Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: P-219/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja RU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Sandru Biondiću, odvjetniku u Otočcu, protiv tužene Republike Hrvatske, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću, radi utvrđenja prava vlasništva, VPS: 1.500,00 eura, nakon održane glavne javne rasprave 26. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i tužitelja osobno, a u odsutnosti uredno pozvane z.z. tužene, dana 5. ožujka 2026. godine, javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj CU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], stekao pravo vlasništva na nekretnini koja je evidentirana kod Općinskog suda u Gospiću, Zemljišnoknjižnog odjela u Otočcu, označena kao k. č. br. [katastarska čestica] ŠUMA, ukupne površine 11619 m², upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pa se ovlašćuje tužitelj na temelju ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, ishoditi uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini s imena tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, na ime i vlasništvo tužitelja, u cijelosti.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.024,48 eura, uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili prema graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koja se određuje za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

III. Odbija se tužitelj sa viškom zatraženog parničnog troška u iznosu od 312,50 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ustao tužbom protiv tužene radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini pobliže opisanoj u izreci ove presude. U tužbi se navodi da je tužena samo formalno upisana vlasnikom utužene nekretnine dok je u katastarskom operatu kao posjednik upisana Hrvatske šume – Šumarija Otočac. Pored utužene nekretnine da se nalazi tužiteljeva kuća i to na čkbr. [katastarska čestica] kao i druge tužiteljeve nekretnine i to čkbr. [katastarska čestica]. Te nekretnine da okružuju utuženu nekretninu čineći gospodarsku cjelinu omeđenu čvrstom ogradom. Ističe se da je tužitelj i putem svojih pravnih prednika više od 80 godina u samostalnom, neposrednom, neprekidnom i mirnom posjedu utužene nekretnine u čemu nitko nije smetao niti njega niti njegove pravne prednike te se stoga predlaže donošenje presude kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te predlaže njegovo odbijanje. Pojašnjava da je za katastarsku općinu [katastarska općina] 80-ih godina prošlog stoljeća provedeno osnivanje zemljišne knjige čiji je cilj utvrđivanje stvarnog stanja i upisa vlasništva prema istom. Međutim, da u navedenom postupku osnivanja zemljišne knjige niti tužitelj niti njegovi prednici nisu upisani kao vlasnici čestice koja je predmet ovog spora. Naime, da u postupku nove izmjere za k. o. [katastarska općina] tužitelj niti njegovi prednici nisu radi utvrđivanja stvarnog stanja označili prijepornu česticu ukoliko su je smatrali svojim vlasništvom jer da je ista bila obilježena u postupku nove izmjere da bi ista nosila svoju katastarsku oznaku prema površini koju tužitelj koristi. Pri obilježavanju čestice 1983. godine u novoj izmjeri k. o. [katastarska općina] da je upisana čkbr. [katastarska čestica] šuma sa površinom od 191.338 m[2] u p.l. 1628 u korist Šumskog gospodarstva Lika, Radna jedinica Otočac, s tim da je naknadno čestica cijepana 2006. godine elaboratom izrađenim za evidentiranje autoceste. U postupku osnivanja zemljišne knjige da su predstavnici Šumarije Otočac, a nakon izvršenog uvida na katastarskoj kopiji, na zapisnik u osnivanju predložili upis u korist društvenog vlasništva sa pravom korištenja Šumskog gospodarstva Lika Gospić. Tužena zaključuje da pri osnivanju tužitelj nije evidentiran niti u pisanom niti u grafičkom dijelu katastarskog operata te ustraje pri tome da bi tužitelj, a da je smatrao prijepor svojim vlasništvom, isti obilježio u postupku nove izmjere za k. o. [katastarska općina]. Naposljetku se navodi da se predmetna čestica nalazi u predmetu gospodarenja za gospodarsku jedinicu Kompoljski vrh kojom gospodare Hrvatske šume te se predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Arhivski izvadak iz zemljišne knjige sa zapisnikom, list 38 – 50 spisa, u Povijest promjena na katastarskim česticama, list 51 – 54 spisa, održano je ročište na licu mjesta u nazočnosti vještaka mjernika, a na kojem ročištu su saslušani svjedoci ĐU, DU, KU, BU te tužitelj u svrhu dokazivanja, list 75 – 79 spisa kao što je izvršen uvid i u Istaknuti prijepor na Geoportalu, list 99 spisa.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Na temelju izvedenih predloženih dokaza, po ocjeni ovoga suda, tužitelj je putem svojih pravnih prednika dosjelošću stekao pravo vlasništva na utuženoj nekretnini.

