Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-590/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda dr. sc. Lidiji Vojković, u građanskopravnoj stvari tužitelja Vodovod Dubrovnik d.o.o. Dubrovnik, Vladimira Nazora 19, OIB:00862047577, zastupanog po punomoćniku Lovri Zovku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika: 1. CŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Katiji Njirić i Vicku Kisiću, odvjetnicima u Dubrovniku, i 2. ŽŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice 1. protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj Povrv-3/2025 od 9. srpnja 2025., dana 4. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se žalba tuženice 1. CŠ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj Povrv-3/2025 od 9. srpnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke.

r i j e š i o  j e :

I.Odbacuje se žalba tuženice 1. CŠ protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj Povrv-3/2025 od 9. srpnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kao nedopuštena.

II. Tužitelju se ne dosuđuje parnični trošak sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikše Mozara iz Dubrovnika, Vukovarska 17, pod poslovnim brojem Ovrv.375/2020 od 13. ožujka 2020. u cijelosti.

II. Nalaže se tuženicima platiti tužitelju iznos 65,98 EUR sa zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 6,82 EUR od 31. ožujka 2019., do isplate

- na iznos od 3,65 EUR od 1. svibnja 2019., do isplate

- na iznos od 2,06 EUR a od 31. svibnja 2019., do isplate

- na iznos od 3,65 EUR na od 1. srpnja 2019., do isplate

- na iznos od 2,06 EUR od 31. srpnja 2019., do isplate

- na iznos od 12,76 EUR od 31. kolovoza 2019., do isplate

- na iznos od 9,99 EUR od 1. listopada 2019., do isplate

- na iznos od 8,40 EUR od 31. listopada 2019., do isplate

- na iznos od 0,07 EUR od 31. prosinca 2019., do isplate

- na iznos od 3,24 EUR od 31. siječnja 2020., do isplate

-na iznos od 13,29 EUR od 2. ožujka 2020. do isplate

pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29 Zakona o obveznim odnosima koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.siječnja 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29.prosinca 2023., a od 30.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, sve u roku osam dana.

III. Nalaže se tuženicima platiti tužitelju iznos 138,27 EUR . po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, sve u roku osam dana."

2.Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijela tuženica 1. CŠ (u daljnjem tekstu: tuženica 1.), pobijajući presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13,70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Na žalbu je odgovoreno.

4. Žalba tuženice 1. nije osnovana.

5. Predmet spora je isplata naknade za vodnu uslugu u ukupnog iznosa 65,98 eura, sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa do isplate za razdoblje od ožujka 2019. do ožujka 2020.

6. Među parničnim strankama nije bilo sporno da je tuženica 1. vlasnica i korisnica stana na adresi [adresa] te da tužitelj navedenom stanu isporučuje vodne usluge, ali tuženica 1. to spori u žalbi.

7. Iz izvatka iz zemljišnih knjiga od 23. studenoga 2023. proizlazi da su tuženici suvlasnici predmetnog stana za koji se traži isplata vodne naknade.

8. Međutim, sporno je je li tuženica 1. obveznica plaćanja vodne usluge u iznosu koji traži tužitelj.

9. Pregledom izvoda iz poslovnih knjiga na dan 9. ožujka 2020. utvrđeno je postojanje duga na ime potrošnje vode za korisnicu ĆŠ, prednicu tuženika, u iznosu od 497,15 kuna kao razliku između dugovanog iznosa od 2.753,15 kuna i plaćenog u iznosu od 2.256,00 kuna.

10. Uvidom u otvorene stavke od 11. siječnja 2021. za tuženicu ĆŠ proizlazi da ista nije podmirila račune za pružene usluge u utuženom razdoblju. Pregledom računa za veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, studeni i prosinac 2019. te za siječanj 2020. utvrđeno je da je ukupan iznos svih računa u navedenom razdoblju 2.274,31 kuna.

11. Uvidom u zamolbu za ugradnju sustava daljinskog očitavanja vodomjera od 27.travnja 2012. u stanovima zgrade u [adresa] proizlazi da je potpisana od FŠ, ZŠ i EŠ. Uvidom u molbu od 25.kolovoza 2010. utvrđeno je da je ista upućena tužitelju radi postavljanja sata za daljinsko očitovanja u kojoj navode da su na glavni sat u zgradi na adresi C [adresa] spojeni stanari EŠ, IŠ, FŠ i JŠ te da svi imaju problema sa JŠ s kojom je nemoguće imati zajedničke interese u svezi plaćanja vode, struje, stubišta i ostalo kao i da mole da im se plaćanje za instaliranje digitalnih satova za mjerenje utroška vode omogući u ratama. Uvidom u izvješće o ugradnji od 28.studenog 2012. proizlazi da je u zgradi od 4 stambene jedinice ostala samo jedna bez ugrađenog vodomjera. Nadalje, uvidom u Ugovore o ugradnji i načinu očitavanja zasebnog vodomjera sa daljinskom očitanjem od 5.studenog 2012. utvrđeno je da su isti sklopljeni između Vodovoda Dubrovnik d.o.o. te EŠ, DŠ i FŠ kao korisnika zasebnog vodovodnog priključka.

12. U međuvremenu je preminula JŠ te je rješenjem ovoga suda od 17.svibnja 2021. pod poslovnim brojem Povrv. 221/2020 utvrđen prekid postupka dok je rješenjem od 8.studenog 2023. određen nastavak postupka i pozvani su nasljednici pok. JŠ, CŠ i BŠ preuzeti predmetni postupak.

13. Prema odredbi članka 205. stavka 2. Zakona o vodama je propisano da je cijena vodnih usluga prihod isporučitelja vodne usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi (korisnik).

14. Dužnost korisnika usluge platiti račun za vodne usluge propisana je odredbom članka 42. st. 1. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga od 7. lipnja 2011., izmijenjenih i dopunjenih Odlukom od 5. prosinca 2012. te Odlukom od travnja 2015. (službena internetska stranica Vodovoda Dubrovnik d.o.o., dalje: Opći i tehnički uvjeti). Odredbom članka 2. st. 4. Općih i tehničkih uvjeta propisano je da je potrošač (kupac) pravna ili fizička osoba koja koristi vodne usluge, da potrošač može biti vlasnik nekretnine ili osoba koja ima pravo korištenja nekretnine po bilo kojem pravnom osnovu (najmoprimac, podnajmoprimac, stanar, zakupac, podzakupac, koncesionar i slično). Člankom 36. st. 1. Općih i tehničkih uvjeta je propisano da se u zgradama s više korisnika u kojima korisnici imaju ugrađene interne vodomjere s mogućnošću daljinskog očitanja preko kojega je moguće očitanje bez ulaska u stan ili drugu zasebnu cjelinu, potrošnja obračunava na temelju očitanja tih vodomjera i očitanog stanja na glavnom vodomjeru, dok je stavkom 2. istog članka propisano da ukoliko se zbroj stanja očitanih internih vodomjera razlikuje od očitanog stanja glavnog vodomjera, tako utvrđena razlika obračunava se na sve korisnike srazmjerno potrošnji pojedinog korisnika usluge u odnosu na ukupnu potrošnju ili se ta razlika fakturira na teret zajedničke pričuve ako tako odluče korisnici usluga. Člankom 37. st.1. je propisano da ako su korisnici usluga u zgradi sa glavnim vodomjerom odlučili da potrošnju vode plaćaju prema broju osoba u pojedinom stanu, ovlašteni predstavnik zgrade ili druga zadužena kontakt osoba dužna je dostaviti odluku o načinu raspodjele utrošene vode, broj osoba koje stanuju u pojedinom stanu za sve stambene cjeline unutar stambene zgrade, predstavnika porodičnog domaćinstva na čije ime će se ispostavljati račun te sve promjene koje nastaju tijekom mjeseca, a st. 2. istoga članka je propisano da je zaključene međuvlasničke ugovore ovjerene i potpisane od strane najmanje 51% vlasnika zasebnih cjelina, predstavnik zgrade ili druga zadužena osoba dužna dostaviti isporučitelju usluga. Člankom 40. stavkom 1. Općih i tehničkih uvjeta je propisano da vlasnici zasebnih cjelina u slučajevima iz članka 39. međusobno zaključuju ugovor kojim uređuju odnose vezane uz ugradnju internih vodomjera u zasebne cjeline (stan, poslovni prostor), a osobito obzirom na određivanje fizičke ili pravne osobe određene za očitanje i dostavu podataka isporučitelju usluge kao i za dojavu veličine vlasničkih udjela svih korisnika u zgradi, dok je stavkom 2., 3., 4. i 5. istog članka propisano da je zaključene međuvlasničke ugovore ovjerene i potpisane od strane najmanje 51% vlasnika zasebnih cjelina, predstavnik zgrade ili druga zadužena osoba dužna dostaviti isporučitelju usluge, da isporučitelj usluge neće priznavati individualne dojave o potrošnji vode korisnika usluge te da će se za sve korisnike koji ne pristanu na obračun potpisan od strane većine korisnika u slučaju iz članka 29. obračunati razlika između zbroja očitanih stanja sa sekundarnih vodomjera korisnika i glavnog vodomjera ravnomjerno po broju stambenih cjelina, a ako korisnici usluga iz članka 29. nisu odredili ovlaštenog predstavnika zgrade ili drugu zaduženu osobu ili ta osoba ne dostavi podatke potrebne za obračun vode, isporučitelj usluge ima pravo obračunati potrošnju vode prema udjelu u ukupnoj potrošnji vode prethodnog mjeseca, a konačno i obustaviti isporuku vode. Nadalje, odredbom članka 27. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga propisano je da je pravo isporučitelja usluge vršiti naplatu pruženih vodnih usluga korisnicima usluga obračunatih na temelju važećeg cjenika vodnih usluga i Općih i tehničkih uvjeta dok je člankom 33. propisano da se količina pružene usluge opskrbe vodom i odvodnje otpadnih voda utvrđuje vodomjerom, a izražava u jediničnom iznosu m3 - metar kubični, s time da sustav i veličinu vodomjera određuje isporučitelj usluge na osnovi hidrauličnog proračuna i jedini ima pravo i dužnost dobavljanja, ugradnje i izmjene, popravka i održavanja glavnog vodomjera. Nadalje, člankom 42. st. 2. i 3. propisano je da korisnik usluge ima pravo prigovora na ispostavljeni račun i da se prigovor podnosi u pisanom obliku u roku od 8 dana od dana primitka računa.

15. S obzirom da je prijašnja tuženica JŠ, a kasnije njeni nasljednici tuženici, bili vlasnici i korisnici stana u stambenoj zgradi na adresi [adresa], da je na temelju suglasnosti većine suvlasnika stambene zgrade odnosno vlasnika posebnih dijelova stambene zgrade, točnije njih tri od četiri izvršena ugradnja vodomjera s daljinskim očitanjem stanja u stanove suvlasnika koji su dali suglasnost i da vodomjer s daljinskim očitanjem nije ugrađen u stan tuženice jer se nije s ugradnjom suglasila, imajući pri tome u vidu odredbe članka 42. st. 2. i 3. kojim je propisano da korisnik usluge ima pravo prigovora na ispostavljene račune i da se prigovor podnosi u pisanom obliku u roku od 8 dana od dana primitka računa a da tuženica JŠ nije dostavila dokaz a niti tvrdi da je na utužene račune i razliku utuženih računa podnijela prigovor u pisanom obliku a niti da je došlo do promjene korisnika stana u predmetnoj zgradi dok je na temelju odredbe čl. 42. st. 1. Općih i tehničkih uvjeta u vezi s odredbama čl. 29. st. 1. i 2. Općih i tehničkih uvjeta te čl. 9. ZOO-a, kojim je određeno da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršavati svoju obvezu i da su odgovorni za njezino ispunjenje, tuženica bila u obvezi podmiriti utuženo dugovanje te odgovara za neplaćene usluge opskrbe vodom. Pregledom izvoda iz poslovnih knjiga na dan 9. ožujka 2020. i računa za veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, studeni i prosinac 2019. te za siječanj 2020. utvrđeno je postojanje duga na ime potrošnje vode za korisnicu sada pok. ĆŠ za navedeno razdoblje, a budući je tuženica bila evidentirana kao korisnica usluge ista je bila obvezna platiti isporučitelju usluge korištenje vodne usluge.

16. Radi toga je tražbina tužitelja, čija je visina utvrđena pregledom izvoda iz poslovnih knjiga na dan 9. ožujka 2020 koji predstavlja vjerodostojnu ispravu uz koju zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti te računa za veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, studeni i prosinac 2019. te za siječanj 2020., osnovana, s time da se, u vezi s navodima tuženice koji se odnose na obračun potrošnje vode, primjenjuje odredba čl. 42. st. 2. Općih i tehničkih uvjeta prema kojoj korisnik usluge ima pravo prigovora na ispostavljeni račun.

17 . S obzirom da tuženici nisu ispunili svoju obvezu prvostupanjski sud je pravilno, temeljem odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a, platni nalog održao na snazi za iznos od 65,98 eura sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate odnosno tuženicima naložio da plate navedeni iznos.

18. Naime, prema odredbi članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Odredbom čl. 65. st. 1. ZOO-a propisano da je vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjenje obveze, a dužnik ju je dužan u cijelosti ispuniti.

19. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23).

20. Žalbeni razlozi i navodi tuženice 1. su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno cijeni sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a. Iz dokaza izvedenih tijekom postupka, posebno zemljišnoknjižnog izvatka za predmetni stan, proizlazi da su tuženici suvlasnici predmetnog stana, a time i pasivno legitimirani u ovom postupku. U sporovima male vrijednosti, što je konkretni spor, presuda se, u smislu odredbe članka 467. stavka 1. ZPP-a, može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

21. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tuženice 1. kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

22. U odnosu na točku I. izreke prvostupanjske presude, temeljem odredbe članka 367. stavka 1. u vezi s člankom 358. stavkom 3. ZPP-a, žalba tuženice 1. je odbačena kao nedopuštena jer tuženica 1. nema pravni interes za pobijanje presude u tom dijelu s obzirom da je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika.

23. Tužitelju nije priznat parnični trošak sastava odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban niti nužan za vođenje postupka.

Split, 4. ožujka 2026.

SUTKINJA

dr. sc. Lidija Vojković