Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-2091/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Branke Guljaš, predsjednice vijeća te suca Berislava Babića, suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Katice Krajnović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Tanja Bota, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Rinaldo Mešin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Splitu, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja i tuženika protiv presude i presude na temelju odricanja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-405/2020 od 28. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja se uvažava kao osnovana, dok se žalba tuženika odbija kao neosnovana pa se presuda i presuda na temelju odricanja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-405/2020 od 28. srpnja 2022.:

a) potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu (točka I. izreke presude),

b) preinačava u odnosu na odluku o trošku (točka III. izreke presude), na način što se pored već dosuđenog iznosa parničnih troškova od 930,72 EUR nalaže tuženiku da tužitelju isplati i daljnji iznos od 79,68 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. srpnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška tužitelj odbija.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak žalbe u iznosu od 155,53 EUR, u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 7.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 11. prosinca 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na naknadu štete u iznosu od 8.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. prosinca 2019. pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju parbeni trošak u iznosu od 7.012,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. srpnja 2022. god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

2. Ovu presudu u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima parničnog postupka (toč . III. izreke), pravovremeno podnesenom žalbom, pobija tužitelj sadržajno zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP). Predložio je preinačiti pobijano rješenje, u skladu sa žalbenim navodima. Traži trošak žalbe.

3. Presudu u dosuđujućem dijelu za isplatu (toč. I. izreke), kao i u dijelu odluke o parničnim troškovima (toč. III. izreke), pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. ZPP-a s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači u pravcu žalbenih navoda uz naknadu troška žalbe ili da se ukine i predmet u tom dijelu vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

4. U odgovoru na žalbu, tužitelj se protivi navodima iz žalbe tuženika te istu predlaže odbiti kao neosnovanu.

5. Žalba tužitelja je osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio ovaj sud nalazi da u postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena koja od bitnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

7. Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi tuženika, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete kao posljedice štetnog događaja od 19. rujna 2019., kada je isti doživio prometnu nesreću u kojoj je nastradao kao vozač u osobnom automobilu marke Renault, reg. oznake [registarska oznaka], a za nastanak koje je odgovoran vozač drugog vozila AV, osiguranik tuženika, koji je upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka].

9. Tuženik je tijekom postupka priznao nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, ali je osporavao osnov i visinu tužbenog zahtjeva koju je visinu tužitelj konačno odredio u iznosu od 929,06 EUR, s tim da se tužitelj tijekom postupka odrekao dijela zahtjeva u iznosu od 1.061,78 EUR.

10. Prvostupanjski je sud tijekom postupka utvrdio:

- da je tužitelj 19. rujna 2019. nastradao u prometnoj nesreći u mjestu Krilo Jesenice, prilikom čega je zadobio tjelesne ozljede,

- da je za navedenu prometnu nezgodu odgovoran osiguranik tuženika,

- da je tužitelj u navedenom štetnom događaju zadobio tjelesnu ozljedu u vidu trzajne ozljede vratne kralježnice,

- da postoji uzročno-posljedična veza nastanka predmetne ozljede sa štetnim događajem,

- da je tužitelj tuženiku uputio odštetni zahtjev 11. prosinca 2019.,

- da je tužitelj uslijed štetnog događaja trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta u trajanju od sedam dana te slabog intenziteta u trajanju od dvadeset i jedan dan,

- da je zbog navedenog štetnog događaja tužitelj trpio primaran kratkotrajan strah jačeg intenziteta te sekundaran strah jakog intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta sedam dana i slabijeg intenziteta u trajanju od dvadeset i osam dana,

- da kod tužitelja nema trajnih posljedica zbog pretrpljenog straha i da se radi o povredi duševnog integriteta lakog stupnja, privremenog karaktera,

- da je tužitelju nakon štetnog događaja bila potrebna tuđa pomoć i njega jedan sat dnevno u trajanju od četrnaest dana, odnosno ukupno četrnaest sati,

- da kod tužitelja nije evidentirano naruženje ili trajno umanjenje životne aktivnosti,

- da je tuženik nakon podnošenja tužbe, uplatio tužitelju po osnovi naknade štete iznos od 852,74 EUR.

11. Na temelju navedenog, prvostupanjski je sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja budući da nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost osiguranika tuženika nisu bili sporni te da postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i štetne posljedice kao i da težina zadobivenih ozljeda i okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosudu naknade štete sukladno odredbi čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. , 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).

12. Stoga je među strankama u ovoj fazi postupka nesporan isplaćeni iznos tužitelju, a tuženik u žalbi osporava daljnji dosuđeni iznos tužitelju.

13. Prvostupanjski je sud tijekom postupka utvrdio, a što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke dr. Danči Tripalo, spec. ortoped, da je tužitelj u štetnom događaju zadobio lakšu tjelesnu ozljedu koja nije ostavila umanjenje životnih aktivnosti. Zbog nošenja ovratnika tužitelju je bila potrebna tuđa njega i pomoć dva tjedna po jedan sat dnevno. Nadalje, imao je bolove jedan dan jakog, jedan tjedan srednjeg i tri tjedna slabog intenziteta.

13.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke dr. Sanja Batina, spec. psihijatar, proizlazi da je tužitelj u trenutku ozljeđivanja doživio primarni strah jakog intenziteta u trajanju od pola minute. Sekundarni strah jakog intenziteta kod tužitelja postojao je dva dana, potom da mu se javio strah srednjeg intenziteta u trajanju od tjedan dana te strah blažeg intenziteta u trajanju od tri do četiri tjedna, dok trajnih posljedica straha kod tužitelja nema. Navedeni psihički simptomi su izazvali kod tužitelja povredu duševnog integriteta lakog stupnja, ali privremenog karaktera.

14. Pravilno je sud prvog stupnja prihvatio nalaze i mišljenja vještaka medicinske struke, jer su izrađeni objektivno, na temelju medicinske dokumentacije tužitelja, u skladu s pravilima struke, bez proturječnosti i bez prigovora stranaka na njihove zaključke.

15. Tuženik neosnovano osporava visinu pravične novčane naknade utvrđene prvostupanjskom presudom navodeći da se radi o lakoj tjelesnoj ozljedi. Tužitelj ima pravo na naknadu štete i kada se radi o lakoj tjelesnoj ozljedi, dok je ne bi imao u pravnoj situaciji da se radi o bagatelnoj ozljedi, a što ovdje nije slučaj. U vezi tuženikovih žalbenih navoda da je prvostupanjski sud sukladno Orijentacijskim kriterijima trebao dosuditi manji iznos pravične novčane naknade štete za povredu prava osobnosti - neimovinsku štetu, potrebno je reći da iako Orijentacijski kriterij ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, nego sucima daje kriterije za odluku o visini pravične novčane naknade, u konkretnom slučaju dosuđeni iznos je sukladan Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete donesene na Odjelnoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 29. studenog 2002. (u nastavku: Orijentacijski kriteriji). Osim toga, dosuđeni iznos je sukladan i pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (u nastavku: pravno shvaćanje VSRH) održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. prema kojem se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenog 2002. mijenjanju na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) uvećavaju za 50%.

16. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno zaključio i to da težina ozljeda i okolnosti konkretnog slučaja, kao i činjenica da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio osoba mlađe životne dobi, opravdavaju dosudu naknade štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, u daljnjem iznosu s povećanjem te se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi kako je tužitelju, kao osobi mlađe životne dobi, bilo lakše prebroditi zdravstvene teškoće, već upravo suprotno, tužitelju, kao osobi mlađe životne dobi, nastanak zdravstvenih tegoba u tom stadiju života, kao posljedica prometne nezgode, predstavlja dodatno otežavajuću činjenicu.

17. Prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelju pripada po osnovi neimovinske štete iznos od 1.720,09 EUR, a na ime imovinske štete iznos od 37,16 EUR, što ukupno iznosi 1.757,25 EUR. Kako je nesporno tužitelju isplaćen iznos od 852,74 EUR, tužitelju pripada iznos od 960,91 EUR, ali kako tužitelj potražuje ukupno 929,06 EUR, tako je i dosuđeno u toč. I. izreke presude te je za preostalu visinu tužbenog zahtjeva kojeg se odrekao, u iznosu od 1.061,78 EUR odbijen, kao u toč. II. izreke nepobijanog dijela presude.

17.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika, a uzimajući u obzir kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu kao i sve okolnosti slučaja, a osobito težinu zadobivenih ozljeda, dužinu bolova, pretrpljeni strah te uzimajući u obzir i Orijentacijske kriterije, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud pravilno odmjerio visinu pravičnog iznosa naknade neimovinske štete.

18. Uzimajući u obzir opseg i trajanje tuđe pomoći koja je tužitelju bila potrebna i ovaj sud smatra da je primjerena novčana naknada za ovaj vid imovinske štete iznos od 37,16 EUR.

19. Kako tuženik u tijeku prvostupanjskog postupka nije dokazao da je u propisanim rokovima postupio sukladno odredbama čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/16. i 155/23., dalje: ZOOP) u pogledu pretrpljene materijalne štete – odnosno isplatio neosporan dio naknade štete za tuđu pomoć i njegu, to je s pravom prvostupanjski sud odlučio da kamata na dosuđeni iznos po ovom osnovu počinje teći od dana podnošenja pisanog odštetnog zahtjeva tuženiku, odnosno od 11. prosinca 2019. sve sukladno odredbi čl. 12. st. 4. ZOOP-a, u svezi čl. 1095. ZOO-a, tako da tuženik neosnovano u izjavljenoj žalbi osporava početak tijeka zatezne kamate na dosuđeni iznos materijalne štete.

20. Suprotno žalbenim navodima tuženika valjano je prvostupanjski sud priznao tužitelju troškove parničnog postupka, u svezi tužiteljevog uspjeha u sporu prema čl. 154. st. 2. ZPP-a te tuženik odluku o troškovima samo paušalno osporava.

21. Međutim, osnovano tužitelj u žalbi navodi kako je odluka o troškovima nepravilna, budući nije odlučeno o troškovima tužitelja koji se odnose na podnošenje odštetnog zahtjeva, sastava obrazloženog podneska od 18. listopada 2021. i zastupanja na ročištu za objavu presude.

22. Naime, podnošenje odštetnog zahtjeva predstavlja opravdan trošak u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a i takav zahtjev predstavlja radnju uz koju odredba čl. 1103. ZOO-a veže dospijeće pravične novčane naknade, dakle početak tijeka zatezne kamate, zbog čega isti predstavlja opravdan izdatak u povodu postupka sukladno odredbi čl. 151. st. 1. ZPP-a, a propisan je i u Tbr. 28. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12 . , 103/14 . , 118/14 . , 107/15 . ,

37/22, 126/22., dalje: Tarifa), koja se primjenjuje u konkretnom slučaju. Tim prije jer se tužitelj odštetnim zahtjevom obratio tuženiku te je tuženik isti otklonio.

23. Tužitelju pripada i naknada na sastav obrazloženog podneska od 18. listopada 2021., budući se radi o obrazloženom podnesku u kojem se odgovara na navode iz odgovora na tužbu (Tbr. 8.1. Tarife).

24. Zatim, tužitelju pripada i trošak pristupa na ročište za objavu presude prema Tbr. 9.3. Tarife. Ovo stoga što u slučaju kada stranka pristupi ročištu za objavu presude, kao u konkretnom predmetu, sud po odredbi čl. 335. st. 8. ZPP-a, stranci mora uručiti presudu jer joj od navedenog dana počinje teći rok za podnošenje pravnog lijeka. Slijedom navedenog, radi se o trošku koji je nastao u tijeku postupka i na koji ima pravo stranka koja je ročištu pristupila i uspjela u parnici, odnosno potrebnom trošku (čl. 155. ZPP-a).

25. U pogledu visine troškova, tužitelj je u žalbi zatražio 165,90 EUR za sastav odštenog zahtjeva, 124,43 EUR za sastav obrazloženog podneska od 18. listopada 2021. i 62,21 EUR za pristup na ročište za objavu presude. Uzimajući u obzir da su odštetni zahtjev i podnesak od 18. listopada 2021., radnje poduzete prije odricanja od tužbenog zahtjeva u podnesku od 21. listopada 2021., do kada je uspjeh tužitelja u sporu 6%, to i tužitelju za te radnje pripadaju iznosi u tom postotku, odnosno 10,00 EUR za sastav odštetnog zahtjeva i 7,47 EUR za sastav obrazloženog podneska od 18. listopada 2021. S druge strane tužitelju je priznat traženi iznos od 62,21 EUR za pristup na ročište za objavu presude. Stoga je u odnosu na troškove postupka žalba uvažena i preinačena odluka o parničnom trošku, a tužitelju je priznat daljnji ukupni trošak od 79,68 EUR, dok je u preostalom dijelu odbijen sa zahtjevom.

26. Tužitelj je uspio sa žalbom pa mu pripada pravo na trošak žalbenog postupka (čl. 166. st. 2. ZPP-a) u zatraženom iznosu za sastav žalbe od 155,53 EUR, dok mu ne pripada trošak sudske pristojbe, budući iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da tužitelj nije pozvan na plaćanje, odnosno ista niti nije plaćena.

27. Tužitelju nije priznat trošak odgovora na žalbu tuženika, jer ta procesna radnja nije bila nužna (čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 166. ZPP-a).

28. Slijedom izloženog valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi presudu u pobijanom dijelu (toč. I. izreke) temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odnosno preinačiti presudu u odluci o troškovima parničnog postupka (toč. III. izreke) prema čl. 373. toč.3. ZPP-a.

29. Nepobijani dio presude (toč. III. izreke) ostaje neizmijenjen.

Osijek, 5. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Branka Guljaš