Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-2410/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Mirjane Rubić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja KM, iz [adresa], ranije na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sada nepoznatog boravišta, zastupanog po privremenoj zastupnici Ines Bilandžić-Arbutina, odvjetnici u Garešnici, protiv tuženika Podravske banke d.d., Koprivnica, Opatička ulica 3, OIB:97326283154, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj P-88/2025-42 od 23. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj P-88/2025-42 od 23. srpnja 2025.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja KM iz [adresa], ranije na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

1. Proglašava se nedopuštenom ovrha na nekretninama ovršenika ĆM, iz [adresa]., OIB [osobni identifikacijski broj] po rješenju o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Garešnici broj Ovr-613/2020 od 17. kolovoza 2020. radi naplate potraživanja ovrhovoditelja Podravske banke d.d. Opatička 3., Koprivnica, OIB 97326283154 na temelju ovršne isprave Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama solemniziranom po Javnom bilježniku Branki Škalički pod brojem OU-427/2005 dana 20. prosinca 2005.

2. Nalaže se tuženiku Podravskoj banci d.d., Koprivnica, Opatička ulica 3, OIB: 97326283154 da tužitelju KM iz [adresa], ranije na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u visini prosječne kamatne stope iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima."

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se prvostupanjska presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je proglašenje nedopuštenom ovrhe u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici broj Ovr-613/2020 od 17. kolovoza 2020. radi naplate potraživanja ovrhovoditelja Podravske banke d.d. na temelju ovršne isprave Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama ovršenika.

6. Prema odredbi članka 59. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13 i 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, u daljnjem tekstu: OZ) osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom.

7. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka utvrđeno je da se vodi ovršni postupak između parničnih stranaka radi naplate novčane tražbine u iznosu od 18.672,28 eura na ime glavnice i iznosa od 21.906,74 eura na ime dospjelih zateznih kamata u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju ovrhovoditelja na dan uplate, zajedno sa zateznim kamatama na glavnicu od 18.672,28 eura tekućom od 15. kolovoza 2020., pa do isplate te troškova ovršnog postupka na temelju ovršne isprave Sporazuma radi ostvarivanja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama solemiziranog po javnom bilježniku Branki Škalićki pod brojem OU- 427/2005 od 20. prosinca 2005. te je određena ovrha na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na čk.br. [katastarska čestica], čk. br. [katastarska čestica], čk.br. [katastarska čestica], čk.br. [katastarska čestica], rješenjem o ovrsi broj Ovr-613/2020 dana 17. kolovoza 2020.

8. Rješenjem prvostupanjskog suda broj Ovr-613/2020-63 od 12. travnja 2022. upućen je ovršenik da u roku od 15 dana po pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja ovrhovoditelja nedopuštenom iz razloga izjavljenih u žalbi, tj. zbog razloga da je nastupila zastara tražbine ovrhovoditelja i da ne postoji potraživanje ovrhovoditelja koje je predmet ovršnog postupka. Rješenje je pravomoćno 28. travnja 2022.

9. Rješenjem broj Ovr-613/2020-84 odgođena je ovrha određena rješenjem o ovrsi Ovr-613/2020 od 17. kolovoza 2020. do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pod brojem P-866/2020, a koje je rješenje postalo pravomoćno dana 8. listopada 2023.

10. Među parničnim strankama je sporno je li tražbina tuženika, kao ovrhovoditelja, zastarjela temeljem ovršne isprave - Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 20. prosinca 2005. Nadalje, sporno je da li su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iz članka 1, članka 2., i članka 4., Ugovora o kreditu od 12. prosinca 2005. odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz članka 3. Ugovora, ništetnost odredaba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita iz članka 5. Ugovora, kao i ništetnost odredbe o ulaznoj naknadi, odnosno naknadi za obradu kredita iz članka 1. Ugovora. Isto tako, sporna je visina tražbine tuženika, kako glavnice, ugovorne kamate, tako i zatezne kamate.

11. Što se tiče prigovora zastare, izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Daruvaru, Stalne službe Garešnici broj Ovr-267/10 te je utvrđeno je da je pokrenut ovršni postupak tuženika kao ovrhovoditelja protiv tužitelja kao ovršenika i to temeljem ovršne isprave Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama solemniziranom po javnom bilježniku Branki Škalički pod brojem OU 427/2005 od 20. prosinca 2005. radi namirenja novčane tražbine u iznosu od 25.289,91 euro u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Podravske banke d.d. na dan uplate zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos tekućim od 21. siječnja 2010. do konačne isplate, javnobilježničkih troškova otkaza Ugovora o kreditu i klauzule ovršnosti u iznosu od 621,20 kuna na nekretninama tužitelja kao ovršenika upisanim u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čkbr. [katastarska čestica], čkbr. [katastarska čestica], čkbr. [katastarska čestica]. Stranke su 12. prosinca 2005. zaključile Ugovor o kreditu prema kojim je tužitelju kao korisnik kredita, tuženik odobrio i stavio na raspolaganje iznos od 24.600,00 eura u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a na dan puštanja kredita u tečaj. Kako tužitelj kao korisnik kredita isti nije plaćao, to je Ugovor o kreditu otkazan dana 19. siječnja 2010. sukladno odredbi čl. 8. Ugovora o kreditu, a sukladno čl. 9. Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama javni bilježnik, izdao je klauzulu pravomoćnosti te je sporazum postao ovršan 29. siječnja 2010.

12. Prijedlog za ovrhu temeljem navedenog Sporazuma u spisu Ovr-267/10 Općinskog suda u Daruvaru, Stalne službe u Garešnici podnesen je 17. prosinca 2010. Rješenje o ovrsi broj Ovr-267/10 doneseno je 18. veljače 2010.

13. Prema odredbi članka 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO-a) zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

14. Ugovorom o kreditu tužitelj se kao korisnik kredita obvezao iznos kredita od 24.600,00 eura vratiti u roku od 240 mjeseci (20 godina), rok korištenja je 31. prosinca 2005. (čl. 1. Ugovora). Prema čl. 1. Ugovora o kreditu otplata je ugovorena u mjesečnim anuitetima, ugovorena je kamatna stopa od 8,20%, naknada 1,00% prema Odluci o tarifi naknade banke, a obvezao se korisnik kredita kredit vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen navedenim Ugovorom (čl. 2. Ugovora). Člankom 3. Ugovora o kreditu navedeno je da se za neplaćene dospjela potraživanja po kreditu obračunava zatezna kamata u skladu da Odlukom o kamatnim stopama Podravske banke d.d., a potpisom na Ugovoru korisnik kredita potvrđuje da je upoznat sa njezinim sadržajem i suglasan s njezinom primjenom na navedeni Ugovor. Prema čl. 4. Ugovora o kreditu ugovoreno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima koji su izraženi u eurima, a uplaćuju se u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po prodajnom tečaju banke za devize važeće na dan dospijeća anuiteta na naplatu ili na dan plaćanja ukoliko se plaćanje obavlja prije datuma dospijeća. Anuiteti dospijevaju na naplatu prvi dan u mjesecu, prema planu otplate kredita. Kako tužitelj kao korisnik kredita isti nije ispunjavao obveze, to je, a kako je prethodno navedeno tuženik kao davatelj kredita zbog neispunjenja obveze isti otkazao dana 19. siječnja 2010.

15. Prema odredbi članka 336. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZV), ako se zalogom osigurana tražbina ne ispuni o dospijeću, založni je vjerovnik ovlašten ostvarivati svoje pravo namirenjem te tražbine iz vrijednosti zaloga (st. 1), a pravo se ostvaruje putem suda (st. 2). Dospijećem dužnikove obveze koja je osigurana založnim pravom nastupa i mogućnost djelovanja založnog prava i to na način da isto prijeđe u stanje namirivanja, što ovisi o volji vjerovnika hoće li se ili ne, te kada poslužiti svojim pravom na namirenje iz vrijednosti zaloga i to od svagdašnjeg vlasnika založne stvari, bez obzira je li taj ujedno dužnik osigurane tražbine ili nije. Založni vjerovnik može po svojoj volji izabrati hoće li zahtijevati namirivanje svoje tražbine ponajprije iz vrijednosti zaloga ili iz imovine svojeg dužnika ili istodobno i iz zaloga i iz dužnikove imovine.

16. Prema odredbi članka 215. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, a ako se obveza sastoji u tome da se nešto ne učini, da se propusti ili trpi, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je dužnik postupio protivno obvezi, dok je čl. 216. ZOO-a propisano da zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

17. Nadalje, prema odredbi članka 233. ZOO-a sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

18. Kako je na nekretninama na kojima je određena ovrha prema rješenju o ovrsi u spisu Općinskog suda u Daruvaru, Stalne službe u Garešnici broj Ovr-267/10- 1 od 18. veljače 2010. temeljem odredbe članka 97. stavka 4. OZ-a, obustavljena ovrha i ukinute su provedene radnje, a koje je rješenje postalo pravomoćno 2. prosinca 2011. pokretanjem ovog ovršnog postupka došlo je do prekida zastare (prijedlog za ovrhu podnesen 17. prosinca 2010.), a potom je zastara ponovno počela teći od pravomoćnosti rješenja kojim je obustavljen ovršni postupak u spisu Ovr-267/10, tj. dana 2. veljače 2011. Tuženik kao ovrhovoditelj je 14. kolovoza 2020. podnio prijedlog za ovrhu u spisu Ovr-613/20 kod Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, te je u smislu 241. ZOO-a došlo do ponovnog prekida zastare. Tražbine temeljem ovršnih isprava zastarijevaju za 10 godina u smislu odredbe članka 233. ZOO-a. S obzirom na navedeno, kako je ovršni postupak u spisu Stalne službe u Garešnici Ovr-613/20 iz kojeg je tužitelj kao ovršenik upućen na pokretanje parničnog postupka podnesen unutar zastarnog roka, prigovor tuženika u odnosu na zastaru na temeljem ovršne isprave Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, nije osnovan kako u pogledu glavnice tako i zateznih kamata.

19. Uvidom u prijedlog za ovrhu u spisu Stalne službe u Garešnici broj Ovr- 613/20 tuženik je kao ovrhovoditelj naveo da je ukupno dospjela obveza tužitelja kao korisnika kredita na dan 14. kolovoza 2020., kao dana podnošenja prijedloga za ovrhu, iznosi 18.672,28 eura na ime glavnice i iznos od 21.906,74 eura na ime dospjele zatezne kamate za razdoblje od 21. siječnja 2010. pa do 14. kolovoza 2020.

20. Iz prijedloga za ovrhu temeljem kojeg je izdano rješenje o ovrsi broj Ovr- 613/2020 od 17. kolovoza 2020. prvostupanjski sud zaključuje da proizlazi da dospjela glavnica iznosi 18.672,28 eura, dok se iznos od 21.906,74 eura odnosi na dospjelu zateznu kamatu, za razdoblje od 21. siječnja 2010. do 14. kolovoza 2020. (kao dana podnošenja prijedloga za ovrhu u spisu Ovr-613/2020) te se zahtijeva zatezna kamata na iznos glavnice od 18.672,28 eura od 15. kolovoza 2020. sve u kunskoj protuvrijednosti, a temeljem ovršne isprave Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama.

21. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da upis založnog prava ne utječe na zastaru kamata i drugih povremenih davanja. Kredit da je otplaćivan u mjesečnim anuitetima, a ovršna isprava temeljem koje je pokrenut ovršni postupak postala je pravomoćna i ovršna 19. siječnja 2010., pa slijedom navedenog da u odnosu na zateznu kamatu zastara da za istu počinje teći od 20. siječnja 2010. prema citiranom rješenju o ovrsi zatezna kamata na glavnicu teče od 18. kolovoza 2020., a tužitelj da je na dospjelu glavnicu kredita od 18.672,28 eura obračunao zatezne kamate za razdoblje od 21. siječnja 2020. do 14. kolovoza 2020. u iznosu od 21.906,74 eura. U konkretnom slučaju niti zatezne kamate kao povremena tražbina nisu zastarjele.

22. Što se tiče eventualni ništetnih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu od 12. prosinca 2005. o valutnoj klauzuli iz čl. 1., 2. i 4. Ugovora, odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 3. Ugovora, odredbu o naknadi za prijevremenu otplatu kredita iz čl. 5., kao i odredbu o ulaznoj naknadi, odnosno naknadi za obradu kredita iz čl. 5. Ugovora o kreditu prvostupanjski sud pravilno zaključuje da iste ne mogu biti predmet ovog postupka jer u tom pravcu tužitelj nije upućen iz ovršnog postupka.

23. Ugovorom o kreditu od 12. prosinca 2005. tužitelju kao korisniku kredita odobren je kredit u iznosu od 24.600,00 eura u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan puštanja kredita (rok korištenja 31. prosinca 2005.), a radi o namjenskom-stambenom kreditu s rokom otplate od 240 mjeseci (20 godina, čl. 1. Ugovora), kojim se Ugovorom se tužitelj obvezao vratiti iznos kredita uz valutnu klauzulu (čl. 2) s pripadajućom kamatom u mjesečnim anuitetima u valuti euro, uplatom u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po prodajnom tečaju banke za devize važećem na dan dospijeća anuiteta na naplatu (čl. 4).

24. U konkretnom slučaju nije nastupila zastara tuženikove tražbine niti za iznos glavnice, a niti za zatezne kamate. Naime, prema odredbi članka 233. ZOO-a sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Nadalje, predmet ovog spora je proglašenje ovrhe nedopuštenom iz razloga zbog kojeg je ovršni sud uputio ovršenika, ovdje tužitelja, u parnicu, a to je istaknuti prigovor zastare odnosno nepostojanje obveze ovršenika prema ovrhovoditelju. Predmet ovog spora i postupka nikako ne može biti utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi Ugovora o kreditu od 12. prosinca 2005. o valutnoj klauzuli, o promjenjivoj kamatnoj stopi, naknadi za prijevremenu otplatu kredita te odredbe o naknadi za obradu već to može biti predmet eventualno nekog drugog parničnog postupka.

25. Radi toga je prvostupanjski sud pravilno odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

26. Žalbeni razlozi i navodi tužitelja su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da nije nastupila zastara tražbine niti u pogledu glavnice, a niti u pogledu zateznih kamata. Pored toga, prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tužitelja sud u ovršnom postupku je tužitelja uputio u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog istaknutog prigovora zastare, a ne iz drugih razloga niti je sud u ovršnom postupku dužan ispitivati je li ugovor na kojem se temelji tražbina ništetan niti jesu li ništetne pojedine njegove odredbe jer to na zahtjev stranke sud utvrđuje u posebnom parničnom postupku neovisno o prigovoru koji je istaknut u ovom ovršnom postupku. U parničnom postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom sud je vezan razlozima zbog kojih je tužitelj upućen u parnicu, a to je u konkretnom slučaju prigovor zastare. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije povrijedio odredbu članka 29. Ustava Republike Hrvatske niti odredbu članka 6. Konvencije o ljudskim pravima kako to pogrešno navodi tužitelj.

27. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Split, 4. ožujka 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić