Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-3121/2024-2

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu po sutkinji tog suda Mirjani Rubić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske revizorske komore iz Zagreba, Radnička cesta 52, OIB: 90255354200, zastupane po punomoćniku Darku Tereku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene TŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-204/2022-15 od 27. svibnja 2024., dana 4. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-204/2022-15 od 27. svibnja 2024.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-2020/2022 od 15. lipnja 2022. koje je izdao javni bilježnik Dražen Orešković iz Nove Gradiške te je odbijen tužbeni zahtjev kojim bi se naložilo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 222,97 eura uvećan za zatezne kamate na iznose pobliže određene u izreci, uključiv i troškove postupka u iznosu od 66,36 eura.

2.Protiv citirane odluke pravovremeno se žali tužitelj pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 dalje: ZPP), odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno/nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući je sukladno žalbenim navodima preinačiti prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.

2.1.Na žalbu nije odgovoreno.

3.Žalba nije osnovana.

4.Prema odredbi članka 458. stavak 1. ZPP-a sporovi male vrijednosti su sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 Eura, pa kako se u ovom predmetu tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu u iznosu od 222,97 eura, to predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu citirane odredbe.

5.Ovaj postupak ima ishodište u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja, sukladno odredbi iz članka 31. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 dalje:OZ), protiv kojega je tužena kao ovršenica pravodobno izjavila prigovor, povodom kojeg je prvostupanjski sud stavio izvan snage rješenje o ovrsi i ukinuo provedene radnje, a postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

6.Predmet spora jest tražbina tužitelja koja se odnosi na neisplaćenu članarinu za 2019., 2020. i 2021., za koju tužitelj drži da ju je tužena kao član Hrvatske revizorske komore dužna plaćati po odredbi članka 102. Zakona o reviziji (Narodne novine 127/17), članka 37. stavak 5. i članka 36. stavak 2. Statuta Hrvatske revizorske komore (Narodne novine 58/18) te članka 2. stavak 2. Odluke o stopi doprinosa i iznosu članarine Hrvatskoj revizorskoj komori (Narodne novine 58/18), budući je kao ovlašteni revizor obvezno i član Komore, sukladno članku 100. stavak 1. Zakona o reviziji i članka 4. stavak 1. Statuta HRK, čije članstvo u utuženom razdoblju nije prestalo na propisani način.

7.Pri tome je tužitelj ustrajan u tvrdnji kako je tuženoj ta obveza prestala tek 2022. prestankom članstva kada joj je Ministarstvo financija RH ukinulo odobrenje za rad zbog neispunjenja obveze stalnog stručnog usavršavanja i to izvršnim rješenjem od 3. veljače 2022. (Klasa UP/I-470-03/21-05/162, Urbroj: 513-11-22-3), o čemu je tužitelj obaviješten od strane Ministarstva financija RH dopisom od 3. ožujka 2022. pod točkom 56. (Klasa: 450-01/21-01/208, Urbroj: 513-11-22-22.), pa da je slijedom toga u obvezi platiti članarinu za utuženo razdoblje.

8.Naprotiv, tužena smatra da je obveza plaćanja članarine prestala još 2012. kada je tužitelju dopisom otkazala upis u Registar ovlaštenih revizora nakon čega je više nitko nije kontaktirao niti zvao na skupove, što tužitelj osporava, smatrajući kako to tužena nije dokazala iako je na njoj teret dokaza.

9.Utvrđujući da je tužena 1996. položila ispit za ovlaštenog revizora, da nije nikada radila kao ovlašteni revizor ali je članarinu tužitelju plaćala, da je 14. rujna 2012. uputila dopis tužitelju sa zahtjevom da je izbriše iz registra ovlaštenih revizora navodeći da više nije u mogućnosti plaćati članarinu koji dopis je tužitelj primio, nakon čega je više nitko nije kontaktirao, pozivao na skupštine ili na plaćanje do utuženja te da je 2014. otišla u mirovinu; prvostupanjski je sud, na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja čiju pravilnost ovaj sud nije bio ovlašten ispitivati, zaključio da je tuženoj članstvo prestalo povodom pisanog zahtjeva za brisanje iz registra još 2012., što je u bitnome potvrđeno time što tužitelj s njom više nije ostvarivao kontakt, a da je protivno dužan tužitelj dokazati (članak 219. stavak 1. ZPP) te da okolnost što je Ministarstvo financija naknadno sredilo popis revizora 2022. ne daje tužitelju pravo tražiti članarinu od tužene u vrijeme kada ista više nije bila član tužitelja, slijedom čega je odlučio kao u izreci presude i ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te zahtjev kao neosnovan odbio.

10.Tužitelj u žalbi ustraje u tvrdnjama iznijetim tijekom postupka posebno ukazujući kako je, protivno stavu prvostupanjskog suda, na tuženoj teret dokaza da je članstvo prestalo 2012.

11.Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, a na druge apsolutno bitne povrede postupka žalba konkretno i ne ukazuje.

11.1.Uvažavajući da se prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, to od strane ovoga drugostupanjskog suda nisu razmatrani žalbeni razlozi koji se tiču pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, pa tako ni glede povrede postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi sa člankom 219. i 221. a. ZPP-a.

11.2.Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu su sa sadržajem dokaza provedenih u postupku, koje dokaze je prvostupanjski sud ispravno ocijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a te o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge.

11.3.Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja čiju pravilnost ovaj žalbeni sud nije ovlašten ispitivati, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 57. stavak 2. Zakona o reviziji (“Narodne novine“ 146/2005,139/2008, 144/2012 i 78/2015) koji je bio na snazi 2012 u vrijeme podnošenja zahtjeva tužene za brisanje iz registra ovlaštenih revizora, a kojim je bilo propisano kako će se samostalni revizor brisati iz registra Komore na vlastiti zahtjev, i slijedom toga ukinuo citirani platni nalog.

12.Navedeno ne čini upitnim što je tek 2022. Ministarstvo financija tuženoj ukinulo odobrenje za rad jer joj je članstvo prestalo još 2012., kako je to valjano utvrdio i obrazložio prvostupanjski sud.

13.Kako se nisu ostvarili žalbeni razlozi kao ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a pobijanu presudu valjalo potvrditi uz odbijanje žalbe kao neosnovane.

U Splitu, 4. ožujka 2026.

SUTKINJA

Mirjana Rubić