Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-262/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja, člana vijeća te Marijana Miletića, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja GL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu, protiv tužene Privredne banke d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupane po OD Leko i partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj 14 P-394/2019-21 od 15. prosinca 2020. u sjednici vijeća održanoj dana 4. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj 14 P-394/2019-21 od 15. prosinca 2020.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
1. Nalaže se tuženoj PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, OIB:02535697732, isplatiti tužitelju ŽL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenih kamata po kreditu podignutom u CHF, iznos od 29.807,19 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. godine određuju prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena na iznose kako slijedi:
-243,82 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 239,22 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 238,57 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 241,49 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 239,40 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 243,14 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 429,14 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 435,95 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 420,64 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 419,86 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 423,20 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 461,59 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 461,42 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 465,85 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 508,19 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 478,41 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 508,52 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 512,45 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 513,67 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 506,34 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 506,53 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 497,29 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 494,46 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 441,24 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 444,23 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 400,50 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 41,91 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 438,77 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 442,44 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 446,39 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 501,74 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 501,85 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 511,83 kn od 31.03.2010.g. pa do isplate
- 508,41 kn od 30.04.2010.g. pa do isplate
- 512,44 kn od 31.05.2010.g. pa do isplate
- 544,38 kn od 30.06.2010.g. pa do isplate
- 536,25 kn od 31.07.2010.g. pa do isplate
- 386,61 kn od 01.09.2010.g. pa do isplate
- 174,21 kn od 09.09.2010.g. pa do isplate
- 543,56 kn od 06.10.2010.g. pa do isplate
- 528,52 kn od 05.11.2010.g. pa do isplate
- 467,47 kn od 01.12.2010.g. pa do isplate
- 467,66 kn od 31.01.2011.g. pa do isplate
- 470,35 kn od 04.03.2011.g. pa do isplate
- 470,04 kn od 24.03.2011.g. pa do isplate
- 465,45 kn od 27.04.2011.g. pa do isplate
- 474,59 kn od 11.05.2011.g. pa do isplate
- 421,98 kn od 31.05.2011.g. pa do isplate
- 439,96 kn od 27.07.2011.g. pa do isplate
- 396,72 kn od 04.08.2011.g. pa do isplate
- 285,97 kn od 13.12.2011.g. pa do isplate
- 285,18 kn od 13.12.2011.g. pa do isplate
- 284,33 kn od 13.12.2011.g. pa do isplate
- 283,54 kn od 13.12.2011.g. pa do isplate
- 288,34 kn od 05.01.2012.g. pa do isplate
- 348,97 kn od 10.02.2012.g. pa do isplate
- 311,17 kn od 06.04.2012.g. pa do isplate
- 313,57 kn od 05.06.2012.g. pa do isplate
- 310,31 kn od 05.07.2012.g. pa do isplate
- 115,58 kn od 30.07.2012.g. pa do isplate
- 194,66 kn od 03.08.2012.g. pa do isplate
- 309,42 kn od 03.08.2012.g. pa do isplate
- 306,91 kn od 01.09.2012.g. pa do isplate
- 307,12 kn od 09.11.2012.g. pa do isplate
- 303,35 kn od 06.12.2012.g. pa do isplate
- 300,87 kn od 11.02.2013.g. pa do isplate
- 302,85 kn od 01.03.2013.g. pa do isplate
- 303,49 kn od 09.04.2013.g. pa do isplate
- 293,68 kn od 24.05.2013.g. pa do isplate
- 292,70 kn od 19.06.2013.g. pa do isplate
- 290,21 kn od 09.07.2013.g. pa do isplate
- 292,02 kn od 07.08.2013.g. pa do isplate
- 293,43 kn od 30.08.2013.g. pa do isplate
- 287,55 kn od 30.08.2013.g. pa do isplate
- 291,40 kn od 30.08.2013.g. pa do isplate
- 255,94 kn od 30.08.2013.g. pa do isplate
- 326,43 kn od 30.08.2013.g. pa do isplate
- 258,96 kn od 07.10.2013.g. pa do isplate
- 263,30 kn od 13.12.2013.g. pa do isplate
- 37,33 kn od 14.01.2014.g. pa do isplate
sve u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženoj PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, OIB:0253569773, isplatiti tužitelju ŽL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , na ime preplaćenog tečaja u CHF, po kreditu podignutom u CHF, iznos od 44.060,65 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. godine određuju prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena na iznose kako slijedi:
- 51,33 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 8,28 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 0,04 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 65,47 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 3,80 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 76,73 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 15,68 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 75,21 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 37,23 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 72,26 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 77,20 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 33,46 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 3,71 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 0,05 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 26,65 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 11,38 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 0,15 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 31,41 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 16,24 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 6,92 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 11,22 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 7,53 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 28,90 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 60,75 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 95,69 kn od 02.09.2020.g. pa do isplate
- 100,89 kn od 28.02.2010.g. pa do isplate
- 154,76 kn od 31.03.2010.g. pa do isplate
- 142,98 kn od 30.04.2010.g. pa do isplate
- 167,57 kn od 31.05.2010.g. pa do isplate
- 330,67 kn od 30.06.2010.g. pa do isplate
- 295,83 kn od 31.07.2010.g. pa do isplate
- 2,68 kn od 31.08.2010.g. pa do isplate
- 221,78 kn od 01.09.2010.g. pa do isplate
- 203,80 kn od 09.09.2010.g. pa do isplate
- 6,85 kn od 30.09.2010.g. pa do isplate
- 336,56 kn od 06.10.2010.g. pa do isplate
- 274,16 kn od 05.11.2010.g. pa do isplate
- 113,55 kn od 30.11.2010.g. pa do isplate
- 324,91 kn od 01.12.2010.g. pa do isplate
- 456,85 kn od 31.01.2011.g. pa do isplate
- 479,21 kn od 04.03.2011.g. pa do isplate
- 169,01 kn od 04.03.2011.g. pa do isplate
- 313,25 kn od 24.03.2011.g. pa do isplate
- 463,46 kn od 27.04.2011.g. pa do isplate
- 46,98 kn od 05.05.2011.g. pa do isplate
- 472,49 kn od 11.05.2011.g. pa do isplate
- 479,15 kn od 31.05.2011.g. pa do isplate
- 160,64 kn od 06.06.2011.g. pa do isplate
- 0,52 kn od 30.06.2011.g. pa do isplate
- 225,25 kn od 05.07.2011.g. pa do isplate
- 317,93 kn od 27.07.2011.g. pa do isplate
- 184,03 kn od 04.08.2011.g. pa do isplate
- 910,64 kn od 04.08.2011.g. pa do isplate
- 24,99 kn od 22.09.2011.g. pa do isplate
- 149,18 kn od 06.10.2011.g. pa do isplate
- 47,29 kn od 04.11.2011.g. pa do isplate
- 384,98 kn od 13.12.2011.g. pa do isplate
- 595,60 kn od 13.12.2011.g. pa do isplate
- 595,60 kn od 13.12.2011.g. pa do isplate
- 595,60 kn od 13.12.2011.g. pa do isplate
- 137,48 kn od 13.12.2011.g. pa do isplate
- 501,16 kn od 05.01.2012.g. pa do isplate
- 232,44 kn od 05.01.2012.g. pa do isplate
- 20,94 kn od 06.02.2012.g. pa do isplate
- 430,51 kn od 10.02.2012.g. pa do isplate
- 8.785,85 kn od 10.02.2012.g. pa do isplate
- 246,49 kn od 10.02.2012.g. pa do isplate
- 261,56 kn od 06.04.2012.g. pa do isplate
- 335,90 kn od 06.04.2012.g. pa do isplate
- 35,57 kn od 04.05.2012.g. pa do isplate
- 244,28 kn od 05.06.2012.g. pa do isplate
- 622,02 kn od 05.06.2012.g. pa do isplate
- 9,64 kn od 05.07.2012.g. pa do isplate
- 612,11 kn od 05.07.2012.g. pa do isplate
- 206,33 kn od 05.07.2012.g. pa do isplate
- 59,10 kn od 30.07.2012.g. pa do isplate
- 351,65 kn od 03.08.2012.g. pa do isplate
- 619,78 kn od 03.08.2012.g. pa do isplate
- 139,86 kn od 03.08.2012.g. pa do isplate
- 436,09 kn od 01.09.2012.g. pa do isplate
- 33,15 kn od 06.09.2012.g. pa do isplate
- 29,61 kn od 06.09.2012.g. pa do isplate
- 113,82 kn od 05.10.2012.g. pa do isplate
- 465,15 kn od 09.11.2012.g. pa do isplate
- 160,08 kn od 09.11.2012.g. pa do isplate
- 153,49 kn od 06.12.2012.g. pa do isplate
- 84,74 kn od 07.01.2013.g. pa do isplate
- 199,42 kn od 11.02.2013.g. pa do isplate
- 462,96 kn od 11.02.2013.g. pa do isplate
- 120,82 kn od 01.03.2013.g. pa do isplate
- 341,80 kn od 01.03.2013.g. pa do isplate
- 112,57 kn od 07.03.2013.g. pa do isplate
- 70,87 kn od 08.04.2013.g. pa do isplate
- 78,22 kn od 09.04.2013.g. pa do isplate
- 617,70 kn od 09.04.2013.g. pa do isplate
- 103,17 kn od 09.04.2013.g. pa do isplate
- 66,72 kn od 08.05.2013.g. pa do isplate
- 387,47 kn od 24.05.2013.g. pa do isplate
- 30,78 kn od 24.05.2013.g. pa do isplate
- 64,91 kn od 07.06.2013.g. pa do isplate
- 446,94 kn od 19.06.2013.g. pa do isplate
- 36,94 kn od 19.06.2013.g. pa do isplate
- 45,68 kn od 08.07.2013.g. pa do isplate
- 415,24 kn od 09.07.2013.g. pa do isplate
- 32,90 kn od 31.07.2013.g. pa do isplate
- 5,59 kn od 31.07.2013.g. pa do isplate
- 546,31 kn od 07.08.2013.g. pa do isplate
- 41,61 kn od 07.08.2013.g. pa do isplate
- 529,66 kn od 30.08.2013.g. pa do isplate
- 572,84 kn od 30.08.2013.g. pa do isplate
- 572,84 kn od 30.08.2013.g. pa do isplate
- 267,59 kn od 30.08.2013.g. pa do isplate
- 276,51 kn od 30.08.2013.g. pa do isplate
- 12,84 kn od 30.08.2013.g. pa do isplate
- 47,31 kn od 06.09.2013.g. pa do isplate
- 217,21 kn od 07.10.2013.g. pa do isplate
- 32,18 kn od 07.10.2013.g. pa do isplate
- 256,11 kn od 13.12.2013.g. pa do isplate
- 8,48 kn od 14.01.2014.g. pa do isplate
- 177,95 kn od 14.01.2014.g. pa do isplate
- 157,55 kn od 14.01.2014.g. pa do isplate
- 343,64 kn od 14.01.2014.g. pa do isplate
- 189,94 kn od 13.02.2014.g. pa do isplate
- 19,28 kn od 28.02.2014.g. pa do isplate
- 151,36 kn od 28.02.2014.g. pa do isplate
- 0,83 kn od 04.03.2014.g. pa do isplate
- 32,66 kn od 31.03.2014.g. pa do isplate
- 393,89 kn od 11.04.2014.g. pa do isplate
- 148,91 kn od 11.04.2014.g. pa do isplate
- 415,12 kn od 12.05.2014.g. pa do isplate
- 146,99 kn od 12.05.2014.g. pa do isplate
- 410,16 kn od 11.06.2014.g. pa do isplate
- 148,11 kn od 11.06.2014.g. pa do isplate
- 421,42 kn od 11.07.2014.g. pa do isplate
- 155,08 kn od 11.07.2014.g. pa do isplate
- 421,58 kn od 01.08.2014.g. pa do isplate
- 155,91 kn od 01.08.2014.g. pa do isplate
- 2,08 kn od 02.08.2014.g. pa do isplate
- 435,29 kn od 31.08.2014.g. pa do isplate
- 1,57 kn od 31.08.2014.g. pa do isplate
- 160,33 kn od 11.09.2014.g. pa do isplate
- 67,83 kn od 30.09.2014.g. pa do isplate
- 362,40 kn od 10.10.2014.g. pa do isplate
- 163,01 kn od 10.10.2014.g. pa do isplate
- 393,06 kn od 11.11.2014.g. pa do isplate
- 53,05 kn od 11.12.2014.g. pa do isplate
- 623,75 kn od 31.01.2015.g. pa do isplate
- 623,75 kn od 28.02.2015.g. pa do isplate
- 623,75 kn od 31.03.2015.g. pa do isplate
- 623,75 kn od 30.04.2015.g. pa do isplate
- 623,75 kn od 31.05.2015.g. pa do isplate
- 623,75 kn od 30.06.2015.g. pa do isplate
- 623,75 kn od 31.07.2015.g. pa do isplate
- 623,75 kn od 31.08.2015.g. pa do isplate
- 623,75 kn od 30.09.2015.g. pa do isplate
sve u roku od 15 dana.
3. Nalaže se tuženoj PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 0253569773, isplatiti tužitelju ŽL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike pogrešno obračunate glavnice iznos od 10.398,23 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01.10.2015. pa do isplate, isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
4. Nalaže se tuženoj PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, OIB:02535697732 isplatiti tužitelju ŽL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove postupka u iznosu od 13.543,00 kn , s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. prosinca 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP) predlažući drugostupanjskom sudu donijeti presudu kojom će predmetnu presudu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak postupka uključujući i trošak žalbenog postupka, podredno da se pobijana presuda ukine te vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat utuženog iznosa s osnova preplaćene kamate po ugovoru u kreditu sklopljenog s tuženikom, i s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valute CHF (promjene tečaja) te povrat s osnova razlike u konvertiranoj glavnici jer je banka pogrešno u postupku konverzije izračunala preostalu glavnicu.
6. Po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:
- da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor, sklopile ugovor o kreditu 23. studenog 2005. (list 4 do 7 spisa) kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 69.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (točka 1. ugovora), a namjena kredita da je bila kupnja stambenog objekta,
- da se tužitelj obvezao platiti kredit kroz 240 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora,
- da je ugovorena kamatna stopa od 4,15 % godišnje, s time da je ona promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (točka 4. ugovora),
- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,
- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valuti CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., i presudom VSRH broj: Revt-2221/18 od 3. 9. 2019.,
- da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je između ostalih banaka i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače i potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača,
- da je inače izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je ovdje tužena u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.studenog 2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, kao i da je ovdje tužena u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine od 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima;
- da u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 -u daljnjem tekstu ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st.1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika,
- da je identično bilo propisano i ranijim ZZP/07 – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138a. kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika,
- da je također i odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati,
- da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača,
- da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom i ništetnom, pa da sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku,
- da nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili 8. prosinca 2015. Dodatak Ugovoru o kreditu kojim se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR (Dodatak na listu 14 do 16 spisa) a iz sadržaja kojega slijedi da je tužitelj, kao korisnik kredita po Ugovoru o kreditu, pristao na konverziju temeljem Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju iz NN 102/15 u EUR,
- da je Dodatkom utvrđeno da ukupni iznos koji je tužitelj preplatio 2.166,78 EUR, što preračunato u kune po srednjem tečaju za EUR iz tečajne listi banke na dan 30. rujna 2015. iznosi 16.548,78 kn, te da će se navedeni iznos koristiti za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR koji će dospijevati nakon sklapanja ovog Dodatka, na način da će se sukcesivno kod plaćanja budućeg anuiteta iznos 50% dospjelog anuiteta u valutnoj klauzuli u Eur namirivati preplatom sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi,
- da na dan sklapanja Dodatka preostali iznos neotplaćene i nedospjele glavnice prema novom otplatnom planu denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u Eur iznosi 25.594,38 EUR,
- da je iznos koji je u konverziji utvrđen da je preplatio od 16.548,78 kn tužitelju vraćen kroz umanjenje budućih anuiteta nakon sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu,
- da iz nalaza vještaka od 4.9.2020. (list 69 do 81 spisa) proizlazi da je iznos odobrenog kredita po ugovoru o kreditu od 23. studenog 2005. bio 69.300,00 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita, da je ugovorena kamatna stopa od 4,15 % promjenjiva (čl. 4. ugovora), da je rok otplate 240 mjeseci, a način otplate 240 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja (čl. 7.), te da prema priloženom otplatnom planu, tj. otplatnoj tablici (list 8 do 9 spisa) mjesečni anuiteti iznose 425,44 CHF CHF i dospijevaju zadnji dan u mjesecu, te da je prvi anuitet dospijevao na naplatu 30.11.2005., a posjednji 30.11. 2025., te da je kredit konvertiran, da je na dan isplate kredita 29.11.2005., srednji tečaj CHF po tečajnoj listi HNB iznosio 4,775907 HRK/CHF, da je vještak na str. 4. svog nalaza dao pregled promjena kamatnih stopa banke,
- da je tužitelj na ime razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj ugovorom o kreditu i iznosa kamata koje je platila preko početne kamatne stope prema obračunu i odlukama banke o promjenjivoj kamatnoj stopi preplatio 5.621,89 CHF što primjenom tečaja HRK/CHF na dan dospijeća anuiteta iznosi 29.807,19 kn, po pojedinačnim mjesečnim iznosima iskaznim u tablici vještaka u stupcu "l" (CHF) i u stupcu "o" (HRK),
- da je tužitelj kroz mjesečne anuitete zbog ugovoren valutne klauzule (promjene tečaja) tj. na ime razlike između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je tužitelju kredit isplaćen i iznosa koji je platio zbog rasta tečaja CHF, preplatio iznos od 44.060,65 kn, po pojedinačnim mjesečnim iznosima iskaznim u tablici vještaka na u stupcu "s",
- da je 8.12.2015. sklopljen Dodatak ugovora o kreditu kojim je utvrđena preplata (dakle ono što je tužitelj više platio) u iznosu od 2.166,78 eur odnosno 16.548,78 kn (a koji preplaćeni iznos kredita je tužena banka tužitelju vratila kroz smanjenje budućih anuiteta nakon sklapanja Dodatka ugovoru),
- da je vještak izvršio uračunavanje po čl. 171. i 172. ZOO te priznate preplate u konverziji, dakle iznosa od 16.548,78 kn s potraživanjem tužitelja te je uračunavanje izvršeno tako da je taj iznos izjednačen (dakle prebijen) s iznosom zz kamata na dan 24.2.2010. i dijelom zz kamate od 28.2.2009. u iznosu od 388,38 kn, a što da je prikazano u tablici vještaka na str. 10 i 11 njegovog nalaza (tj. tablici 4. i 5.),
- da je na dan 30.9.2015. (inače dan stupanja na snagu ZID ZPK NN 102/15) ostatak glavnice po inicijalnom otplatnom planu bio 39.263,43 CHF, tj. 187.518,49 kn, a ostatak glavnice utvrđen Dodatkom ugovoru o kreditu je 25.913,81 EUR, tj. 197.916,72 kn, pa da razlika između konvertirane glavnice u kunama i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica pretvori u kunsku po početnom tečaju, iznosi 10.398,23 kn,
- da se sudski vještak na ročištu 10.11. 2020. usmeno očitovao na prigovore tuženika te je naveo da je u svom nalazu i mišljenju utvrdio visinu kamatne stope koja se primjenjivala u razdobljima otplate kredita što da je i iskazano u stupcu T tablice 1 na str. 4 nalaza i mišljenja i da je prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeo u obzir čl. 19.c ZPK u kojem su detaljno definirani mjerodavni tečajevi i mjerodavna kamatna, da je u nalazu odnosno mišljenju pod točkom c) iskazao iznos za koji je tužitelj obeštećen kroz postupak konverzije,
- da je sud u cijelosti prihvatio nalaz vještaka ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, jasnim i preciznim, te je vještak usmeno obrazložio svoj nalaz odnosno očitovao se na prigovore tuženika koji nakon toga na vještaka nije imao pitanja u tom pravcu,
- da tuženik u osnovi u svom podnesku kojim se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka prigovara pravnoj ocjeni spora prema kojoj je financijski vještak izradio nalaz i mišljenje,
- da sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađen objektivno i stručno i prema pravnoj ocjeni spora koju je dao ovaj sud,
- nije sporno da je provedena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR , te nema spora da je sama konverzija provedena u skladu s Zakonom i izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu,
- da je u međuvremenu VSRH donio rješenje broj: Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., a u svezi postavljenog pravnog pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava, te je na postavljeno pitanje VSRH odgovorio da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakon i izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) ima pravne učinke i valjan je i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli,
- da sve to a suprotno tvrdnjama tuženika, ne isključuje mogućnost postavljanja kondemnatornog zahtjeva onda kada konverzija nije ispravila posljedice nepošteno ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu,
- da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 18/2018 od 26. svibnja 2018. zauzeto stajalište da i nakon sklapanja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverzije bio na snazi osnovni Ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji pravni učinci se upravo odnose na ispunjavanje obveza korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.,
- da imajući u vidu stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske sud da je ocijenio da tužitelj osnovano zahtjeva isplatu s osnova ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli bez obzira što su ništetne odredbe zamijenjene novim odredbama provedenom konverzijom kredita,
- da glede osnovanosti zahtjeva valja imati u vidu presudu suda Europske unije C-118/17 od 14.ožujka 2019. u kojem je izraženo stajalište kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenim i ništavim te zamijenjene novim odredbama da bi se održao postojeći ugovor na snazi ne može imati za učinak smanjenje zaštite zajamčene potrošačima,
- da je sud imao u vidu i izraženo stajalište Europskog suda u odluci broj C- 452/18 od 9.srpnja 2020. u kojoj odluci se navodi „…da članak 6.stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da mu se ne protivi mogućnost da odredba ugovora koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač, a za koju se u sudskom postupku može utvrditi da je nepoštena, valjano bude predmet ugovora o obnovi između tog prodavatelja robe ili pružatelje usluga i tog potrošača, kojim se potonji odriče učinka do kojih bi dovelo proglašavanje te odredbe nepoštenom pod uvjetom da to odricanje rezultat je slobodnog i informiranog pristanka potrošača…“, da „Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 u vezi s točkom 1. Podtočkom (q) njezina Priloga, kao njezin članak 6. stavak 1. treba tumačiti na način da: odredba sadržana u ugovoru koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač kako bi razriješili postojeći spor, a kojom se potrošač odriče isticanja pred nacionalnim sudom zahtjeva koje bi mogao istaknuti da nema te odredbe, može se smatrati „nepoštenom“, osobito ako navedeni potrošač nije mogao raspolagati relevantnim informacijama koje bi mu omogućile shvaćanje pravnih posljedica koje za njega iz te odredbe proizlaze;..“,
- da imajući u vidu sadržaj Dodatka Ugovora o kreditu koji su sklopili tužitelj i tužena banka te naprijed citiranih odredaba ZID ZPK, kao i stajališta Europskog suda i stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj Rev- 18/2018, mišljenje je suda da tužitelj osnovano zahtjeva povrat preplaćenih iznosa s osnova promjenjive kamatne stope koju je tuženik mijenjao jednostranom odlukom te s osnova valutne klauzule, a jednako tako i povrat razlike glavnice do koje je došlo tijekom konverzije kredita, a koju razliku utvrđuje vještak u nalazu i mišljenju,
- da nije osnovan prigovor zastare iz razloga što pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu dolazi do prekida zastare temelje čl. 241. ZOO te zastara individualnih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke o navedenom predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, a kakav stav je zauzeo i VSRH u svojoj presudu broj Rev-2245/17. To znači da zastarni rok za podnošenje individualne tužbe za restituciju preplaćenih kamata nastupa 14. lipnja 2019., a za restituciju zbog preplaćenog tečaja 2023., a kako je ovdje tužba podnesena 29.5.2019., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, to proizlazi da zastara nije nastupila,
7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio da su odredbe Ugovora o kreditu od dana 23. studenog 2005. ništetne u dijelu u kojem se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. U konkretnom slučaju konverzija da nije u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u temeljem nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne može i ne smije isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi. Konverzijom da nije uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovorim odredbama jer nije ispravila posljedice nepoštenih ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli dok konverzijom nije tužitelju vraćeno što je temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli više platio, a tuženik primio, te konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji potrošačima pripada. Kod toga se ističe da iz sadržaja Dodatka ugovoru o kreditu kojim je provedena konverzija ne proizlazi da se tužitelj odrekao prava isticanja pred sudom zahtjeva i potraživanja koja proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, već iz istog proizlazi upravo suprotno, pa da je pozivom na odredbu člana 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 u daljnjem tekstu: ZOO) tuženiku naložio da tužitelju isplati, temeljem Ugovora o kreditu u utuženom razdoblju na ime pretplate zbog ništetne promjenjive kamatne stope iznos od 29.807,19 kn i na ime valutne klauzule iznos od 44.060,65 kn, te povrat razlike glavnice do koje je došlo tijekom konverzije kredita u iznosu od 10.398,23 kn koju visinu je utemeljio na nalazu i mišljenju vještaka sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate, a imajuću u vidu odredbu članak 1115. ZOO pri čemu je je smatrao da nije osnovan prigovor zastare za te iznose a sukladno odredbi članka 241. i 225. ZOO.
8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koje ukazuje žalba, kao ni povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, tako da se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu može ispitati.
9. Žalbenim prigovorima tuženika nije dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nepoštenosti i ništetnosti sporne odredbe Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu po jednostranoj odluci tuženika i valutnu klauzulu, kao i neosnovanost prigovora zastare. Dakle, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da je u ovakvim parnicama riječ o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava.
10. Stoga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da tužitelj nije bio u dovoljnoj mjeri informirana o tome što utječe na promjenu ugovorene (promjenjive) redovne kamatne stope, odnosno da tuženik tužitelja prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije informirao o egzaktnim parametrima i metodi izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a ugovornom odredbom predmetnog ugovora o kreditu je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao i da tuženik s tužiteljom nije pojedinačno pregovarao o ugovornoj odredbi kojom je ugovorena valutna klauzula kojom je vezana glavnica uz švicarski franak, niti je u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima vezanim za tu valutnu klauzulu. Tužitelj je morao u cijelosti biti informira o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, glede promjene kamatne stope ali I ugovaranja valute CHF uz koju je vezana glavnica, zbog čega je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev, te naložio tuženiku na temelju odredbe članka 1111. i 1115. ZOO, da isplati tužitelju iznose koji predstavljaju razliku u visini kamate prema obračunu tuženika u odnosu na početnu kamatnu stopu i razliku koja se odnosi na rast tečaja, uvažavajući pri tome priznate pretplate u konverziji, kao i razliku glavnice do koje je došlo tijekom konverzije kredita u iznosu od 10.398,23 kn.
11. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilna je zaključak prvostupanjskog suda da sama činjenica da su stranke 8. prosinca 2015. sukladno ZID ZPK sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu ne znači da je tužitelj izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne i da se time na neki način odrekao budućih potraživanja po toj osnovi.
12. Naime, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane ( čl. 326. st. 1. ZOO). Stoga potrošač ima pravni interes za utvrđenjem ništetnosti osnovnog ugovora jer Sporazumom o konverziji nisu otklonjene posljedice ništetnosti (pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev- 2868/2018), a na ovaj postupak primjenjuje se i odredba čl. 502.c. ZPP koja daje pravo potrošačima pozvati se na direktan učinak kolektivne tužbe o čemu već postoji ustaljena sudska praksa sudova pa tako i Vrhovnog suda RH. Prema tome suprotni žalbeni navodi tuženika su bez pravne osnove.
13. Donošenje ZID ZPK imalo je za cilj povećanje socijalne zaštite, sprečavanje nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprečavanje produbljivanja dužničke krize ( rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I- 3685/2015 od 4. travnja 2017). Sklapanje Sporazuma o konverziji ima svoje izvorište u zakonu i bankarske su institucije bile dužne postupiti po ZID ZPK za razliku od potrošača koji su imali pravo izbora.
14. Slijedom toga, suprotno tvrdnji tuženika u žalbi, nova pravna osnova nije nastala neposredno na temelju zakona već proizlazi iz ugovornog odnosa. U situaciji dužničke krize u kojoj se tužitelj našao zbog zaduživanja u švicarskim francima, konverzija je bila jedina prikladna i nužna mjera kojom je omogućeno saniranje eskalirajuće dužničke krize i tužitelju omogućen ravnopravni odnos sa potrošačima koji su ugovorili zaštitni mehanizam u eurima, a time i redovita otplata kredita.
15. Stoga, i po stajalištu ovog sud, ne bi bilo pravično i bilo bi diskriminirajuće da oni potrošači koji su sklopili Sporazum o konverziji u namjeri da olakšaju nezavidnu financijsku situaciju, nemaju pravo na potpuno obeštećenje, za razliku od onih potrošača koji nisu sklopili Sporazum o konverziji i koji su potpuno obeštećeni, a istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u predmetima Suda Europske unije pod brojem C-118/2017 i C-452/2018 na koje se pravilno pozvao prvostupanjski sud.
16. Valja ukazati i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu je isti sud u obrazloženju svoje odluke naveo da: "…..bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…" Stoga iz tog razloga istaknuti prigovor tuženika u odnosno na provođenje konverzije i njezin utjecaj na mogućnost kondemnatorne zaštite tužitelja kao potrošača, nije osnovan.
17. Dakle, valja navesti da se tuženik pri osporavanju prava tužitelja na obeštećenje zbog činjenice da je pristao na sklapanje Dodatka Ugovora kojim je izvršena konverzija kredita, neutemeljeno poziva na shvaćanje iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jer to ne znači da se u zasebnom sudskom postupku, i nakon izvršene konverzije po odredbama ZID ZPK/15, ne može zahtijevati utvrđenje ništetnosti određenih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu (u konkretnom slučaju odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi).
18. Ovdje se posebno ističe da konverzija propisana ZID ZPK/15 ne predstavlja konverziju propisanu u članku 325. ZOO/05 jer za to ne postoje pretpostavke. To iz razloga što tuženik nije bio savjesna strana u sklapanju Ugovora koji je sadržavao ništetne odredbe, a potom i zato što je zakonskom odredbom bila prisiljena ponuditi potrošačima sklapanje Dodatka Ugovora. Zato se, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ne radi o ugovoru s valutnom klauzulom u EUR u punom smislu i s ugovorenom kamatnom stopom od trenutka sklapanja Ugovora o kreditu, već od sklapanja Dodatka, a svođenje kredita na kredit s valutnom klauzulom u EUR s odgovarajućom kamatnom stopom poslužilo je kako bi se u vezi s tim mogli utvrditi ostatak glavnice i preplata koja, međutim, ne znači i potpuno obeštećenje potrošača, već mu na određeni način olakšava situaciju u koju je bio doveden porastom kamatne stope i značajnim porastom tečaja valute CHF te rješava situaciju ubuduće, a ta je situacija detaljno obuhvaćena Dodatkom jer sadrži točne podatke o preostalom iznosu glavnice u EUR i promjenjivosti kamatne stope.
19. Dakle, Sporazumom o konverziji nisu otklonjene sve posljedice ništetnosti i u isti nisu uračunate sve tužiteljeve pretplate budući to jasno proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka koji je izvršio uračunavanje po članku 171. i 172. ZOO, pa je stoga pravilno prvostupanjski naložio tuženiku isplatu novčanih iznosa kako je gore navedeno koji predstavljaju razliku do potpunog obeštećenja tužitelja kao potrošača a na koji matematički obračun tuženik nije imao primjedbi. Prilikom izrade nalaza i mišljenja vještak je uzeo u obzir odredbu čl. 19.c ZPK, pa se žalba tuženika ukazuje neosnovanom.
20. Zbog prethodno iznesenih razloga, ovome sudu nisu prihvatljivi žalbeni navodi tuženika u dijelu u kojem drži pogrešnim stavom prvostupanjskog suda da konverzija nema pravni učinak na ništavost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.
21. Učinak nepoštenih ugovornih odredaba djeluje ex tunc, dakle unatrag od trenutka sklapanja Ugovora u smislu članka 323. stavka 1. ZOO/05 , pa se smatra da nepoštena ugovorna odredba nikada i nije bila ugovorena, tako da u odnosu na tužitelja kao potrošača , i ne može imati učinak (presuda Europskog suda za ljudska prava FGN i APM protiv CB i BBVAS spojenim predmetima broj C- 154/2015, C- 307/2015 i C-308/2015, u kojima je Europski sud utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba.
22. Dakle, s obzirom da sklapanjem ugovora o konverziji nisu u potpunosti otklonjene posljedice ništetnosti valutnih klauzula u CHF i promjenjive kamatne stope iz osnovnog ugovora, pravilnom primjenom materijalnog prava usvojen je zahtjev za isplatu, koji je usklađen s nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke.
23. Isto tako prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava ocijenio neosnovanim prigovor zastare, uključujući i stajalište o prekidu zastare i ponovnom početku tijeka zastare da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 215. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te kolektivne tužbe.
24. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio i o trošku postupka koju odluku je valjano zasnovao ne odredbi članak 154. stavak 1. i 155. ZPP pri čemu je vodio računa kako o osnovu tako i visini zahtjeva, kao što je pravilno istom dosudio trošak postupka kojeg je tužitelj imao u svezi izrade nalaza i mišljenja vještaka prije pokretanja postupka, koji je bio potreban radi postavljanja zahtjeva u pogledu visine.
25. Također je pravilno tužitelju dosuđen i trošak objave presude a sukladno Tbr. 9.3 Tarife-istovjetno pravnom shvaćanju iz rješenja Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev 832/2022-2 od 22. ožujka 2023., pa se žalba tuženika u tom dijelu ukazuje neosnovanom.
26. Iz iznesenih razloga, nisu ostvareni žalbeni prigovori tuženika, a kako nisu ostvareni niti žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti jer je prvostupanjski sud odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja pravilno primijenio mjerodavne zakonske odredbe na kojima je presuda utemeljena, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu zahtjeva potvrditi, temeljem odredaba članka 368. stavka 1. ZPP, uključujući i odluku o troškovima postupka (članak 380. stavak 2. ZPP) koju je prvostupanjski sud pravilno zasnovao na citiranim odredbama ZPP.
U Splitu, 4. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Tihana Pivac
