Poslovni broj: Us I-1518/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužiteljice ČJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku FJ, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Trg Hrvatske bratske zajednice 9, Split, OIB: 36162371878, zastupan po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) RJ, radi odjave prebivališta, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 13. veljače 2026. u prisutnosti opunomoćenice tuženika, a u odsutnosti opunomoćenika tužiteljice, dana 5. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Klasa: UP/I- 220-01/24-08/610, Urbroj: 511-12-19-24-2 od 16. svibnja 2025.

II.Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/I-220-01/24-08/610, Urbroj: 511- 12-19-24-2 od 16. svibnja 2025. odjavljeno je prebivalište tužiteljice sa adrese [adresa]. (točka I. izreke) te je određeno da je tužiteljica u roku od 8 dana od dana izvršnosti odnosno dostave tog rješenja u obvezi vratiti Službi za upravne poslove, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske ili Policijskoj postaji Kaštela osobnu iskaznicu serijskog broja: [broj osobne iskaznice] izdanu dana 06. travnja 2021. (točka II. izreke).

2.Tužiteljica pravodobno podnesenom tužbom ovome sudu pobija zakonitost navedenog rješenja tuženika iz svih zakonom predviđenih razloga. U tužbi se u bitnome navodi da tužiteljica smatra kako PP Kaštela nije pravilno utvrdila živi li tužiteljica doista na adresi prijavljenog prebivališta, budući da je provela terensku provjeru baš onda kada ona nije bila kod kuće, imajući u vidu da se radi o kraćem vremenskom periodu utvrđivanja prebivališta tužiteljice od strane tuženika, dakle u vremenskom periodu od cca 4 mjeseca, što da je nedostatan vremenski period da bi se sa sigurnošću utvrdilo činjenice kako stoji u pobijanom rješenju. Nadalje, pobijano rješenje da se temelji, osim terenske provjere i na izjavama nekih susjeda, te užih članova obitelji tužiteljice kao rodice tužiteljice i mjesnog poštara. Citirani navodi iz pobijanog rješenja da su u cijelosti netočni i proizvoljni, budući da Policijski službenice nisu razgovarali sa članovima uže obitelji tužiteljice (otac FJ, majka GJ rođ.Č, brat ZJ) osim sa bratom KJ koji da nije izjavio kako se navodi u obrazloženju napadanog rješenja, već da je izjavio da tužiteljice nema kući i ne zna gdje je. Iz gornjeg da je razvidno da je netočan navod iz obrazloženja pobijanog rješenja da bi se prilikom terenske provjere razgovaralo sa članovima uže obitelji. Također iskazi „više svjedoka“ i susjeda koji izjavljuju da ne poznaju tužiteljicu i da nikada nije živjela na toj adresi da su netočni i pogrešno interpretirani, budući da tužiteljica prebiva i ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa]. (ex 9) od svog rođenja i da nikada do sada nije mijenjala svoje prebivalište, već da je uvijek stanovala na toj adresi. Nadalje se ističe kako sam pojam stanovanja odnosno stvarnog življenja nije definiran niti jednom odredbom Zakona o prebivalištu. Temeljna pretpostavka odjave prebivališta temeljem odredbe čl.12 Zakona o prebivalištu da je nedvojbeno, bez sumnje utvrđenje činjenice i okolnosti na temelju kojih se može zaključiti živi li osoba na prijavljenoj adresi prebivališta, a što da je u ovom upravnom postupku izostalo. Okolnost da tužiteljica nije zatečena na adresi prebivališta da nije sama po sebi dostatna za zaključak da tužiteljica tu ne živi jer odredbama Zakona o prebivalištu nije propisano koliko vremena tijekom godine netko mora stanovati na prijavljenoj adresi stanovanja da bi se smatralo da osoba stvarno živi na toj adresi, a niti su s tim u vezi citiranim Zakonom propisana neka posebna ograničenja. Iz pobijanog rješenja da ne proizlazi da su tijekom upravnog postupka na odgovarajući način uzete izjave svjedoka, prema čl.30.st.1., čl.70 i čl.76 Zakona o općem upravnom postupku, već da proizlazi da su policijski službenici obavili obavijesni razgovor sa osobama koji uopće ne poznaju tužiteljicu ili su dali lažni iskaz. Nadalje, pozivi tužiteljici da se izjasni o činjenicama da su uručivani putem ostavljanja pismena u poštanskom sandučiću što da je protivno odredbama pravilnog uručivanja poziva. Iz gore navedenog da je razvidno da i odluka o oduzimanju osobne iskaznice, te prestanak njenog važenja zbog odjave prebivališta po službenoj dužnosti predstavlja ograničenje prava na slobodu kretanja zajamčenog čl.32 Ustava RH i čl.2.st.1. Protokola br.4. uz Konvenciju. Ističe se da su mnogobrojni mogući razlozi da neka osoba bude privremeno odsutna iz svoga doma, pa i više tjedana i mjeseci, a da time ne prestane njezina namjera da na određenom mjestu trajno ne živi. Takve situacije da su dulja putovanja, privremeni rad u drugom mjestu ili državi, dulje liječenje, obrazovanje i sl., i na temelju takvih situacija da se teško može zaključiti o prestanku trajnog nastanjenja, odnosno prebivališta neke osobe na određenoj adresi. S obzirom na važnost prebivališta u hrvatskom pravu za ostvarivanje dugih prava to da bi ovako olako doneseno rješenje tuženika moglo dovesti i do velike pravne nesigurnosti. Zaključno se u tužbi navodi da mjere poduzete u konkretnom slučaju nisu bile srazmjerne legitimnom cilju koji se nastojao ostvariti pobijanim rješenjem. Slijedom svega navedenog tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da se osporavano rješenje poništi i vrati tuženiku na ponovni postupak te da tuženik bude obvezan naknaditi joj troškove ovog upravnog spora.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu navode tužiteljice smatra neosnovanim te u bitnome ponavlja razloge obrazloženja osporavanog rješenja dodajući da nije bilo potrebe za saslušanjem roditelja tužiteljice oca FJ i majke GJ rođene Č budući isti ne stanuju na adresi [adresa], na kojoj tužiteljica ima prijavljeno prebivalište. Smatra neosnovanim i tužbeni navod kako pojam stanovanja odnosno stvarnog življenja nije definiran niti jednom odredbom Zakona o prebivalištu pri tome se pozivajući na odredbu članka 2. stavak 1. i 3. Zakona o prebivalištu, koju odredbu i citira. Nadalje se u odnosu na tužbene navode ističe da ukoliko je osoba odsutna sa adrese prijavljenog prebivališta, te boravi na nekoj drugoj adresi u Republici Hrvatskoj, sukladno odredbi čl. 2. st. 2. i 4. da je ista dužna prijaviti boravak ili ukoliko osoba privremeno napušta Republiku Hrvatsku u trajanju dužem od godinu dana da je dužna sukladno članku 3. stavak 5. Zakona o prebivalištu prijaviti privremeni odlazak izvan RH. Nadalje se poziva na Zakon o osobnoj iskaznici te odredbu članka 15. stavka 1. točke 4. te stavak 2. istog Zakona, koje odredba se i citiraju. Slijedom navedenog tuženik predlaže da se tužba odbije kao neosnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, dokaza koji proizlaze iz spisa te odgovora na tužbu.

4.U sporu je održavanjem rasprave i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

5.Opunomoćenik tužiteljice na raspravu nije pristupio, iako uredno pozvan, a svoj izostanak nije opravdao. Stoga je sukladno ovlaštenju iz odredbe članka 91. stavak 3. ZUS-a rasprava održana u odsutnosti tuženika.

6.Tuženik je po svojoj opunomoćenici ostao pri svemu navedenom u odgovoru na tužbu.

7.Sud je izveo dokaze čitanjem spisa ovog upravnog spora te istom priležećih isprava te spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu dok je odbijen prijedlog tužiteljice za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka ZJ i GJ, jer je sud ocijenio da je izvođenje tih dokaza suvišno i nepotrebno obzirom da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta ocjenom dokaza sadržanih u istom. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

8.Tužiteljica je po svom opunomoćeniku zatražila i popisala troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.

9.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10.Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika kojim je odjavljeno prebivalište tužiteljice sa adrese [adresa]. a na temelju odredbe članka 12. stavka 1. Zakona o prebivalištu (Narodne novine, broj 144/12, 158/13, 115/14, 114/22; dalje: ZOP), te je, posljedično tomu naloženo tužiteljici vratiti osobnu iskaznicu tuženiku, a na temelju odredbe iz članka 15. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“ broj 62/15, 42/20, 144/20, 114/22, 18/24 - dalje: ZOI).

11.Među strankama je prvenstveno sporno živi li tužiteljica stvarno na adresi prijavljenog prebivališta [adresa]., odnosno je li se tužiteljica na toj adresi trajno nastanila.

12.Prema odredbi članka 2. stavka 1. ZOP-a prebivalište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni i kulturni interesi.

13.Prema odredbi članka 12. ZOP-a policijska uprava na čijem području osoba ima prijavljeno prebivalište po službenoj dužnosti će donijeti rješenje o odjavi prebivališta osobe ako se terenskom provjerom utvrdi da osoba stvarno ne živi na prijavljenoj adresi ili o tome bude obaviještena od strane tijela javne vlasti te drugih pravnih i fizičkih osoba (stavak 1.), a prije donošenja rješenja o odjavi prebivališta osobe, nadležna policijska uprava mora utvrditi činjenice i okolnosti na temelju kojih se može nedvojbeno zaključiti živi li osoba na adresi prijavljenog prebivališta (stavak 3.).

14.Prema odredbi članka 15. stavka 1. točke 4. ZOI osobna iskaznica prestaje važiti i prije isteka roka na koji je izdana ako je osoba odjavljena po službenoj dužnosti iz zbirke podataka o prebivalištu i boravištu u [adresa].

15.Prema odredbi članka 15. stavka 2. ZOI osoba mora osobnu iskaznicu vratiti policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji koja ju je izdala u roku od osam dana od dana izvršnosti rješenja o odjavi po službenoj dužnosti iz zbirke podataka o prebivalištu i boravištu u [adresa].

16.Po ocjeni ovoga suda, a suprotno tužbenim navodima, sadržaj dokaza u spisu tuženika, a poglavito službene bilješke o izvršenim terenskim provjerama Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Kaštela govore za pravilnost tuženikovog utvrđenja i ocjene da tužiteljica nije trajno nastanjena na adresi [adresa]., sa koje joj je osporavanim rješenjem odjavljeno prebivalište.

17.Naime, iz podataka spisa je razvidno da je od strane djelatnika nadležne Policijske postaje Kaštela izvršeno više terenskih provjera da bi se utvrdilo živi li tužiteljica na predmetnoj adresi. Iz službene zabilješke od 16. listopada 2024. proizlazi da je tog dana policijska službenica došla na predmetnu adresu, utvrdila da postoje dva poštanska sandučića oba na prezime „ GJ“, da je na prvom katu kuće zatečena ĆJ te HJ a na drugom katu kuće ZJ. Svi su naveli da je tužiteljica stanovala na drugom katu, da je nisu vidjeli nekoliko godina odnosno, kako je naveo brat tužiteljice ZJ, da tužiteljica, njegova sestra, ne stanuje na predmetnoj adresi više godina, da nisu u kontaktu, da ga je tužiteljica nazvala prije godinu dana ali mu je odbila dati svoju lokaciju te da nema njen telefonski broj. Nadalje, istog dana policijska službenica je zatekla susjeda IJ koji je naveo da tužiteljicu nije vidio više godina te da od tada za nju nije čuo, a u bitnome isto su izjavili i susjedi ŠJ i UJ. I poštar BJ je potvrdio da tužiteljica ne stanuje na predmetnoj adresi. Nadalje iz službene zabilješke od 12. studenog 2024. proizlazi da su ĆJ i ZJ (brat tužiteljice) koji stanuju na predmetnoj adresi naveli jednako kao i prilikom prethodne policijske provjere kao i mjesni poštar BJ. Nadalje, navedenog dana policijska službenica je zatekla susjedu OJ koja je navela da stanuje u blizini, da je poznavala tužiteljicu, no da je nije vidjela nekoliko godina, da nikada nisu bile bliske te da o njoj nema informacija. Spisu prileži i službena zabilješka od 17. veljače 2025. iz koje je razvidno da su HJ i ĆJ, stric i strina tužiteljice, (koji stanuju na predmetnoj adresi) u bitnome ponovili svoje navode iz službene zabilješke od 16. listopada 2024., te da je policijska službenica zatekla susjedu SJ koja je izjavila da osobno ne poznaje tužiteljicu, da istu nije vidjela u susjedstvu, ali da na predmetnoj adresi žive HJ i ĆJ koji su stric i strina tužiteljice.

18.Iz navedenih službenih zabilješki sačinjenih kroz razdoblje od 16. listopada 2024. do 17. veljače 2025., po ocjeni ovoga suda, nedvojbeno proizlazi da tužiteljica od strane policijskih službenika nikada nije zatečena na predmetnoj adresi na kojoj ima prijavljeno prebivalište te da su HJ i ĐJ (stric i strina tužiteljice, ZJ (brat tužiteljice), svi gore navedeni susjedi te mjesni poštar BJ, potvrdili da tužiteljica najmanje dvije godine ne živi na predmetnoj adresi te im nije poznato gdje ista živi. Suprotno tvrdnjama tužiteljice, po ocjeni ovoga suda, iz navedenih službenih zabilješki ne proizlazi da su činjenice nepotpuno utvrđene odnosno da su navodi svjedoka, kako se to u tužbi navodi, netočni i proizvoljni odnosno pogrešno interpretirani, da se radi o osobama koje tužiteljicu ne poznaju ili su dale lažni iskaz, obzirom da su u službenim zabilješkama navedeni podaci o osobama, rodbini i susjedima tužiteljice sa kojima su policijski službenici obavili razgovor. Ovaj sud nema razloga ne vjerovati da bi policijski službenici u navedenim službenim zabilješkama naveli ono što gore navedeni svjedoci nisu izjavili ili da je bilo što pogrešno shvaćeno odnosno da su navodi netočni i proizvoljni. Logično je da rodbina tužiteljice (stric, strina, brat) i susjedi, koji stanuju u predmetnoj ulici, o spornom pitanju imaju neposredna saznanja kao i mjesni poštar koji, kako tužiteljici tako i ostalim mještanima, dostavlja poštanske pošiljke pa mu je poznato tko živi odnosno ne živi na nekoj adresi. Osim toga je za reći da su gore navedene službene zabilješke službenici policije sastavili vršeći terenske provjere u okviru svojih ovlasti u skladu s odredbom članka 12. Zakona o prebivalištu. Obzirom na navedeno ovaj sud drži neosnovanim tužbene navode da Policijska postaja Kaštela nije pravilno utvrdila živi li tužiteljica doista na predmetnoj adresi prijavljenog prebivališta. Činjenica je da u tužbi, osim ZJ (brata tužiteljice), nitko od gore navedenih osoba koje su policijskim službenicima dale izjave nije predložen da bude saslušan u ovom sporu, štoviše, nije predloženo ni saslušanje tužiteljice. Kod navedenog stanja stvari ovaj sud nije smatrao potrebnim saslušavati brata tužiteljice (koji je u dva navrata policijskoj službenici dao izjavu, a jednako tako ni GJ (majku tužiteljice) obzirom da ista niti ne živi na predmetnoj adresi već na adresi [adresa]., kako je to navedeno u tužbi. Iz navedenih razloga ovaj sud je odbio provođenje dokaza saslušanjem navedenih u svojstvu svjedoka.

19.Nadalje, suprotno tužbenim navodima, iz podataka spisa je razvidno da je tužiteljica u postupku koji je prethodio ovom sporu pozvana da se u roku od 5 dana javi u Policijsku postaju Kaštela (poziv od 31. ožujka 2025.) vezano za postupak odjave prebivališta iz zbirke podataka o prebivalištu i boravištu. Naime, iz dostavnice- povratnice koja prileži spisu tuženika je razvidno da je dostava poziva tužiteljici vršena upravno na predmetnu adresu, da je istoj, budući da nije zatečena na predmetnoj adresi dana 14. rujna 2024., ostavljena obavijest da će slijedeća dostava biti izvršena dana 24. rujna 2024. te kako ista ni tada nije zatečena na predmetnoj adresi pismeno joj je ostavljeno u poštanskom sandučiću. Iz navedenog jasno proizlazi da je dostava u konkretnom slučaju izvršena sukladno odredbi članka 85. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09, 110/21 – dalje ZUP). Stoga su bez osnove tužbeni prigovori u navedenom smislu.

20.Uzimajući u obzir sve izloženo te imajući u vidu citirane zakonske odredbe tuženik je, po ocjeni ovoga suda, u osporavanom rješenju, valjano obrazložio razloge zbog kojih uzima kako se tužiteljica ne živi na predmetnoj prijavljenoj adresi odnosno na istoj se nije trajno nastanila te s tim u vezi rješenjem tužiteljici odjavio prebivalište, jer je navedeno potkrijepljeno dokazima u spisu. Prema stajalištu suda izvedeni dokazi ocjenjeni su u okviru ovlasti iz odredbe članka 9. ZUP-a i daju dovoljno osnova za zaključak kako tužiteljica ne prebiva na prijavljenoj adresi odnosno da se na prijavljenoj adresi nije trajno nastanila s ciljem da to bude centar njenih životnih aktivnosti na način kako to u vidu ima odredba članka 2. ZOP-a. Navodi iz tužbe nisu s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost osporavanog rješenja niti su isti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, a predmet koje je isključivo odjava prebivališta tužiteljice s predmetne adrese.

21.U navedenom, ovaj sud osporavano rješenje ocjenjuje zakonitim, odnosno donesenim u zakonito provedenom postupku i pravilnom primjenom materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, dok tužbeni prigovori ne mogu dovesti do drukčijeg rješavanja predmetne upravne stvari zbog prethodno navedenih razloga. Nije ostvaren ni koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke (članak 128. stavka 1. ZUP-a) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 31. stavak 2. ZUS-a). Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti odnosno presuditi kao pod točkom I. izreke ove presude.

22.Kako tužiteljica nije uspjela u predmetnom upravnom sporu to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti zahtjev iste za naknadom troškova predmetnog upravnog spora odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke presude.

U Splitu, 5. ožujka 2026.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.

DNA:

-tužiteljici putem opunomoćenika,

-tuženiku,

-u spis.