6. Naime, tužitelj je mogao steći pravo vlasništva utužene nekretnine dosjelošću ako su glede toga zemljišta do 06. travnja 1941. g. bile ispunjene pretpostavke predviđene pravnim pravilima imovinskog prava koja su kao propis, bila na snazi toga dana. To znači da je tužitelj u ovoj parnici trebao dokazati da je bio u neprekidnom posjedu prijepornog zemljišta u trajanju od 40 godina do 06. travnja 1941. g. po svojim pravnim prednicima (paragraf 1458 i 1477 Općeg građanskog zakonika).

7. S druge pak strane kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su prije 8. listopada 1991. g. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba toga Zakona. Takvo shvaćanje iznio je Vrhovni sud RH u svojim odlukama br. Rev-291/14 od 17. travnja 2018., Rev-1480/16 od 5.studenog 2019., i dr. Obrazloženje navedenog pravnog shvaćanja polazi od odredbe čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN RH br. 53/91 od 8. listopada 1991.g.) kojom je stavljen izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima.

8. Nakon toga je ZVDSP u čl. 388 st. 4 bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991.g. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, da bi Ustavni sud 17. studenog 1999. ukinuo članak 388. st. 4. ZVDSP-a iz 1996.

9. Okolnost što je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio neustavnom odredbu čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i ukinuo je kao i što je nakon toga donesena nova odredba ovoga članka kojom je propisano da se rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08.listopada 1991.g. bile u društvenom vlasništvu ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga, nije od utjecaja na pravo vlasništva koje su tužitelji u tim postupcima stekli na predmetnim nekretninama razumno se oslonivši na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno.

10. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i dr. protiv Hrvatske), a u kojim odlukama navedeni Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno, ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis.

11. Ovaj Sud je punu vjeru poklonio utvrđenjima na licu mjesta te iskazima saslušanih svjedoka čiji su iskazi podudarni, logični i uvjerljivi, a svjedoci imaju i mogu imati relevantnih saznanja o kronologiji posjedovanja prijepora.

12. Na licu mjesta, a nakon pokazivanja prijepora od strane tužitelja, vještak mjernik je identificirao prijepor navodeći da tužitelj na licu mjesta pokazuje od točke 1 koja je naznačena na vještakovoj skici, a koja točka se kontrolira kao i sve ostale GPS uređajem pa u smjeru zapada do točke 11, a zatim od točke 11 u smjeru sjevera prema autocesti Zagreb – Split, do točke 52. Potom od točke 52 u smjeru jugoistoka, paralelno sa makadamskim putem uz autocestu te se potom dolazi do točke 57 koja predstavlja kraj prijepora. Navodi da je cijelim putem od točke 53 do točke 57 predmetna čestica omeđena žičanom ogradom na drvenim stupovima. Od točke 57 u smjeru juga do točke 3 da se izlazi iz gaja te se potom dolazi do točke 1, a da taj pravac "udara" u drvenu šupu u kojoj je sijeno. Na pravcu točaka 1 – 12 da se nalazi ograđen vrt na kojem tužiteljeva supruga uzgaja povrće, a isti je ograđen zbog ovaca. Nadalje se navodi da je 90% prijepora mlada grabova, bukova i hrastova šuma za koju vještak navodi da se vidi da je uredna i kultivirana. Nadalje se navodi da su okolne nekretnine i to čkbr. [katastarska čestica] u vlasništvu tužitelja. Vještak zaključuje da sve to predstavlja jednu cjelinu zajedno sa obiteljskom kućom i gospodarskim zgradama tužitelja, a u smjeru jugoistoka da je i posjed sina tužitelja.

13. Svjedok ĐU, star 81 godinu, iskazuje da ono što je obiđeno na licu mjesta i što traži tužitelj, da je to zemlja koju mještani nazivaju "paljevina". Njegova kuća da je udalje od ove zemlje cca 1 km, no, navodi da je u ranoj mladosti progonio blago na ispašu preko ove zemlje. Stoga se sjeća iz djetinjstva da su ovu zemlju uživali još tužiteljev djed FU, kao i otac MU. Oni da su to uživali na način da bi krčili zemlju, a da su se malo i "drvarili", no, da je to bila tanka šumica. Sjeća se da bi od posječenog granja znali praviti ogradu kako ne bi tuđa stoka zalazila te svjedok navodi da su sa takvom ogradom prednici tužitelja ogradili cijeli svoj posjed, a ne samo danas pokazano nego cijelo svoje imanje. Ima saznanja da je u posjedu ove čestice najprije bio tužiteljev djed te svjedok misli da je on počeo sa tim posjedovanjem još prije njegovog, svjedokovog, rođenja, a svjedok je rođen 1945. godine. Navodi da su, dakle, prednici tužitelja to uživali od kad svjedok pamti, a navodi da to uživanje Šumarija nikada nije branila. Vidljiva šumica da je samonikla, a da su otac i djed od tužitelja uređivali i sjekli lošija stabla, ostavljali bolja, a ne zna da li su oni za tu sječu tražili dozvolu od Šumarije.

14. Svjedok DU navodi da je djelatnik Šumarije Otočac i to na radnom mjestu lugara u gospodarskoj jedinici Kompoljski vrh, a da ovo što je danas pokazao tužitelj pripada toj gospodarskoj jedinici i to odjelu 32A. Navodi da je zaposlen u Šumariji Otočac od 1990. godine te se sjeća da danas pokazan prijepor od strane tužitelja, da je uvijek bio ograđen u vidu žičane ograde, a zna da tu ogradu nije postavljala Šumarija. Koliko on pamti navodi da na ovome dijelu Šumarija nije poduzimala bilo kakve radnje, niti doznake niti izvlake. Naprotiv, da je Šumarija radila doznaku, ali na čestici koja se sada nalazi preko puta autoceste, a ne na pokazanom dijelu.

15. Svjedok KU navodi da je njegova rodna kuća udaljena cca 1,5 km od ove čestice, a da je još kao dijete sa drugom djecom dolazio na ovu zemlju te su se igrali i to upravo sa tužiteljevom djecom. Zato da se sjeća da su ovu zemlju koja se naziva "paljevina" uživali još tužiteljev djed R i baka C. Obrazlaže da u to vrijeme tada još nije bila šumica, već više drač i grmovi, a sjeća se da je ovo što je pokazao tužitelj, da je bilo ograđeno sa šibljem te pojašnjava da ono što bi tužiteljevi otac i djed odsjekli, odnosno "kresali" da bi potom to iskoristili za ogradu. Prisjetio se da je na tom dijelu bilo puno zmija te da su se oni kao djeca toga bojali i na to da ih je upozoravao tužiteljev djed R. Ne sjeća se da bi na taj dio dolazili radnici Šumarije, jer da nisu imali razloga, budući tu nije bilo šume, već samo drač.

16. Svjedok BU navodi da je njegova kuća udaljena od ove zemlje cca 300 m zračne linije te navodi da je često dolazio na ovu zemlju koju je tužitelj pokazao jer da se družio sa njegovom djecom pa i sa njim. Prijepor da zovu "paljevina", a da je dobila naziv još za vrijeme II. svjetskog rata kada je talijanska vojska popalila sve kako bi bila čistina jer da su se bojali zasjede. Navodi da od kada pamti (svjedok je star 57 godina) da nikada na ovoj zemlji nije vidio bilo koga drugog osim tužitelja te zna da je on na toj zemlji čuvao ovce, kresao granje i vršio proredu. Navodi da stoga nikada nije vidio ni bilo koga iz Šumarije. Inače da pamti malo i tužiteljevog oca, ali ne i djeda.

17. Tužitelj saslušan u svrhu dokazivanja navodi da ono što je pokazao na licu mjesta i što se obišlo da je zemlja zvana "paljevina", a da je nju uživao još njegov djed MU kao i njegov otac koji se također zvao MU. Djed da je sve to krčio te pojašnjava da je na mjestu sadašnje njegove kuće također bila gmajna, a da je djed to sve krčio i redio. Djed da je rođen 1896. ili 1897. godine, a umro je 1969. godine, a njega da je naslijedio njegov otac jer da je on ostao jedini na zemlji. Navodi da je otac ovu česticu uživao isto kao i djed, to znači da ju je krčio i čuvao blago, najviše ovce. Otac da je cijeli njihov posjed, a među tim i "paljevinu" ogradio sa prućem, odnosno šibljem koje bi posjekao na "paljevini". Tada da nije bilo mlade šume, već je bilo šipražje, a da bi se odsjeklo deblje drvo da se moralo ići par km dalje. Navodi da nitko iz Šumarije nije dolazio na predmetnu "paljevinu" niti su branili njihov posjed, dapače, prisjetio se da mu je još prije Domovinskog rata tadašnji lugar u Šumariji Otočac zvani Đ kazao da mu treba dati "priznanje kako je lijepo okrčio česticu". Vezano za činjenicu da u postupku osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] nije pristupio u Z.k. odjel kako bi dao izjavu na zapisnik, odnosno prijedlog da ga se upiše posjednikom, odnosno vlasnikom, tužitelj navodi da je mislio da je prijepor već na njegovom imenu i vlasništvu i to sve do sadašnjeg autoputa koji tada nije postojao. Navodi da nije obraćao na to pažnju, da je ova površina tj. prijepor bio ograđen sa prućem pa da možda avion (prilikom snimanja) nije snimio prijepor jer nije bilo uočljivo, a da smatra da je pogriješio što prijepor nije bolje označio.

18. Po ocjeni ovoga Suda, a na temelju izvedenih predloženih dokaza, pravni prednici tužitelja su još do 6. travnja 1941. stekli pravo vlasništva prijepora po odredbama Općeg građanskog zakonika, s obzirom da se posjedovanje prijepora očito prenosilo "s koljena na koljeno" s obzirom da je kao posjednik prijeporne površine bio još i tužiteljev djed MU, a sam tužitelj je sada u dobi od 78 godina.

19. Naprotiv, proistječe da bi pravo vlasništva bilo stečeno i primjenom odredbe čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91), kao Zakona koji je bio na snazi do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tj. do 1.1.1997.g. Citiranom odredbom bilo je propisano da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva sječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a odredbom st. 4. istoga članka da savjesni posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

20. Ovaj Sud smatra posjed tužitelja, odnosno njegovih pravnih prednika savjesnim, odnosno poštenim, budući nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed, osobito imajući u vidu da se posjed prijepora nasljeđivao sa generacije na generaciju, a prijepor nije bio ometan.

21. Tome u prilog ide i iskaz svjedoka DU, djelatnika Šumarije Otočac koji izrijekom navodi da koliko on pamti (zaposlenik je Šumarije Otočac od 1990. godine), Šumarija nije radila bilo kakve posjedovne čine.

22. Dapače, saslušani svjedoci ĐU i KU podudarno su iskazivali o posjedovanju prijepora od strane još i tužiteljevog oca i tužiteljevog djeda, a koji su prijepor kao i cijelo imanje ogradili sa ogradom u vidu pruća odsječenog na samom prijeporu.

23. Takvi podudarni iskazi svjedoka suglasni su i sa iskazom samog tužitelja koji vrlo okolnosno opisuje posjedovanje prijepora.

24. Iz Povijesti promjena na katastarskim česticama proistječe da je od osnivanja knjižnog dijela katastarskog operata, tj. od 1954. godine čestica 3525/1 (novi broj 5123) bila upisana kao šumsko gospodarstvo [adresa] da bi novom izmjerom katastarske općine [katastarska općina] 1983. godine došlo do prenumeracije katastarskih čestica te dio čkbr. [katastarska čestica] dobiva novi broj i to kč. br. [katastarska čestica], a upisuje se u posjedovni list 1628 na ime Hrvatske šume, Šumarija Otočac. Potom proistječe da za potrebe gradnje autoceste elaboratom iz 2006. godine dolazi do formiranje novonastale čkbr. [katastarska čestica] sa površinom od 11.619 m[2] te čestica ostaje u posjedovnom listu 1628 na posjednika Hrvatske šume, Šumarija Otočac.

25. Uvidom pak u Zapisnik sačinjen u z.k. odjelu tadašnjeg Općinskog suda u Otočcu, a povodom osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] (list 50 spisa), proistječe da su pred tadašnje Povjerenstvo pristupili djelatnici Šumarije Otočac AU i D K kojima je predočen posjed upisan u p.l. 1628 k, a koji su potom predložili da se posjed upiše kao društveno vlasništvo sa pravom korištenja Šumskog gospodarstva Lika, Gospić, Radna jedinica Otočac.

26. Iz ovoga proistječe da doista tužitelj, a niti njegov prednik nisu pristupili pred Povjerenstvo u Z.k. odjel, a u postupku osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], kako bi prijepor predočili kao svoj posjed, odnosno nisu radi utvrđivanja stvarnog stanja označili prijepornu česticu kao svoje vlasništvo. Međutim, sama ta činjenica po ocjeni ovoga Suda nije odlučna u smislu kvalitete njihovog posjedovanja prijepora te njegove duljine.

