Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2215/2024-3
U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Sande Crljen Ivančić predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sonje Meštrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐJP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Mirjana Mrčela, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. (OIB: 52848403362), Zagreb, Slovenska ulica 24, kojeg zastupa punomoćnik Mario Puškar, odvjetnik u Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-415/2022-28 od 12. travnja 2024., u sjednici održanoj 4. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-415/2022-28 od 12. travnja 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se naloži tuženiku da joj s osnove naknade štete isplati iznos od 2.312,14 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 08. kolovoza 2019., pa do isplate, kao i da joj naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke). Istom presudom naloženo je tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.750,00 eura sa zateznim kamatama od 12. travnja 2024. do isplate, u roku 15 dana (točka II. izreke).
2. Protiv te presude žali se tužiteljica pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužiteljica jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.
4.2. Neosnovano tužiteljica ističe i da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, time što je prvostupanjski sud dao krivu uputu o pravnom lijeku, kao da se radi o sporu male vrijednosti, kada iz pobijane presude proizlazi da je pravilno prvostupanjski sud naveo da je protiv donesene presude dopuštena žalba u roku od petnaest dana, a što je u skladu s odredbom članka 348. stavkom 1. ZPP-a, pa daljnji navod koji se odnosi na spor male vrijednosti nije od utjecaja na prethodno pravilno navedenu uputu o pravnom lijeku.
4.4. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.
5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za naknadu materijalne štete od tuženika, koja je nastala 11. lipnja 2019. i to kada je jaka tuča oštetila lim na njezinom vozilu, a što temelji na polici kaska osiguranja motornog vozila koju je imala sklopljenu s tuženikom.
6. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrdio je sljedeće odlučno činjenično stanje:
- da je vozilo u vlasništvu tužiteljice reg. oznake [registarska oznaka], marke Toyota, tip Yaris, bilo osigurano policom cestovnog kaska broj: 03-0430662-01 kod tuženika u razdoblju od 10. kolovoza 2018. do 10. kolovoza 2019.,
- da iz podataka za 11. lipnja 2019. za šire područje (kišomjerne postaje Stari Laz, Skrad, Brod na Kupi, Ravna Gora i klimatološka meteorološka postaja (KMP) Delnice) proizlazi kako je registrirana umjerena grmljavina u trajanju od 14:00 – 17:35, 18:25-18:50, umjerena do jaka grmljavina od 19:30 do kasne večeri, te od 19:10-21:40 bez naznačenog intenziteta, dok iz navedenih podataka ne proizlazi da je na području navedenih mjerenih jedinica registrirana pojava tuče,
- da iz dopune potvrde Državnog hidrometeorološkog zavoda (u daljnjem tekstu: DHMZ-a) o stanju vremena dana 11. lipnja 2019. za selo Tomići proizlazi da je registrirana pojava grmljavine, upućuje na činjenicu da su na navedenim lokacijama bili prisutni oblaci vertikalnog razvoja tzv. kumulonimbusi koji su poznati kao tučonošni oblaci te upućuju dalje na činjenicu da su na navedenim lokacijama postojali uvjeti za mjestimičnu tuču,
- da iz iskaza svjedoka ĐJ, supruga tužiteljice, proizlazi kako se o vozilima u obitelji brine on, a njegov otac da je 11. lipnja 2019. s vozilom marke Toyota Yaris, u vlasništvu tužiteljice, oko 23.30 sati došao iz Zagreba kući u [adresa], selo između Gorskog Kotara i Like, gdje je on sa suprugom bio na godišnjem odmoru i da je rekao kako je na putu iz Zagreba padala tuča te da pogleda je li možda vozilo oštećeno, što je on sutra i napravio te je primijetio sitna oštećenja na vozilu koja su izgledala kao posljedica tuče. Nakon toga, da se tuženiku obratio elektroničkim putem tražeći da stručna osoba dođe pregledati vozilo koje je bilo u Krapinskim toplicama gdje se njegov otac odvezao na fizikalnu terapiju, ali da nitko nije došao pogledati vozilo iako mu je rečeno da će doći, kao što mu je rečeno od strane službenika tuženika da vozilo može pregledati stručna osoba, i utvrditi oštećenja i da na to imaju pravo prema uvjetima osiguranja, nakon čega su angažirali vještaka koji je utvrdio oštećenja na predmetnom vozilu,
- da dalje iz iskaza naznačenog svjedoka proizlazi kako su oštećenja od tuče na vozilu popravili, ali ne u ovlaštenom servisu i o tome ne raspolažu računom, a odštetni odnosno tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 17.420,79 kn, temelji se na kalkulaciji popravka koju je dao vještak nakon pregleda vozila, a što da je tuženik u mirnom postupku odbio naknaditi, kao što je naveo da su popravljana i druga oštećenja na vozilu, jer je u međuvremenu predmetnim vozilom upravljao njegov sin, koji je s istim vozilom imao nezgodu, a iskazao je i da je selo Tomići (u kojem je prema navodima tužbe padala tuča kada se kroz isto predmetnim vozilom kretao HJ) od sela Zrnići udaljeno možda oko 100 km, ali sve ovisi kojom cestom se dolazi jer ima više pristupnih cesta, a kojom cestom se njegov otac vozio, zbog proteka vremena ne može se sjetiti,
- iz iskaza tužiteljice u bitnom proizlazi da u potvrđuje navode svoga supruga prethodno navedenog svjedoka ĐJ, s time što je iskazala da je samo ovlaš pogledala vozilo i vidjela na limu udubljenja ali se ne može točno sjetiti na kojem dijelu vozila su ta udubljenja bila i koliko ih je bio ali zna da ih je bilo više, a zbog čega je tuženiku kod kojeg je vozilo imalo policu kasko osiguranja prijavila tu štetu tek nakon dva mjeseca ne može se sjetiti i da nema saznanja o detaljima vezano za nevrijeme, ali zna da se njezin svekar vratio uznemiren s tim vozilom, te je rekao da je bilo nevrijeme odnosno tuča, da je vozilo nakon štetnog događaja ostalo kod nje i supruga te se ne sjeća je li vozilo imalo nekakva oštećenja prije lipnja 2019. odnosno ovog štetnog događaja ili u razdoblju nakon toga, a o popravku vozila da nema detaljnih saznanja, jer je o tome brigu vodio njezin suprug.
- da iz navoda tužbe proizlazi da je vozilo zadobilo oštećenja od tuče na županijskoj cesti Zagreb – Rijeka kod sela Tomići,
- da iz prijave štete tuženiku proizlazi da se vozilo kretalo cestom prema Rijeci oko zaseoka Tomići,
- da iz prijepisa e-mailova koje je razmijenila tužiteljica s tuženikom, proizlazi kako je nakon prijave štete na vozilu od 8. kolovoza 2019., tuženik obavijestio tužiteljicu 12. kolovoza 2019. da se procjena štete može obaviti u procjenilištu na adresi [adresa], ponedjeljak - petak od 8-18 sati bez najave,
- da tužiteljica nije obavila pregled i procjenu štete kod tuženika, već je pozvala vještaka ing. prometa Romana Horvata koji je obavio procjenu štete.
7. Na temelju utvrđenog, prvostupanjski je sud smatrao je, iako iz podataka DHMZ-a proizlazi da registrirana pojava grmljavine upućuje na činjenicu da su na navedenim lokacijama bili prisutni oblaci vertikalnog razvoja tzv. kumulonimbusi koji su poznati kao tučonošni oblaci i što upućuje na činjenicu da su postojali uvjeti za mjestimičnu tuču, kako se iz toga ne može sa sigurnošću zaključiti da je tuča doista i padala i to upravo na području kojim se kretalo vozilo tužiteljice, a time i da su oštećenja na limu vozila posljedica te tuče, odnosno da se dogodio osigurani slučaj na način opisan u tužbi za koji bi tuženik kao osiguratelj bio u obvezi naknaditi štetu tužiteljici.
7.1. Prvostupanjski sud naveo i to kako osnovano tuženik ističe da ga rezultati vještačenja, procjena i fotografije oštećenja u nalazu i mišljenju ing. prometa Romana Horvata, ne obvezuju, jer nalaz nije sačinjen po nalogu suda, već je sačinjen na traženje tužiteljice 20. kolovoza 2019., više od dva mjeseca nakon događaja opisanog u tužbi, pri čemu je naveo da sve kada bi se prihvatile fotografije vozila, da između prikazanih oštećenja na istima i opisanog štetnog događaja, ne postoji uzročno posljedična veza, jer da je životno i logično da bi uslijed obilne i jake tuče na površini vozila nastao veliki broj vidljivih udubina-jamica, a da su vidljive udubine na fotografijama vrlo rijetke, tj. prisutna je jedna udubina po površini vozila bez puno vidljivih manjih udubina iako je vještak naveo da je pregledao vozilo s alatom za pregled udubina od tuče.
7.2. Nadalje je prvostupanjski sud istakao, kako osnovano tuženik ističe i da je postupanje tužiteljice, odnosno prijavljivanje osiguranog slučaja dva mjeseca nakon što tvrdi da je isti nastao, protivno odredbi članka 8. stavka 1. točki 2. važećih Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila od 2. svibnja 2017., prema kojoj je dužnost osiguranika odmah nakon saznanja prijaviti osiguratelju nastali osigurani slučaj, dok iz prijepisa e-mailova koje je razmijenila tužiteljica s tuženikom, proizlazi da je nakon prijave štete od 8. kolovoza 2019., tuženik obavijestio tužiteljicu 12. kolovoza 2019. da se procjena štete može obaviti u procjenilištu na adresi Zagreb, Kovinska 2, ponedjeljak - petak od 8-18 sati bez najave, a zbog čega vozilo nije odvezla na procjenu na način kako je upućena od strane tuženika da tužiteljica za to ne navodi razloge.
7.3. Pritom je prvostupanjski sud naveo da su na vozilu i nakon štetnog događaja, ponovno nastala oštećenja, a koja su prema iskazu svjedoka ĐJ, supruga tužiteljice, skupa s oštećenjima od tuče bila popravljena 2022. i to bez računa, odnosno dokaza što je točno na vozilu bilo oštećeno, odnosno koja su oštećenja 2022. popravljena na vozilu tužiteljice i koliko je iznosio taj popravak, kao i popravak lima oštećenog tučom, pa je pozivajući se na odredbe iz članka 920. stavka 1. i članka 943. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZOO), zaključio da tužiteljica nije dokazala da je štetni događaj opisan u tužbi i tijekom postupka nastao 11. lipnja 2019., odnosno da je tako opisana šteta na vozilu nastala u razdoblju od 10. kolovoza 2018. do 10. kolovoza 2019. kada je važila polica kasko osiguranja tuženika za vozilo tužiteljice, kao što da nije dokazala ni da su oštećenja na limu vozila uzrokovana tučom, odnosno da je uopće padala tuča na području kojim se prema kazivanju tužiteljice i svjedoka, vozilo kretalo, zbog čega je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan.
8. Navedena utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice prihvaća i ovaj sud, a ni žalbenim navodima tužiteljice nisu dovedeni u sumnju.
9. U konkretnom slučaju tuženik kao osiguravatelj bi bio odgovoran tužiteljici kao osiguraniku za nastalu štetu na temelju odredbi članka 943. ZOO-a i isplatiti osigurninu na temelju police kasko osiguranja, da je tužiteljica dokazala materijalno pravne pretpostavke obveze tuženika kao osiguratelja za isplatu utužene naknade štete.
9.1. Naime, iz stanja spisa i pobijane odluke proizlazi da je tužiteljica dokazala postojanje valjanog ugovora o kasko osiguranju vozila marke Toyota, tip Yaris, kao i svoje svojstvo osiguranika, dok nije dokazala uzročnu vezu između osiguranog slučaja i nastale štete na vozilu, odnosno tuženik kao osiguratelj je dokazao da postoje određene činjenice zbog kojih nije obvezan isplatiti osigurninu po toj polici. Ovo iz razloga što u ovom slučaju prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza nije mogao zaključiti da je tuča doista i padala i to upravo na području kojim se kretalo vozilo tužiteljice, kao što nije mogao utvrditi i kojom se točno cestom kretalo vozilo kojim je upravljao svekar tužiteljice, a time i da su oštećenja na limu vozila posljedica tuče, odnosno da se dogodio osigurani slučaj na način opisan u tužbi za koji bi tuženik kao osiguratelj bio u obvezi naknaditi štetu tužiteljici.
9.2. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud istakao i postojanje kontradiktornih podatka o samom kretanju vozila kad bi bilo zahvaćeno tučom, jer iz činjeničnog supstrata tužbe proizlazi da je vozilo zadobilo oštećenja od tuče na županijskoj cesti Zagreb – Rijeka, a iz prijave štete tuženiku proizlazi da se vozilo kretalo cestom prema Rijeci, dok iz iskaza tužiteljice i svjedoka, supruga tužiteljice ĐJ, proizlazi da se kretalo iz Zagreba prema kući u [adresa], selo između Gorskog Kotara i Like, gdje su oni bili na godišnjem odmoru, pa ocjenjujući i činjenicu da je naknadno vozilo bilo oštećeno u nezgodi i da je popravljeno bez da o tome postoji bilo kakav dokaz koji bi upućivao na oštećenja i visinu koja je plaćena za popravak, to je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je odbio tužbeni zahtjev.
10. Za istaći je da prema odredbi članka 220. stavka 1. ZPP-a, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, odnosno koje su odlučne za primjenu mjerodavnih pravila, pa odbijanjem izvođenja tog dokaza prvostupanjski sud kod postojanja ostalih dokaza važnih za donošenje pravilne odluke u ovom slučaju nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka.
10.1. U ovom slučaju, kada je prvostupanjski sud ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da tužiteljica nije nedvojbeno dokazala osnovanost svog zahtjeva, odnosno da je tuženik dokazao da nije u obvezi isplatiti utuženi iznos, pravilno je taj sud postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Na pravilnost pobijane odluke ne utječu ni žalbeni navodi tužiteljice koji se odnose na kretanje vozilom od strane svekra tužiteljice, kao i podatke dostavljene DHMZ-a jer se na temelju tih navoda ne može utvrditi uzročno posljedična veza između eventualnog štetnog događaja i oštećenja na vozilu tužiteljice, pa tako ni da bi po obliku i intenzitetu bili posljedica tuče u iznosu koji tužiteljica potražuje od tuženika, tim više, što tužiteljica nije obavila pregled i procjenu štete kod tuženika kako ju je isti pozvao, a ne znajući ni zašto je štetu prijavila dva mjeseca nakon štetnog događaja.
10.2. Za ukazati je u pogledu daljnjih žalbenih navoda da se prijavljivanje štete, dva mjeseca nakon štetnog događaja, suprotno tvrdnji tužiteljice može smatrati odlučnim, jer je štetu trebala prijaviti prema Uvjetima tuženika odmah po saznanju za štetu, a dva mjeseca po nastanku iste, ne bi se moglo smatrati da je tužiteljica postupila prema Uvjetima tuženika. Kako je tuženik nakon prijave štete od strane tužiteljice 8. kolovoza 2019., obavijestio je 12. kolovoza 2019. da se procjena štete može obaviti u procjenilištu na adresi [adresa], ponedjeljak - petak od 8-18 sati bez najave, te kako vozilo nije odvezla na procjenu na način kako je upućena od strane tuženika (tužiteljica nije navela razloge zbog čega nije), to je neosnovano pozivanje tužiteljice na odredbu članka 9. stavka 2. Uvjeta za kasko osigurane cestovnih vozila, jer je trebala pristupiti utvrđivanju i procjeni štete, kako ju je tuženik i pozvao.
10.3. Na pravilnost pobijane odluke ne utječe ni žalbeni navod tužiteljice da je prvostupanjski sud na pripremnom ročištu odlučio provesti vještačenje koje je predložio tuženik, koji dokaz nije izveo, jer prema stanju spisa tuženik u tom prijedlogu nije ustrajao, pa je pravilno postupio sud kada ga nije izveo jer je očito da je tuženik odustao od tog prijedloga.
10.4. Ostali žalbeni navodi tužiteljice su u biti sadržano prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih utvrđenja i zaključaka, koji su suprotni stanju spisa i pravilnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda.
11. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer se temelji na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, a u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.), koju ni tužiteljica posebnim žalbenim razlozima ne pobija.
12. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbi članka 368. stavka 1. ZPP- a, odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Splitu 4. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Sanda Crljen Ivančić
