Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-136/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Mirjane Rubić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja TŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Slunjski i Rudnički j.t.d., u Varaždinu, protiv tuženice TŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici. Jeleni Damjanović Barić, odvjetnici u Čakovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo broj P-1061/2019-38 od 3. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2026.,

r i j e š i o j e :

Ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo broj P-1061/2019-38 od 3. listopada 2025. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se tuženici TŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju TŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati iznos od 18.000,00 eur zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos tekućom od 16.01.2016. godine do 30.06.2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016. godine do 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017. godine do 30.06.2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 01.01.2017. godine do 30.06.2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017. godine do 31.12.2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018. godine do 30.06.2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, 01.07.2018. godine do 31.12.2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 01.01.2019. godine do 30.06.2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, od 01.07.2019. godine do 31.12.2019. godine po stopi od 6,30% godišnje, od 01.01.2020. godine do 30.06.2020. godine po stopi od 6,11% godišnje, od 01.07.2020. godine do 31.12.2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, od 01.01.2021. godine do 30.06.2021. godine 5,75% godišnje, od 01.07.2021. godine do 31.12.2021. godine po stopi od 5,61% godišnje, od 01.01.2022. godine do 30.06.2022. godine po stopi od 5,49% godišnje, od 01.07.2022. godine do 31.12.2022. godine po stopi od 5,31% godišnje, od 01.01.2023. godine do 30.06.2023. po stopi od 5,50% godišnje, od 01.07.2023. do dana 31.12.2023. godine po stopi od 7,00 % godišnje, od 01.01.2024. godine do 30.06.2024. godine po stopi od 7,50% godišnje, od 01.07.2024. godine do 31.12.2024. godine po stopi od 7,25% godišnje, te nadalje od 01.01.2025. godine do isplate po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope iz članka 29. stavka 8. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, u roku od 15 dana."

II Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova.

III Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi parnične troškove u iznosu od 3.750,00 eur, sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja odluke pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Odbija se tuženičin zahtjev za naknadu parničnih troškova u dijelu iznad dosuđenog."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj, pobijajući presudu zbog svih žalbenog razloga predviđenog odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev.

3.Na žalbu je odgovoreno.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora je isplata iznosa od 18.000,00 eura sa zateznim kamatama iz osnove Predugovora od 16. lipnja 2014.

6. Uvidom u Predugovor od 16. lipnja 2014. utvrđeno je da u točki II. stavku. 1. predugovora stoji da ugovorena cijena za nekretninu koja je predmet ovog ugovora iznosi 18.000,00 eura. U točki II stavku 2. predugovora stoji da je kupac prodavatelju isplatio dogovorenu cijenu u cijelosti prilikom zaključenja ovog predugovora, što prodavatelj potvrđuje svojim potpisom na ovom predugovoru. U točki III. stavku 3. predugovora stoji da se ugovorne strane obvezuju sklopiti glavni ugovor nakon ovjere i provedbe parcelacijskog elaborata kojeg je sačinio Geo Pars d.o.o. Split na temelju kojeg će se i u zemljišnim knjigama upisati točna površina predmetne zasebne čestice, ali konačni ugovor stranke će zaključiti najkasnije do 15. siječnja 2016. bez obzira na provedbu prethodno spomenutog parcelacijskog elaborata. U točki III. stavku 4. predugovora prodavatelj se obvezuje konačnim ugovorom omogućiti kupcu da ishodi uknjižbu prava vlasništva s imena prodavatelja na svoje ime u zemljišnim knjigama koje se vode kod Općinskog suda u Supetru. U točki III. stavku 5. predugovora prodavatelj se obvezuje da neće otuđiti niti opteretiti nekretninu koja je predmetom ovog ugovora do vremena kada će kupac moći izvršiti prijenos prava vlasništva na svoje ime.

7. Među parničnim strankama je nesporno da nikada nije sklopljen glavni ugovor koji se spominje u ovom predugovoru. Isto tako, prvostupanjski sud tvrdi da je nesporno da tužitelj nikada po tom predugovoru nije isplatio novčani iznos od 18.000,00 eura, koji je naveden u točki II. tog predugovora. Nesporno je da je tuženica nakon sklapanja predugovora nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] unijela u trgovačko društvo Krajcer d.o.o. Čakovec, a potom poslovne udjele u tom društvu prenijela na Lindner Sutivan d.o.o. Zagreb. Nadalje, nesporno je da su dana 16. lipnja 2014. tuženica kao prodavatelj i tužitelj kao kupac sklopili kupoprodajni ugovor kojim je tuženica prodala tužitelju k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da se tužitelj temeljem ovog ugovora uknjižio kao vlasnik ovih nekretnina.

8. Pored navedenog, nesporno je da je prije sklapanja gornjeg predugovora i ugovora KŽ, iz [adresa] bio pokrenuo parnični postupak protiv D. P. Masiva d.o.o., Zagrebačke banke d.d. i tuženice, i to radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kupoprodaji od 31. prosinca 2010., broj OU-1582/10, zaključenog između Zagrebačke banke d.d. i tuženice, te radi uspostave ranijeg zk stanja, a predmet kojeg ugovora su, uz ostalo, bile i nekretnine koje su predmet gornjeg predugovora i kupoprodajnog ugovora. KŽ je u tom predmetu pravomoćno odbijen s tužbenim zahtjevima.

9. Nesporno je da su parnične stranke bile sklopile "Promemoriju". Kod Općinskog suda u Poreču vođena je parnica između supruge tužitelja ČŽ i tuženice posl. br. P-455/12, radi utvrđenja prava vlasništva k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u naravi vile), izdavanja tabularne isprave i predaje u posjed. Ta parnica je pravomoćno okončana donošenjem presude na temelju odricanja. Kod Općinskog suda u Poreču vođena je parnica između tužitelja i supruga tuženice posl. br. P- 454/12, radi utvrđenja prava vlasništva k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (također, u naravi vile), izdavanja tabularne isprave i predaje u posjed, koja je pravomoćno okončana donošenjem presude na temelju odricanja.

10. Prema odredbi članka 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 195/11 i 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), prividan ugovor nema učinka među ugovornim strankama. Prema stavku 2. istog članka ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu valjanost.

11. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka prvostupanjski sud zaključuje da to što su stranke sklopile predugovor prema kojem je tuženica prodala tužitelju k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za iznos od 18.000,00 eura i pritom utvrdile da je tužitelj isplatio u cijelosti dogovorenu cijenu prilikom zaključenja ugovora, iako da je nikada nije isplatio, te se obvezale sklopiti glavni ugovor najkasnije do 15. siječnja 2016., da upućuje na zaključak da su stranke predugovor sklopile prividno, kako bi isti, u odnosu na predmetnu nekretninu, prikrivao usmeni dogovor stranaka o isplati nakon prodaje predmetne nekretnine. Prema odredbi članka 285. stavka 1. i 2. ZOO- a, predugovor da je ništetan, a dogovor, s obzirom da nije utvrđeno da su za njega bile ispunjene sve potrebne pretpostavke, da nije valjan i ne obvezuje stranke.

12. Prema odredbi članka 360. ZOO-a u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod određenim pretpostavkama raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

13. Nadalje, prema odredbi članka 368. stavka 1. ZOO-a obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. Prema st. 2. istog članka ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala. Prema tome, s obzirom da tuženica nije tužitelju prenijela vlasništvo k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na što se dogovorom obvezala, tužitelj da je mogao zahtijevati od tuženice ispunjenje te obveze, a ne isplatu utuženog iznosa jer da taj novčani iznos da nije bio predmet dogovora. Tužitelj da je mogao raskinuti dogovor (ako njegov raskid nije nastupio po samom zakonu), te tražiti povrat onoga što je dao, pri čemu to da ne može biti iznos od 18.000,00 eura jer da taj iznos nije dao.

14. Iz iskaza tužitelja da proizlazi da je tužitelj s tuženicom postigao usmeni sporazum da ona proda, odnosno, otuđi nekretninu iz predugovora, a da će onda tužitelju, kada se to realizira isplatiti iznos iz predugovora. Prvostupanjski sud iskaz tužitelja o tome ocjenjuje neposredno uvjerljivim. Njegov iskaz o tome da izričito ne demantira niti jedan drugi dokaz. Zbog tih razloga prvostupanjski sud prihvaća iskaz tužitelja u tom dijelu. Pri tome prvostupanjski sud navodi da on sudi na temelju činjenične osnove na koju se poziva tužitelj, a tužitelj da se u ovom postupku nije pozivao na to da je s tuženicom sklopio rečeni usmeni sporazum o isplati utuženog iznosa, pa prvostupanjski sud da ne može na tim činjenicama temeljiti svoju odluku. Radi toga je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan te tužitelju naložio da tuženici naknadi parnični trošak.

15. Međutim, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, prema odredi članka 9. ZOO-a, u dvostranim ugovorima svaka stranka je obvezna ispuniti svoju obvezu i odgovara za njeno ispunjenje.

16. S obzirom na navedeno, žalbeni navodi i razlozi tužitelja su osnovani jer prvostupanjski sud nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje niti je pravilno primijenio materijalno te za svoju odluku nije dao valjane razloge. Naime, prvostupanjski sud nije vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva, ali je vezan činjeničnom osnovom, a u postupku nije utvrđeno što je pravna osnova tužbenog zahtjeva, Predugovor sklopljen između parničnih stranaka od 16. lipnja 2014., kojim je tuženica, kao prodavateljica, svojim potpisom potvrdila da je kupac, tj. tužitelj, prodavatelju, tuženici, isplatio dogovorenu cijenu od 18.000,00 eura, ili je to usmeni dogovor parničnih stranaka da će tuženica tužitelju isplatiti predmetni iznos kada proda nekretninu koja je bila predmet predugovora. U takvoj pravnoj situaciji bilo je potrebno utvrditi je li Predugovor pravno valjan pravni posao odnosno je li tužitelj tuženici isplatio iznos kupoprodajne cijene, za što je tužiteljica jamčila svojim potpisom, za nekretninu koja mu nije predana niti je na njoj stekao pravo vlasništva, te je li tužiteljica prodala predmetnu nekretninu što su se parnične stranke usmeno dogovorile, kao i u tom slučaju tužitelju isplatiti iznos cijene iz predugovora te je li tuženica u obvezi tužitelju isplatiti navedeni sporni iznos. Ako tuženica nije postupila prema predugovoru i usmenom dogovoru s tužiteljem dužna je tužitelju vratiti ono što joj je tužitelj dao, a iz predugovora proizlazi da je to iznos od 18.000,00 eura.

17. Radi toga je, temeljem odredbe članka 370. ZPP-a, ukinuta prvostupanjska presuda i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje s tim da prvostupanjski sud u ponovnom postupku raspravi sporna pitanja na koja je ukazao drugostupanjski sud.

Split, 4. ožujka 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić