Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1066/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Ljiljani Banac, u pravnoj stvari tužiteljice ČLM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Jelena Mandarić, odvjetnica iz Splita, protiv tužen ice Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu od 28. veljače 2025., poslovni broj P-2249/2021, 5. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženice se odbija kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu od 28. veljače 2025., poslovni broj P-2249/2021.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je odlučeno:

"I.Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 306,43 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. prosinca 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % -tna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok se sa više zatraženim od 32,01 eura, ovo traženje tužiteljice odbija se kao neosnovano.

II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime parničnog troška iznos od 624,54 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja, dakle od 28. veljače 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok se sa više zatraženim od 214,50 eura ovo traženje tužiteljice odbija kao neosnovano."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se njena žalba usvoji, pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda i njoj dosude troškovi postupka uključujući i žalbu, podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Pobijana presuda je razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te nema nejasnoća ni proturječnosti, kao ni drugih nedostataka, tako da ju je moguće ispitati, pa nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju u žalbi ističe žaliteljica.

7. S obzirom da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR-a radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a. Dakle, u sporovima male vrijednosti se presuda ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što znači da je drugostupanjski sud kod odlučivanja o žalbi vezan za činjenični supstrat spora koji je utvrdio prvostupanjski sud.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike između tržišne cijene najma stana i zaštićene najamnine za stan u [adresa], u naravi stana na II (drugom) katu i u potkrovlju, a koji se sastoji od kuhinje, nužnika i dvije sobe čija ukupna površina iznosi 52,10 m2, za srpanj 2018. u iznosu od ukupno 2.560,00 kuna.

9. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da iz zk. izvatka 149 k. o. [katastarska općina] proizlazi da su kao suvlasnici na nekretnini označenoj kao č. zgr. [katastarska čestica] upisani FL, ČLM i KL za po 1/3 dijela (stanje na dan 3. ožujka 2020.),

- da iz Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 30. lipnja 2000. proizlazi da najmodavac ČLM daje u najam stan u [adresa], na neodređeno vrijeme, najmoprimcu SL, a kao osobe koje s njim koriste stan su DL supruga, IL sin i RL, kći,

- da je ugovorena zaštićena najamnina na temelju Uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine u iznosu od 79,71 kuna na mjesec,

- da iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 4. ožujka 2020. proizlazi da je prodavateljica ČLM prodala predmetnu nekretninu za iznos od 85.000,00 eura,

– da je sporazumom i primopredajnim zapisnikom od 30. kolovoza 2019. utvrđeno da su SL i ČLM sporazumno raskinuli ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 30. lipnja 2000. i suglasno konstatira li kako je SL oslobodio stan od osoba i stvari te izvršio predaju ključeva stana ČLM,

- da iz izračuna mjesečne zaštićene najamnine na dan 11. svibnja 2015. od 5. rujna 2012. proizlazi da je izračunata mjesečna zaštićena najamnina u iznosu od 140,67 kuna,

- da je iz dopisa Trgo Stan d.o.o. od 5. ožujka 2019. utvrđeno je kako su prosječne cijene visine najamnine za stan u [adresa], položenog na II. katu i potkrovlju površine 52,10 m2 u periodu od 2016. pa do dana pisanja dopisa iznosile 350,00 eura, protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB-a,

- da je iz dopisa Porezne uprave Split od 28. kolovoza 2019. utvrđeno kako su u bazama podataka informacijskog sustava Porezne uprave dostupni podaci prema kojima su na lokaciji u [adresa] za razdoblje veljača 2018. evidentirane najamnine i to stambeni prostor na lokaciji [adresa], površine 68,00 m2 mjesečna najamnina iznosi 2.260,00 kuna, odnosno 33,24 kuna/ m2 i stambeni prostor na lokaciji [adresa] površine 23 m2 mjesečna najamnina iznosi 2.325,00 kuna, odnosno 101,09 kuna/m2,

- da iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 2. studenog 1999. proizlazi da je tim ugovorom zaštićeni najmoprimac SL stekao stan u [adresa], anagrafske oznake ... [adresa] i to stan E-9, površine 40,09 m2, a koji stan je darovao svojoj kćeri 02. rujna 2013.,

- da je tužiteljica protiv SL pokrenula 2013. postupak radi utvrđenja da je raskinut ugovor o najmu stana u kojem postupku je tužba pravomoćno odbačena.

10. Pravni okvir spora vezan je uz:

- primjenu odredbi čl. 30. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17.; dalje: ZV) kojom je propisano da je pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima te da u spomenutim granicama vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari,

- odredbe čl. 30.-49. Zakona o najmu stanova („Narodne novine“ broj 91/96., 48/98., 66/98., 22/06.; dalje: ZNS) kojima je reguliran pravni položaj posebne kategorije najmoprimca (tzv. zaštićeni najmoprimci), odnosno osoba koje su ranije bile nositelji stanarskog prava na stanovima u privatnom vlasništvu ili koje nisu kupile svoje stanove temeljem Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo,

– odredbe čl. 1. st. 2. Protokola br. 1. uz (Europsku) Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ MU 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.), sukladno kojima je potrebno ispitati je miješanje u pravo vlasništva bilo opravdano, predviđeno zakonom, u općem interesu te je li isto bilo razmjerno.

11. Tumačenjem citiranih zakonskih odredbi, te na osnovu provedenih dokaza pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je u konkretnom slučaju došlo do povrede Ustavom i Konvencijom zajamčenog prava vlasništva i da je Republika Hrvatska dužna vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci naknaditi štetu u visini razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine. Takav zaključak sukladan je između ostalog i stavu koji je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj: Rev 2364/2016-3 od 19. prosinca 2018., te stajalištu ESLJP-a iznesenom u predmetu Statileo protiv Hrvatske. Naime, pravni režim zaštićenog najma uveden u hrvatski pravni sustav tek donošenjem ZNS-a koji je stupio na snagu 5. studenog 1996. i s druge strane ta okolnost ne mijenja činjenicu da je donošenjem Zakona o najmu stanova [adresa] povrijedila Ustavom i Konvencijom zajamčena prava vlasništva u kojima žive zaštićeni najmoprimci.

12. Visina zaštićene najamnine nesporna je među strankama i iznosila je 140,67 kuna, dok je koristeći podatke Porezne uprave, uz mišljenje agencije pravilno prvostupanjski sud utvrdio iznos tržišne najamnine za predmetni stan u visini od 325,10 eura/ 2.449,47 kuna, te razliku između zaštićene najamnine i tržišne najamnine za jedan mjesec u iznosu od 2.308,80 kuna/306,43 eura.

13. Prema priloženom sporazumu i primopredajnom zapisniku od 30. kolovoza 2019. proizlazi da SL i ČLM sporazumno raskidaju ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 30. lipnja 2000. i suglasno konstatiraju kako je SL oslobodio stan od osoba i stvari te vrši predaju ključeva stana ČLM.

14. Prema tome i drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je SL predao tužiteljici posjed stana 30. kolovoza 2019, pa je pravilno tužiteljici dosuđena razlika između zaštićene i tržišne najamnine za srpanj 2019. u iznosu od 306,43 eura.

15. Odluka o parničnom trošku je pravilna, zakonita i u skladu s vrijednosti predmeta spora, odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa) te valjano obrazložena, i nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženice.

16. Kako su i preostali žalbeni navodi ocijenjeni kao neosnovani, to je žalbu valjalo odbiti, prvostupanjsku presudu potvrditi te na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

Osijek, 5. ožujka 2026.

Sutkinja

Ljiljana Banac