Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-2283/2025-4

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda, dr.sc. Ivana Tironija, predsjednika vijeća, mr.sc. Ivane Erceg Ćurić, članice vijeća i izvjestiteljice i Lucije Lasić, članice vijeća , u pravnoj stvari tužitelja JS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Davidu Turkalju, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Impuls-Leasing d.o.o., OIB: 65918029671, Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 24/1, zastupan po punomoćniku Hrvoju Arki, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1194/2024-23 od 27. veljače 2025., dana 4. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1194/2024-23 od 27. veljače 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I., II., III. i IV.

II Preinačava se odluka o parničnom trošku u točki V. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1194/2024-23 od 27. veljače 2025. na način, da se nalaže tuženiku da naknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.696,10 eura sa zateznim kamatama tekućima od 27. veljače 2025. do isplate.

III Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak žalbenog postupka u iznosu od 37,89 eura, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka odredba točke A. Ugovora o kreditu broj 00042 od 18. rujna 2007. sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, sadržajno potvrđenog 18. rujna 2007. po javnoj bilježnici Mariji Baković, a sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i Impuls-Delta d.o.o., koje je pripojeno tuženiku Impuls-Leasing d.o.o.. kao davatelja kredita, kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak; u toč. II. izreke utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka odredba čl. 8. Uvjeta navedenog Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da se sve novčane obveze koje proizlaze iz ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju plaćanjem u kunama sukladno izdanom računu davatelja kredita; u toč. III. izreke utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka odredba čl. 9. Uvjeta navedenog Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelji kalkulacije, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju slični učinak kao i da pod navedenim uvjetima može biti promijenjenagtodišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna kamatna stopa na kredit; u toč. IV. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 5.095,29 eura sa pripadajućom zateznom kamatom; u toč. V. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.596,10 eura sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Protiv prvostupanjske presude žali tuženik pobijajući je zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23. i 146/25., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev i naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak. Tuženik pobija prvostupanjsku odluku zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 3. i 11. ZPP-a.

3. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj u dijelu odluke o parničnim troškovima u točki V. izreke presude zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točka 3. ZPP-a, s prijedlogom da se u tom dijelu presuda preinači i tužitelju dosudi zatraženi trošak na ime pristupa na ročište za objavu presude.

4. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4.1. Žalba tuženika nije osnovana.

4.2. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetne odredbe točke A. Ugovora o kreditu o primjeni valutne klauzule kod otplate kredita vezane za tečaj CHF; odredbe članka 8. Uvjeta Ugovora o kreditu o ispunjavanju novčanih ugovornih obveza ako su izražene u CHF sukladno izdanom računu davatelja kredita, odredbe članka 9. Uvjeta Ugovora o kreditu o primjeni promjenjive godišnje kamatne stope na kredit i efektivne godišnje kamatne stope na kredit i zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa s osnove tih ništetnih ugovornih odredbi.

6. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

7. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da je počinjena bitna povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik. Izreka pobijane presude je jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

8. Prvostupanjski je sud donio pobijanu odluku nakon što je u bitnom utvrdio sljedeće:

- da iz ugovora o kreditu broj 00042 od 18. rujna 2007. proizlazi kako je sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika Impuls-Delta d.o.o. kao davatelja kredita,

- da je tim ugovorom prednik tuženika odobrio tužitelju iznos od 25.160,50 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Zagrebačke banke d.d. na dan odobrenja kredita, s obvezom vračanja u 84 mjesečna obroka

- da je ugovorena namjena kredita kupnja osobnog vozila

- da je između tužitelja kao dužnika i prednika tuženika Impuls-Delta d.o.o. kao vjerovnika sklopljen Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini-vozilu

- da je tim ugovorom određeno da se novčane ugovorne obveze ako su izražene u CHF ispunjavaju plaćanjem u kunama sukladno izdanom računu davatelja kredita

- da je ugovorena promjenjivost kamatne stope

- da tužitelj i prednik tuženika Impuls-Delta d.o.o. nisu pregovarali o ugovornim odredbama i da je Ugovor sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu

- da je tuženikov prednik Impuls-Delta d.o.o. tužitelju predstavio Ugovor u švicarskim francima kao najpovoljniji jer ima najniže kamate i da nije razjasnio tužitelju odredbu o valuti obveze niti je informirao tužitelja o rizicima promjene tečaja švicarskog franka, a ni strukturu kamatne stope

- da iz nalaza financijskog vještaka Darka Prpića proizlazi kako razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan računa u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan odobrenja ugovora iznosi 5.095,29 eura (38.390,80 kuna), a koji iznos tužitelj potražuje konačno postavljenim tužbenim zahtjevom

-daje tužitelj dokazao svojstvo potrošača.

9. Na temelju navedenog prvostupanjski je sud utvrdio ništetnim ugovorne odredbe kojima je ugovorena primjena valutne klauzule kod otplate kredita vezane za tečaj CHF, ispunjavanje novčanih ugovornih obveza sukladno izdanom računu davatelja kredita i primjena promjenjive kamatne stope te je obvezao tuženika da isplati tužitelju preplaćene iznose s osnove tih ništetnih odredaba, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka.

10. Prvostupanjski je sud po ocjeni ovoga suda pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev tužitelja ocjeno osnovanim, a koje ni žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u sumnju.

11.1. Tuženik u žalbi navodi kako on i njegov prednik kao davatelj kredita nisu bili stranke kolektivnog spora pokrenut pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl. Br. P-140172012 radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača pa da se u predmetnoj parnici ne može primijeniti odredba čl. 502.c ZPP-a o vezanosti suda na pravna utvrđenja iz odluka donesenih u navedenoj parnici.

11.2. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci posl.br. Revd-4667/2022 od 14. prosinca 2022. zauzeo pravno shvaćanje o neprimjenjivosti odluke donesene u kolektivnom sporu parnice koje se vode protiv pravnih osoba koje nisu bile obuhvaćene tužbom radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača.

11.3. Međutim, prvostupanjski sud, iako u odlomku 16. obrazloženja pobijane presude navodi kako su pravna shvaćanja iz kolektivnih sporova primjenjiva i na konkretni slučaj zbog toga što se na jednak način postupalo prilikom sklapanja ugovora glede ugovaranja jednostrane promjene kamatne stope i valutne klauzule u CHF-u čime je prouzrokovana znatna neravnoteža među strankama, u postupku je izvodio dokaze te je iz odlomaka 14. i 15. obrazloženja pobijane presude razvidno, da je prvostupanjski sud na temelju vlastitih utvrđenja cijenio pravna pitanja ugovaranja glavnice kredita vezane uz valutu CHF o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, sklapanja ugovora o kreditu na temelju unaprijed formuliranog obrasca, ugovaranje promjenjive kamatne stope te isplaćivanja obveza kredita prema računu davatelja kredita o čemu se s potrošačem nije pojedinačno pregovaralo niti je potrošač imao utjecaj na to.

12.1. Prvostupanjski sud je ocijenio da je tužitelj položaj potrošača dokazao stranačkim iskazom i Ugovorom o kreditu korištenog za kupnju osobnog vozila. Kako je tužitelj kao potrošač, odnosno fizička osoba sklopio pravni posao izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, predmetni ugovor o kreditu s tuženikom kao davateljem kredita, bez obzira što isti nije banka, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da se u ovom slučaju odlučuje primjenom odredbi Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07. – u daljnjem tekstu: ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, konkretno odredbe članka 96. stavka 1. i članka 102. stavka 1. i 2. ZZP-a.

12.2. Prvostupanjski sud je na temelju iskaza tužitelja i saslušanog svjedoka US (u vrijeme sklapanja ugovora, radnika prednika tuženika Impuls-Delta d.o.o.) te dokumentacije u spisu, prvenstveno Ugovora o kreditu i Uvjeta ugovora o kreditu, pravilno utvrdio kako je tužitelj kao potrošač u smislu odredbe članka 3. točke 1. ZZP-a, sklopio ugovor o kreditu s prednikom tuženika Impuls-Delta d.o.o. kao trgovcem, kako je ugovor o kreditu unaprijed formulirao trgovac, kako tužitelj nije bio u dovoljnoj mjeri obaviješten o tome da švicarski franak predstavlja „valutu utočišta“, odnosno tuženik tužitelja prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora nije obavijestio ili pojedinačno pregovarao o ugovornoj odredbi kojom je ugovorena valutna klauzula vezana uz švicarski franak, o isplaćivanja obveza kredita prema računu davatelja kredita niti ga je obavijestio o svim bitnim parametrima vezanim za valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu.

12.3. Prvostupanjski sud je utvrdio da prednik tuženika nije tužitelja upoznao s rizikom ugovaranja visine mjesečne rate s valutnom klauzulom i objasnio rizik povećanja tečaja valute i promjenjive kamatne stope, slijedom čega je pravilno ocijenio da su predmetne ugovorne odredbe suprotne načelu savjesnosti i poštenja.

12.4. Za reći je, da je dopušteno ugovarati valutnu klauzulu, ali tuženik je prethodno na svom formularu ugovora samovoljno odredio ispunjavanje ugovorne obveze sukladno izdanom računu davatelja kredita i promjenjivu kamatnu stopu, bez mogućnosti da tužitelj utječe na sadržaj ugovora i njegovih uvjeta pa su takve odredbe nepoštene što za posljedicu ima ništetnost prema odredbama članka 81. stavka 1. i 2. i članka 87. stavka 1. ZZP-a.

13.1. Prema odredbi članka 323. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz odredbe članka 1111. ZOO-a.

13.2. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

14. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj na temelju ništetnih odredbi preplatio tuženiku iznos od 5.095,29 eura to je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je primjenom navedenog materijalnog prava obvezao tuženika da mu isplati iznos od 5.095,29 eur jer toliko iznosi zbroj pojedinačnih mjesečnih anuiteta, sve s pripadajućom zateznom kamatom, pozivom na odredbu članka 1115. ZOO-a.

15. U odnosu na prigovor zastare, na stjecanje bez osnove primjenjuje se zastarni rok iz članka 225. ZOO-a koji iznosi 5 godina. Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici Građanskog odjela poslovni broj Su-IV- 47/2020-2 od 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojemu su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO- a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Ovo pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud pa kako su ovom presudom utvrđene ništetnim odredbe Ugovora, zastara u konkretnom slučaju nije nastupila.

16. Slijedom navedenog u ovom obrazloženju trebalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu, a ovo u suglasju sa odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki I., II., III. i IV. izreke ove drugostupanjske presude.

17. Odluka o parničnom trošku iz točke V. izreke pobijane presude, pravilno je i zakonito donesena na temelju odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a, osim u dijelu odluke o trošku zastupanja tužitelja po punomoćniku na ročištu za objavu presude. Osnovano tužitelj u žalbi navodi kako ima pravo na naknadu tog troška prema odredbi Tbr. 9. točka 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23) i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1121/22-2 od 12. rujna 2023. Prvostupanjski sud u tom dijelu tužitelju nije odredio trošak iako na to ima pravo, slijedom čega je prvostupanjsku presudu u tom dijelu trebalo preinačiti i uz već određeni trošak u iznosu od 1.596,10 eura, tužitelju odrediti i daljnji trošak od 50 bodova što pomnoženo s 2,00 eura (vrijednost Tarifnog boda), daje iznos od 100,00 eura. Kada se zbroje navedeni iznosi, dobije se 1.696,10 eura koliko je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju na ime parničnog troška prvostupanjskog postupka, slijedom čega je trebalo odlučiti kao u točki II. izreke drugostupanjske presude, a ovo na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a.

18. Tužitelj zahtjeva naknadu parničnog troška sastava žalbe u iznosu od 25,00 eura (prema članku 2. stavak 1. ZPP-a sud odlučuje samo u granicama zahtjeva stranke), što uvećano za 25% PDV-a daje iznos od 31,25 eura na što je trebalo zbrojiti iznso od 6,64 eura na ime sudske pristojbe na žalbu pa se dobije iznos od 37,89 eura, koliko je naloženo tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade parničnog troška žalbenog postupka, s obzirom je isti sud ocijenio osnovanim, a ovo u smislu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove drugostupanjske presude.

U Splitu, 4. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ivan Tironi