Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž-735/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika TEHNOMONT BRODOGRADILIŠTE PULA, brodogradnja, d.o.o., Pula, Ulica Fižela 6, OIB: 36173983291, koji je zastupan po punomoćnici Biljani Grozdanić Pilat odvjetnici iz Pule, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Poli poslovni broj Pn-145/2021-20 od 9. ožujka 2023., u sjednici održanoj 4. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Puli-Poli poslovni broj Pn-145/2021-20 od 9. ožujka 2023. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da mu tuženik isplati iznos od 182.360,62 kuna (24.203,41 eura) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate, u roku od 15 dana (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju da tuženiku plati troškove postupka u iznosu od 2.488,55 eura, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

1.1. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači shodno žalbenim navodima, podredno da se ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

1.2. Na žalbu nije odgovoreno.

1.3. Žalba je osnovana.

2. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 24.203,41 eura na ime naknade štete koju ružitelj trpi isplatom invalidske mirovine od svibnja 2012. do listopada 2021.

3. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da je osiguranik tužitelja UK 28. veljače 2007. na gradilištu u Kievu, Njemačka doživio ozljedu na radu,

- da je između UK i njegovog poslodavca ovdje tuženika zaključena sudska nagodba u predmetu Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-1140/2011 od 4. listopada 2013. po kojoj se tuženik obvezao isplatiti svom radniku na ime naknade neimovinske štete zbog ozljede na radu iznos od 210.000,00 kuna a sve na način kako je to specificirano u točkama 1.-8. te nagodbe,

- da je tužitelj kao osiguravatelj rješenjem od 19. travnja 2010. priznao UK zbog ozljede na radu i nastale profesionalne nesposobnosti za rad počevši od 4. studenog 2009. pravo na invalidsku mirovinu u svoti od 1.223,19 kuna mjesečno, a koje rješenje je postalo pravomoćno 24. siječnja 2011.,

- da je UK rješenjem HZMO od 16. veljače 2011. uspostavljena isplata invalidske mirovine počev od 25. siječnja 2011.,

- da je izračun razmjernog iznosa mirovine iznos od 17.741,84 kuna te da prema isplatnim listama plaćene invalidske mirovine proizlazi iznos od 169.618,78 kuna, sve za utuženo razdoblje,

- da je u tijeku postupak pred Trgovačkim sudom u Pazinu pod ranijim poslovnim brojem P-184/15 tužitelj protiv tuženika radi isplate s naslova isplaćene invalidske mirovine UK od 25. siječnja 2011. do 30. travnja 2011.

4. Na temelju tako provedenoga dokaznog postupka prvostupanjski je sud smatrao da je osnovan prigovor tuženika vezano za zastaru potraživanja za koja je protekao petogodišnji rok od isplate do podnošenja tužbe, ali je smatrao da iz priloženih isplatnih lista nije moguće utvrditi visinu tražbine koja je zastarjela jer nije proveden dokaz financijskim vještačenjem, pa je primjenom pravila o teretu dokaza i pozivom na članak 221.a ZPP-a, odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

5. Navedena činjenična utvrđenja, kao i pravne zaključke prvostupanjskog suda, za sada nije moguće prihvatiti iz razloga što su žalbenim razlozima dovedeni u sumnju.

6. Tužitelj u svojoj žalbi u bitnome ističe da je dostavljenim obračunima o isplaćenim mjesečnim iznosima isplaćene mirovine dokazao visinu tužbenog zahtjeva, a da su prigovori tuženika kojima osporava visinu potraživanja paušalni jer na tu okolnost nije priložen niti jedna dokaz.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj uz podnesak od 7. ožujka 2022. dostavio podatke o doznačenim mirovinskim primanjima iz kojih bi bio razvidan isplaćeni iznos mirovine, kao i dospijeće. Stoga, ostaje nejasno zašto je prvostupanjski sud smatrao da nije mogao utvrditi visinu potraživanja radi ocjene istaknutog prigovora zastare, što osnovano tužitelj u žalbi ističe.

8. Odredbom članka 161. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (»Narodne novine«, broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.), koji je bio na snazi u utuženom razdoblju, je propisano da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Nadalje, člankom 161. stavkom 2. točke 1. tog Zakona o mirovinskom osiguranju je propisano da naknada stvarne štete, koju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ima pravo zahtijevati u slučajevima iz tog Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu.

8.1. Prema tome, tužitelj sukladno odredbama članka 161. stavaka 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ima pravo potraživati od tuženika naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i to u svoti novčanih davanja isplaćenih na osnovi priznatog prava na mirovinu.

9. Naknada štete koju tužitelj potražuje zastarijeva u petogodišnjem zastarnom roku iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO). To iz razloga jer je tužiteljevo potraživanje iz ovog spora po svojoj pravnoj prirodi, neovisno o terminologiji koju koristi zakon, regresno potraživanje, a ne potraživanje s osnove naknade štete. Dakle, tužitelj po samom zakonu isplaćuje invalidsku mirovinu svom osiguraniku te na temelju prednje citiranih zakonskih odredbi ima pravo na povrat isplaćenog (regres) od štetnika, odnosno u konkretnim slučaju od tuženika ukoliko bi tuženik bio odgovoran za štetu. Stoga, potraživanje tužitelja bi zastarijevalo u petogodišnjem (općem) zastarnom roku, kako je to pravilno smatrao i prvostupanjski sud.

10. Kako je prvostupanjski sud propustio na temelju izvedenih dokaza cijeniti odlučne okolnosti to činjenično stanje odlučno za rješenje ovoga spora i nadalje nije potpuno niti pravilno utvrđeno.

11. Zbog toga na temelju odredbe članka 370. ZPP-a, trebalo ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

12. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud pravilnom i valjanom ocjenom svih provedenih dokaza na temelju odredbe članka 8. ZPP-a, te primjenom citiranih zakonskih odredbi ponovo odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja novom pravilnom i zakonitom odlukom, vodeći pri tome računa o pravnim shvaćanjima izraženima u ovoj odluci.

12.1. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari trebalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka, a o kojima će se, na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a, odlučiti u konačnoj odluci.

13. S obzirom na sve izneseno odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Split, 4. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić