REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-9636/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Mariji Malenica-Marić, uz sudjelovanje Marije Halozar kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ŠR zbog prekršaja iz čl. 43. st. 3. u vezi čl. 293. st. 1., prekršaja iz čl. 176. st. 5. i prekršaja iz čl. 46. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, povodom obaveznog prekršajnog naloga PU zagrebačke, I Postaje prometne policije Zagreb, Klasa: 211-07/25-4/34307, nakon žurnog postupka, 5. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Temeljem čl. 183. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22),

Okrivljenik: ŠR, sin Š, rođen **.**.1966., OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], prekršajno nekažnjavan,

k r i v  j e

što:

1. dana 23. studenog 2024. u 23,20 sati u Zagrebu, upravljajući osobnim automobilom, [registarska oznaka] kolnikom Draškoviće ulice, u smjeru sjevera, dolaskom do raskrižja s Đorđićevom ulicom skrenuo je desno na kolnik Đorđićeve ulice, ali se prethodno ne uvjerivši da tu radnju može učiniti bez opasnosti po druge sudionike u prometu ili imovinu, ne vodeći pri tome računa o smjeru kretanja i položaju svojeg vozila, pa je u raskrižju prednjim lijevim bočnim dijelom vozila naletio na stražnji desni bočni dio osobnog automobila [registarska oznaka], koje se kretalo kolnikom Draškovićeve ulice, prometnom trakom za ravno i desno u smjeru sjevera, u trenutku nesreće skrećući u desno u smjeru istoka na kolnik Đorđićeve ulice, na desnu prometu traku, a u prometnoj nesreći na vozilima je nastala materijalna šteta,

čime je počinio prekršaj opisan i kažnjiv po čl. 43. st. 3. u vezi čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17,70/19, 42/20 i 114/22),

2. u vrijeme i na mjestu kao pod točkom 1. napustio je mjesto događaja, ne ostavivši podatke o sebi i vozilu, vlasniku oštećenog vozila,

čime je počinio prekršaj opisan i kažnjiv po čl.176. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17,70/19, 42/20 i 114/22),

pa mu se, na temelju citiranih propisa, utvrđuju

za djelo pod točkom 1. primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 200,00 (dvjesto) eura

za djelo pod točkom 2. primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 200,00 (dvjesto) eura

Temeljem čl. . 1. Prekršajnog zakona okrivljeniku se izriče UKUPNA NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 400,00 (četiristo) eura

II Temeljem odredbe čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17,118/18 i 114/22), okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku 30 dana po primitku ove presude, jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 34. Prekršajnog zakona.

Ako okrivljenik u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u korist Državnog proračuna, prema priloženom predlošku uplatnice, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.

III Temeljem čl. 139. st. 3. u vezi s čl. 138. st. 2. t. 1. t. 2. i t. 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 194,82 (stodevedesetčetiri eura i osamdesetdva centa) eura i to trošak prometnog vještačenja u iznosu od 125,00 eura, troškove prekršajnog postupka prema zahtjevu za naknadu troškova PU Zagrebačke, I Postaje prometne policije u iznosu od 39,82 eura, te paušalnu svotu u iznosu od 30,00 eura u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku 30 dana po primitku presude, jer će se u protivnom postupiti po odredbama čl. 152. st. 4. i 11. Prekršajnog zakona.

IV Temeljem čl.182. t. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 14/22),

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi

3. u vrijeme i na mjestu pod točkom 1. upravljao navedenim vozilom Draškovićevom ulicom u smjeru sjevera prometnom trakom namijenjenom za kretanje vozila javnog gradskog prijevoza,

pa da bi time počinio prekršaj iz čl. 46. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, (Narodne novine 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 114/22),

Obrazloženje

1. PU zagrebačka, I Postaja prometne policije Zagreb, pod klasom: 211-07/25-4/34307 izdala je 2. travnja 2025. obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenika, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude, koji je temeljem pravovremenog prigovora okrivljenika, stavljen izvan snage i proveden je žurni postupak.

2. Okrivljenik je pisanoj obrani naveo da se ne smatra krivim za djela prekršaja koja mu se stavljaju na teret. Smatra da se policijsko izvješće vrlo vjerojatno temelji na priči zainteresirane osobe, gospodina ŽR koji je ispričao policiji priču o odbjeglom vozaču. Napominje, da nije napravio ništa od onog što je navedeno, niti se sjeća da bi dogodilo ono što mu se stavlja na teret. Vjerojatno je da je gospodin ŽR skrivio nezgodu s vozilom koje nije kasko osigurano i pokušava naplatiti skrivljenu štetu od njega, koji scenarij krivnje gospodina ŽR je vjerojatniji od onog što se tvrdi u prekršajnom nalogu, jer je nemoguće da kod navedenog naleta prednjim djelom vozila na drugo vozilo to ne bi primijetio ili da vozač navodno oštećenog vozila ne bi njemu na bilo koji način skrenuo pažnju na kontakt (tzv. blicanjem svjetlima, mahanjem, trubljenjem i sličnim radnjama kojima se vozači uobičajeno služe kada se dogodi kontakt vozilima u prometu).

3. Nadalje, sud je u svojstvu svjedoka ispitao ŽR, proveo prometno vještačenje sa stalnim sudskim vještakom za cestovni promet mr. sc. Robertom Spudićem, dipl. ing., pročitao izvješće o poduzetom, izvješće o počinjenom prekršaju, zapisnik o očevidu, razgledao skicu i fotografije, te pročitao izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika.

4. Svjedok PR je iskazao da se 23. studenog 2024. kretao kolnikom Draškovićeve ulice prometnom trakom za skretanje u desno, a na tramvajskim tračnicama uočio je drugo osobno vozilo, pojašnjavajući da je na semaforu bilo uključeno crveno svjetlo, a kada se upalilo zeleno počeo je skretati u desno na kolnik Đorđićeve ulice, međutim, osjetio je kontakt drugog vozila i to na stražnji desni bočni dio svojeg vozila. Napomenuo je da nije vidio način kretanja tog vozila prije i u trenutku kontakta, već je samo osjetio udar u svoje vozilo. Izašao je iz vozila, kako bi provjerio oštećenja međutim vozač drugog vozila se nije zaustavio, već je nastavio vožnju dalje, ali je uspio zapisati registarsku oznaku istoga. Uočio je da vozilom upravlja muškarac starosti oko 50 godina, misli da je stariji od njega, vidio ga je vrlo kratko na semaforu. Sjeća se da je registarska oznaka [registarska oznaka] ili 2272 HN. Na pitanje branitelja okrivljenika, odgovorio je da je krenuo vozilom u trenutku kada se upalilo zeleno svjetlo te je iz desne trake skrenuo u srednju, a u lijevoj traci je bilo još jedno vozilo, misli da je vozilo koje ga je udarilo tamnozelene ili sive boje.

5. Prometni vještak mr. sc. Robert Spudić, dipl. ing. nakon što je proučio spis predmeta dao je svoj nalaz i mišljenje u kojemu je naveo da se međusobnom usporedbom oštećenja na vozilima i njihovim smjerovima kretanja može zaključiti da je osobni automobil okrivljenika prednjim lijevim dijelom vozila naletio na stražnju desnu bočnu stranu osobnog automobila oštećenika u području stražnjih desnih vrata. Približno mjesto kontakta između vozila bilo je na istočnom dijelu kolnika Đorđićeve ulice. Budući da na kolniku nisu utvrđeni tragovi kočenja ili zanošenja osobnih automobila, a vozila su pomaknuta s mjesta prometne nesreće, nema temelja za analitičko utvrđivanje njihovih brzina kretanja. Tehnički je moguće da je naletna brzina osobnog automobila okrivljenika na osobni automobil oštećenika iznosila oko 10-15 km/h. Visina uzdužnih oštećenja na osobnom automobilu oštećenika iznosi od 55 do 60 cm visine od podloge, što je usporedivo s oštećenjima na osobnom automobilu okrivljenika. Dakle, oštećenja na oba vozila su na podjednako istim visinama. Prema ovako utvrđenim oštećenjima za zaključiti je da su oštećenja na vozilima usporediva po visini i obujmu, odnosno da su kompatibilna. Obzirom na sveobuhvatnost oštećenja na osobnim automobilima, tehnički je moguće da je došlo do kolizije između osobnog automobila okrivljenika i osobnog automobila oštećenika. Imajući u vidu nastala oštećenja na osobnim automobilima okrivljenika i oštećenika, te naletnoj brzini osobnog automobila okrivljenika na osobni automobil oštećenika, tehnički je moguće da je okrivljenik mogao osjetiti i vidjeti kontakt s osobnim automobilom oštećenika. Prometni vještak je na pitanje branitelja okrivljenika da pojasni opisano pod točkom 6. nalaza i mišljenja, odnosno, kako je utvrđeno i kojim tehničkim sredstvom da je okrivljenik mogao osjetiti i vidjeti kontakt s osobnim vozilom oštećenika, odgovorio da obzirom na sudarni položaj između vozila u trenutku kontakta koji je ucrtan u točki 3. nalaza i mišljenja, te nastalim oštećenjima na osobnim automobilima gdje su na osobnom automobilu oštećenika nastala oštećenja na stražnjoj desnoj bočnoj strani u dužini od preko jednog metra, te uzimajući u obzir oštećenja na osobnom automobilu okrivljenika došlo je do tzv. "tarenja lima", pa prema tome tehnički je moguće da je prema navedenom okrivljenik mogao vidjeti i osjetiti, odnosno, čuti kontakt između vozila. Branitelj okrivljenika stavio je primjedbu na nalaz i mišljenja prometnog vještaka navodeći, da niti jedan dokaz u predmetu ne govori da je okrivljenik imao kontakt s vozilom oštećenikom, s time da je i sam oštećenik rekao da je imao kontakt s vozilom sive ili zelene boje, a okrivljenik ima crno vozilo, a djelatnici policije kontaktirali su okrivljenika nekoliko mjeseci kasnije i nisu radili očevid na mjesta događaja, već u mjestu gdje se nalazi okrivljenikovo vozilo.

6. Nakon ovako provedenog postupka, sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik počinio prekršaje opisane pod točkama 1. i 2. izreke presude.

7. Naime, nesporno je utvrđeno da je upravljajući osobnim vozilom [registarska oznaka] kolnikom Draškoviće ulice, u smjeru sjevera, dolaskom do raskrižja s Đorđićevom ulicom skrenuo desno na kolnik Đorđićeve ulice, ali se prethodno ne uvjerivši da tu radnju može učiniti bez opasnosti po druge sudionike u prometu ili imovinu, ne vodeći pri tome računa o smjeru kretanja i položaju svojeg vozila, pa je u raskrižju prednjim lijevim bočnim dijelom vozila i naletio na stražnji desni bočni dio osobnog automobila [registarska oznaka], čime je postupio protivno odredbi čl. 43. st. 3. u svezi čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Također je nedvojbeno utvrđeno i da je napustio mjesto događaja, ne ostavivši podatke o sebi i vozilu, vlasniku oštećenog vozila, postupivši na taj način protivno čl.176. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama

8. Sud nije uvažio obranu okrivljenika u vezi djela prekršaja opisanih pod točkama 1. i 2. izreke presude cijeneći je neuvjerljivom, neutemeljenom i iznijetom u cilju izbjegavanja prekršajne odgovornosti, već je u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni promet mr.sc. Roberta Spudića, dipl. ing. cijeneći isti objektivnim, logičnim, stručnim i nepristranim, te danim po pravilima znanosti i vještine, budući je uzeo u obzir sve elemente relevantne za utvrđivanje materijalne istine. Naime, okrivljenik je u svojoj obrani u potpunosti porekao počinjenje terećenih djela prekršaja, prebacujući odgovornost na vozača osobnog vozila ZG 4394KC ŽR. Međutim, nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za cestovni promet mr.sc. Roberta Spudića, dipl. ing. u potpunosti se opovrgavaju navodi iz obrane okrivljenika i ujedno potvrđuje činjenični opis djela prekršaja iz obaveznog prekršajnog naloga, jer je nedvojbeno ustvrdio da se međusobnom usporedbom oštećenja na vozilima i njihovim smjerovima kretanja može zaključiti da je osobni automobil okrivljenika prednjim lijevim dijelom vozila naletio na stražnju desnu bočnu stranu osobnog automobila oštećenika u području stražnjih desnih vrata, a približno mjesto kontakta između vozila bilo je na istočnom dijelu kolnika Đorđićeve ulice, što potvrđuje okolnost da je okrivljenik osobnim vozilom ZG 2272HN došao u kontakt s osobnim vozilom ZG 4394KC, nakon što je skrenuo u desno na kolnik Đorđićeve ulice. Nadalje je prometni vještak u svojemu nalazu i mišljenju ustvrdio da visina uzdužnih oštećenja na osobnom automobilu oštećenika iznosi od 55 do 60 cm visine od podloge, što je usporedivo s oštećenjima na osobnom automobilu okrivljenika, odnosno, oštećenja na oba vozila su na podjednako istim visinama, pa se prema ovako utvrđenim oštećenjima zaključuje da su oštećenja na vozilima usporediva po visini i obujmu, tj. da su kompatibilna, tako da je obzirom na sveobuhvatnost oštećenja na osobnim automobilima, tehnički moguće da je došlo do kolizije između osobnog automobila okrivljenika i osobnog automobila oštećenika. Dakle, navedenim se nedvojbeno potvrđuje okolnost da je okrivljenik osobnim vozilom ZG 2272HN prilikom skretanja u desno iz Draškovićeve ulice na kolnik Đorđićeve ulice prednjim lijevim bočnim dijelom vozila naletio na stražnji desni bočni dio osobnog vozila ZG 4394KC, uslijed čega su i nastala opisana oštećenja na vozilima, pa da se okrivljenik prilikom izvođenja navedene radnje uvjerio da to može učiniti na siguran način do prometne nesreće ne bi niti došlo, niti bi počinio prekršaj iz čl. 43. st. 3. u vezi čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Također je prometni vještak u svojemu nalazu i mišljenju naveo i da je imajući u vidu nastala oštećenja na osobnim automobilima okrivljenika i oštećenika, te naletnoj brzini osobnog automobila okrivljenika na osobni automobil oštećenika, tehnički moguće da je okrivljenik mogao osjetiti i vidjeti kontakt s osobnim automobilom oštećenika, čime se nedvojbeno potvrđuje okolnost i da je počinio djelo prekršaja iz čl. 176. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Nadalje, prometni vještak je i na pitanje branitelja okrivljenika da kako je utvrđeno i kojim tehničkim sredstvom da je okrivljenik mogao osjetiti i vidjeti kontakt s osobnim vozilom oštećenika, ostao kod svojeg nalaza i mišljenja, odnosno, da je okrivljenik mogao osjetiti kontakt s drugim vozilom, jer je odgovorio da je obzirom na sudarni položaj između vozila u trenutku kontakta koji je ucrtan u točki 3. nalaza i mišljenja, te nastalim oštećenjima na osobnim automobilima gdje su na osobnom automobilu oštećenika nastala oštećenja na stražnjoj desnoj bočnoj strani u dužini od preko jednog metra, te uzimajući u obzir oštećenja na osobnom automobilu okrivljenika došlo do tzv. "tarenja lima", pa je prema tome tehnički moguće da je prema navedenom okrivljenik mogao vidjeti i osjetiti, odnosno, čuti kontakt između vozila. Dakle, prometni vještak je još jednom nedvojbeno potvrdio okolnost, a ujedno i činjenični opis djela prekršaja iz obaveznog prekršajnog naloga, da je okrivljenik nakon prometne nesreće, iako je mogao osjetiti kontakt s drugim vozilom, napustio mjesto događaja, ne ostavivši podatke o sebi i vozilu drugom sudioniku prometne nesreće, vozaču osobnog vozila [adresa] AR, tako da je opisanim postupanjem i počinio djelo prekršaja iz čl. 176. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

9. Sud je tijekom postupka u svojstvu svjedoka ispitao i vozača osobnog vozila ZG 4394KC ŽR, međutim, navedeni nije imao saznanja o načinu kretanja osobnog vozila okrivljenika prije kontakta s njegovim vozilom, jer to nije niti vidio, već je samo čuo udarac u trenutku kada je počeo skretati u desno na kolnik Đorđićeve ulice, s time da je potvrdio okolnost da se vozač drugog vozila nije zaustavio na mjestu događaja.

10. S obzirom na navedeno kada se obrana okrivljenika analizira i dovede u vezu sa svim provedenim dokazima, kako pojedinačno, tako i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, prvenstveno nalazom i mišljenjem prometnog vještaka mr. sc. Roberta Spudića, dipl. ing., to i sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva obilježja djela prekršaja opisana pod točkama 1. i 2. izreke presude.

