Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2824/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Sande Crljen Ivančić predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sonje Meštrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DE (ranije D) (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d. (OIB: 22694857747), Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-34/2021-31 od 26. lipnja 2024., u sjednici održanoj 4. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-34/2021-31 od 26. lipnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja preko iznosa od 1.150,00 eura do iznosa od 1.542,90 eura (za iznos od 392,90 eura), s time što se potvrđuju i dosuđene zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od 1.459,95 eura, a na iznos od 82,95 eura potvrđuju se dosuđene zakonske kamate od 3. studenog 2021. do isplate, kao što se potvrđuje i u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, koji sadrži odluku o troškovima postupka preko iznosa od 1.000,00 eura do iznosa od 2.492,76 eura (za iznos od 1.492,76 eura).

II. Djelomično je uvažava žalba tuženika te se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-34/2021-31 od 26. lipnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, u kojem je dosuđena zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos od 82,95 eura za razdoblje od 26. lipnja 2020. do 3. studenog 2021. i u tom dijelu sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 82,95 eura za razdoblje od 26. lipnja 2020. do 3. studenog 2021. , kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici plati iznos od 1.542,90 eura sa zateznim kamatama od 26. lipnja 2020. do isplate, u roku 15 dana (točka I. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.492,76 eura sa zateznom kamatom od 26. lipnja 2024. do isplate, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice preko iznosa od 1.150,00 eura do iznosa od 1.542,90 eura (za iznos od 392,90 eura) i u dijelu početka tijeka kamata, kao što je pobija i u dijelu pod točkom II. izreke, koji sadrži odluku o troškovima postupka preko iznosa od 1.000,00 eura do iznosa od 2.492,76 eura (za iznos od 1.492,76 eura), zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se u tom dijelu preinači na način da se tuženi zahtjev tužiteljice preko pobijanog dijela odbije i obveže tužiteljicu na naknadu troškova postupka tuženiku.

2.1. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuju tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe.

5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinsku štetu s osnove tuđe njege i pomoći, koju trpi zbog prometne nesreće koja se desila 4. prosinca 2019., a u kojoj je zadobila tjelesne ozljede i u kojoj je sudjelovao osiguranik tuženika.

6. U ovom stadiju postupka nije sporna pasivna legitimacija i odgovornost tuženika, kao ni da je tuženik tužiteljici u mirnom postupku isplatio iznos od 7.500,00 kuna (995,42 eura), dok je i dalje sporna visina utužene štete.

6.1. Između stranaka nije sporno ni to da je prometnu nesreću uzrokovao osiguranik tuženika ŠE, tako što je postupao protivno odredbi članka 109. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (»Narodne novine«, br. 67/08., 48/10. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11., 80/13., 158/13. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20. i 85/22.), jer svojim vozilom nije držao potreban razmak kada se kretao u istoj traci i u istom smjeru iza vozila kojim je upravljala tužiteljica i kada je prednjim dijelom svog vozila kojim je upravljao udario u stražnji dio vozila kojim je upravljala tužiteljica, dakle, za štetu nastalu u štetnom događaju krivnjom svog osiguranika, odgovoran je tuženik.

7. U odnosu na visinu štete koja je sporna u ovoj fazi postupka, iz priložene medicinske dokumentacije te nalaza i mišljenja sudskog vještaka medicinske struke proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljedu istegnuća mišića vrata i istegnuće mišića prsnog dijela kralježnice, zbog kojih je liječena do 20. ožujka 2020., kada je liječenje bilo završeno i to nakon provedene fizikalne terapije.

7.1. Zbog zadobivenih ozljeda tužiteljica je prema nalazu i mišljenju vještaka trpjela fizičke bolove jakog intenziteta, trajnog karaktera sumarno dva dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno osam dana, dok su bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali sumarno tijekom 45 dana, a povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti.

7.2. Tužiteljica je prema nalazu i mišljenju vještaka zbog zadobivene ozljede trpjela i tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) koji je bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, dok je sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta bio u trajanju od kumulativno dva dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno pet dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 14 dana.

7.3. Kod tužiteljice je zbog zadobivenih ozljeda prema nalazu i mišljenju vještaka zaostalo ukupno smanjenje životne aktivnosti od 3%, a ogleda se u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralješnice te bolovima u vratu prilikom dužeg rada u nefiziološkom položaju glave i tijela.

