Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-2122/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac, predsjednice vijeća, sutkinje Biserke Trstenjak-Opačak, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Varžić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Pulić, odvjetnik u Rijeci, protiv 1. tužene ZK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Miran Zorica, odvjetnik u Zadru i 2. tužene JK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnice Ksenija Grba i Maja Kovač, odvjetnice u Rijeci, radi utvrđenja nevaljanosti oporuke, odlučujući o žalbi 1. tužene ZK protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, poslovni broj P-440/2025-5 od 4. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba 1. tužene ZK odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, poslovni broj P-440/2025-5 od 4. srpnja 2025.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
"I Utvrđuje se da pisana oporuka pred svjedocima od 23. srpnja 2013. godine, oporučiteljice EK, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1931., a umrle **.**.2019., nije pravno valjana i istinita.
II Nalaže se tuženici 1. ZK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) da naknadi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 2.184,51 eura, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog, a do zatraženog, zahtjev odbija kao neosnovan."
2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu podnijela je 1. tužena ZK (dalje u tekstu: 1. tužena) zbog svih žalbenih razloga iz 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25, dalje: ZPP). Predlaže usvojit žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da se tužbeni zahtjev odbije, a tužitelj obveže na naknadu troškova postupka 1. tuženoj zajedno s troškovima žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi kako pisana oporuka pred svjedocima od 23. srpnja 2013. oporučiteljice EK nije pravno valjana i istinita.
6. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode 1. tužene, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 353. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
7. Nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju 1. tužena ukazuje u žalbi. Neosnovano 1. tužena u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio razloge za svoju odluku kojom je prihvatio prijedlog tužitelja i dopustio povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja ročišta od 6. lipnja 2022. Naime, prvostupanjski sud je u toč. 4. obrazloženja pobijane presude naveo jasne razloge za svoju odluku o pravovremenosti i osnovanosti prijedloga, navodeći da je tužitelj prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnio 10. lipnja 2026. te da na ročište od 6. lipnja 2022. nije pristupio zbog bolesti za što je dostavio liječničku potvrdu pa je ročište propustio iz opravdanih razloga.
8. Nadalje 1. tužena također neosnovano ukazuje da prvostupanjski sud nije održao ročište povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje, čime sadržajno ukazuje na bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, da ovakvim postupanjem stranci nije omogućeno raspravljanje pred sudom. Uvidom u spis utvrđeno je da je ročište povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje održano 21. rujna 2022. na kojem je bila prisutna 1. tužena osobno, kao i njena punomoćnica te je na istom ročištu 1. tuženoj i omogućeno očitovanje i raspravljanje o podnesenom prijedlogu pa nije počinjena niti navedena bitna povreda.
9. Odredbom čl. 122. ZPP-a propisano je da protiv rješenja kojim se prihvaća prijedlog za povrat u prijašnje stanje nije dopuštena žalba, osim ako je prijedlog prihvaćen suprotno čl. 117. st. 2. i čl. 119. ZPP-a ili prijedlog koji je nepravovremeno podnesen.
10. U žalbi 1. tužena ne pobija rješenje prvostupanjskog suda od 21. rujna 2022. kojim je dopušten povrat u prijašnje stanje iz razloga propisanih odredbom čl. 122. ZPP-a pa ovaj drugostupanjski sud nije u tom smislu ispitivao zakonitost predmetnog rješenja.
11. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da predmetnu oporuku oporučiteljica EK nije potpisala te da prilikom potpisa oporuke nisu bile prisutne obje svjedokinje oporuke.
12. Raspravljajući o predmetnom zahtjevu prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio sljedeće činjenice:
- da su stranke djeca EK koja je preminula **.**.2019.,
- da je ostavinski postupak pokrenut pred prvostupanjskim sudom i vodi se pod poslovnim brojem O-2370/19,
- da je ostavinski postupak prekinut pravomoćnim rješenjem od 11. studenog 2020. te je tužitelj upućen na pokretanje parničnog postupka radi utvrđenja valjanosti oporuke ostaviteljice od 23. srpnja 2013., protiv sunasljednica, ovdje tuženica,
- da su oporuka ostaviteljice od 23. srpnja 2013. i dodatak oporuci od 9. rujna 2013. bili pohranjeni kod Općinskog suda u Pagu pod poslovnim brojem Pi-11/13,
- da su u oporuci kao svjedoci oporuke navedeni VK i LKH,
- da je u postupku provedeno grafološko vještačenje potpisa ostaviteljice, kojim je utvrđeno da se na oporuci od 23. srpnja 2013. nalazi potpis ostaviteljice EK,
- da prilikom potpisa oporuke po ostaviteljici nisu bile prisutne obje svjedokinje oporuke.
13. Temeljem navedenih utvrđenja, a poklanjajući vjeru iskazu svjedokinje VK, prvostupanjski sud je zaključio da predmetna oporuka ima formalnih nedostataka jer oporučiteljica nije oporuku potpisala uz istodobnu prisutnost obje svjedokinje oporuke sukladno odredbi čl. 31. st. 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/03., 163/03 , 127/13, dalje: ZN), zbog čega oporuka nije pravno valjana.
14. Naime, iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je svjedokinja VK saslušana u dva navrata te je u svom prvom iskazu od 19. listopada 2021. navela da je bila svjedok oporuke EK od 23. srpnja 2013. i da je istu potpisala u prisutnosti EK, a bila je prisutna i ZK (1. tužena) te je na poseban upit punomoćnika 1. tužene navela da se ne sjeća da li je još tko bio prisutan, misli da nije. U drugom iskazu danom na ročištu od 27. svibnja 2025. detaljnije se očitovala vezano za samo potpisivanje oporuke te je navela da ona i LKH nisu bile istovremeno prisutne prilikom potpisivanja oporuke te je oporuka prilikom njenog potpisivanja već bila potpisana po oporučiteljici i od strane druge svjedokinje LKH. Svjedokinja je navela da upravo iz razloga što je oporuka već bila potpisana nije bilo previše mjesta pa je njen OIB malo „zgrčen“.
15. Iskazu svjedokinje VK prvostupanjski sud je poklonio vjeru ocijenivši da se radi o objektivnom i uvjerljivom iskazu, budući da svjedokinja nije u srodstvu sa strankama, nije zainteresirana za ishod postupka, njeni iskazi nisu proturječni te je bila dosljedna u svojoj tvrdnji da prilikom njenog potpisivanja oporuke druga svjedokinja oporuke LKH nije bila prisutna i na oporuci se već nalazio njen potpis kao i potpis oporučiteljice.
16. Na žalbene navode 1. tužene valja reći, da je prvostupanjski sud, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u obrazloženju presude sadržani su zaključci i ocjena tih dokaza, kao i razlozi o tome kojim je dokazima sud poklonio vjeru, a kojima nije te iz kojih je razloga tako postupio.
17. 1. tužena u žalbi daje svoju ocjenu izvedenih dokaza i osporava vjerodostojnost iskaza svjedokinje VK pa sadržaj žalbe predstavlja samo drugačiju i to pogrešnu ocjenu dokaza. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio provedene dokaze, a žalbeni prigovori u tom smislu ne mogu se prihvatiti. Neosnovano 1. tužena osporava vjerodostojnost iskaza navedene svjedokinje uspoređujući taj iskaz sa navodima tužitelja na ročištu održanom 21. ožujka 2022. te u podnescima od 20. lipnja 2021. i 28. srpnja 2021. Naime, tužitelj ove navode na koje 1. tužena ukazuje, nije dao u vidu iskaza, već je naveo svoje tvrdnje o tome na koji način i tko je potpisivao oporuku, a o čemu nema neposrednih saznanja, dok u svom iskazu takve tvrdnje nije navodio pa je očito da su ti navodi usmjereni uspjehu u postupku i osnovano sud tim navodima nije poklonio vjeru. Stoga, navodi tužitelja na koje ukazuje 1. tužena u žalbi, ne dovode u sumnju vjerodostojnost iskaza svjedokinje VK.
18. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da iskaz svjedokinje VK nije proturječan. To što svjedokinja prilikom prvog saslušanja nije izričito navela da prilikom potpisivanja oporuke nije bila prisutna LKH njen iskaz ne čini proturječnim iskazu od 27. svibnja 2025., budući da na tu okolnost i nije iskazivala niti joj je od strane bilo koje stranke tavo pitanje bilo upućeno, za razliku od saslušanja 27. svibnja 2025. kada se na izričiti upit o prisutnosti LKH jasno očitovala i detaljno opisala tko je bio prisutan prilikom njenog potpisa oporuke i čiji su se potpisi na navedenoj oporuci već nalazili.
19. U žalbi 1. tužena neosnovano navodi da je prvostupanjski sud trebao primjenom pravila o teretu dokazivanja odbiti tužbeni zahtjev jer nije saslušana druga svjedokinja oporuke LKH, jer je tužitelj odustao od njenog saslušanja.
20. Pravilo o teretu dokazivanja sud je dužan primjenjivati samo izuzetno, odnosno samo ako na temelju izvedenih dokaza koje je savjesno i brižljivo ocijenio ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je odlučne činjenice utvrdio na temelju izvedenih dokaza koje je ocijenio sukladno čl. 8 ZPP-a pa nema mjesta primjeni procesnih pravila o teretu dokazivanja.
21. Vezano za navode žalbe da zbog nedostatka u obliku oporuke propisane odredbom čl. 31. st. 1. ZN tužitelj može tražiti samo njezino poništenje, a ne i utvrđenje da ta oporuka nije valjana oporuka, valja odgovoriti da prvostupanjski sud nije pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da predmetna oporuka nije pravno valjana.
22. Odredbom čl. 29. ZN iznad kojeg je naslov „Oblik oporuke kao uvjet za njenu pravovaljanost“, propisano je: „Valjana je ona oporuka koja je napravljena u obliku utvrđenom zakonom i uz pretpostavke predviđene zakonom“. Dakle, pravno su nevaljane i ništetne oporuke i one čije se poništenje može tražiti. Prema tome, oporuka koja nije sastavljena u zakonom propisanom obliku i uz pretpostavke propisane zakonom, pravno je nevaljana.
23. Tužitelj ostvaruje pravo na deklaratornu zaštitu pod pretpostavkom iz čl. 187. st. 2. ZPP-a, a to je postojanja pravnog interesa. Budući da za tužbu u vezi nedostatka oblika nije ZN propisano da se podnosi (deklaratorna) tužba za utvrđenje njene nevaljanosti (tako i VSRH Rev-261/2023 od 10. svibnja 2023. godine), tužitelj u konkretnom slučaju ima pravni interes za deklaratornom zaštitom.
24. Slijedom naprijed navedenog, kako nisu ostvareni navodi žalbe, valjalo je odbiti žalbu 1. tužene i potvrditi pobijanu presudu. Pobijana presuda je potvrđena i u odnosu na 2. tuženu JK, iako ona nije uložila žalbu, jer se radi o jedinstvenim i nužnim suparničarima.
25. Odluka o naknadi troškova postupka je pravilna i zakonita u smislu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.
26. 1. tuženoj nisu priznati troškovi žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspjela (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a).
27. Temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
Osijek, 5. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Banac