Poslovni broj: Us I-2527/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja Razbibriga d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 76424685842, zastupan po članu uprave DĐ, a on po opunomoćeniku Ivanu Radačiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Juričko & partneri d.o.o., Split, Ćiril-Metodova 38, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područni ured Split, Služba za nadzor zapošljavanja i upućivanja, Split, Mike Tripala 6, zastupan po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) EĐ, radi suzbijanja neprijavljenog rada, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 13. veljače 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika, dana 5. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, Klasa: UP/I-116-01/24-02/99, Urbroj: 443-02-03-11-24-5 od 30. rujna 2024.

II.Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/I-116-01/24-02/99, Ur. broj: 443-02-03-11-24-5 od 30. rujna 2024. je odlučeno:

„1.Nalaže se poslodavcu Razbibriga d.o.o. za usluge, [adresa], OIB: 76424685842, (dalje u tekstu: poslodavac), da Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje za radnike ČĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], s boravištem u [adresa], državljanka Sjeverne Makedonije identitet utvrđen uvidom u putovnicu [broj putovnice], HĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], s boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske i DĐT, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje, na puno radno vrijeme, počevši od dana 18.09.2024.god. koji je zapisnikom Klasa: 116-01/24-02/433, Urbroj: 443-02-03-11- 24-1 od 20.09.2024.god. utvrđen kao početak njihovog rada za poslodavca, te za radnika AĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], UI. PĐ br. 3A, Sjeverne Makedonije, s boravištem u [adresa], identitet utvrđen uvidom u putovnicu [broj putovnice], državljanin Sjeverne Makedonije, podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje, na puno radno vrijeme, počevši od dana 18.09.2024.god. koji je zapisnikom KLASA: 116-01/24-02/433, URBROJ: 443-02-03-11-24-1 od 20.09.2024.god. utvrđen kao početak njegovog rada za poslodavca do dana 22.09.2024.god., kojim danom prestaje prijava na obvezno mirovinsko osiguranje.

2.Nalaže se poslodavcu da uplati iznos od 2.650,00 EUR-a za svakog neprijavljenog radnika iz t.1. ovog rješenja, odnosno ukupan iznos od 10.600,00 EUR-a u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske na broj računa IBAN [broj bankovnog računa], s pozivom na broj: HR64 7129-50709-75720-00099.

3.Utvrđuje se da su radnici ČĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], UI. [adresa], Sjeverna Makedonija, s boravištem u [adresa], HĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], s boravištem u [adresa] i DĐT, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa]. prijavljeni na obvezno mirovinsko osiguranje, na puno radno vrijeme te se t.1. ovog rješenja neće izvršiti.

4.Poslodavac je nalog iz t.1. ovog rješenja u dijelu koji se odnosi na radnika AĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao i nalog iz t.2. ovog rješenja koji se odnosi na sve radnike iz t.1. dužan izvršiti u roku od tri dana od dana dostave rješenja.

5.Ukoliko poslodavac u roku iz t.4. ne izvrši nalog iz t.2. ovog rješenja, provest će se ovrha radi naplate novčanog iznosa od 10.600,00 EUR-a.“

2.Tužitelj u tužbi navodi da je osporavano rješenje tuženika u cijelosti je neosnovano i nezakonito. Prvenstveno se ističe da je obrazloženje pobijanog rješenja nejasno i nerazumljivo te da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Tuženik da je donošenjem pobijanog rješenja u cijelosti pogrešno utvrdio bitne činjenice, a samim time i pogrešno primijenio materijalno pravo važno za donošenje pravične i zakonite odluke. O utvrđenju činjenica tuženik da je odlučivao jedino i isključivo temeljem neadekvatnog parifikata, čime da je postupio protivno načelu materijalne istine. Naime, u konkretnoj situaciji da se ne radi o neprijavljenom radu definiranom Zakonom o suzbijanju neprijavljenog rada u odredbi članka 3. stavka 2. tog Zakona jer da je tužitelj s osobama navedenim u točki 1. osporavanog rješenja imao zaključene ugovore o djelu na razdoblje od 18. rujna 2024. do 22. rujna 2024. samo i isključivo radi izvršenja posla pri održavanju festivala „Goulash disco festival 2024.“, što da je sve i utvrđeno obavljenim inspekcijskim nadzorom tuženika, međutim, da je interpretirano na pogrešan način. Nadalje se citira odredba članka 580. Zakona o obveznim odnosima koja govori o ugovoru o djelu te se ističe da je tužitelj s radnicima iz točke 1. pobijanog rješenja baš za period održavanja naprijed navedenog festivala, sve kako bi isti svojim znanjem, vještinama i izvršenjem rada obavile posao za tužitelja, odnosno da su angažirani za pripremu specijalnih koktela tzv. „signature cocktails“ za pripremu kojih je potrebno specifično znanje koje te osobe imaju, a kojim poslom i uslugom se tužitelj ne bavi. Stoga da je pogrešan navod tuženika iz obrazloženja pobijanog rješenja da su navedene osobe zatečene na mjestu obavljanja poslova konobara, jer da su iste angažirane radi obavljanja naprijed navedenog posla pripreme specifičnih koktela za naručitelja iz čega da jasno proizlazi da se ni u kom slučaju ne radi o naravi i vrsti rada koja ima obilježje radnog odnosa konobara, a samim time da se i ne radi o neprijavljenom radu kako to u pobijanom rješenju tuženik neosnovano navodi. Izvođači djela koji s naručiteljem posla zaključe ugovor o djelu prema propisima koji uređuju obvezno zdravstveno i mirovinsko osiguranje da ne moraju biti prijavljeni kao osiguranici istih osiguranja, jer da ne postoji takva zakonska niti bilo koja druga osnova, kako za izvođača radova tako ni za naručitelja radova. Navedene prijave na obvezno zdravstveno i mirovinsko osiguranje da su regulirane, u smislu rada tj. obavljanja posla, odredbama Zakona o radu, i to isključivo u situaciji kada osoba s poslodavcem zaključi ugovor o radu koji regulira radni odnos između radnika i poslodavca. Radi navedenog, a kako nije riječ u neprijavljenom radu, da nije osnovana ni točka 2. pobijanog rješenja jer da tužitelj nije bio u obvezi prijaviti navedene osobe kao radnike tj. zaposlenike, jer isti na temelju zaključenih ugovora o djelu nemaju niti su imali takav status. Stoga da tužitelj nije niti u obvezi platiti ukupan novčani iznos od 10.600,00 EUR. Slijedom navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano rješenje tuženika poništi i predmet vrati upravnom tijelu na ponovno odlučivanje te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi naime da su u inspekcijskom nadzoru, koji je dana 20.09.2024. obavljen u objektu- beach bar na plaži Navratilac u gradu [adresa], na radu pri obavljanju posla izdavanja i naplate pića (konobarski poslovi) zatečena četiri radnika i to ŽĐ, GĐ, UĐ i EĐT, koji da su svi na zapisnik izjavili da od 18.09.2024. obavljaju konobarske poslove, te da su svi s poslodavcem sklopili ugovore o djelu u kojim ugovorima u čl. 1. kao opis posla stoji da „naručitelj povjerava izvršitelju sudjelovanje u festivalu Goulash disco 2024, [adresa] otok Vis te brigu za izvođače za vrijeme trajanja festivala”, da u istima nema izričitog spomena o pripremi specijalnih koktela, kao niti o obavljanju konobarskih poslova na kojima su zatečeni, slijedom čega da proizlazi da isti nisu imali sklopljene ugovore za pripremu specijalnih koktela, tzv. „signature cocktails”, a kako navodi tužitelj. Nadalje tuženik ističe da između ugovora o radu i ugovora o djelu postoje jasna razgraničenja. Navodi da su karakteristike ugovora o radu precizno definirane Zakonom o radu (NN br. 99/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23), a karakteristike ugovora o djelu precizno Zakonom o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23). Ugovor o djelu smatra se samostalnim radom jer poslovni rizik leži na izvoditelju dok se rad u radnom odnosu smatra nesamostalnim radom jer su organizacija rada i poslovni rizik na poslodavcu. Također izvođač kod ugovora o djelu radi samostalno pridržavajući se pravila struke, a naručitelj može davati upute, dok je rad radnika u radnom odnosu subordiniran poslodavcu, te radnik radi po njegovim uputama i nadzorom. Predmet ugovora o djelu je rad uz naknadu za drugoga, dok je predmet ugovora o radu radna snaga koja se poslodavcu stavlja na raspolaganje rad u službi kod drugoga. Na temelju ugovora o djelu izvođač uglavnom radi vlastitim sredstvima rada i u vlastitom prostoru, dok na temelju ugovora o radu poslodavac osigurava uvjete rada za siguran rad u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima jer radnik svoj rad obavlja na sredstvima poslodavca i u njegovom prostoru. Ugovor o djelu može se sklapati za obavljanje poslova koji se javljaju periodično ili povremeno no ograničenja za sklapanje takvog ugovora proizlaze iz Zakona o radu kao općeg propisa radnog prava prema kojem je uvijek kada radnik obavlja određene poslove, za poslodavca riječ o radnom odnosu pri čemu je potpuno irelevantno kako su same ugovorne strane taj ugovorni odnos. Ugovor o djelu ne sklapa na određeno vrijeme, već se sklapa za izradu određenog djela. U konkretnom slučaju da je nesporno utvrđeno da su zatečeni radnici ČĐ, AĐ, HĐ i LĐ obavljali poslove za koje se zasniva radni odnos, odnosno sklapa ugovor o radu i radnici stječu status osiguranja prijavom na mirovinsko i zdravstveno osiguranje. U odnosu na naprijed navedeno posebno se ističe da mišljenje tužitelja da je za obavljanje poslova dopušteno sklapanje ugovor djelu nije točno obzirom da su stranke u određenim situacijama dužne zaključiti upravo o određenu vrstu ugovora što ovisi o samoj suštini odnosa koji se ugovara jer se nazivanjem ugovora o djelu ne može promijeniti sama suština odnosa koji je trebao biti reguliran ugovorom o radu, što te ugovore o djelu zapravo čini prividnima a sukladno članku 285. Zakona o obveznim odnosima prividni ugovori nemaju učinak među ugovornim strankama već vrijedi među strankama ugovor koji taj prividni ugovor prikriva, ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu valjanost. Dakle, kada radnik obavlja poslove koji s obzirom na narav i vrstu rada imaju obilježje posla za koji se zasniva radni odnos, neovisno o tome kako su stranke taj ugovor nazvale, smatrat će se da je sklopljen ugovor o radu. U tom slučaju radi se o zakonskoj presumpciji da su radnik i poslodavac sklopili ugovor o radu. To proizlazi iz odredbe članka 10. st. 2. Zakona o radu prema kojoj se ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno. Za rad po ugovoru o djelu nije bitno je li ta osoba u radnom odnosu, nezaposlena ili umirovljenik, već da obavlja poslove (djelo) koji imaju obilježja ugovora o djelu. Tuženik ističe da ugovor o djelu nije zamjena za ugovor o radu na određeno vrijeme. Ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme, za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja. Ugovor o djelu ne sklapa se na određeno vrijeme, već za izradu nekog djela ili rezultata rada. Slijedom svega naprijed navedenog da proizlazi da se ugovor o djelu može sklopiti samo onda kada se obavljanjem takvog rada ne izvršava sadržaj radnog odnosa. S obzirom da su gore imenovani radili na poslovima konobara u poslovnom prostoru poslodavca, u ime i za račun poslodavaca i u vremenu koje je odredio poslodavac, dakle, obavljali su poslove koji s obzirom na narav i vrstu rada imaju obilježja posla za koji se zasniva radni odnos to je poslodavac trebao s njima sklopiti pisani ugovor o radu i podnijeti prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada. Slijedom svega navedenog tuženik osporavano rješenje smatra pravilnim i zakonitim te predlaže da se tužba i tužbeni zahtjev tužitelja odbiju.

4.U sporu je održavanjem rasprave i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

5.Tužitelj je po svom opunomoćeniku na raspravi ustrajao u navodima tužbe te se usprotivio svim navodima iznesenim u odgovoru na tužbu tuženika u cijelosti kao neosnovanima. Ukazuje da je tužitelju prisilno naplaćen iznos od 10.600,00 eura iz točke 2.pobijenog rješenja iako je točkom 3. istoga utvrđeno da je troje od četvero navedenih osoba iz točke 1. istog rješenja, prijavljeno na obvezno mirovinsko osiguranje pa da se točka 1. tog rješenja neće izvršiti. Stoga smatra da je navedeni iznos tužitelju neosnovano naplaćen.

6.Tuženik je po svojoj opunomoćenici ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu dodajući da je od strane tuženika naspram tužitelja po ovdje osporavanom rješenju dana 10. listopada 2024. poslan zahtjev za prisilnu naplatu novčanih sredstava

7.Sud je izveo dokaze čitanjem spisa ovog upravnog spora te istom priležećih isprava te spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu dok je odbijen prijedlog tužitelja za provođenjem dokaza saslušanjem direktora tužitelja te svjedoka MĐ, UĐ, DĐT i FĐ, jer je sud ocijenio da je izvođenje tih dokaza suvišno i nepotrebno obzirom se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta ocjenom dokaza sadržanih u istom. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

8.Tužitelj je zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.

9.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10.Iz podataka spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu je razvidno, te među strankama nije sporno, da je dana 20. rujna 2024. tuženikova viša inspektorica rada obavila inspekcijski nadzor kod tužitelja (poslodavca) o čemu su sastavljeni zapisnici o obavljenom inspekcijskom nadzoru Klasa: 116-01/24-02/433, Urbroj: 443-02-03-11-24-1 od 20.09.2024.god.; Klasa: 116-01/24-02/433, Urbroj:

443-02-03-11-24-2 od 21.09.2024.god. i Klasa: UP/I-116-01/24-02/99, Urbroj: 443- 02-03-11-24-1 od 26.07.2024.god.,

11.Iz tih zapisnika je razvidno da je viša inspektorica provela dokaze saslušanjem zatečenih radnika ČĐ, UĐ, DĐT i FĐ, u svojstvu svjedoka, te DĐ, direktora tužitelja u svojstvu stranke, da je izvršila provjere u evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o osiguranim osobama te je činjenično stanje utvrdila i neposrednim opažanjem. Utvrđeno je naime da su tijekom inspekcijskog nadzora obavljenog u objektu beach bar Dog bar na plaži Navratalac u gradu [adresa], koji posluje u sastavu tužitelja, na obavljanju poslova konobara zatečeni radnici ČĐ, UĐ, AĐ te DĐT; da su svi navedeni radnici započeli s radom na obavljanju poslova konobara kod tužitelja u nadziranom poslovnom prostoru dana 18.09.2024. te da su radili do 22.09.2024.god. jer se u tom razdoblju na plaži Navratalac u gradu [adresa] organizirala manifestacija Golush disko festival; da su svi navedeni radnici radili sve dane u radnom vremenu od 20,00 sati do 06,00 sati; da je tužitelj dana 16.09.2024.god. s navedenim radnicima sklopio ugovore o djelu za sudjelovanje na Goulash Disko 2024. i trajanjem do 22.09.2024.god. te da navedeni poslovi, s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca, imaju obilježje posla za koji se zasniva radni odnos. Nadalje je utvrđeno da tužitelj navedene radnike nije prijavio na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka njihovog rada dana 18.09.2024.god., odnosno da su tijekom inspekcijskog nadzora kod tužitelja navedeni radnici radili bez prijave kod tog poslodavca na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada, (neprijavljeni rad iz članka. 3. stavka 2. točke 1. Zakona); da je uvidom u evidenciju HZMO-a i na temelju izjava radnika i poslodavca, te dostavljenih dokaza (obrazac eM-lP) u postupku inspekcijskog nadzora utvrđeno da su ČĐ, UĐ te DĐT (koji je ujedno i u radnom odnosu kod drugog poslodavca i to Prva sportska kladionica Dugopolje d.o.o. Dugopolje), prijavljeni tijekom obavljanja inspekcijskog nadzora kod tužitelja s datumom početka osiguranja od 18.09.2024.god., koje prijave su kod HZMO zaprimljene 23.09.2024.god. i da su odjavljeni s datumom 22.09.2024.god. dok GĐ nije prijavljen na obvezno mirovinsko osigurani do dana izdavanja osporavanog rješenja.

12.Nisu osnovani prigovori tužitelja da u konkretnom slučaju činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno te da je stoga posljedično došlo do pogrešne primjene materijalnog prava.

13.Naime, prema članku 1. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada (Narodne novine, broj 151/22., dalje: Zakon) ovim se Zakonom propisuje što se smatra neprijavljenim radom, uređuju mjere za suzbijanje neprijavljenoga rada, aktivnosti radi poticanja prijavljivanja rada, vođenje evidencije neaktivnih osoba te odgovornost za povrede odredaba ovoga Zakona (stavak 1.). Ovaj Zakon primjenjuje se i na državljanina treće zemlje koji nema zakonit boravak sukladno propisu kojim se uređuju uvjeti ulaska, kretanja, boravka i rada stranaca koji su državljani trećih zemalja (stavak 2.).

14.Prema članku 3. stavak 2. točka 1. Zakona neprijavljeni rad u užem smislu je rad koji s obzirom na narav i vrstu rada i ovlasti poslodavca ima obilježje radnog odnosa, a nije zakonito ugovoren ili nema valjanu pravnu osnovu odnosno za koji nije uspostavljena odgovarajuća prijava na obvezna osiguranja u skladu s posebnim propisima te u smislu ovoga Zakona obuhvaća, između ostalog obavljanje rada bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada, s prvim danom početka rada odnosno na odgovarajuće radno vrijeme. Prema točki 4. članka 3. stavka 2. Zakona zapošljavanje državljanina treće zemlje protivno je odredbama propisa kojim se uređuju uvjeti ulaska, kretanja, boravka i rada stranaca koji su državljani trećih zemalja.

15.Prema članku 6. Zakona kada nadležni inspektor u postupku inspekcijskog nadzora utvrdi postojanje neprijavljenoga rada iz članka 3. stavka 2. ovoga Zakona, smatrat će se da je radnik koji je obavljao takav rad neprekidno bio u radnom odnosu u punom radnom vremenu kod poslodavca u trajanju od šest mjeseci koji prethode danu u kojem je izvršen nadzor i utvrđena činjenica neprijavljenoga rada, osim ako iz podataka kojima inspektor raspolaže u nadzoru nedvojbeno proizlazi da je prethodno trajanje radnog odnosa bilo kraće ili duže.

16.Člankom 7. stavkom 2. Zakona propisano je da će nadležni inspektor u roku od osam dana od dana utvrđenja postojanja neprijavljenog rada iz članka 3. stavka 2. točke 1. ovoga Zakona rješenjem naložiti poslodavcu podnošenje prijave na obvezno mirovinsko osiguranje počevši od dana koji je zapisnikom utvrđen kao početak rada radnika odnosno koji je u skladu s člankom 6. ovoga Zakona pretpostavljeni dan početka rada i uplatu iznosa od 2650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, sukladno naputku o načinu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba.

17.Prema članku 9. Zakona za državljanina treće zemlje za kojeg je utvrđen neprijavljeni rad u skladu s člankom 3. stavkom 2. točkom 4. ovoga Zakona, prilikom uspostave prijave na temelju članka 7. stavka 2. i članka 8. stavka 1. ovoga Zakona obvezno mirovinsko osiguranje prestaje s danom za koji je tijekom provođenja inspekcijskog nadzora kod poslodavca utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada.

18.Iz navedenih zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 20. rujna 2024. je razvidno da su gore navedeni zatečeni radnici, prije saslušanja, propisno upozoreni na obvezu govorenja istine i na posljedice davanja lažnog iskaza te da su potpisali zapisnik a zapisnik je potpisao i DĐ, direktor i odgovorna osobe tužitelja, koji je saslušan u svojstvu stranke. Razvidno je i to da na zapisnik nije bilo primjedbi.

19.Iz iskaza ŠĐ, koja je zatečena u obavljanju poslova pripreme hrane u kuhinji, VĐ, DĐT i UĐ, koji su zatečeni na poslovima pripreme, posluživanja i naplate pića na šanku, proizlazi da su isti izjavili da rade na poslovima konobara od 18. rujna 2024. te da će raditi do nedjelje 22. rujna 2024., da su sa tužiteljem nisu sklopili ugovore o radu već ugovore o djelu, da nisu prijavljeni tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja s prvim danom početka rada kod tužitelja, da je njihovo radno vrijeme od 20,00 do 06,00 sati svaki dan, da su ugovorili plaću u iznosu od 200,00 eur plus napojnice. ŠĐ je izjavila da nije sigurna imali dozvolu za boravak i rad te da joj je poslodavac osigurao smještaj. GĐ je izjavio da je za rad u Republici Hrvatskoj imao dozvolu za boravak i rad do 29. kolovoza 2024. te da ni on a ni poslodavac nisu podnosili zahtjev za produženje iste dok je HĐ izjavio da ne nezaposlena osoba.

20.Nadalje, iz iskaza direktora tužitelja proizlazi da je jedan od dva direktora tužitelja, da društvo zastupa pojedinačno i samostalno te da je odgovoran za poslove bara. Vezano za radnike koji su zatečeni na poslovima konobara na šanku, naveo je da su ČĐ i TĐ, stranci, državljani Sjeverne Makedonije, da TĐ nema dozvolu za boravak i rad (imao do 29. kolovoza 2024.) i da nisu tražili produljenje, da nije siguran da li je izdana dozvola za rad za ČĐ. Vezano UĐ i ČĐT je naveo da su državljani Republike Hrvatske. Potvrdio je da su sva četvorica navedenih radnika s radom započeli 18. rujna 2024. te trebaju raditi do 22. rujna 2024. jer je iste zaposlio radi održavanja Goulash disco festivala 2024., da je njihovo radno vrijeme od 20,00 do 06,00 sati, da je ugovorena plaća od 200,00 eur plus napojnice te da nitko od zatečenih radnika nije prijavljen tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja jer je s njima sklopio ugovore o djelu.

21.S obzirom na utvrđeno činjenično stanje na temelju zapažanja inspektora te sadržaja iskaza navedenih svjedoka, kao i iskaza DĐ, direktora i odgovorne osobe tužitelja, po ocjeni ovoga suda, proizlazi nespornim da su zatečeni radnici, s obzirom na karakter poslova koje su obavljali (poslovi konobara) započeli s radom 18. rujna 2024., da su radili do 22. rujna 2024. za vrijeme održavanja Goulash disco festivala 2024., da je njihovo radno vrijeme od 20,00 do 06,00 sati, da je ugovorena plaća od 200,00 eur plus napojnice, da su za tužitelja obavljali poslove konobara te da nitko od zatečenih radnika prije početka rada nije prijavljen tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja.

22.Vezano za navode tužitelja da ne postoji pravna osnova za podnošenje prijave na obvezno mirovinsko osiguranje jer su zatečeni radnici radili temeljem ugovora o djelu tužitelju je ukazati na citirane odredbe članka 3. Zakona te članka 9. Zakona. Naime iz Ugovora o djelu od 16. rujna 2024. koje je tužitelj zaključio sa gore navedenim radnicima, a na koji Ugovore upire tužitelj, je razvidno da je tim ugovorima zatečenim radnicima povjerena briga o izvođačima za vrijeme trajanja festivala te da se, kako to i tuženik ukazuje u odgovoru na tužbu, nigdje ne spominje obveza primjene specijalnih koktela kao niti obavljanje konobarskih poslova na kojima su zatečeni. Dakle, suprotno navodima tužitelja, zatečeni radnici nisu imali sklopljene ugovore za pripremu specijalnih koktela tzv. „signature cocktails“. Kada se ima u vidu narav i vrsta rada koji su zatečeni radnici obavljali te ovlasti poslodavca (poslovi konobara u određeno radno vrijeme u poslovnom prostoru poslodavca u ime i za račun poslodavca, radnici su obvezi u osobno izvršiti radove, ne mogu odbiti rad bez posljedica) jasno je da se u konkretnom slučaju ne radi o ugovoru o djelu iz odredbe članka 580. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023), kako to smatra tužitelj, već se radi o ugovoru o radu na određeno vrijeme sukladno odredbi članka 10. stavak 2. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023) a na što pravilno ukazuje tuženik u odgovoru na tužbu. Dakle, u konkretnom slučaju se radi o poslu za koji se zasniva radni odnos, no, činjenica je da tužitelj sa zatečenim radnicima prije početka rada nije sklopio ugovor o radu niti je podnio prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada istih. Kako dakle zatečeni radnici u vrijeme inspekcijskog nadzora nesporno nisu bili prijavljeni na obvezno mirovinsko osiguranje to se radi o neprijavljenom radu iz članka 3. stavka 2. točke 1. Zakona i stoga je postupanje nadležnog višeg inspektora rada i donošenje osporavanog rješenja u skladu s citiranim člankom 7. stavkom 2. Zakona, suprotno navodima tužitelja, bilo opravdano i zakonito.

23.Imajući u vidu sve izloženo ovaj sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja da se sasluša direktor tužitelja te u svojstvu svjedoka gore navedeni radnici obzirom da su isti saslušani u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu te je za predmetni postupak odlučna činjenica jesu li radnici prijavljeni na obvezna osiguranja prije početka rada, a koja činjenica je u konkretnom slučaju nedvojbeno utvrđena, a sve kako je to gore pojašnjeno.

24.Nadalje, suprotno tvrdnjama tužitelja, osporavano rješenje je, po ocjeni ovoga suda, u dostatnoj mjeri obrazloženo, sukladno odredbi članka 98. stavak 5. ZUP-a, te isto nije nejasno i nerazumljivo te sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

25.Slijedom navedenog, po ocijeni ovog suda, pravilno i zakonito je osporavano rješenje tuženika, dok prigovori tužitelja nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Također nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

26.Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti zahtjev istog za naknadom troškova predmetnog upravnog spora pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Splitu, 5. ožujka 2026.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.

DNA:

-tužitelju, po opunomoćeniku,

-tuženiku,

-u spis.