11. Stoga je sud okrivljenika za ista i proglasio krivim, te mu za navedena prekršajna djela utvrdio novčane kazne koje odgovaraju značaju i težini počinjenih prekršaja, stupnju njegove odgovornosti, te stupnju povrijeđenosti zaštićenog dobra, primijenivši čl. 37. Prekršajnog zakona, kojim je ublažio ispod najnižeg iznosa predviđene novčane kazne, smatrajući da će se tako ublaženim novčanim kaznama postići svrha kažnjavanja, cijeneći pri tome kao olakotnu okolnost da na vozilima nije nastala veća materijalna šteta, a posebice cijeneći pri tome činjenicu da je do sada prekršajno nekažnjavan, što je vidljivo iz izvatka iz evidencije Ministarstva pravosuđa, koji je sud pročitao, dok otegotnih okolnosti nije našao. Temeljem čl. . 1. Prekršajnog zakona ovako utvrđene kazne sud je zbrojio i okrivljeniku izrekao ukupnu novčanu kaznu jednaku zbroju pojedinačno utvrđenih kazni.

12. Nadalje, sud je u konkretnom slučaju na okrivljenika primijenio odredbu čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13, 157/13,110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), tako da će se, ako okrivljenik u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista smatrati plaćenom u cijelosti.

13. Temeljem u izreci citiranih propisa, kako je okrivljenik proglašen krivim, to je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 1. t. 2. i t. 3. Prekršajnog zakona, tj. trošak prometnog vještačenja prema računu prometnog vještaka, koji iznos sud smatra opravdanim s obzirom na utrošeno vrijeme i složenost predmeta, trošak prema zahtjevu za naknadu troškova PU Zagrebačke I Postaje prometne policije, te paušalnu svotu odmjerenu obzirom na složenost i duljinu trajanja postupka.

14. Sud okrivljeniku nije izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od šest mjeseci, koju mu je tužitelj izrekao u obaveznom prekršajnom nalogu, smatrajući da će se izrečenom novčanom kaznom, bez izricanja zaštitne mjere, dovoljno utjecati na okrivljenika da ne počini novi prekršaj, posebice cijeneći pri tome okolnost da je do sada prekršajno nekažnjavan, što je vidljivo iz izvatka iz evidencije Ministarstva pravosuđa, koji je sud pročitao, čime se ukazuje da nije sklon činjenju prekršaja, tako da će se svrha prekršajnopravnih sankcija u konkretnom slučaju postići i bez izricanja navedene zaštitne mjere.

15. Sud je okrivljenika oslobodio optužbe za prekršajno djelo opisano pod točkom 3. izreke presude jer iz činjeničnog opisa djela prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret ne proizlaze sva njegova zakonom propisana obilježja, pa djelo na način kako je to opisano u obaveznom prekršajnom nalogu nije prekršaj.

16. Naime, protupravno ponašanje opisano pod točkom 3. izreke presude ne predstavlja prekršaj iz čl. 46. st. 1. kažnjiv po čl. 46. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, budući je odredbom čl. 46. st. 1. navedenog zakona propisano da vozač motornog vozila za kretanje u prometu mora koristiti isključivo kolnik, kretati se sredinom obilježene prometne trake, odnosno trakom namijenjenom za promet one kategorije vozila kojoj vozilo pripada, osim u slučaju opasnosti za život, zdravlje i imovinu, što nije naznačeno u činjeničnom opisu djela prekršaja pod točkom 3. obaveznog prekršajnog naloga.

17. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

18. Slijedom navedenog, kako činjenični opis djela prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret pod točkom 3. obaveznog prekršajnog naloga, ne sadrži obilježja djela prekršaja iz naprijed citiranih odredbi, to je sud okrivljenika temeljem čl.182. t. 1. Prekršajnog zakona i oslobodio optužbe za djelo prekršaja iz čl. 46. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

19. Sud u svojstvu svjedoka nije ispitao djelatnike policije, što je predlagao branitelj okrivljenika i to na okolnost koje su radnje poduzeli djelatnici policije da bi sačinili izvješće o počinjenom prekršaju i na koji način je okrivljenik reagirao na dan pronalaska vozila, smatrajući isto irelevantnim za utvrđivanje činjeničnog stanja.

U Zagrebu 5. ožujka 2026.

Zapisničar Sudac Marija Halozar Marija Malenica-Marić

Protiv ove presude žalba nije dopuštena

Ova presuda je pravomoćna

Dostavna naredba:

1. okrivljeniku, ŠR, [adresa]

2. branitelju okrivljenika, odvjetniku Ivici Vego, Zagreb, Stonska 7

3. tužitelju, PU zagrebačkoj, I Postaji prometne policije Zagreb, Klasa: 211-07/25-4/34307,

4. pismohrana, ovdje.