27. Naime, kod utvrđenog činjeničnog stanja u smislu da su isključivi posjednici prijepora bili tužitelj, a prije njega njegov otac i djed, odnosno da nitko drugi osim obitelji tužitelja pa niti Šumarija Otočac nije uopće posjedovala prijepor (iskaz svjedoka DU), po ocjeni ovoga Suda, za zaključiti je da je posjed tužitelja i njegovih prednika bio i savjestan i istinit.

28. Nelogično je da upisani vlasnik odnosno korisnik prijepora ne bi reagirao, a da se doista smatrao stvarnim vlasnikom, prilikom ograđivanja prijepora te prilikom vršenja opisanih posjedovnih čina od strane tužitelja i njegovih prednika.

29. I sam tužitelj priznaje da doista nije pristupio u z.k. odjel prilikom osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], a tijekom izviđajnog postupka uz obrazloženje da je mislio da je prijepor već upisan na njegovo ime i vlasništvo te pored činjenice da je prijepor bio i ograđen sa šibljem koje potječe upravo sa utužene čestice. Isto tako, kako to proistječe iz Skice lica mjesta na kojoj je istaknut prijepor na Geoportalu (list 99 spisa) razvidno je da je prijepor okružen sa nekretninama koje već jesu i formalno upisane kao tužiteljevo vlasništvo, osim što prijepor međi u jednom dijelu sa makadamskim putem uz autocestu. Očito je tužitelj prijepor uživao kao dio cjeline sa svojim ostalim nekretninama koje okružuju prijepor.

30. Osim toga, i nakon završetka postupka osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], vodili su se postupci radi usklađenja zemljišno knjižnog stanja sa stvarnim, a na što je ukazao i tužitelj po punomoćniku u smislu da je upravo on nakon nove izmjere, odnosno osnivanja nove zemljišne knjige i to 2003. godine, presudom koja je provedena u zemljišnoj knjizi pod brojem Z-248/03 stekao pravo vlasništva na čkbr. [katastarska čestica] iako je novom izmjerom 1983. godine ta čestica upisana kao vlasništvo Grada Otočca (list 52 spisa), a što očito nije odgovaralo stvarnom stanju te je isto usklađeno sa zemljišnoknjižnim stanjem tek sa navedenom presudom.

31. Temeljem svega iznesenog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

32. S obzirom da je tužitelj uspio u parnici, to mu je tužena dužna naknaditi prouzročeni parnični trošak temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

33. Trošak je odmjeren prema ispostavljenom troškovniku te je tako Sud priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, nadalje, sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na ročištima od 27.10.2025. i 26.2.2026. u iznosu od po 200,00 eura za svaku radnju. Također je priznat i trošak sastava podneska od 10.10.2025. kojim se tužitelj očitovao na navode odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura kao što je priznat i trošak sastava prijedloga za zabilježbu spora u iznosu od 100,00 eura. Proistječe da je ukupni trošak zastupanja tužitelja iznos od 1.100,00 eura, a što sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 275,00 eura, daje iznos od 1.375,00 eura, a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

33.1. S druge pak strane, priznat je trošak uplaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 649,48 eura pa proistječe da je ukupni trošak kojeg je tužena dužna naknaditi tužitelju iznos od 2.024,48 eura.

33.2. Sud nije priznao zatraženi trošak i to radi uvida u zemljišnu knjigu, radi uvida u katastar, radi pribave isprave iz z.k. odjela, iz katastra, s obzirom da je navedeni trošak zasigurno bio koristan tužitelju, no, nije bio nužan za vođenje parnice te ne može pasti na teret protivne strane. Isto tako, nije priznat niti trošak sastava podneska od 24.11.2025. budući sa tim podneskom pun. tužitelja samo izvješćuje Sud da je uplaćen dužni predujam.

33.3. Stoga je valjalo tužitelja odbiti sa preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 312,50 eura, kao neosnovanim.

34. Na dosuđeni parnični trošak dosuđene su zatezne kamate temeljem čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15).

35. Temeljem iznesenog, presuđeno je kao u izreci.

U Otočcu 5. ožujka 2026.

Sutkinja

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

O tom obavijest

1. pun. Sandro Biondić, odvjetnik u Otočcu

2. ODO u Gospiću

3. Porezna uprava, Ispostava u Otočcu, nakon pravomoćnosti

4. Područni ured za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Otočac, nakon pravomoćnosti