7.4. Prema vještaku tužiteljici je nakon predmetnog štetnog događaja bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 15 dana po dva sata dnevno, te još 15 dana po jedan sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu i slično.

8. S obzirom na iznesena činjenična utvrđenja koja su relevantna za odluku o visini pravične novčane naknade s osnove tražene štete, neosnovano tuženik prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbe članka 1095. i članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 153/23. – u daljnjem tekstu: ZOO), kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice za 1.542,90 eura, pa tako i za pobijani iznos od 392,90 eura, jer je taj sud utvrdio da je tužiteljica doživjela povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i da joj pripada i taj iznos (pored nesporno isplaćenog iznosa od 7.500,00 kuna / 995,42 eura), pri čemu je vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, strahu i smanjenoj životnoj aktivnosti i da joj je trebala tuđa njega i pomoć, te cilju kojem služi ta naknada, zbog čega nije u pravu tuženik kada prigovara da joj po ovoj osnovi ne pripada i daljnji dosuđeni iznos u pobijanom dijelu od 392.90 eura.

8.1. Naime, tužiteljica je doživjela predmetnu nesreću u dobi od 28 godine života, te se zbog zadobivenih tjelesnih ozljeda više mjeseci liječena na način što je obavila niz medicinskih pregleda i rehabilitaciju, a što su sve bili nužni medicinski zahvati koji su po svojoj prirodi bolni i neugodni. U takvoj situaciji ovaj je žalbeni sud stajališta da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom citiranih odredbi i Orijentacijskih kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pravilno postupio kada je tužiteljici dosudio i daljnji pripadajući iznos na ime neimovinske štete i imovinske štete.

9 Nadalje, neosnovano tuženik tvrdi da je pogrešno postupio prvostupanjski sud kada je dopustio preinaku tužbe koju je tužiteljica postavila podneskom od 2. studenog 2021., odnosno od 3. studenog 2023. kojim je zatražila na ime neimovinske štete i imovinske štete ukupan iznos od 1.542,90 eura (11.625,00 kuna), umjesto ranije postavljanog iznosa od 1.459,95 eura (11.000,00 kuna), kojoj se preinaci tuženik usprotivio. Tuženik smatra da je nedopuštena preinaka tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka.

9.1. U ovom slučaju tužiteljica je povećala tužbeni zahtjev nakon zaključenja prethodnog postupka iz razloga što su provedenim vještačenjem utvrđene nove činjenice od kojih ovisi visina tužbenog zahtjeva. Preinaka se nije mogla dopustiti prema odredbi članka 299. stavak 2. ZPP-a, a u svezi s odredbama članaka 190. i 191. ZPP-a (odredbom članka 190. stavak 1. ZPP-a, propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu).

9.2. Međutim, odredbom članka 39. Zakona i izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19.- u daljnjem tekstu: ZID ZPP/19.), a koji je stupio na snagu 1. rujna 2019., u članku 190. ZPP-a dodan je novi stavak 2. koji glasi: " Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka".

9.3. Odredbom članka 117. stavkom 2. ZID ZPP-a/19., propisana je primjena članka 39. tog Zakona na sve postupke u tijeku, pa i na predmetni. Kod takvog stanja stvari, a uzimajući u obzir odredbu članka 39. ZID ZPP-a/19. u svezi sa odredbom članka 117. stavak 2. tog Zakona, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je dopustio preinaku tužbe učinjenu podneskom od podneskom od 2. studenog 2021., odnosno od 3. studenog 2023., pa neosnovano tuženik prigovora nedopuštenosti predmetne preinake tužbe.

9.4. U odnosu na daljnje žalbene navode za ukazati je na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na drugoj sjednici Građanskog odjela održanoj 5. ožujka 2020., prema kojem se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete VSRH od 29. studenoga 2002. u primjeni ZOO-a, na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%, a navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (50%) primjenjivat će se kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede osobnosti i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO-a.

9.5. Kako je u ovom slučaju obvezni odnos nastalo nakon 1. siječnja 2006., to se radi o okolnosti koja je nastala nakon podnošenja tužbe i tuženik se ne može protiviti preinaci tužbe u smislu odredbe članka 191. stavka 2. ZPP-a, pa su neosnovani svi žalbeni navodi tuženika usmjereni u tom pravcu, što se ponovno navodi jer je tužiteljica imala legitimno pravo svoj tužbeni zahtjev postaviti prema navedenim kriterijima i provedenom vještačenju.

10. Međutim, djelomično je osnovan prigovor tuženika kojim žalbom osporava pravilnost odluke u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete, a koju je prvostupanjski sud tužiteljici priznao tekući od dana podnošenja zahtjeva tuženiku sukladno članku 12. stavku 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.),

10.1. U ovoj pravnoj stvari predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete nastale u prometnoj nesreći, s time što je tužiteljica preinačila (povisila) tužbeni zahtjev kako je to prethodno navedeno podneskom od 2. studenog 2021. (podneskom od 3. studenog 2023. tražena šteta postavljena je prema važećoj valuti u euro), i za iznos od 82,95 eura, potražujući ukupno na štete iznos od 1.542,90 eura, a koji joj je dosuđen skupa sa zakonskim zateznim kamatama od 26. lipnja 2020. kao dana podnošenja zahtjeva tuženiku u skladu s odredbom članka 12. stavka 1. i 4. ZOOP-a.

10.2. Kako je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici na dosuđeni ukupni iznos naknade štete zakonsku zateznu kamatu koja teče od 26. lipnja 2020. ili dana podnošenja zahtjeva tuženiku sukladno odredbi članka 12. ZOOP-a, to osnovano tuženik tvrdi da joj pripada zakonska zatezna kamata od dana izvršene preinake za povišeni iznos zahtjeva, odnosno od prvog slijedećeg dana, a ne od podnošenja zahtjeva. Stoga je u tom smislu trebalo uvažiti žalbu tuženika i odbiti zahtjev tužiteljice za plaćanje zakonske zatezne kamate na preinačeni iznos naknade štete za razdoblje od dana podnošenja zahtjeva tuženiku pa do dana preinake tužbe i povišenja tužbenog zahtjeva. Pri tome se ukazuje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka (odluke broj Rev 1133/2021-2 od 14. prosinca 2021., broj Rev 550/14-2 od 18. studenoga 2015. Rev 376/2023 od 9. svibnja 2023.) izrazio pravno shvaćanje da je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na povišeni tužbeni zahtjev od trenutka kada je isti postavljen jer ne može tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbe i povišen tužbeni zahtjev, a to se odnosi i na situaciju kada je u primjeni odredba članka 12. ZOOP-a.

11. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, u svezi s odredbom čanka 155. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23. – u daljnjem tekstu: Tarifa/23. – koja je stupila na snagu 25. studenog 2023.), pa se u pogledu žalbenih navoda tuženika ističe da je prvostupanjska presuda u ovoj pravnoj stvari donesena 26. lipnja 2024., dakle, u vrijeme kada je na snazi navedena Tarifa/23., zbog čega se u pogledu odluke o naknadi parničnog troška primjenjuje ta Tarifa i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka i za sve radnje poduzete prije stupanja na snagu Tarife/23., odnosno prije 25. studenoga 2023. prema vrijednosti boda od 2,00 eura, sve prema Tbr. 54. ove Tarife.

11.1. Stoga, neosnovano tuženik tvrdi da je do dna stupanja izmijenjene Tarife ("Narodne novine", broj 37/22.) tužiteljici trebalo priznati trošak prema vrijednost boda od 10,00 kuna, a nakon stupanja na snagu Tarife/23 prema 1,99 eura, kada je tužiteljici trebalo dosuditi parnični trošak primjenom tarife i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a to je Tarfa/23., pa je tužiteljici trebalo dosuditi parnični trošak prema vrijednosti boda od 2,00 eura i za sve radnje koje su poduzete prije izmjene vrijednosti boda 25. studenoga 2023., kako je to dosudio prvostupanjski sud, a ne prema vrijednosti boda od 10,00 kuna (1,33 eura), kako to pogrešno tvrdi tuženik.

12. U odnosu na ostale žalbene navode tuženika ističe se da isti sadržajno predstavljaju iznošenje vlastitih zaključaka, a suprotnih pravilnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog sudu, koja u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

13. Zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka na ime sastavljanja žalbe odbijen je kao neosnovan jer nije uspio sa svojom žalbom u odnosu na glavnu stvar, dok mu u odnosu na preinači dio sporednog potraživanja nisu nastali posebni troškovi primjenom odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 166. stavka 1. ZPP-a.

14. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a i članka 373. točke 3. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu 4. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanda Crljen Ivančić