REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27, Split
Pn-278/2023-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ad. 1 LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelja ad. 2 DS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Bulj & Srdelić d.o.o. Split, protiv tuženika HANZA MEDIA d.o.o. Zagreb, Koranska 2, OIB: 79517545745, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 19. siječnja 2026. godine u nazočnosti zamj. pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 5. ožujka 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici ad.1 iznos od 3.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe – 15.lipnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; dok se za više zatraženi iznos od 1.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe – 15.lipnja 2023.godine do isplate zahtjev tužiteljice ad.1 odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju ad.2 iznos od 3.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe – 15.lipnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; dok se za više zatraženi iznos od 1.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe – 15.lipnja 2023.godine do isplate zahtjev tužitelja ad.2 odbija kao neosnovan.
III. Odbija se zahtjev tužitelja ad.1 i ad.2 koji glasi:
„Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude objaviti u dnevnom listu SLOBODNA DALMACIJA te u elektroničkoj publikaciji www. slobodnadalmacija.hr integralni tekst ove presude, bez komentara, o svom trošku.“
IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima ad.1 i ad.2 parnični trošak u iznosu od 2.314,70 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Dana 15.lipnja 2023.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je dana 13. travnja 2023. u elektroničkoj publikaciji www.slobodnadalmacija.hr objavljen članak SLOBODNE DALMACIJE pod naslovom „Uzurpator iz [adresa] maltretira sve redom: “Gurnuo sam susjedu sa zida ali nisam nasilnik….“ na adresi:
https://slobodnadalmacija.hr/split/uzurpator-iz-zrnovnice-maltretira-sve-redom- gurnuo-sam-susjedu-sa-zida-ali-nisam-nasilnik-osim-prema-cetnicima-1280995, a kojom prilikom su objavljene i fotografije tužitelja ad.2. Ovaj članak da sadrži netočne, neistinite i štetne informacije o tužiteljima te da su isti prikazani u difamatornom i neistinitom kontekstu zbog čega da je došlo do grubog narušavanja njihovog dostojanstva, ugleda i časti. U predmetnom članku da se ističe kako je jedno od zemljišta u blizini izvora rijeke [adresa] nedozvoljenim radnjama tužitelja doživjelo potpunu transformaciju, uslijed koje da bi nestao pristupni makadamski put koji bi služio radi osiguranja pristupa zbog redovitog održavanja ili mogućeg kvara vodovodne linije. Pritom, tužitelja ad.2 da se naziva uzurpatorom koji odbija bilo kakvu suradnju i komunikaciju i koji maltretira sve redom te kako je isti čak i agresivan dok se u nastavku postupanje tužitelja ad.2 označava kako sramotan slučaj za koji se trebaju zainteresirati institucije. Štoviše, autor članka da slikovito i direktno obavještava institucije o imenima tužitelja kao para zbog kojeg "drhti građanstvo pod Perunom" navodeći potom kako je riječ o VS i DS, ovdje tužiteljima. Uz navedeno, autor članka da zauzima isključiv i jasan zaključak o protupravnosti djelovanja tužitelja pa da između ostalog navodi kako bi tužitelji onemogućavali druge da se koriste svojim vlasništvom te kako je iskopima dua L, ovdje tužitelja, došlo do otkrivanja i potencijalnih oštećenja postavljenih vodovodnih instalacija, a što da nije točno. S tim u vezi, autor članka da se izravno priklanja neprovjerenim i subjektivnim navodima gospođe ŽS uzimajući iste kao točne i notorne, a potom zaključujući kako je njezin boravak u takvom okruženju neugodan, cit: "uz susjede koji je bacaju sa zidova" ciljajući pritom na tužitelje, a osobito na tužitelja ad.2 koji je izrijekom negirao navode da bi gurnuo ŽS, a da je istovremeno upravo ŽS ta koja je poduzela nezakonito radnje prema tužiteljima zbog čega su tužitelji pokrenuli odgovarajuće postupke protiv iste. Tužitelji da posjeduju i koriste nekretninu koja je isključivo vlasništvo tužiteljice ad.1 koja da je stvarni i zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split, označene kao zk.č.br. 3490 k. o. [katastarska općina], da je upisana u Područni ured za katastar kao isključivi posjednik iste, a u prerisu katastarskog plana kao jedinog službenog dokumenta u kojem se navodi položaj i oblik predmetne nekretnine da nigdje nije naznačen put. Dakle, da se radi o netočnoj informaciji koja je objavljena bez ikakve provjere iste dok se istodobno poziva treće osobe (izletnike) koji nisu zakoniti vlasnici da koriste predmetnu nekretninu odnosno put koji da bi prelazio preko iste. Nadalje, navodni "makadamski put" koji autor članka ističe kao uništen od strane tužitelja, a čime da bi se ugrozilo cijelo arheološki zaštićeno i negrađevno područje, da u naravi nikada nije predstavljao put. Naime, dio nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], oznaka zemljišta PONOR, ŠUMA površine 595 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] da se ne smatra nerazvrstanom cestom na kojoj Grad Split može ostvariti pravo upisa vlasništva temeljem Zakona o cestama čime bi se mogao koristiti za promet vozila po bilo kojoj osnovi i biti pristupačan većem broju korisnika. Stoga, navodni makadamski put preko nekretnine u vlasništvu tužiteljice ad.1 da nikada nije postojao niti je bio ucrtan u važeće katastarske mape, a da se istovremeno stvarni i javni put nalazi 10 metara zapadno od zemljišta tužitelja, a koji put da je i upisan u katastarski operat i služi za prolaz navedenim područjem. Tužitelji navode kako je evidentno da dio zemljišta u vlasništvu tužitelja nije cesta ni put, a imajući u vidu da su ispod navedenog zemljišta vodovodne cijevi, da to jasno ukazuje na činjenicu da se predmetnim zemljištem i ne smije prolaziti motornim vozilima, zbog vibracija i štetnih spojeva koji direktno idu u vodu koju pije stanovništvo čitave [adresa], a koja potencijala oštećenja da su tužitelji pokušali spriječiti. Tužitelji da nikada nisu ulazili u bilo kakve sukobe već da se upravo događa obrnuto, tužiteljima da je porušen suhozid koji su izgradili kako bi uredili vrt te da je navedeni događaj prijavljen policiji, a također da su pokrenuti i odgovarajući sudski postupci radi naknade štete i prestanka uznemiravanja vlasništva na nekretninama u vlasništvu tužitelja. Autor članka da, sa dozom cinizma upućuje da je na makadamskom odvojku Puta sv. Mihovila put istom zapriječio parkirani bager premda takav bager nije na navedenoj lokaciji po nalogu tužitelja već ŽS, a što da je autor članka propustio istaknuti zbog čega da proizlazi kako su tužitelji doveli tešku mehanizaciju na zaštićeno područje, što da nije točno, tim više što su na neprikladnost teške mehanizacije na istom području sustavno upozoravali ŽS. Konačno, da nije točan navod „da je postupak o tome je li taj put nerazvrstana cesta ili ne u procesu“ jer da navedena cesta ne može biti proglašena kao nerazvrstana jer u naravi ne postoji i nije nikada postojala pa da bi proglašenje dijela zemljišta u vlasništvu tužitelja kao nerazvrstane ceste bilo protivno Zakonu o cestama, a što kao nesporno da proizlazi iz dopisa Grada Splita. Dakle, predmetni članak da obiluje nizom neistinitih činjenica na temelju kojih su tužitelji neosnovano prikazani u izuzetno negativnom kontekstu, kao nasilnici koji uništavaju zaštićeni okoliš, maltretiraju druge ljude, a za potrebe kojeg članka da je autor iznio neistinite navode i svoja insinuacije da tužitelje netko "štiti" i istima pogoduje, a što da ne odgovara stvarnom stanju. Radi svega navedenog, u ovom slučaju ispravak svih objavljenih spornih informacija da je bio moguć već uvidom u javne isprave i provjeru navoda tužitelja istaknutih u zahtjevu za ispravak netočnih informacija, tužitelji da su se obratili glavnoj urednici odnosno nakladniku radi ispravka netočnih informacija no da isti nisu objavili ispravak netočnih informacija. Objavljeni članak odnosno sadržaj istog da ima takva obilježja da izaziva prijekor, prezir i poniženje tužitelja s očitim ciljem da se istima umanji ugled u javnosti te da ih se moralno ocrni te da objavljeni tekst ima elemente klevetničkih i uvredljivih navoda za tužitelje. Tužitelji ukazuju da okolnost da niti jedan dio članka nije utemeljen na točnim i potpunim činjenicama ili na činjenicama za koje autor ima osnovani razlog povjerovati da su točne iz čega da proizlazi kako autor nije poduzeo ni jednu potrebnu mjeru za provjeru njihove točnosti te da je razvidno kako prilikom sastava takvog članka autor nije postupao u dobroj vjeri premda je isti dužan iznositi točnu, potpunu i provjerenu informaciju te uvažavati čast, ugled i dostojanstvo osoba s kojima polemizira, sukladno Kodeksu časti hrvatskih novinara. Točnije, autor članka da nije postupio sukladno čl. 5., 6. i 12. Kodeksa časti hrvatskih novinara pa da slijedom toga, u dijelu u kojem je objavljena netočna informacija, postoji odgovornost tuženika za štetu tužiteljima nastalu povredom ugleda i časti u smislu odredbe čl. 21. st. 2. i 3. Zakona o medijima (Narodne novine br. 59/2004, 84/2011, 81/2013, 114/2022) u svezi s čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022). Zbog objavljenog članka tužitelji da trpe pravne posljedice neistinite objave koje se sastoje se, osim u povredi osobnih prava, i u stvaranju iskrivljene društvene predodžbe o osobama tužitelja te je predmetnim člankom stvorena negativna i netočna percepcija o istima. Tužitelji da trpe neimovinsku štetu u vidu povrede prava osobnosti koje se očituju u povredi časti, ugleda i dostojanstva tužitelja. Objavljeni netočni činjenični navodi o tužiteljima u javnosti da su stvorili sumnju u zakonitost njihovog djelovanja čime da im je nastala šteta u opsegu koji opravdava dosuđenje pravične novčane naknade. Naime, tužiteljica ad.1 da je interventna radiologinja u Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju KBC Split te izv. prof na Medicinskom fakultetu u Splitu, a da je i koautor niza znanstvenih članaka te da je sudjelovala i u više radioloških kongresa kao predavač. Tužitelj ad.2 da je izvanbračni suprug tužiteljice ad.1 i hrvatski branitelj. Tužitelji da nisu niti političari niti javne osobe za koje postoji određeno zanimanje javnosti već da su ugledni građani bez mrlje u svom privatnom i poslovnom životu, a objavljenim netočnim informacijama da su neopravdano izloženi osudi javnosti. Radi svega navedenog tužitelji na ime naknade štete potražuju iznos od po 2.500,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate. Ujedno predlažu da sud donese presudu kojom se nalaže tuženiku u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude objaviti u dnevnom listu SLOBODNA DALMACIJA te u elektroničkoj publikaciji www.slobodnadalmacija.hr integralni tekst ove presude, bez komentara, o svom trošku. Tužitelji potražuju naknadu parničnog troška od tuženika.
2. U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da između tužitelja i tuženika teče parnica pred ovim sudom pod brojem Pn-279/2023. Tužitelji da su u tom predmetu podnijeli tužbu radi naknade štete, koja bi im, prema njihovim tvrdnjama, nastala time što je tuženik 12. travnja 2023. godine na internetskom portalu objavio članak „Bespravni graditelji stavili barikade na javni put kod izvora splitske rijeke i nasrnuli na vlasnicu obližnje kuće!“. Navodi da se radi o dva predmeta između istih stranaka, predlaže da sud donese rješenje kojim će se predmet ovog suda Pn-279/2023 spojiti sa ovim predmetom radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja. Nadalje, tuženik navodi da se protivi tužbenom zahtjevu, da je zahtjev u cijelosti neosnovan. Postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu da dokazuje tužitelj u skladu s čl.21. st.6. Zakona o medijima (”Narodne Novine” broj 59/04, 84/11 i 81/13, dalje u tekstu: ZM). Stoga, ako bi u daljnjem tijeku postupka tužitelj dokazao postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu, tuženik ističe da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz čl.21. st.4. t.3. ZM. Informacije iz članka da nisu bile podobne povrijediti pravo osobnosti tužitelja jer se radilo o točnim činjenicama, da je postojalo opravdano zanimanje javnosti za objavu informacija i da je postupano u dobroj vjeri. Tuženik ističe i to da su tužitelji spriječili objavu tzv. demantija i na taj način pridonijeli tome da šteta, ako im je nastala, bude veća nego što bi inače bila. Naime, tuženik/glavni urednik da je tužitelje dopisom od 5. svibnja 2023. upozorio na činjenicu da glavni urednik, u skladu s čl.42. st.4. ZM, nije dužan objaviti ispravak na način na koji su ga tužitelji koncipirali. Tuženik da je to učinio u dobroj vjeri i pokušavajući omogućiti tužiteljima da se čuje i njihova strana priče. Međutim, tužitelji da nisu uskladili tzv. demanti vodeći se primjenjivim dijelovima ZM, a tuženik da nije ovlašten sam mijenjati predloženi tekst jer se ispravak ili isprika moraju objaviti bez promjena i dopuna, a u izmijenjenom obliku samo ako na to pristane podnositelj zahtjeva. Tuženik napominje da su tužitelji imali mogućnost, ako su već smatrali da je tuženik bez razloga odbio objaviti tzv. demanti, podnijeti tužbu sudu, a da to nisu napravili. Podnošenje tužbe radi objave ispravka informacije da nije preduvjet za podnošenje tužbe radi naknade štete, ali sama činjenica da tužba nije podnesena da ukazuje na intenciju tužitelja za isključivo materijalnom satisfakcijom, a što da je u protivnosti s čl. 22. st.1. ZM. Tuženik, opreza radi, ističe da je tužba nedopuštena jer je tužitelj prekludiran u pravu na njezino podnošenje, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i nedostatka aktivne legitimacije.
3. U svom podnesku od dana 5.siječnja 2024.godine tužitelji navode da tuženik u odgovoru na tužbu propušta navesti kako su, nakon primitka dopisa glavnog urednika tuženika od dana 5. svibnja 2023.godine, tužitelji postupili sukladno dopisu glavne urednice te ispravili svoj zahtjev i ponovno pozvali odnosno zatražili od glavne urednice tuženika objavljivanje ispravka sporne informacije slijedom čega da se navodi tuženika iz odgovora na tužbu ukazuju kao netočni jer da je jasno kako su tužitelji dva puta tražili objavljivanje ispravaka pa da nema govora o intenciji tužitelja za materijalnom satisfakcijom kako to da neosnovano i neprimjereno prikazuje tuženik. Tužitelji da su dana 27. travnja 2023. godine glavnoj urednici odnosno tuženiku podnijeli Zahtjev za ispravak netočnih informacija objavljenih u elektroničkoj publikaciji www.slobodnadalmacija.hr dana 13. travnja 2023. u članku SLOBODNE DALMACIJE pod naslovom „Uzurpator iz [adresa] maltretira sve redom: “Gurnuo sam susjedu sa zida ali nisam nasilnik….“ Na zaprimljeni zahtjev, pozivom na odredbe članka 42. Zakona o medijima(Narodne novine br. 59/2004, 84/2011, 81/2013, 114/2022), glavna urednica tuženika da je tužiteljima uputila Obavijest o razlozima neobjavljivanja upućenog zahtjeva, a pritom da je podcrtala dijelove teksta koji predstavljaju navode čija bi objava bila u suprotnosti sa zakonima i dobrim običajima. Nakon primitka Obavijesti glavne urednice tuženika, tužitelji da su ponovili svoj zahtjev tako da su isti u potpunosti prilagodili uputama glavne urednice te iz sadržaja svog Zahtjeva za ispravak netočnih informacija prema uputama tuženika ispustili sve podcrtane dijelove teksta koji predstavljaju navode čija bi objava bila u suprotnosti sa zakonima i dobrim običajima, a koji zahtjev da su tužitelji uputili glavnoj urednici tuženika dana 11. svibnja 2023. s povratnicom. Međutim, tuženik da nije odgovorio na ponovljeni zahtjev tužitelja premda je isti ispravljen sukladno uputama upravo tuženika i upućen u roku propisanom za objavu ispravka te u cijelosti sukladan odredbama Zakona o medijima slijedom čega da je tuženik bio dužan objaviti takav ispravak, a što isti nesporno da nije učinio niti da je naknadno pisano obavijestio tužitelje o razlozima neobjavljivanja ispravaka.
4. U predmetu ovog suda broj Pn-279/23 dana 15.lipnja 2023.godine zaprimljena je tužba istih tužitelja protiv istog tuženika, vezano za članak koji je objavljen dana 12. travnja 2023. u elektroničkoj publikaciji www.slobodnadalmacija.hr, članak SLOBODNE DALMACIJE pod naslovom „Bespravni graditelji stavili barikade na javni put kod izvora splitske rijeke i nasrnuli na vlasnicu obližnje kuće!“, a kojom prigodom da su objavljene fotografije nekretnine u vlasništvu tužitelja ad.1.. Tužitelji navode i i ovaj članak sadrži netočne, neistinite i štetne informacije o tužiteljima te da su isti prikazani u difamatornom i neistinitom kontekstu zbog čega da je došlo do grubog narušenja njihovog dostojanstva, ugleda i časti. Nadalje, u svojoj tužbi tužitelji ističu sve okolnosti iz spornog članka, navode u čemu bi se ocrtavale netočne informacije te navode, po njima, stvarno stanje stvari u pogledu predmetnog problema. Pozivaju se i na članak koji je objavljen dan nakon tog članka, ovaj od 13.travnja 2023. godine, koji je objavljen pod nazivom "Uzurpator iz [adresa] maltretira sve redom: ‘Gurnuo sam susjedu sa zida, ali nisam nasilnik...‘" a u kojem su objavljena imena i prezimena tužitelja te fotografija tužitelja ad.2.. Navode da se radi o dva povezana članka. Radi navedenog predlažu da sud obveže tuženika da svakom od tužitelja na ime naknade štete isplati iznos od po 1.500,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja te tužbe, te objavi integralni tekst presude u dnevnom listu SLOBODNA DALMACIJA te u elektroničkoj publikaciji www.slobodnadalmacija.hr integralni tekst ove presude, bez komentara, o svom trošku. Nadalje, predlažu da sud obveže tuženika da im naknadi parnični trošak. Tuženik je u tom predmetu, u svom odgovoru na tužbu, istaknuo da se protivi tužbenom zahtjevu jer je isti u potpunosti neosnovan, navodi iste prigovore kao u predmetu ovog suda broj Pn.278/23.
5. Ovaj sud je rješenjem, radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja, spojio predmet ovog suda Pn.279/23 ovom pod brojem Pn.278/23, radi se o dva članka objavljena u elektroničkoj publikaciji tuženika – www.slobodnadalmacija.hr. Oba predmeta se vode među istim strankama, članci su vezani odnosno objavljeni u dva dana, jedan za drugim, zahtjev je radi naknade štete i objavu integralnog teksta presude, pa je svakako, prema stavu ovog suda, valjalo spojiti ove predmet i donijeti jedinstvenu odluku.
6. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja radi naknade štete i objave presude, spram tuženika kao nakladnika elektronske publikacije www.slobodnadalmacija.hr , vezano za članak SD (Slobodne Dalmacije) objavljen dana 12.travnja 2023.godine pod naslovom „Bespravni graditelji stavili barikade na javni put kod izvora splitske rijeke i nasrnuli na vlasnicu obližnje kuće!“ (piše: SPLIT SD); kao i članak objavljen dana 13.travnja 2023.godine u istoj elektroničkoj publikaciji pod naslovom „Uzurpator iz [adresa] maltretira sve redom: „Gurnuo sam susjedu sa zida ali nisan nasilnik...“, autora NS.
7. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom predmetnih članaka objavljenih dana 12. travnja 2023. godine i dana 13. travnja 2023. godine na www. slobodnadalmacija.hr.; prijepisa posjedovnog lista Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split na dan 15. lipnja 2023. godine te izvoda iz katastarskog plana na isti dan; izvatka iz zemljišnih knjiga ovog suda za čest. zem. [katastarska čestica] ZU 3040 k. o. [katastarska općina] na dan 15. lipnja 2023. godine; dopisa Grada Splita, Upravnog odjela za komunalne poslove, Odsjek za promet i komunalno održavanje Klasa: 340- 01/23-01/530, Ur. broj: 2181-1-07-2/1-23-2 od 18. svibnja 2023. godine; zahtjeva tužitelja tuženiku od 11. svibnja 2023. godine sa dokazom o slanju; obavijesti tuženika tužiteljima od 5. svibnja 2023. godine; preslika poruka između tužitelja ad. 2 i svjedoka NS; fotografije (list 48 spisa); Izjave TS pok. D ovjerene u potpisu kod javnog bilježnika dana 29. lipnja 2023. godine; zahtjeva tužitelja tuženiku od 27. travnja 2023. godine; nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geometra dipl. ing. Ivana Barbalića od 26. siječnja 2024. godine za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; dopisa Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split Klasa: 932- 01/23-01/70, Ur. broj: 541-28-02/1-24-2 od 19. siječnja 2024. godine; predmeta ovog suda broj Pn-327/23, Psp-61/23 i P-131/24; saslušanjem svjedoka NS te saslušanjem tužiteljice ad. 1 i tužitelja ad. 2 u svojstvu parničnih stranaka.
8. Stranke su popisale parnični trošak.
9. Zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.
10. Dva predmetna članka, objavljena 12.travnja 2023.godine i 13.travnja 2024.godine odnose se na gradnju odnosno zahvate od strane tužitelja na nekretnini vlasnosti tužiteljice ad.1, na području [adresa]. Tužitelje se, između ostalog, u prvom članku naziva bespravnim graditeljima koji su stavili barikade na javni put kod izvora splitske rijeke i nasrnuli na vlasnicu obližnje kuće; zahvate se naziva divljom gradnjom, blokiranjem javnog puta koji vodi i do jedne uredno legalizirane kuće kojoj vlasnica ne može pristupiti zbog toga... Nadalje, članak od 13.travnja 2023.godine, autora NS, opremljen je fotografijom tužitelja ad.2, isti je nazvan uzurpatorom iz [adresa] koji maltretira sve redom, te koji je izjavio da je gurnuo susjedu sa zida, ali da nije nasilnik. Nadalje, tužiteljima se izričito i nedvojbeno stavlja na teret da su uzurpirali javno dobro, za tužitelja ad.2 se navodi da odbija suradnju i komunikaciju, da je čak i agresivan...U drugom članku navode se informacije o ovom problemu koje je autoru dala ŽS, a autor članka je tužitelju ad.2 postavio upite i komentare u porukama, tužbi je priložena prepiska tužitelja ad.2 i autora drugog članka NS.
11. U ovoj pravnoj stvari trebalo je primijeniti odredbe Zakona o medijima (NN 59/04, 84/11 i 81/13, dalje: ZM), koji je stupio na snagu 18.svibnja 2004.godine. Prema odredbi čl.22.st.2. ZM-a, pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete, sukladno općim propisima obveznog prava, ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.
12. Pregledom zahtjeva tužitelja glavnoj urednici tuženika razvidno je da su tužitelji dana 27.travnja 2023.godine uputili glavnoj urednici tuženika zahtjev za ispravak netočnih informacija (list 62 spisa); na isti je glavna urednica tuženika odgovorila dopisom od dana 5.svibnja 2023.godine te se očitovala na sadržaj i formu ovog zahtjeva (list 60 spisa) i navela da tuženik nije dužan objaviti tekst upućenog zahtjeva. Tužitelji su ponovno, dana 11.svibnja 2023.godine (list 19 spisa) uputili glavnoj urednici tuženika zahtjev za ispravak netočnih informacija, koji je u skladu sa dopisom glavne urednice, kao i odredbama ZM-a, za navesti je da na ovaj zahtjev nije odgovoreno od strane glavnice urednice tuženika niti je objavljen ispravak sporne informacije. Dana 11.svibnja 2023.godine upućeni su zahtjevi tužitelja za ispravak sporne informacije za oba sporna članka.
13. Dakle, jasno je da su tužitelji uredno zatražili ispravak spornih informacija, a da tuženik nije objavio ispravak, to ne smatra potrebnim. Dakle, sud drži da su tužitelji traženjem objave ispravka spornih informacija, ispunili procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe za naknadu štete temeljem ZM-a, tužitelji su poštovali obvezu iz odredbe čl.22.st.2. ZM-a.
14. Prema odredbi čl.21.st.1. ZM-a, nakladnik koji informacijom objavljenom u medijima prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim Zakonom. Navodeći da se informacije iz dva predmetna članka, za koje tužitelji ad.1 i ad.2 smatraju da su im pričinile štetu, nisu neistinite, tuženik se pozvao na razlog za oslobađanje od odgovornosti iz odredbe čl.21.st.4.al.3. ZM-a, prema kojoj odredbi nakladnik za štetu ne odgovara ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovan razlog povjerovati da su točne i poduzeo sve mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri.
15. Tužitelji ad.1 i ad.2 u bitnom, navode da svi bitni dijelovi i sastavnice predmetnih članaka, dovode do povrede njihovog ugleda i dostojanstva.
16. Tužiteljica ad.1, stara 58 godina, po struci liječnica, u svom iskazu navodi da je izvanbračna supruga tužitelja ad.2, da je ona zaposlenica KBC Split kao intervencijski radiolog, ujedno i profesorica na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Prije ovog događaja odnosno niza događaja, ni suprug ni ona da nisu nikada imali problema sa zakonom niti problema uopće sa ljudima, svakako, da je ovo sve skupa dovelo do ogromnih zdravstvenih i drugih problema, na njenoj strani. Navodi da je zbog iznimno stresne profesije koju obavlja imala potrebu kupiti manju parcelu za obrađivanje, da nije ranije živjela na području [adresa] nego u Splitu, da je pronašla predmetnu parcelu koja je površine nešto manje od 600 m2 i prodavatelj iste da je bio TS. Prije kupnje parcele, u trenutku pregleda iste, parcela da je bila u potpunosti obrasla, strma, sama šikara i istu da je bilo potrebno očistiti i u potpunosti urediti da bi se mogla početi obrađivati. Navodi da nikakvog puta preko parcele nije bilo, to da tvrdi i ono što se po medijima spominje da je preko ove parcele išao bilo kakav put, da to jednostavno nije točno i da je to zlonamjerna konstrukcija. Prodavatelj da je kazao da ispod razine zemlje preko ove parcele ide vodovodna cijev jer je sa izvora rijeke [adresa] rađen vodovod i da su to radili sami mještani za svoje potrebe, pa da su tako dopustili prolazak preko parcela te cijevi i da su sudjelovali radom u izgradnji vodovodne cijevi odnosno mreže. Kod prvog pregleda parcele i kod kupnje iste, nakon toga također, do parcele da se moglo doći gradskim putem koji je odmah do restorana „Izvor“, jer je taj restoran dobio dozvolu baš tada kada je građen vodovod odnosno crpilište. Navodi da se onda od tog restorana na druge parcele prolazi stazama i preko ove njene parcele da nije prolazio nikakav put niti staza za druge parcele. Zemljište da je kupila, oko dvije godine da je trajalo čišćenje zemljišta na način da su to suprug i ona radili kako su stigli pa da je često i sama znala tamo odlaziti radi čišćenja zemljišta i u konačnici od opuštanja od posla. Tek nakon toga da se pojavila jedna gospođa koju nije prije poznavala, da je to bila ova ŽS, koja je tužiteljicu na ovoj tužiteljičinoj parceli pitala može li joj dati dopuštenje da preko tužiteljičine parcele napravi put do svoje nekretnine. Tužiteljica ad.1 da je kasnije vidjela da je ta parcela i neka gradnja na istoj udaljena otprilike dvije parcele od parcele tužiteljice. U isto vrijeme kada je tužiteljica čistila svoju parcelu, da je i svoju parcelu čistila susjeda ČS. Navodi da je za potrebe čišćenja parcele angažirala neke radnike i da su kamioni odvozili to što bi se očistilo, da je trebalo napraviti i potporni zid radi strmine terena, a isto tako učvrstiti teren ispod ove vodovodne cijevi. To da je očito ovu gospođu ŽS povuklo da pristupi i pita tužiteljicu put. Kako preko parcele tužiteljice nije išao nikakav put i nije ga bilo, to da joj je kazala da joj zaista ne može dati put i prolaz preko svoje parcele, da to nije opcija i da samim tim parcela tužiteljice gubi smisao. Navodi da ju je šokiralo to što je tada ŽS kazala da ukoliko ne može tako kako je pitala, da će tužitelje izložiti medijskom linču, da ona ima novaca, vremena i veza i da joj nije problem to postići na takav način. Tužiteljicu da je ovo zaista šokiralo, a kasnije da su do njene parcele prolazili, po njoj angažirani radnici s bagerima, bez da tužiteljicu pitaju za suglasnost, njen bager da je porušio zid tužitelja. Tužitelji da su angažirali majstore za popraviti taj zid i oni da su nalili svježi cement, tužiteljica da nije bila nazočna, da joj je suprug kazao da se ŽS popela na taj zid i da ju je on išao maknuti sa zida. Ponavlja da tome nije bila nazočna, svi ljudi koji su im pored ŽS pravili probleme da su bili angažirani radnici sa njene strane, a probleme da tužiteljima nikada nisu pravili drugi vlasnici nekretnina niti mještani, čak da su ljudi govorili tužiteljima da tu nikada nije bio put i potvrdili sve navode tužitelja, pa tako i navode TS. Navodi da tužitelji nikada nisu stavili nekakve prepreke preko nekog puta jer puta nije ni bilo, a upitana o makadamskom putu, Put sv. Mihovila, navodi da taj put nema ništa sa tužiteljičinom parcelom i da to jest put do restorana, ali da taj put nije put koji dolazi do tužiteljičine parcele, a posebno da ne da prelazi preko njene parcele. To da je jednostavno sve krivo navedeno, pored ovog članka, autor da je osobno nije zvao prije objavljivanja članka, da je slao SMS poruke tužitelju ad.2 koje su priložene spisu, da misli da je bio još jedan članak, svakako, sam pokušaj demantija da im je stvorio probleme, a da ne govori o tome kakvim problemima je bila izložena i vezano za svoj posao, pacijente i kolege, studenti fakulteta da su je pitali o čemu se tu radi, da su se svi počeli baviti ovim problemom i navodi da nije bilo mogućnosti da kaže što je u stvari bilo, a da bi joj se vjerovalo, pa da tako ni njen otac koji je star 88 godina nije sa tužiteljicom nekoliko dana htio razgovarati zbog ovog članka. Tužiteljica da je pod sedativima, da je stalno uznemirena i ima probleme, na poslu da može funkcionirati jer je liječnica, ali da ne može noćima spavati i da joj se život jednostavno sveo na ovo i upropastio. Navodi da je vezano za ovaj problem bilo i kaznenih i prekršajnih prijava, da je to jedna trakavica koja se vuče i ne prestaje, i nakon ovog prvog incidenta da je bilo daljnjeg rušenja zidova na njenoj nekretnini, da je ona podnosila prijave policiji vezano za to postupanje. Navodi da nekretnina jednom granicom ide prema rijeci, u vrijeme kupnje oko predmetne nekretnine da nije bilo nikakvih ogradnih zidova niti građevina na parceli, da je to poljoprivredno zemljište, da nije bilo ni struje. Navodi da je zajedno sa susjedom ČS dobila poljoprivredni priključak, suglasnost Vodovoda i kanalizacije da se na tužiteljičinoj parceli i ona i tužiteljica priključe i na taj vodovod, sa mjerilom i da je radnik Vodovoda taj priključak jednostavno priključio. Na posebno pitanje pun. tužitelja, tužiteljica ad. 1 pristupa i predočava joj se sudski spis (list 9 spisa), te ista navodi da je na ovom izvodu iz katastarskog plana razvidan restoran Izvor (broj 35), nekretnina ŽS (3483), nekretnina tužiteljice ad. 1 (3490), te navodi da je ovaj gradski put o kojem je govorila koji ide prema restoranu sa zapada prema istoku označen brojem 3489, tim putem se dolazi u blizinu restorana i onda vlasnici parcela prema istoku sa skala tog restorana idu prema svojim parcelama stazama, pa tako i ŽS. Navodi da je zamisao ŽS bila da se na zapadu, preko svih parcela koje se nalaze zapadno od parcele tužiteljice ad. 1 napravi njoj put do njene parcele i da je ona tužila i tužiteljicu ad. 1 i sve vlasnike ovih parcela kako bi to ishodila. Tužiteljica ad. 1 navodi da se južno od njene parcele i ovih drugih parcela nalazi rijeka, da nema pristupnog puta nego da je uz rijeku u širini od 5 m gradsko zemljište. Navodi da su joj susjedi kazali kako su se ranije vlasnici ovih nekretnina pored njene jednostavno pješke spuštali strmo. (Za navesti je da je uredujuća sutkinja na ovom izvodu iz katastarskog plana (list 9 spisa) crvenom kemijskom olovkom ucrtala i nadopisala navedene sastavnice.) Nadalje, na posebno pitanje zamj. pun. tuženika je li tužiteljica ad. 1 ili njen suprug, tražila uklanjanje predmetnog članka sa internetskog portala, tužiteljica ad. 1 navodi da ona prvi put čuje da se to može i ukloniti, a da je ona glavnoj urednici poslala demanti koji je ista, radi objavljivanja skratila, izbacila brojne dijelove i da je tužiteljica ad. 1 tako postupila vezano za objavljivanje demantija, a da joj ponovno tuženik nije htio objaviti demanti. Navodi da nije tužila tuženika sa zahtjevom da ukloni sporni članak sa web portala.
17. Tužitelj ad.2, star 60 godina, fizioterapeut, u svom iskazu navodi da je tužiteljica ad.1 njegova izvanbračna supruga, da je slušao iskaz svoje supruge, tužiteljice ad. 1, da je sve ono što je ona u svom iskazu navela točno i da je ista precizno iskazala sve što mogu i on potvrditi i prikloniti se u cijelosti njenom iskazu. Pored ovog članka da misli da je bio još jedan članak, međutim, da zaista nije upozoren da će izaći uopće ovaj članak, odnosno da će biti objavljen. Novinar da mu se javio porukom i da je tužitelj mislio da se isti informira o ovom problemu, da mu nije ni kazao da će objaviti članak, tako da je tužitelj u svojim porukama njemu naveo ono što je mislio da treba po pitanju informiranja istog, pa da je tako iz zadnje poruke jasno da ga upućuje da se dobro informira, da tužitelj nije bio niti svjestan da će izaći članak i to takvog sadržaja. Da je znao što će se pisati, da zaista ne bi niti razgovarao s novinarima, da je sve prepuno pogrešnih informacija i navoda. Inače da je zaposlen u KBC Split u svojoj profesiji, da je predmetni članak izašao na web portalu da je doznao od jednog prijatelja, da ga je to zaista iznenadilo, kasnije da su ga ljudi zaista zaustavljali i pitali što se to događa, što su to napravili, o tome da je već iskazala moja supruga. Što se tiče ŽS, navodi da sa njom nije imao nikakvog kontakta, dok se ista nije pojavila na licu mjesta i popela, a sa sobom je povela nekog čovjeka očito da joj bude svjedok, na zid na nekretnini tužiteljeve supruge, koji su radnici taman napravili. Navodi da se radi o zidu od slaganog kamena sa samo jednim slojem betona odnosno cementa i ona da se popela na taj zid da bi spriječila radove. Kako je cement bio svjež, a shvatio je da će se to odroniti, to da joj je samo prišao i da ju je samo rukama blago uhvatio u područje njenih ruku i lagano odgurnuo odnosno spustio sa tog zida. Ona da nije pala, daleko od toga, navodi da se ne bi radilo ni o kakvom fizičkom napadu s njegove strane, da ju je samo upozoravao da se makne i da joj nije niti prijetio, daleko od toga, stvarno da mu nije jasno što se ovdje sve skupa događa. Na posebno pitanje zamj. pun. tuženika tužitelj ad. 2 navodi da on osobno nije tražio demanti odnosno ispravak informacije, a da ni on, kao ni njegova supruga, nije znao da se ovaj članak može ukloniti sa weba, da je šteta jednostavno rečeno već počinjena trenutkom objavljivanja članka. Na posebno pitanje pun. tužitelja, tužitelj ad. 2 navodi da on nakon što je objavljen ovaj članak jest zajedno sa suprugom angažirao sadašnjeg punomoćnika kao odvjetnika da postupa dalje vezano za članak i da je isti postupao sukladno traženju i njega i supruge, a da se u ove stručne pojmove ne razumije.
18. Sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka NS, autora članka od 13.travnja 2023.godine, isti u svom iskazu navodi da nije zaposlenik tuženika, u promatrano vrijeme, odnosno vrijeme kada je napisao članak koji je predmet ovog spora, kontaktirao aktere i bio na licu mjesta, da je bio ili honorarac kod tuženika ili zaposlenik na određeno vrijeme, u to da ne može biti siguran, što je od ovoga bilo, uglavnom, kod tuženika da nije, već ima godinu dana, ni u kakvom radno pravnom statusu, niti radi za tuženika. Navodi da je zaista bio autor predmetnog članka od 13. travnja 2023. godine, a tema je zadana od uredništva, da su određene osobe alarmirale uredništvo te da je navedeno da postoji gradnja odnosno zahvati na području [adresa] i da bi trebalo utvrditi što se tamo dogodilo, da je upućen na lice mjesta zajedno sa fotografom i te prigode, dolaskom na lice mjesta da nisu zatekli niti tužitelje niti bilo koga osim izletnika odnosno prolaznika koji su bili iznenađeni tim zahvatima i stanjem na terenu jer je lice mjesta radovima bilo izmijenjeno. Navodi da se vidjelo kako su u tijeku aktivni radovi i da je neka parcela, jedna od povezanih parcela sa tim radovima, "izašla" na cestu kojom se očito prije toga moglo uredno proći do jednog proširenja, automobilom, a zbog ovoga da to nije bilo moguće. Nakon što su utvrdili stanje na terenu, da je kontaktirao predsjednika kotara, gospodina OS koji da mu je kazao da je ovo veliki problem, da se boji da će zbog ovih radova čitavo mjesto ostati bez vode, da je komunicirao odnosno pokušao razgovarati sa gospodinom DS i da je naišao na agresiju s njegove strane tako da nikakav dogovor nije bio moguć pa da su od toga i odustali, od strane kotara. Navodi da je upućen sa njegove strane i da je kontaktirao gospođu koja ima objekt odnosno živi na ovom proširenju puta, ŽS, da je sa njom razgovarao telefonskim putem i ista da mu je kazala da je ovim radovima blokiran prolaz do njene kuće, da ima problema radi ovoga sa instalacijama i da je gospodin DS odgurnuo sa nekog zida zbog čega da je pretrpjela povrede, a što svjedok da nije utvrđivao niti istraživao. Članak da je sastavio, predao uredništvu i da je općepoznato kako opremu članka određuje urednik. Nakon ovog da nije imao kontakata sa akterima, s tim što mora posebno navesti da jest komunicirao putem Facebooka sa gospodinom DS, da je našao njegov kontakt na toj stranici, pa da su komunicirali i da je to očito sudu poznato i priloženo spisu. Nakon što je upitan, te nakon što mu je predočen na brzi uvid članak objavljen 12. travnja 2023. godine, naslova: "Bespravni graditelji stavili barikade na javni put…", svjedok iskazuje da taj članak nije on pisao, da nije autor tog članka, a da je pretpostavlja, ovaj članak bio povod radi kojeg je upućen na lice mjesta i sastavljanje predmetnog članka. Na posebno pitanje pun. tužitelja je li svjedok prije sastavljanja članka utvrdio po zemljišnoknjižnom stanju vlasništvo predmetne čestice i susjednih čestica, kratko rečeno, tko je vlasnik istih, svjedok navodi da se nije toliko duboko utvrđivalo činjenično stanje odnosno stanje vlasništva, navodi da nije imao niti takvu uputu od uredništva. Na posebno pitanje pun. tužitelja je li svjedok prije pisanja članka provjeravao kod Grada Splita status navedenog puta, svjedok navodi da se sada toga ne može sjetiti, je li moguće uputio Gradu Splitu kakav e-mail. Navodi nadalje da vezano za ovaj članak nije kontaktirao tužiteljicu SS. Na posebno pitanje pun. tužitelja, svjedok pojašnjava svoj iskaz te navodi da je prilikom njegovog dolaska na lice mjesta sa fotografom, na licu mjesta bio bager, ali da nije bilo nikoga tko bi upravljao sa bagerom niti je bager radio. Na posebno pitanje pun. tužitelja, svjedok navodi da ne može precizno iskazati je li netko od strane uredništva modificirao tekst njegovog članka, ukoliko je bilo izmjena u tom članku po pitanju sadržaja teksta, da su iste očito bile neznatne, a ukoliko u članku stoji navedeno da su tužitelji doveli taj bager, da je onda to vjerojatno i napisao, ali da ne može biti u potpunosti siguran koliko je i kakve su izmjene članka bile te je li ih bilo. Na posebno pitanje zamj. pun. tuženika je li svjedok razgovarajući sa OS i ŽS stekao dojam, od njih, da tužitelji na nekakav način uznemiravaju susjede i stanovnike na ovom području, svjedok kratko govori da je stekao takav dojam. Navodi da se sjeća da mu je ŽS kazala da je ona prije ovih radova tužitelja tamo stanovala, ali da je zbog ovih radova i postupaka tužitelja odselila odnosno prestala koristiti tu svoju nekretninu, baš zbog ove situacije.
19. Prvenstveno treba navesti da sud poklanja vjeru iskazima tužiteljice ad.1 i tužitelja ad.2, u cijelosti, njihovi iskazi su u logični, životni i uvjerljivi, pred sudom su ostavili dojam vjerodostojnosti.
20. Pregledom predmeta ovog suda P-131/24 utvrđeno je da je tužiteljica SS protiv ŽS kao tužene dana 11. siječnja 2024. godine podnijela tužbu radi zaštite od uznemiravanja, postavila je zahtjev i traži da sud donese presudu kojom se nalaže ŽS da prestane bespravno uznemiravati tužiteljicu SS, u ostvarivanju njenih vlasničkih prava na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] ZU 3040 k. o. [katastarska općina], koje uznemiravanje podrazumijeva prolazak i provoz predmetnom nekretninom..., uz zabranu takvog i svakog daljnjeg uznemiravanja na predmetnoj nekretnini ubuduće. Taj predmet nije pravomoćno okončan.
21. Pregledom predmeta ovog suda Pn-327/23 utvrđeno je da je dana 16. lipnja 2023. godine tužiteljica u tom predmetu SS podnijela tužbu protiv tuženika ŽS i AS (vlasnika obrta za prijevoz i usluge), radi naknade imovinske štete, potražuje iznos, solidarno od ovih tuženika, od 2.340,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama. Navodi da se navedena imovinska šteta odnosi na oštećenje suhozida u vlasništvu tužiteljice, da je tužiteljica bila primorana ponovno angažirati treće osobe koje su napravile novi suhozid, na nekretnini tužiteljice označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 3040 k. o. [katastarska općina], niti ovaj postupak nije pravomoćno okončan.
22. Pregledom predmeta ovog suda Psp-61/23 utvrđeno je da je dana 24. travnja 2023. godine zaprimljena tužba ŽS protiv tužene LS, radi smetanja posjeda. Tužiteljica ŽS u tom postupku navodi da je vlasnica i posjednica čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi prizemnica s okućnicom, anagrafske oznake Put sv. Mihovila 39. Navodi da se do njene nekretnine dolazi prolazom preko [adresa] u [adresa] koja prolazi preko više različitih nekretnina pa tako i one označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. To da je jedini pješački i kolni pristup do nekretnine u isključivom vlasništvu i posjedu tužiteljice ŽS, ali i do vodocrpilišta rijeke [adresa] koji se koristi više od 40 godina. Tužena SS da je početkom 2023. godine izvela građevinske radove izgradnjom dva zida popunjena betonom, da na taj način tužiteljici ŽS u potpunosti je onemogućila nesmetan pješački kolni pristup do njene nekretnine. Radi navedenog tužiteljica traži posjedovnu zaštitu. Niti ovaj postupak nije pravomoćno okončan.
23. Među strankama nije sporno, a to proizlazi i iz spisu priloženog zk. izvatka, da je tužiteljica ad. 1 isključiva vlasnica nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a ŽS je, što također proizlazi iz priloženog zk. izvatka, isključiva vlasnica čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Jasan je razmještaj odnosno smještaj ove dvije nekretnine u prostoru, a o tome je iskazala i tužiteljica ad. 1 tijekom svog saslušanja u svojstvu parnične stranke, to je razvidno i iz izvoda iz katastarskog plana (list 9 spisa). Nekretnina ŽS sa objektom položena je istočno od restorana „Izvor“, a nekretnina tužiteljice ad. 1 položena je zapadno od tog restorana. Razvidan je smještaj gradskog puta koji vodi od istoka prema zapadu, sjeverno od nekretnine tužiteljice ad. 1, a prema restoranu „Izvor“. Iz prijepisa posjedovnog lista priloženog spisu proizlazi da je tužiteljica ad. 1 upisana posjednica svoje nekretnine koja je označena kao ponor – šuma i površine je 595 m2. Trebalo je utvrditi, vezano za istinitost objavljenih informacija, jesu li tužitelji ad. 1 i ad. 2, zahvatima koje su poduzeli početkom 2023. godine, pregradili put kojima su prolazili stanovnici tog područja, pa tako i ŽS, te tim zahvatima onemogućili prolaz tim putem i promijenili situaciju na terenu u tolikoj mjeri da je to nedopustivo, odnosno, radi li se uopće o javnom putu koji bi ranije, prije zahvata tužitelja, presijecao nekretninu tužiteljice ad.1. .
24. Tužitelji su sudskom spisu priložili geodetsku situaciju odnosno vještvo sudskog vještaka geometra Ivana Barbalića, radi se vještvu koje nije izrađeno za potrebe ovog sudskog postupka po rješenju ovog suda, ali ovo vještvo sud prihvaća u dokazne svrhe, vezano za oblik i položaj nekretnine vlasnosti tužiteljice ad.1, u određenom vremenskom periodu, do danas. Dakle, geometar Ivan Barbalić u svom vještvu odnosno izviješću od 26.siječnja 2024.godine navodi da je očevidom na terenu na predmetnoj čestici 3490 k. o. [katastarska općina], ustanovljeno da se pristup istoj vrši javnim putem sa sjeverne strane na katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja predstavlja vlasništvo Grada Splita. Sjeverna međa (A-B) predmetne čestice da graniči sa katastarskom česticom [katastarska čestica] i u potpunosti je omeđena betonskim zidom sa drvenom ogradom. Istočna međa (B-C) predmetne čestice da graniči sa katastarskom česticom [katastarska čestica], omeđena je betonskim zidom sa drvenom ogradom dok dio (C-D) predstavlja ponor prema rijeci [adresa], dio (D-E) predstavlja suhozid na terenu. Južna međa (E- F-G) predmetne čestice da graniči sa katastarskom česticom [katastarska čestica] (rijeka [adresa]) te predstavlja ponor prema rijeci [adresa]. Zapadna međa (A-G) predmetne čestice da graniči sa katastarskom česticom [katastarska čestica] i u potpunosti da je omeđena betonskim zidom sa drvenom ogradom. Za navesti je da iz skice izmjere vještaka Barbalića zaista proizlazi sve bitno za utvrđenje činjeničnog stanja u pogledu pristupa do predmetne nekretnine, položaja iste i stanja predmetne nekretnine. Nadalje, iz ortofoto snimka iz 2014/16.godine proizlazi da je predmetna čestica u cijelosti pokrivena borovom šumom. Kada se ovo vještvo odnosno očitovanje vještaka analizira i dovede u vezi sa svim izvedenim dokazima, onda je jasno da tužitelji svojim čišćenjem i gradnjom odnosno uređenjem zidova na predmetnoj nekretnini, nisu pregradili nikakav put koji bi prije toga prelazio preko predmetne nekretnine. Za navesti je i da dopis Područnog ureda za katastar Split tužiteljici ad.1 od 19.siječnja 2024.godine ukazuje na to da preko predmetnog zemljišta vlasnosti tužiteljice ad.1 ne prelazi nikakav put, a da put Sv.Mihovil ne prelazi preko predmetnog zemljišta vlasnosti tužiteljice ad.1.. Jasan je pristup do zemljišta tužiteljice ad.1 i jasan je položaj puta označenog kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji je položen prema restoranu „Izvor“, a nalazi se sa sjeverne strane zemljišta tužiteljice ad.1 i svih zemljišta koja su položena prema zapadu od zemljišta vlasnosti tužiteljice ad.1..
25. Sud drži da je, s obzirom na narav ovog spora, sve okolnosti slučaja, činjenično stanje u potpunosti utvrđeno za meritorno presuđenje i da nije preostalo bitnih pitanja na koje je trebalo odgovoriti. Sud drži da bi izvođenje daljnjih dokaza, pored već izvedenih dokaza u ovom postupku, bilo suvišno i protivno načelu ekonomičnosti postupka. Tužitelji su spisu priložili izjavu TS pok. D sa prebivalištem u [adresa], ova izjava je u potpisu ovjerena kod javnog bilježnika dana 29. lipnja 2023. godine. Za navesti je da navedena izjava TS nema kvalitetu iskaza svjedoka pred sudom, ali je sud koristi u dokazne svrhe u ovom postupku i dovodi je u vezu sa svim ostalim izvedenim dokazima. Dakle, sud drži da je TS dao ovu izjavu i da stoji iza onog što je u izjavi naveo. U istoj TS navodi da je bio dugogodišnji vlasnik i posjednik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je istu temeljem kupoprodajnog ugovora dana 4. lipnja 2021. godine prodao tužiteljici ad. 1 LS. Navedenu izjavu da daje baš s obzirom na netočne informacije i neistine koje su navedene u člancima od 12. travnja 2023. godine i 13. travnja 2023. godine. Navodi u izjavi da nitko na ovu nekretninu nije smio doći ili prolaziti bez njegove suglasnosti, niti jedan dio ove nekretnine da nije predstavljao put niti je ista na sudu i katastru opisana kao put. Jedini put koji je bio na navedenom području da je onaj koji se nalazi sa zapadne strane njegove nekretnine i to baš čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da se samo tim putem prolazilo. Navodi da nikada nije vidio da bi ŽS prolazila preko nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je ista bila u njegovom vlasništvu. Dakle, za navesti je da je ova izjava TS u skladu sa svim izvedenim dokazima, pa tako i iskazima tužitelja kojima sud u potpunosti poklanja vjeru.
26. Pregledom dopisa Grada Splita, Upravnog odjela za komunalne poslove, Odsjeka za promet i komunalno održavanje, Klasa: 340-01/23-01/530, Ur. broj: 2181- 1-07-2/1-23-2 od 18. svibnja 2023. godine, utvrđeno je da navedeno tijelo vezano za pravni status čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], daje očitovanje, temeljem uvida u raspoloživu DOF-a podlogu iz 2011. godine, te iz sustava GIS Grada Splita te uvida stanja na terenu, da se dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne smatra nerazvrstanom cestom na kojoj Grad Split može ostvariti pravo upisa vlasništva temeljem Zakona o cestama te se može koristiti za promet vozila po bilo kojoj osnovi i biti pristupačna većem broju korisnika. Obzirom na navedeno, dio predmetne čest. zem., da se ne može smatrati dijelom nerazvrstane ceste Ulica sv. Mihovila.
27. Dakle, temeljem svih izvedenih dokaza, spisu priložene dokumentacije, sud drži utvrđenim da je tužiteljica ad. 1 valjanim kupoprodajnim ugovorom kupila predmetnu nekretninu te je ista stekla pravo vlasništva upisom tog prava na svoje ime u zemljišnim knjigama, za 1/1 dijela. Tužiteljica ad. 1 je stupila u posjed kupljene nekretnine koja je očito u to vrijeme predstavljala šikaru i očito je tužiteljica ad. 1 sa tužiteljem ad. 2 imala namjeru ovo poljoprivredno zemljište očistiti i kultivirati. Sud drži utvrđenim da preko ove nekretnine tužiteljice ad. 1 ne postoji upisani put, ne postoji nikakav upisani teret, što je razvidno iz teretovnice, nikakvog upisanog puta niti tereta nema niti u zemljišnim knjigama niti u katastru zemljišta, a iz citiranog dopisa Grada Splita proizlazi da niti jedan dio površine nekretnine vlasnosti tužiteljice ad. 1 ne predstavlja nerazvrstanu cestu ili javni put, a što potvrđuje u svojoj izjavi i tužiteljičin prodavatelj TS.
28. Dakle, tužiteljica ad. 1 i tužitelj ad. 2 su, nakon što je tužiteljica ad. 1 stekla pravo vlasnosti svoje nekretnine, poduzeli radnje u okviru vlasničkih ovlaštenja, nekretninu čistili i poduzeli zahvate na izgradnji zida, na nekretnini vlasnosti tužiteljice ad.1. . S obzirom na sve izvedene dokaze, sud zaključuje da ovim zahvatima tužitelji nisu niti bespravni graditelji niti su onemogućili vodoopskrbu drugim korisnicima ovog područja, a niti su spriječili prolazak preko predmetnog zemljišta ljudima koji bi na to eventualno imali pravo. Sve probleme, prava i eventualne zahtjeve vezano za prolazak preko nekretnine vlasnosti tužiteljice ad. 1, bilo tko može pokušati ostvariti pred sudom, pa tako i vlasnici susjednih nekretnina. Dakle, svakome je na raspolaganju zakonit i pravilan pravni put za ostvarenje svojih eventualnih prava i drugih prava za koja smatra da mu pripadaju, moguće služnosti prolaza preko nekretnine tužiteljice ad.1, a koja bi eventualno ograničila vlasničko pravo tužiteljice ad. 1 na predmetnoj nekretnini. Takvo pravo odnosno pravni put ima i ŽS i može se u svako doba koristiti tim pravnim putem, a za navesti je da nitko drugi nije niti istaknuo spram tužitelja da bi mu pripadalo neko pravo nauštrb nekretnine tužiteljice ad.1.. Sud drži utvrđenim da tužitelji zahvatima uređenja zemljišta i zida nisu zašli u vodoopskrbnu cijev, a da bi taj tok prekinuli, to niti smiju napraviti niti su ičim iskazali takvu namjeru.
29. Temeljem izvedenih dokaza, s obzirom na sve navedeno, ovaj sud drži da u bitnom informacije iz dva predmetna članka nisu istinite i točne informacije, informacije iz članaka ne temelje se na točnim činjenicama odnosno činjenicama za koje je autor imao osnovan razlog povjerovati da su točne. Sud drži utvrđenim da je zaista lako bilo moguće utvrditi sve bitne okolnosti da bi se pružila istinita informacija, ukoliko je već za to bilo potrebe, zaista autor odnosno tuženik nije poduzeo potrebne mjere za provjeru točnosti dobivenih informacija prije objavljivanja predmetnih članaka. U ovom slučaju nema postupanja u dobroj vjeri tuženika odnosno autora članaka, pravo javnosti jest da zna i da se pruži informacija o bitnim stvarima, ali se pritom zaista ne smije vrijeđati bilo koga i neosnovano ga izložiti osudi javnosti, u ovom slučaju nikako nije bilo mjesta ovakvom karakteriziranju tužitelja pružanjem netočne informacije koja nije dana u dobroj vjeri. Sam način i ton članaka, pored svega već navedenog, ide na štetu tužitelja, ne ostavlja mjesta dvojbi prosječnom čitatelju da su tužitelji napravili sve ono što im se stavlja na teret, a očitovanje tužitelja ad.2 koji je očito bio iznenađen porukama autora opisano je ponovno na loš način po tužitelja ad.2.. Svakako, informacije su i netočne i uvrijedljive u odnosu na tužitelje, tužiteljima je svakako, prema stavu ovog suda nanesena šteta postupanjem tuženika. Pažnja autora i tuženika prije objavljivanja članaka je izostala, trebalo je na pravilan način provjeriti informacije na koje je tuženiku ukazao njegov izvor, zemljišne knjige i podaci iz katastra dostupni su svima, pa se tako i kod nadležnog tijela Grada Splita moglo informirati o statusu nekretnine tužiteljice ad. 1 te predstavlja li dio te nekretnine pristupni put odnosno eventualno prolaz. Za navesti je da je autor drugog članka NS zaista kontaktirao tužitelja ad. 2, postavio mu određene upite, ali očito, o čemu je iskazao tužitelj ad. 2, nije istom naveo da će sastaviti članak niti ga o tome obavijestio, a sam ton u porukama i način postavljanja upita nije primjeren niti profesiji niti komunikaciji sa nekom osobom. Nadalje, autor članka odnosno ovlašteni na strani tuženika nisu kontaktirali tužiteljicu ad. 1 kao vlasnicu predmetnog zemljišta, prije objavljivanja članka, svakako, ovaj sud drži da tuženik nije poduzeo potrebnu provjeru primljene dojave, nakon takve pripreme za sastavljanje članaka, zaista su članci koncipirani na neprimjeren i osuđujući način za tužitelje, pored okolnosti što su informacije u istima netočne. Tužitelji su javnosti predstavljeni u jako lošem svjetlu i svaki prosječni čitatelj bi, čitajući samo ove članke, o njima mogao zauzeti stav da se radi o bespravnim graditeljima, uzurpatorima, bezobzirnim osobama koje posežu za protupravnim radnjama radi ostvarenja svojih ciljeva, a tužitelj ad. 2 je predstavljen i kao zlostavljač. Sud drži da su predmetne informacije netočne i uvredljive za tužitelje te im je na ovaj način pričinjena šteta koju im tuženik treba naknaditi.
30. Svakako, tužiteljima zbog netočne informacija koja je donesena i ne uvredljiv način, zbog tona, opreme članaka, načina na koji su isti koncipirani, pripada pravo na naknadu štete u dosuđenom iznosu od po 3.000,00 EUR, svakom od tužitelja. Dakle, tuženik je u obvezi naknaditi štetu tužiteljima, a tuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje ga oslobađaju obveze za naknadu štete tužiteljima.
31. Što se tiče koncepcije neimovinske štete i naknade takve štete prema ZM-u, potrebno je primijeniti odredbe novog Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO), koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. tog Zakona, a prema odredbi čl. 21. st. 3. ZM-a koji propisuje da se na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju propisi o obveznim odnosima, osim ako Zakonom nije drugačije određeno.
32. Novi ZOO uveo je objektivnu koncepciju štete navodeći u odredbi čl. 1046. da je šteta povreda prava osobnosti čime je utvrđen pojam neimovinske štete. To znači da šteta nastaje samom povredom nekog prava osobnosti, a posljedice takve povrede koje se očituju u fizičkoj i/ili duševnoj boli, predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade, a u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a.
33. To znači da će se u sporovima protiv nakladnika radi naknade neimovinske štete uzrokovane objavom informacije pravno priznatom štetom smatrati ona povreda prava osobnosti koja je uzrokovala fizičke i/ili psihičke boli, odnosno strah odgovarajuće jakosti i trajanja. Zaštićena prava osobnosti samo su primjerice nabrojana u odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a gdje se spominje pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.
34. Zbog svega navedenog, imajući u vidu sve okolnosti slučaja, sve izvedene dokaze, a uvažavajući jačinu duševnih bolova koje su tužitelji pretrpjeli i trpe radi povrede prava osobnosti, istima je trebalo dosuditi naknadu iznosu od po 3.000,00 EUR, za oba predmetna članka, odnosno ukupno, za više zatraženi iznos od dosuđenog sa kamatama, iznos od po 1.000,00 EUR zahtjeve tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovane i odlučiti kao u izreci ove presude. Kod dosuđenja naknade tužiteljima, sud je vodio računa o svim okolnostima slučaja, subjektivnim svojstvima tužitelja, dosegu predmetnih članaka do javnosti... Svakako, valja navesti da tužitelji nisu javne osobe, osobe koje su svojoj voljom izložene javnosti, koje su u fokusu medija.. Tužitelji su zdravstveni radnici, tužiteljica ad.1 je liječnica i profesorica na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu, tužitelj ad.2 po struci je fizioterapeut, oboje su zaposleni u KBC Split, dakle, lako je zamisliti što su predmetni članci u profesionalnom i životnom smislu mogli prouzročiti tužiteljima i do kojih je to problema na strani tužitelja došlo. Dakle, tužiteljima prema stavu ovog suda zaista pripadaju dosuđeni iznosi, valjalo im je dosuditi naknadu i obvezati tuženika da im dosuđeni iznos plati. Sud je kod određivanja visine naknade koja pripada tužiteljima vodio računa i o tome da tuženik nije objavio demanti te da se oglušio na poziv tužitelja, a čime je tužiteljima uskraćeno pravo na naknadu štete objavom ispravka informacija. Prema odredbi čl.22.st.1. ZM-a nematerijalna šteta u pravilu se naknađuje objavom ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava. Stoga bi objavom demantija šteta koju su pretrpjeli tužitelji ad.1 i ad.2 zbog objavljivanja spornih članaka bila donekle umanjena.
35. Na dosuđeni iznos glavnice tužiteljima, a u skladu s odredbom čl. 1103. ZOO-a pripada zatezna kamata propisana zakonom koja teče od podnošenja tužbe do isplate, dakle, na dosuđeni iznos tužiteljima kamate pripadaju od podnošenja tužbe, 15.lipnja 2023.godine do isplate.
36. Sud nije prihvatio zahtjev tužitelja za objavljivanje integralnog teksta ove presude u dnevnom listu "Slobodna Dalmacija" i elektroničkoj publikaciji www. slobodnadalmacija.hr, bez komentara i o trošku tuženika, jer je šteta već napravljena, a sud drži da imena tužitelja padaju u zaborav čitatelja, kao i predmetna tema, objavljivanje presude samo bi osvježilo sjećanje javnosti na osobe tužitelja i pisanje vezano za njih, što tužiteljima objektivno ne može pružiti satisfakciju, naprotiv, kontraproduktivno je, proteklo je dosta vremena od objave predmetnih članaka, čitatelji bi se samo prisjetili i tužitelja i sadržaja članaka, a došlo bi do reakcije velikog dijela čitatelja, bez obzira na presudu suda u skladu sa narodnom poslovicom "gdje ima dima, ima i vatre", što sigurno ne dovodi do popravljanja nastale štete. Dakle, ovaj dio zahtjeva valjalo je odbiti kao neosnovan. Tužitelji su mogli, a nisu, tražiti uklanjanje spornog članka sa portala "www. slobodnadalmacija.hr", i o ovoj okolnosti sud je vodio računa kod dosuđenja naknade štete tužiteljima, vezano za visinu dosuđenih iznosa, pored svega već navedenog.
37. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
38. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 3 i čl.155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je odlučio da tuženik naknadi tužiteljima cjelokupan trošak koji su isti imali za vođenje ovog postupka, jer tužitelji nisu uspjeli u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva radi čega nisu nastali posebni troškovi. Obistinjeni trošak tužiteljima odnosi se na trošak sastava dvije tužbe; sastava podnesaka od 5.siječnja 2024.godine i 22.kolovoza 2024.godine; zastupanja na ročištima održanim dana 16.svibnja 2024.godine, 29.siječnja 2025.godine, 14.svibnja 2025.godine i 19.siječnja 2026.godine; za svaku radnju po 100 bodova s obzirom na ukupan v.p.s.; što uz vrijednost boda od 2,00 EUR daje iznos od 1.600,00 EUR. Na ovaj iznos valjalo je dodati 10% uvećanja za zastupanje dvije osobe (iznos od 160,00 EUR); 25% PDV-a u iznosu od 440,00 EUR i zatraženi trošak sudske pristojbe tužbe i presude u iznosu od 114,70 EUR; tako da je konačno tužiteljima ad.1 i ad.2 obistinjen ukupan trošak u iznosu od 2.314,70 EUR te je naloženo tuženiku ovaj iznos na ime naknade cjelokupnog parničnog troška isplatiti tužiteljima ad.1 i ad.2, ukupno, sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Preostali trošak tužiteljima nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka.
U Splitu, 5. ožujka 2026. godine
S U D A C
Julijana Ponoš
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
