Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-355/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ana Galoši Comisso, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženice Hrvatske radiotelevizije, Zagreb, Prisavlje 3, OIB 68419124305, koja je zastupana po punomoćnici ĆVG, dipl. prav., uz sudjelovanje umješača na strani tuženice CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB 26187994862, koji je zastupan po punomoćnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri odvjetnicima iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka i umješača protiv presude Općinskoga radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-168/2023-148 od 17. prosinca 2025., ispravljene rješenjem tog suda poslovni broj Pr-168/2023-149 od 17. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Uvažavaju se žalba tuženice i žalba umješača pa se preinačuje presuda Općinskoga radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-168/2023-148 od 17. prosinca 2025., ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj Pr-168/2023-149 od 17. prosinca 2025., i sudi se:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Hrvatska radio televizija OIB:68419124305, da tužitelju ĆV OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 8.915,56 eura sa zakonskim zateznim kamatama, s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2022. određuje se za svako polugodište uvećanjem za pet postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku na pojedine iznose po dospijeću, pa do isplate, kako slijedi:

145,62 € sa zzk od 10.06.2021. pa do isplate

137,89 € sa zzk od 10.07.2021. pa do isplate

137,89 € sa zzk od 10.08.2021. pa do isplate

137,89 € sa zzk od 10.09.2021. pa do isplate

137,89 € sa zzk od 10.10.2021. pa do isplate

137,89 € sa zzk od 10.11.2021. pa do isplate

137,89 € sa zzk od 10.12.2021. pa do isplate

168,82 € sa zzk od 10.01.2022. pa do isplate

168,82 € sa zzk od 10.02.2022. pa do isplate

168,82 € sa zzk od 10.03.2022. pa do isplate

168,82 € sa zzk od 10.04.2022. pa do isplate

168,82 € sa zzk od 10.05.2022. pa do isplate

168,82 € sa zzk od 10.06.2022. pa do isplate

148,52 € sa zzk od 10.07.2022. pa do isplate

148,52 € sa zzk od 10.08.2022. pa do isplate

148,52 € sa zzk od 10.09.2022. pa do isplate

148,52 € sa zzk od 10.10.2022. pa do isplate

148,52 € sa zzk od 10.11.2022. pa do isplate

148,52 € sa zzk od 10.12.2022. pa do isplate

193,91 € sa zzk od 10.01.2023. pa do isplate

193,91 € sa zzk od 10.02.2023. pa do isplate

193,91 € sa zzk od 10.03.2023. pa do isplate

193,91 € sa zzk od 10.04.2023. pa do isplate

193,91 € sa zzk od 10.05.2023. pa do isplate

193,91 € sa zzk od 10.06.2023. pa do isplate

163,11 € sa zzk od 10.07.2023. pa do isplate

163,11 € sa zzk od 10.08.2023. pa do isplate

163,11 € sa zzk od 10.09.2023. pa do isplate

163,11 € sa zzk od 10.10.2023. pa do isplate

163,11 € sa zzk od 10.11.2023. pa do isplate

169,98 € sa zzk od 10.12.2023. pa do isplate

234,36 € sa zzk od 10.01.2024. pa do isplate

234,36 € sa zzk od 10.02.2024. pa do isplate

234,36 € sa zzk od 10.03.2024. pa do isplate

234,36 € sa zzk od 10.04.2024. pa do isplate

234,36 € sa zzk od 10.05.2024. pa do isplate

234,36 € sa zzk od 10.06.2024. pa do isplate

233,29 € sa zzk od 10.07.2024. pa do isplate

233,29 € sa zzk od 10.08.2024. pa do isplate

233,29 € sa zzk od 10.09.2024. pa do isplate

233,29 € sa zzk od 10.10.2024. pa do isplate

233,29 € sa zzk od 10.11.2024. pa do isplate

233,29 € sa zzk od 10.12.2024. pa do isplate

233,29 € sa zzk od 10.01.2025. pa do isplate

233,29 € sa zzk od 10.02.2025. pa do isplate

233,29 € sa zzk od 10.03.2025. pa do isplate

233,29 € sa zzk od 10.04.2025. pa do isplate

150,51 € sa zzk od 10.05.2025. pa do isplate."

II. Nalaže se tužitelju da umješaču naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 17. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2026., a za drugo polugodište referentna stopa koja je snazi na dan 1. srpnja te godine, te trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eura, sve u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznos od 4.565.67 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja koji tužitelj traži da mu tuženica isplati iznos od 8.915,56 eura skupa sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku na način kako je to specificirano u izreci pobijane presude (točka I. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u pobijanoj presudi naloženo je tuženici da naknadi tužitelju parnične troškove od 4.565,67 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja, sve u roku od 15 dana. (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žale se stranke i umješač.

3. Tužitelj pobija odluku o troškovima postupka u dijelu kojim mu nisu priznati svi zatraženi troškovi postupka zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u tom dijelu preinači shodno žalbenim navodima.

3.1. Tuženica pobija presudu u cijelosti iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP-a, s prijedlogom da se ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se preinači shodno žalbeni razlozima.

3.2. Umješač pobija presudu u cijelosti iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP-a, s prijedlogom da se preinači shodno žalbeni razlozima.

3.3. Na žalbe nije odgovoreno.

3.4. Žalbe tuženice i umješača su osnovane, dok je žalba tužitelja neosnovana.

4. U provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje, prema odredbi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

4.1. Suprotno žalbenim navodima tuženice i umješača pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina meritorna pravilnost i zakonitost. Izreke pobijane presude je jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi i razlozima presude. Razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi jer se iz njih bez dvojbe može razabrati kakav zaključak i iz kojeg dokaza je prvostupanjski sud izvodio o postojanju ili nepostojanju odlučnih činjenica, a ne postoji ni proturječje o odlučnim činjenicama između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Drugo je, međutim, pitanje jesu li navedeni razlozi prihvatljivi i dovoljno pouzdani što spada u ocjenu pravilnosti utvrđenoga činjeničnog stanja, a ne predstavlja postupovnu povredu na koju žalitelji upućuju.

5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati s osnove izgubljene zarade iznos od 8.915,56 eura, koji čini razliku između plaće koju bi tužitelj ostvario da nije bilo štetnog događaja koji se dogodio 15. svibnja 2015. na radu kod tuženice i invalidske mirovine koju prima od nadležnog državnog tijela i to od lipnja 2021. do svibnja 2025., sve sa zatraženim zateznim kamatama.

6. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da je tužitelj 18. svibnja 2015. zadobio ozljedu na radu, zaposlen kod tuženice kao stolar putem agencije za zapošljavanje ELECTUS DGS d.o.o.,

- da je odgovornost tuženika utvrđena i u postupku naknade štete pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1069/16 od 26. travnja 2018. (priloženi spis) jer da je tužitelj radeći na svom radnom mjestu po nalogu nadređene osobe ozlijedio se prilikom rada na cirkularnom stroju na način da mu je prilikom obrade fosne iskočio dio kvrge (čvora) i pogodio ga u predjelu oka, pri čemu tužitelj nije odgovoran za nastanak štetnog događaja a niti da je doprinio nastanku štete,

- da je u rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu od 5. travnja 2017. navedeno kako je kod tužitelja zbog 100 % ozlijede na radu nastao djelomični gubitak radne sposobnosti od 31. siječnja 2017., s pravom na invalidsku mirovinu,

- da je visina izgubljene zarada tužitelja od lipnja 2021. do svibnja 2025. 8.915,56 eura na temelju izračuna vještaka u smislu ugovorene plaće ustupljenog radnika za radno mjesto stolara i pripadajućem uvećanju plaće na temelju prosječne bruto plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj tijekom jedne godine u odnosu na prosječnu bruto plaću isplaćenu u Republici Hrvatskoj tijekom prethodne godine, i to od lipnja 2021. do 20. svibnja 2025.,

- da je u ovom predmetu donesena je presuda poslovni broj Pr-1299/19-71 od 28. siječnja 2022. kojom je tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 45.098,66 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni mjesečni iznos od 10.tog u mjesecu do isplate, a koja je za taj iznos potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-320/2022-4 od 22. prosinca 2022., a koja se odnosi na potraživanje od veljače 2017. do svibnja 2021.

7. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja i za sada utuženo razdoblje, a nakon što je po provedenom dokaznom postupku smatrao da je pravomoćno utvrđeno da tužitelju kao ustupljenom radniku koji je obavljao poslove kod tuženika pripada pravo potraživanja naknade štete s osnove štete na radu ili u vezi s radom kod korisnika od agencije ili korisnika na temelju odredbe članka 51. stavka 3. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23 i 64/23., dalje: ZR) u svezi članka 111. i članka 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18, dalje: ZZR), pa je na temelju odredbe članka 1095. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO) obvezao tuženicu i na isplatu daljnjih iznosa izgubljene zarade.

8. Izgubljena zarada propisana je odredbom članka 1095. ZOO-a, pa u smislu navedene odredbe, pri ocjeni visine izgubljene zarade uzima se u obzir visina plaće koju bi tužitelj ostvarivao radom kod tuženika i mirovine koju ostvaruje kao posljedicu gubitka radne sposobnosti uslijed zadobivene povrede na radu.

8.1. Dakle, u konkretnom slučaju, tužitelj zahtjeva od tuženika isplatu štete uslijed gubitka zarade koja čini razliku između plaće koju bi tužitelj ostvario da nije bilo štetnog događaja koji se dogodio na radu kod tuženice i invalidske mirovine koju prima od nadležnoga državnog tijela za sporno razdoblje, smatrajući da je za navedenu štetu odgovorna tuženica.

9. Zaista, tužitelju kao radniku koji je obavljao poslove kod tuženika, kao ustupljenom radniku, pripadalo bi pravo da s osnove štete na radu ili u vezi s radom kod korisnika potražuje naknadu štete od agencije ili korisnika, kako je to propisano odredbom članka 51. stavka 3. ZR-a, a u svezi članka 111. ZR-a i odredbe članka 25. ZZR-a.

10. Međutim, osnovano u svojim žalbama tuženica i umješač ističu kako je iz nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenja, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, a na temelju kojeg je HZMO donio rješenje o umirovljenju tužitelja, proizlazi da tužitelj može obavljati poslove u nivou s alatom koji je bez mehaničkog pogona, pa smatraju da kod tužitelja i dalje postoji radna sposobnost, ali smanjena, s tim da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da se pokušao zaposliti, a čime bi smanjio štetu.

11. Iz stanja spisa proizlazi da je u rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu od 5. travnja 2017. navedeno kako je kod tužitelja zbog 100 % ozlijede na radu nastao djelomični gubitak radne sposobnosti od 31. siječnja 2017., s pravom na invalidsku mirovinu. Nadalje, iz obrazloženja tog rješenja proizlazi da tužitelj i na dalje može obavljati poslove: rada na nivou s alatom koji je bez mehaničkog pogona.

12. Dakle, iz utvrđenja prvostupanjskog suda, a i iz stanja spisa, proizlazilo bi da je kod tužitelja nastao djelomični gubitak radne sposobnosti, kao i da je tužitelj mogao obavljati poslove rada na nivou s alatom koji je bez mehaničkog pogona, s time što tužitelj nije tvrdio da mu nije preostala radna sposobnost utvrđena rješenjem HZMO.

13. Prema mišljenju ovog suda odlučna činjenicu o kojoj ovisi osnovanost zahtjeva za naknadu štete zbog izgubljene zarade i rente je upravo je li se tužitelj pokušao zaposliti na poslovima s preostalom radnom sposobnošću odnosno je li tužitelj zaista učinio sve da bi šteta bila manja.

13.1. Takov shvaćanje je i u skladu s shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je izrazio shvaćanje da oštećenik kod kojeg je nastala nesposobnost za rad dotadašnjeg posla, ali kojem je nakon štetnog događaja (i liječenja) preostala radna sposobnost, a koji se nije niti pokušao zaposliti (na poslovima na kojima se mogao zaposliti s preostalom radnom sposobnošću) nema pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade (tako u odlukama broj Rev x- 115/17- 2 od 23. listopada 2019., Rev x-713/11 od 14. prosinca 2011., Rev x- 1106/11 od 11. travnja 2012. i dr.).

13.2. Dakle, sama nesposobnost za rad nije osnova za dosuđenje materijalne štete, nego je to odraz te nesposobnosti na zaradu oštećenika, odnosno gubitak zarade zbog nesposobnosti za rad. Isto tako, štetu ne čini uvijek iznos plaće koji oštećenik više ne ostvaruje zbog ozljeđivanja, nego to može biti razlika između te plaće ili ukupnih primanja koja bi oštećenik ostvarivao i onih koje ostvaruje na drugim poslovima ili ostvarenjem određenih socijalnih prava. Postoji i obveza oštećenika na smanjenje štete, što bi kod ovog oblika materijalne štete moglo značiti obvezu zapošljavanja s preostalom radnom sposobnošću.

14. Nadalje, činjenicu nesposobnosti za rad dužan je u smislu odredbe članka 219. ZPP-a a u vezi s člankom 1095. ZOO-a, dokazati tužitelj kao oštećenik koji mora dokazati da trpi imovinsku štetu gubitkom zarade jer se ne može zaposliti s preostalom sposobnošću. Dakle, tužitelj koji potražuje naknadu štete za izgubljenu zaradu u visini plaće koju je ranije ostvarivao treba dokazati da se pokušao zaposliti s preostalom radnom sposobnošću i da u tome nije uspio pa da nije mogao ostvariti zaradu s preostalom radnom sposobnošću.

15. Iz rezultata provedenoga dokaznog postupka proizlazi da se tužitelj kao oštećenik nije pokušao zaposliti na poslovima koje je mogao obavljati u skladu sa svojom preostalom radnom sposobnošću, a što tužitelj i ne tvrdi, tim više, u činjeničnim navodima svoje tužbe tužitelj paušalno navodi kako nije u mogućnosti pronaći zaposlenje s obzirom na preostalu radnu sposobnost, a da protime nije dostavio nijedan dokaz.

16. Dakle, po ocjeni ovog suda tužitelj nema pravo na naknadu štete u konkretnoj situaciji za utuženo razdoblje iz razloga što tu štetu nije pokušao umanjiti na način da se pokušao zaposliti, kako to osnovano u žalbi ističu tuženica i umješač.

17. Za istaći je da sud u smislu članka 12. stavka 2. ZPP-a nije vezan odlukom suda o prethodnom pitanju u parnici u kojoj je riješeno to pitanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva za prethodna razdoblja prigodom odlučivanja o daljnjem sukcesivnom utuženju naknade štete na ime izgubljene zarade (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-283/2022 po dopuštenju revizije poslovni broj Revd 2858/2020 na pitanje“Je li u situacijama kada se sukcesivno utužuje naknada štete s osnove izgubljene zarade parnični sud vezan pravomoćnim presudama kojima se odlučivalo o osnovanosti tužbenog zahtjeva za prethodna razdoblja?“).

18. Zbog toga je trebalo prvostupanjsku presudu preinačiti i odbiti tužbeno potraživanje kao neosnovano.

19. Kako je prvostupanjska presuda preinačena, to je na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a trebalo donijeti odluku o troškovima postupka u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a. Ovaj sud je mišljenja da umješaču pripada ukupni parnični trošak na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, dok je zahtjev tužitelja za troškovima ovog postupka trebalo odbiti.

19.1. U ovom slučaju umješaču zastupanom po punomoćniku odvjetniku pripada na temelju odredbe Tbr. 7.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne novine«, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23., dalje: Tarifa), trošak pristupa na ročišta od 7. veljače 2024., 30. siječnja 2025., 14. listopada 2025. i 11. studenog 2025., kao i trošak sastava podneska od 31. listopada 2025., svaka radnja po 200,00 eura, pa ukupni trošak čini iznos od 1.000,00 eura, što uvećano za trošak PDV-a čini iznos od 1.250,00 eura.

19.2. Odredbom članka 151. stavka 3. ZPP-a je između ostalog propisano da se parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, zbog čeg su umješaču dosuđene i pripadajuće kamate od prvostupanjske ove odluke, kako i potražuje.

19.3. Umješaču je priznat i trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura, što uvećano za trošak PDV-a, što daje iznos od 312,50 eura, dok mu nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe žalbe jer iz stanja spisa bi proizlazilo da taj trošak nije ni plaćen.

20. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbi članka 373. točke 3. ZPP- a, u vezi s odredbama članka 380. točke 3. ZPP-a i članka 381. ZPP-a, odlučiti kao u izreci, ove presude.

Split, 4. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić