Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29 A
Gž-396/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Mirjane Rubić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja OB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB:22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj Pn-63/2025-4 od 10. listopada 2025., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Karlovcu broj Pn-63/2025-12 od 27. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e :
I.Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pn-63/2025-4 od 10. listopada 2025. ispravljena rješenjem Općinskog suda u Karlovcu broj Pn-63/2025-12 od 27. studenoga 2025.
II. Tužitelju se ne dosuđuje parnični trošak sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, 10000 Zagreb, OIB: 22694857747, platiti tužitelju OB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.017.39 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje:
na iznos od 139,36 EUR teku od 15.10.2017. god., pa do isplate,
na iznos od 146,00 EUR teku od 15.11.2017. god., pa do isplate,
na iznos od 146,00 EUR teku od 15.12.2017. god., pa do isplate,
na iznos od 106,18 EUR teku od 15.01.2018. god., pa do isplate,
na iznos od 152,63 EUR teku od 15.02.2018. god., pa do isplate,
na iznos od 119,45 EUR teku od 15.03.2018. god., pa do isplate,
na iznos od 146,00 EUR teku od 15.04.2018. god., pa do isplate,
na iznos od 86,27 EUR teku od 15.05.2018. god., pa do isplate,
na iznos od 152,63 EUR teku od 15.06.2018. god., pa do isplate,
na iznos od 139,36 EUR teku od 15.07.2018. god., pa do isplate,
na iznos od 146,00 EUR teku od 15.08.2018. god., pa do isplate,
na iznos od 152,63 EUR teku od 15.09.2018. god., pa do isplate,
na iznos od 86,27 EUR teku od 15.10.2018. god., pa do isplate,
na iznos od 152,63 EUR teku od 15.11.2018. god., pa do isplate,
na iznos od 146,00 EUR teku od 15.12.2018. god., pa do isplate,
kao i nadoknaditi tužitelju i trošak parničnog postupka 3.334,77 eura također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku 15 dana.
1.1.Prvostupanjskim rješenjem od 27. studenoga 2025. ispravljena je prvostupanjska presuda u dijelu koji se odnosi na parnični trošak na način da je tužitelju umjesto iznosa od 3.334,77 eura dosuđen iznos od 3.367,77 eura sa zateznim kamatama.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbe su podnijeli tužitelj u nedosuđenom dijelu parničnog troška, a tuženik u dosuđujućem dijelu, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst. 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se prvostupanjska presuda preinači, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3.Na žalbu tuženika je odgovoreno.
4. Žalbe tužitelja i tuženika nisu osnovane.
5. Predmet spora je naknada imovinske štete iz osnove tzv. terenskog dodatka u iznosu od 2.017,39 eura sa zateznim kamatama i parnični trošak sa zateznim kamatama.
6. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelju u prometnoj nezgodi koja se dogodila 27. kolovoza 2013., za koju je odgovoran vozač vozila osiguranika tuženika, nastala, između ostalog, i imovinska šteta zbog izgubljene zarade za razdoblje od rujna 2017. do studenoga 2018. koja mu je dosuđena pravomoćnom presudom u ovom parničnom postupku.
7. Međutim, sporno je ima li tužitelj pravo na tzv. terenski dodatak za naprijed navedeno razdoblje u iznosu od 2.017,39 eura sa zateznim kamatama. Naime, prema podacima iz spisa tužitelj je prije predmetne prometne nezgode radio kao kontrolor HŽ, a nakon prometne nezgode zbog zadobivenih povreda kao ekspeditor.
8. Što se tiče nastanka i okolnosti nastanka štetnog događaja, a s obzirom na prigovore tuženika, tijekom postupka provedeno je više vještačenja po različitim vještacima, te je saslušan tužitelj osobno i izvršen uvid u provedene dokaze iz drugih postupaka, a posebno u dokaze provedene u postupku kod prvostupanjskog suda u spisu broj P-556/15, u kojem je tužitelj postavio istovrsni tužbeni zahtjev, ali za drugo utuženo razdoblje, odnosno za razdoblje od vremena nastanka predmetne nezgode pa do 1.rujna 2015. U tom je postupku je utvrđeno da je tužitelj bio na bolovanju isključivo zbog posljedica ove prometne nezgode, a u ovom postupku tuženik to isto spori i u daljnjem razdoblju odnosno u utuženom razdoblju u ovom postupku, te u odgovoru na tužbu iznosi i druge prigovore o kojima je dijelom već donesena pravomoćna odluka te isto nije predmet ovog postupka.
9. Odgovornost tuženika za nastanak štete u predmetnom slučaju utvrđena je u prethodno vođenom postupku, te je pravomoćno donesena odluka u odnosu na potraživanje izgubljene zarade zbog manje plaćenog rada na radnom mjestu ekspeditora, a posljedično postojanje tuženikove odgovornosti utvrđuje se i sada u ponovljenom postupku u odnosu na potraživanje izgubljenu zaradu zbog neprimljenog terenskog dodatka.
10. U odnosu na ovu osnovu tražbine tužitelja u ovoj pravnoj stvari nije sporno zaposlenje tužitelja kod poslodavca HŽ-a Putničkog prijevoza d.o.o. na radnom mjestu „konduktera“, u vremenu prije nezgode koja se dogodila 27.08.2013. godine, a tijekom postupka po provedenom vještačenju vještaka iz područja medicine rada i uvidom u svjedodžbu o zdravstvenoj (ne) sposobnosti tužitelja utvrđeno je da je tužitelj bio radno nesposoban u utuženom razdoblju za obavljanje poslova u okviru radnog mjesta „kondukter“, zbog čega je obavljao poslove ekspeditora. Tužitelj je rješenjem poslodavca o privremenom obavljanju poslova drugog radnog mjesta od 09.08.2017. god. raspoređen na radno mjesto „ekspeditora“, a iz Potvrde poslodavca HŽ-a Putnički Prijevoz d.o.o. od 08.12.2014. god. koja je dostavljena još u prilogu tužbe bilo je razvidno da se naknada za povećane troškove na putu (kilometar) isplaćivala radniku koji radi na radnom mjestu konduktera u visini od 6,25 kn po satu rada. Već je iz navedene potvrde bila vidljiva osnovanost i visina postavljenog zahtjeva tužitelja za taj dio potraživanja, a dodatno je tužitelj u ponovljenom postupku predložio pribaviti konkretan podatak od poslodavca tužitelja HŽ-a Putnički prijevoz d.o.o. da li bi se tužitelju isplaćivala naknada da je u utuženom razdoblju radio na radnom mjestu „konduktera“ na kojem je radio prije predmetnog štetnog događaja. Poslodavac je u daljnjoj Potvrdi od 24.srpnja 2025. odgovorio da je tužitelj OB u razdoblju od rujna 2017. god. do studenog 2018. imao privremeni raspored putničkog blagajnika, te je potvrdio da bi tužitelj "dobio" istu naknadu i u daljnjem periodu od rujna 2017. god. do studenog 2018. da je radio i u tom periodu na radnom mjestu konduktera, a radi se kako je navedeno o naknadi za povećane troškove na putu (kilometar) tzv. terenskom dodatku, što je sve potvrđeno od strane poslodavca.
11. Polazeći od navedenog, pravilno je tužitelju priznata navedena naknada zbog gubitka terenskog dodatka u utuženom razdoblju iz predmeta ovog spora te je ista naknada dosuđena tužitelju u skladu s izračunanom iz nalaza vještaka.
12. Financijsko-knjigovodstveno vještačenje provedeno je po vještaku D&S d.o.o. iz Karlovca koji je između ostalog, analizom dostavljenih obračunskih lista tužiteljevih plaća našao da je tužitelj 7 % radnog vremena u utuženom razdoblju bio na bolovanju, na teret poslodavca koje se plaća 90 % od osnovice plaće. Budući da usporedni radnici nisu bili na bolovanju u jednakom približnom trajanju kao tužitelj vještak je u dijelu zadatka vezano uz plaću naveo, kako je trebalo radi usporedivosti izvršiti preračun njihovih plaća na način da se utvrdi prosječna cijena svakog sata provedenog izvan bolovanja (rad, ostale 100 % naknade i dodaci) i da se potom tako izračunata satnica u primjeni kod izračuna plaće koju je tužitelj trebao primiti vezano uz takav rad na radnom mjestu konduktera. Vještak je dao pregled bruto plaća koju su ostvarili usporedni radnici koji su radili na radnom mjestu konduktera i pri tom napomenuo da HŽPP, iako je od njega zatražen podatak o plaći usporednih radnika za studeni 2018. godine nije dostavio isti podatak. Stoga je vještak plaću svakog od usporednih radnika za taj mjesec utvrdio kao prosječnu plaću svih prethodnih mjeseci, s tome da je dao pregled ukupnih bruto plaća koju su ostvarili usporedni radnici. Dijeljenjem ukupno ostvarene bruto plaće s ukupno ostvarenim satima rada vještak je potom došao do prosječne mjesečne satnice koju su usporedni radnici ostvarili u razdoblju od rujna 2017. do studenog 2018. godine i na osnovu tako utvrđene satnice izračunao bruto plaću koju bi tužitelj ostvario u utuženo razdoblju da je radio na radnom mjestu konduktera, umjesto na radnom mjestu ekspeditora. No, u tom dijelu je tužitelju pravomoćno dosuđen iznos od 1.720,76 eura sa zakonskim zateznim kamatama, a za isto utuženo vrijeme je također utvrdio da je tužitelju trebao biti isplaćen i terenski dodatak u iznosu od 15.200,00 kuna. U tom dijelu je napomenuo da poslodavac nije označio isplaćuje li se ovaj dodatak u bruto ili neto iznosu, a obzirom ovaj dodatka nije bio sadržan u obračunskim listama, iako je trebao biti ukoliko se na njega plaćaju porezi i obavezni doprinosi, vještak je iznio mišljenje da se radi o isplatama u neto iznosu. Dakle, na osnovu ovako provedenog dokaza u dijelu izgubljene zarade zbog neprimljenog terenskog dodatka, utvrđeno je da bi tužitelja u razdoblju od rujna 2017. do studenog 2018. godine pripadao terenski dodatak za povećane troškove na putu u iznosu od 17.136,94 kuna bruto odnosno u iznosu od 15.200,00 kuna neto, da je dakle tužitelj radio na radnom mjestu konduktera. Vještak je to potvrdio i u Dopuni nalaza i mišljenja od 1. veljače 2024. kada je naveo da bi tužitelju iz osnove izgubljene zarade zbog neprimljenog terenskog dodatka u utuženom razdoblju pripadala razlika plaće u iznosu od neto 15.200,00 kuna odnosno 2.017,71 eura, a taj iznos tužitelj potražuje i sada u preciziranom tužbenom zahtjevu od 23. lipnja 2025. Stoga mu je isti iznos pravilno kao osnovan dosuđen i u ovom postupku.
13. Tužitelju je pravilno, sukladno odredbi članka 154. stavka 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a, dosuđen parnični trošak u ukupnom iznosu od 3.367,77 eura sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Tužitelju je pravilno priznat trošak za sastav odštetnog zahtjeva, sastav tužbe, podnesaka od 5.3.2024. i 23. 6. 2025., te za zastupanje na ročištu od 17.09.2024. i 11.09.2025. sve u iznosu od po 100,00 bodova ili 200,00 eura za svaku radnju prema vrijednosti dosuđenog iznosa i uz uvećanje za pdv. Za ročište održano dana 09.07.2019., 12.11.2019. i 11.03.2020. priznat je 50%-tni iznos navedene naknade jer se na istima u pravilu samo procesno raspravljalo, a za podneske od 15.05.2019., 22.05.2020., 13.05.2021. (zaprimljen u spisu 17.05.2021., a u podnesku je napisano da je od 04.05.2019.), 14.10.2021. (zaprimljen dan kasnije), 18.02.2022., 18.03.2022., 04.05.2023., 22.09.2023., 10.10.2023., 21.12.2023., 04.05.2023., 10.10.2023., 21.12.2023. i 05.06.2024. priznata je 25%-tna naknada koja se plaća za podneske sukladno Tbr. 8. točka 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju pravilno nije priznat trošak za sastav podneska od 21.07.2020. (zaprimljen u sudu 22.07.2020.), 19.09.2022., 08.12.2022. i 10.04.2025., jer isti podnesci nisu bili potrebni niti je na dostavu istih bio pozvan. Isto tako, tužitelju nije priznat trošak za odgovor na žalbu jer ni takav trošak nije bio potreban. Ukupno je za navedene radnje tužitelju priznat trošak postupka u iznosu od 2.100,00 eura, odnosno iznos od 2.625,00 eura, s pripadajućim PDV-om. Navedenom iznosu pridodan je još trošak za vještačenje (koje je on predlagao) u iznosu od 544,08 eura koliko je prema obvezi koja tereti tužitelja isplaćeno vještaku, te je nadalje pridodan iznos od 114,81 eura koliko je stvarno platio sudsku pristojbu za tužbu, dok mu je za sudsku pristojbu za presudu priznat trošak u iznosu od 83,88 eura. Stoga je sveukupno tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 3.367,77 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
14. Žalbeni razlozi i navodi tužitelja i tuženika su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo te za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno cijeni sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a. Neosnovano tužitelj traži isplatu pune naknade parničnog troška i to za ročišta 9.7.2019., 12.11.2019. i 11.3.2020. te za podneske 14.10.2021., 22.9.2023., 21.7.2020., 19.9.2022. i 10.4. 2025. jer tužitelj nema pravo na naknadu u punom iznosu odnosno za pojedine podneske s obzirom da je prvostupanjski sud u svojoj odluci detaljno obrazložio koje je troškove i u kojim iznosima dosudio tužitelju. Donošenjem odluke o parničnom trošku tužitelja prvostupanjski sud nije povrijedio tužiteljevo Ustavno pravo odnosno odredbu članka 29. Ustava Republike Hrvatske niti pravo zajamčeno člankom 6.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Što se tiče žalbenih navoda tuženika tužitelj je rješenjem poslodavca o privremenom obavljanju poslova drugog radnog mjesta od 09.08.2017. raspoređen na radno mjesto „ekspeditora“, a iz Potvrde poslodavca HŽ-a Putnički Prijevoz d.o.o. od 08.12.2014. proizlazi da se naknada za povećane troškove na putu (kilometar) isplaćivala radniku koji radi na radnom mjestu konduktera u visini od 6,25 kn po satu rada. Iz navedene potvrde proizlazi da li bi se tužitelju isplaćivala naknada da je u utuženom razdoblju radio na radnom mjestu „konduktera“ na kojem je radio prije predmetnog štetnog događaja. Iz Potvrde od 24.srpnja 2025. proizlazi da je tužitelj u razdoblju od rujna 2017. god. do studenog 2018. imao privremeni raspored putničkog blagajnika, a da je radio i u tom periodu na radnom mjestu konduktera imao bi pravo na tzv. terenski dodatak. Na temelju podataka iz spisa provedenim financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku D&S d.o.o. iz [adresa] utvrđena je visina tzv. terenskog dodatka za utuženo razdoblje u ukupnom iznosu od 2.017,39 eura sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.
15. Radi toga su, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijene žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda ispravljena rješenjem jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
16. Tužitelju nije priznat parnični trošak sastava odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban niti nužan za vođenje postupka.
Split, 4. ožujka 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Marko Pribisalić
