl. 124. st. 1. ZR-a sud pravilno naložio tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto na kojem je radio prije donošenja Odluke o otkazu.

13. O troškovima parničnog postupka sud je pravilno odlučio na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

14. Kako tuženi svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporene presude drugostupanjski sud je žalbu tuženika odbio kao neosnovanu i potvrdio presudu u skladu sa odredbom čl. 368.st.1. Zakona o parničnom postupku.

15. O troškovima žalbenog postupka tuženika odlučeno je sukladno odredbi čl. 154.st.1. i čl. 166.st.1. Zakona o parničnom postupku.

U Požegi, 5. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Branka Ribičić