Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-96/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Mirne Mavriček i Vanje Petrović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog UĐ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu od 18. veljače 2026. broj Kov- 27/2026-8, u sjednici održanoj 5. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog UĐ.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Čakovcu, nakon podnošenja optužnice, a na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 1. i člankom 123. stavkom 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP), protiv okrivljenog UĐ produljen je istražni zatvor te je određeno da se okrivljeniku u istražni zatvor uračunava vrijeme lišenja slobode od uhićenja 21. prosinca 2025. nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni UĐ, po branitelju, odvjetniku Zlatku Planincu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu, ukine pobijano rješenje i pusti ga na slobodu, podredno da umjesto istražnog zatvora odredi odgovarajuće mjere opreza.
3. Prije dostave sudu izvjestitelju, spis je, sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP-a, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.
4. Žalba nije osnovana
5. Obrazlažući žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a, okrivljeni UĐ u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije jasno i određeno obrazložio razloge zbog kojih smatra da je daljnja primjena mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a i dalje nužna, odnosno zašto smatra da se svrha istražnog zatvora ne može ostvariti ni jednom od zakonom predviđenih mjera opreza.
5.1. Međutim, prvostupanjski je sud, nakon što je u točki 12. obrazloženja, ukazujući na okrivljenikovu raniju osuđivanost za kaznena djela i kažnjavanost za prekršaje, detaljno izložio razloge zbog kojih nalazi da na strani okrivljenog UĐ postoji konkretna i realno predvidiva opasnost od ponavljanja kaznenog djela, ukazujući pri tom na nekritičnost okrivljenika prema vlastitom postupanju i na činjenicu da dosad izricane kazne za protupravna djela nisu utjecale na okrivljenika da svoje ponašanje uskladi sa zakonom, s pravom ocijenio, što je jasnim i određenim razlozima i obrazložio, da se u konkretnom slučaju utvrđena iteracijska opasnost ne može prevenirati mjerama opreza.
5.2. Stoga, nije u pravu okrivljeni UĐ kada tvrdi da u pobijanom rješenju nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, pa da je time počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a.
6. Protivno žalbenim tvrdnjama kojima okrivljeni UĐ osporava postojanje osnovane sumnje o počinjenju kaznenih djela koja su mu podignutom optužnicom stavljena na teret, tvrdeći da se osnovana sumnja temelji samo jednom dokazu i to jednostranom i subjektivnom iskazu žrtve KĐ, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da iz iskaza žrtve KĐ, medicinske dokumentacije u kojoj su evidentirane ozljede žrtve i priležećih fotografija, proizlazi osnovana sumnja da je okrivljeni UĐ počinio terećena kaznena djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. i članka 118. stavka 1. KZ/11. Naime, žrtva KĐ u svom je iskazu opisao inkriminirano postupanje okrivljenog UĐ prema majci ŠĐ, kojoj je govorio da je treba ubiti i da će kuću zapaliti te je opisano napad na njega koji je uslijedio nakon što je okrivljenik izašao iz kuće, kada ga je zatvorenom šakom udario dva puta u nos i dva puta u lijevo oko i nanio mu ozljede, koje su u medicinskoj dokumentacije označene kao teška tjelesna ozljeda. Stoga nije u pravu okrivljenik kada u žalbi osporava postojanje osnovane sumnje kao opće i temeljne zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP-a.
7. Okrivljeni UĐ u žalbi ne osporava postojanje iteracijske opasnosti, kao posebne zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, već tvrdi, ukazujući na iskazano žaljenje, činjenicu da se ispričao majci zbog svađe i svoju spremnost da naknadi prouzročenu štetu, da je ta opasnost "mala u objektivnom i subjektivnom smislu" i da se može otkloniti mjerna opreza. Pri tome tvrdi da postoji mogućnost njegovog preseljenja u [adresa] kod oca MĐ te da bi se stoga, kombinacijom mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4., 5., 9. i 10. ZKP -a mogla ostvariti svrha istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a.
8. Međutim, pravilno prvostupanjski sud, na temelju podataka o ranijoj osuđivanosti okrivljenog UĐ presudom Općinskog suda u Čakovcu od 16. studenog 2021. broj Kmp-17/2021-31 zbog počinjena tri kaznena djela prijetnje, između ostalog i na štetu svoje majke ĆĐ te na temelju činjenice da je u posljednje dvije godine okrivljenik osam puta kažnjavan zbog počinjenih prekršaja, od čega u četiri navrata zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, zaključuje o njegovoj agresivnosti, sklonosti nasilju i činjenju protupravnih djela te nalazi da kazne koje su mu dosad izricane, pa ni bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci, nisu utjecale na okrivljenog UĐ i odvratile ga od činjenja kaznenih djela. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da iznijete okolnosti u svojoj ukupnosti ukazuju na postojanje stvarne i objektivno predvidive opasnost da će okrivljeni UĐ, bude li pušten na slobodu, nastaviti s činjenjem kaznenih djela, osobito na štetu bliskih osoba, prema kojima je u pretežitoj mjeri bilo usmjereno njegovo dosadašnje protupravno postupanje.
8.1. Kraj takvog stanja stvari, s obzirom na činjenicu da ni bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci koja mu je izrečena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Čakovcu od 16. studenog 2021. broj Kmp-17/2021-31 nije ostvarila odvraćajući učinak, jer je okrivljeni UĐ sada osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. i teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11. (slijedom čega se može zaključiti da je njegovo protupravno ponašanje progrediralo), to opravdano prvostupanjski sud nalazi da su ovdje ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP -a za primjenu mjere istražnog zatvora, kao i da se opasnost od ponavljanja kaznenog djela na strani okrivljenog UĐ ne može prevenirati mjerama opreza čiju primjenu okrivljenik sugerira sada u žalbi, pa čak ni njegovim preseljenjem kod oca u [adresa].
9. Stoga, budući da je, protivno žalbenim tvrdnjama okrivljenika, prvostupanjski sud osnovano produljio istražni zatvor protiv okrivljenog UĐ po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, odlučeno kao u izreci ovog rješenja
Varaždin, 5. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic
