Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1383/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac, predsjednice vijeća, sutkinje Biserke Trstenjak-Opačak, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Varžić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Iva Vrkić, odvjetnica iz Rijeke, protiv tuženika Raffeisenbank Austria d.d., Zagreb. Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui iz Zagreba, Pisarnica Rijeka, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1219/2024-13 od 15. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1219/2024-13 od 15. svibnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o [broj kredita] sklopljenog **.**.2007. između RAIFFEISENBANK AUSTRIA D.D. Zagreb te UH kao Korisnika kredita i davatelja osiguranja u članku 3. Ugovora pod naslovom NAKNADA kojom je navedeno da naknada iznosi 3,30 % od iznosa kredita, jednokratna, te se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, kao i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati:

Iznos od 516,23 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos počev od 27. lipnja 2007.g. pa do isplate;

Iznos od 46,45 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos počev od 27. lipnja 2007.g. pa do isplate;

po stopi od 15 % godišnje do 31.12.2007.g., po stopi od 14% godišnje od 01.01.2008.g. do 30.06.2011.g., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g.; od 1.08.2015.g. do 31.12.2022.g. sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena; od 01. siječnja 2023.g. do 31. prosinca 2023.g. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024.g. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana;

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.142,95 eura zajedno sa zateznim kamatama od 15. svibnja 2025. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu podnio je tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25, dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova tuženiku, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnim odredbe čl. 3. Ugovora o [broj kredita] od **.**.2007. (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) kojom je ugovorena jednokratna naknada za obradu kredita u visini 3,30% od iznosa kredita i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela, kao i zahtjev za isplatu plaćenog iznosa po osnovi ništetne odredbe Ugovora o kreditu, sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja pa do isplate.

6. Među strankama je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno je li sporna odredba Ugovora o kreditu ništetna, a time i osnovanost zahtjeva za povrat plaćenog iznosa s osnove ništetnih odredbi čl. 3. Ugovora o kredita.

7. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj sud nije utvrdio da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tuženik, budući da suprotno žalbenim navodima presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, koji nisu u suprotnosti sa spisu priloženim ispravama i ostalim izvedenim dokazima.

8. Prema odredbi čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje: ZZP/03), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a st. 2. smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Istovjetno je regulirano i čl. 96. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 70/07., dalje: ZZP/07).

9. Tužitelj je u svom iskazu naveo da vezano za predmetni kredit nije uopće pregovarao sa djelatnikom banke, da je ugovor, koji je banka pripremila, dobio na potpis i da se ne sjeća je li mu predmetna ugovorna odredba pojašnjena.

10. Dakle, prema iskazu tužitelja radilo se o unaprijed formuliranom, tipskom ugovoru, a na tuženiku je bio teret dokaza svojih tvrdnji da su stranke pojedinačno pregovarale, što tuženik tijekom postupka nije dokazao, niti je na tu okolnost predlagao dokaze.

11. Također, neosnovano tuženik u žalbi navodi da je predmetna odredba jasna i razumljiva pa time nije dopušteno ocjenjivati je li ona poštena.

12. Zahtjev transparentnosti koji je sadržan u odredbi čl. 85. ZZP/03 (prema kojoj, ako, na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljive te moraju biti lako uočljive), podrazumijeva da su odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, ali i da potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze za njega. Pritom se zahtjev transparentnosti ugovornih odredbi ne može svesti samo na razumljivost tih odredbi na formalnoj i gramatičkoj razini nego ga, u cilju zaštite koju predviđaju odredbe ZZP- a, treba shvatiti šire, posebno imajući na umu da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovca i to osobito u pogledu razine obaviještenosti.

13. Iz samog sadržaja navedene ugovorne odredbe nije vidljivo od čega se sastoji naknada za obradu kreditnog zahtjeva, zašto je određena baš u visini 3,30% iznosa kredita i na koje se konkretne troškove i usluge tuženika odnosi, a isto tako nije vidljivo koji je to konkretan trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela.

14. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da je solemnizacija Ugovora o kreditu dokaz da se pojedinačno pregovaralo o spornoj odredbi (čl. 3. Ugovora o kreditu). Naime, u postupku solemnizacije stranke ne pregovaraju o ugovornim odredbama pa to ne može biti dokaz o pojedinačnom pregovaranju stranaka prilikom sklapanja ugovora.

15. Stoga, imajući u vidu da je tuženik u konkretnom slučaju koristio unaprijed pripremljene standardne, tipske ugovorne odredbe kojima je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja te kada je takvu odredbu nametnuo tužitelju kao potrošaču, uzrokovao je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, zbog čega je predmetna odredba ništetna u smislu čl. 81. st. 1. ZZP/03.

16. S obzirom na ništetnost sporne ugovorne odredbe, pravilno je prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj:35/05, 41/08, dalje: ZOO) dosudio tužitelju utvrđene plaćene iznose, a koje iznose tuženik žalbenim navodima niti ne dovodi u pitanje.

17. Kako je tuženik dosuđeni iznos primio na temelju nepoštene, a time i ništetne odredbe ugovora o kreditu, neosnovano se poziva na poštenje jer odredba ugovora o kreditu koja je utvrđena ništetnom, ništetna je od početka pa se tuženik ne može smatrati poštenim stjecateljem. Stoga je pravilno dosuđena zakonska zatezna kamata od dana stjecanja sukladno čl. 1115. ZOO-a.

18. Tuženik osporava i odluku o naknadi parničnog troška, ali u okviru osporavanja odluke o glavnoj stvari. Kako nema konkretnih razloga zbog kojih se osporava odluka o trošku, to ovaj sud nije ispitao po službenoj dužnosti u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava jer je ta obveza drugostupanjskog suda isključena primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a.

19. Tuženiku nisu priznati troškovi žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a.

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 5. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Banac