Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž R-270/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Mihe Mratovića, kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanča kao člana vijeća i suca izvjestitelja, i Nediljke Radić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HGZFK s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Stefani Kasap, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika Dalmacija turizam d.o.o. Privlaka, Ulica Ivana Pavla II 40, OIB: 96522041566, zastupanog po punomoćniku mr. sc. Zrinku Zriliću, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, naknade plaće, sudskog raskida i naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovnog broja Pr-62/2024-15 od 16. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovnog broja Pr-62/2024-15 od 16. srpnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
„ I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 04. svibnja 2022. godine između tužiteljice i tuženika.
II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici naknadu za neisplaćene plaće do trenutka presuđenja.
III. Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme s danom presuđenja.
IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici štetu u iznosu od 9.600,00 Eur-a sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužiteljici po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tuženiku iznos od 1.250,00 Eura u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova u iznosu od 875,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan.".
2. Žalbu u zakonskom roku izjavljuje tužiteljica, pobijajući odluku suda prvog stupnja iz svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu ZPP). Predlaže da se pobijana odluka preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
Temeljem odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tužiteljice dostavio je na dogovor tuženiku.
Tuženik nije odgovorio na žalbu tužiteljice.
Žalba tužiteljice nije osnovana.
3. Tužiteljica tužbom traži utvrđenje da nije dopušten otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 04. svibnja 2022. između tužiteljice i tuženika, naknadu neisplaćene plaće, sudski raskid Ugovora o radu s danom presuđenja i naknadu štete zbog sudskog raskida u iznosu od 9.600,00 Eura pa je tako predmet ovog spora dopuštenost (zakonitost) otkaza ugovora o radu, naknada plaće, sudski raskid ugovora o radu i naknada štete uslijed sudskog raskida ugovora o radu.
4. Pravilno je sud prvog stupnja donio pobijanu odluku za što je dao valjane i uvjerljive razloge koje kao takve prihvaća ovaj žalbeni sud i nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužiteljice.
Ovaj žalbeni sud ispitujući prvostupanjsku odluku kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju nije pronašao da bi odluka suda prvog stupnja bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnost sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.
Nije ostvaren ni žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koje upućuje žalba jer je pobijana odluka razumljiva i jasna i ista se može ispitati.
Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sporne i odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio primjenom odredbe članka 8. ZPP-a.
5. Iz rezultata provedenog parničnog postupka pred sudom prvog stupnja utvrđeno je:
- da su tužiteljica kao radnik i tuženik kao poslodavac 04. svibnja 2022. sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme s punim radnim vremenom,
- da je tuženik kao poslodavac tužiteljicu kao radnika po osnovi radnog odnosa na neodređeno vrijeme s datumom 04. svibnja 2022. prijavio na mirovinsko osiguranje,
- da je s danom 16. kolovoza 2024. tuženik kao poslodavac tužiteljicu kao radnika odjavio sa mirovinskog i zdravstvenog osiguranja,
- da je iz obrasca eM-2P Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list spisa 4) utvrđuje da je 19. kolovoza 2024. obveznik doprinosa Dalmacija turizam d.o.o. ovdje tuženik ovdje tužiteljicu MGZFK odjavio sa mirovinskog osiguranja s danom 16. kolovoza 2024. kao razlog prestanka svojstva osiguranika navodeći „ostali razlozi prestanka osiguranja“,
- da iz odjave za osiguranika Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (list spisa 5-6) proizlazi da je Dalmacija turizam d.o.o. ovdje tuženik 20. kolovoza 2024. odjavila osiguranika MGZFK ovdje tužiteljicu sa zdravstvenog osiguranja sa danom 16. kolovoza 2024., a koje je osiguranje po osnovi 101 (radni odnos) osiguranik koristio u razdoblju od 04. svibnja 2022.,
- da je tuženik tužiteljici označene obrasce odjave sa osiguranja kao i potvrdu o vrsti poslova (list spisa 10) dostavio e-mailom 20. rujna 2024.,
- da je tužiteljica tuženiku kao poslodavcu 23. rujna 2024. podnijela zahtjev za zaštitu prava od 20. rujna 2024. (list spisa 7-8) na koji se tuženik nije očitovao u roku od 15 dana od zaprimanja istog,
- da je tužiteljica predmetnu tužbu podnijela sudu 09. listopada 2024. to sud utvrđuje da je predmetna tužba pravodobna u smislu odredbe čl. 133. st. 2. ZoR.
- da iz dopisa Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske, Službe upravnih poslova, državljanstva i stranaca klasa: 216-02/24-01/5215, urbroj: 511-18- 06-24-3 od 16. prosinca 2024. (list spisa 41) i dopisa Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske, Službe upravnih poslova, državljanstva i stranaca klasa:
216-02/24-01/5215, urbroj: 511-18-06-25-6 od 07. srpnja 2025. (list spisa 66) te preslike dozvole boravka (list spisa 22-23) proizlazi da je tužiteljica 01. listopada 2021. podnijela zahtjev za privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji - brak s hrvatskim državljaninom,
- da je Policijska uprava zadarska tužiteljici odobrila privremeni boravak u Republici Hrvatskoj u periodu od 01. lipnja 2022. do 01. lipnja 2024.,
- da je tužiteljici za rad u vremenu od 01. lipnja 2022. do 01. lipnja 2024., kao vremenu za koje joj je dozvolom boravka (list spisa 22-23) odobren privremeni boravak u Republici Hrvatskoj kao članu obitelji hrvatskog državljanina.
- da je odobren privremeni boravak u Republici Hrvatskoj istekao tužiteljici 1. lipnja 2024.
6. Kod ovakvog činjeničnog stanja, pravilno je sud prvog stupnja donio pobijanu odluku. Naime, prema članku 23. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 – u daljnjem tekstu ZR) u stavku 2. regulira da strani državljanin ili osoba bez državljanstva može sklopiti ugovor o radu pod uvjetima propisanim ovim Zakonom i posebnim zakonom koji se uređuje zapošljavanje tih osoba.
6.1. Tužiteljica, a što nesporno proizlazi iz spisa, je državljanka Venezuele, pa na istu se primjenjuje Zakon o strancima (Narodne novine broj 133/20 – u daljnjem tekstu ZS), te ima status državljanina treće zemlje u Republici Hrvatskoj, te može raditi na temelju izdane dozvole za boravak i rad sukladno članku 88. stavak 1. ZS-a, a može raditi na poslovima za koje joj je izdana dozvola za boravak i rad (stavak 3. istog članka), a poslodavac je može zaposliti samo na poslovima označenim u dozvoli za boravak i rad (stavak 4. istog članka).
6.2. Sukladno odredbi članka 89. stavak 1. točka 1. i 3. ZS bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada može raditi državljanin treće zemlje koji u Republici Hrvatskoj ima odobren 1. privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji s hrvatskim državljaninom, državljaninom treće zemlje na dugotrajnom boravištu, stalnom boravku, odobrenom azilu ili supsidijarnoj zaštiti sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita i 3. privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji ili životnog partnerstva s državljaninom treće zemlje kojem je izdana »EU plava karta« ili dozvola za boravak i rad za premještaj unutar društva.
7. Iz priložene dokumentacije u spisu proizlazi da je tužiteljica 1. listopada 2021. podnijela zahtjev za privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji – brak s hrvatskim državljaninom, pa je Policijska uprava Zadarska tužiteljici odobrila privremeni boravak u Republici Hrvatskoj u periodu od 1. listopada 2022. do 1. lipnja 2024., a tužiteljici je 22. kolovoza 2022. izdana dozvola za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj člana obitelji hrvatskog državljanina s važenjem od 1. lipnja 2024., uz napomenu da je po osnovi te dozvole za privremeni boravak tužiteljici mogući rad u Republici Hrvatskoj bez dozvole za boravak i rad. Stoga sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da temeljem članka 89. stavak 1. i točka 3. ZS tužiteljica u vremenu od 1. lipnja 2022. do 1. lipnja 2024. imala odobren privremeni boravak u Republici Hrvatskoj kao član obitelji hrvatskog državljanina te u tom periodu za rad tužiteljice kod tuženika nije bila potrebna dozvola za boravak i rad.
7.1. Tužiteljici je odobren privremeni boravak za razdoblje od 30. rujna 2024. do 1. lipnja 2026. u svrhu spajanja obitelji s hrvatskim državljaninom pa je stoga bio pravilan zaključak suda prvog stupnja da u periodu od 1. lipnja 2024. do 30. rujna 2024. tužiteljica nije imala odobren privremeni boravak u Republici Hrvatskoj po nekom od osnova iz članka 89. ZS pa da joj iz tog razloga ne bi bila potrebna dozvola za boravak i rad, odnosno što prema ZS-u znači da je u tom periodu bio zabranjen rad na području Republike Hrvatske bez izdane dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada, a sve imajući u vidu činjenicu kada je prestao ugovor o radu tužiteljice kojeg je zaključila s tuženikom ugovorom o radu od 4. svibnja 2022.
7.2. Nadalje, kako je tuženik odjavio tužiteljicu kao svog radnika na mirovinskom i zdravstvenom osiguranju 16. kolovoza 2024., baš u onom vremenskom periodu u kojem tužiteljica nije imala prijavljen boravak u Republici Hrvatskoj, to je pravilno utvrđeno da je ugovor o radu prestao "po sili zakona", jer tužiteljica nije ispunjavala uvjete za zapošljavanje prema ZS-u.
8. Suprotno žalbenim navodima a razmatrajući predmetni spor kroz prizmu članka 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZOO/05), je valjan stav zauzeo sud prvog stupnja u pobijanoj odluci jer odredbe ZS- a koji regulira rad državljanina trećih zemalja je zakonska regulativa koja je kogentne naravi i kao takva je mjerodavna prilikom zaključenja ugovora o radu, koji ugovor može biti zaključen samo poštivanjem odredbi ZS-a u konkretnom slučaju članka 89. koji regulira dozvolu za boravak i rad, u Republici Hrvatskoj.
9. Neosnovano u žalbi ističe da je tužiteljica mogla od tuženika dobiti i izvanredni otkaz ugovora o radu reguliran člankom 116. stavak 1. ZR-a, jer navedena odredba je neprimjenjiva na ovu pravnu situaciju kod činjenice da je tužiteljica uredno izvršavala svoje radne obveze (što nije sporno među strankama), ali samo za nastavak radnog odnosa istoj je nedostajao valjani pravni osnov a to je dozvola za rad.
10. Zbog iznijetog valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi odluku suda prvog stupnja temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
Split, 5. ožujka 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Miho Mratović
