Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51 000 Rijeka

Poslovni broj: Pn-289/2022-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po nacrtu sudskog savjetnika Gorana Maršića, po sucu toga suda Damiru Vinketi, u pravnoj stvari tužitelja PŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Buljan Gržetić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnicima iz OD Grgić&partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi naknade štete, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 06. veljače 2026., temeljem članka 335. stavka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP-a) po objavi dana 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, da tužitelju PŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 520,96 EUR (petsto dvadeset eura i devedeset šest centa) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23. studenog 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice iznad dosuđenog u stavku I. izreke ove presude pa do iznosa u visini od 2.654,46 EUR (dvije tisuće šesto pedeset četiri eura i četrdeset šest centa).

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 850,90 EUR (osamsto pedeset eura i devedeset centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 12. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 30. srpnja 2021. podnio tužbu navodeći kako je tužitelj vlasnik automobila reg. oznaka [registarska oznaka]. Dana 09. studenog 2020. predmetno vozilo je oštećeno na spoju sporedne i glavne ceste Rijeka-Čavle, kada je naletjelo vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao ŠŽ. Tužitelj je te zgode stao sa automobilom na tome spoju ceste kada je iznenada od siline udarca straga odbačen prema naprijed oko 1,5 – 2 metra. Tužitelj je podnio odštetni zahtjev tuženiku kao osiguravatelju autoodgovornosti te mu je tuženik ponudio naknadu štete u visini od 110,00 EUR, no ta ponuda nije ni približna stvarnim oštećenjima na automobilu tužitelja. Stoga je tužitelj od Ford servisa Kranjc pribavio ponudu od 17. svibnja 2021. u kojoj je naveden iznos popravka od 15.084,65 HRK sa time da ponudom nije obuhvaćen i popravak zadnjeg veznog lima. Tužitelj smatra da je za otklon tih oštećenja na vozilu potrebno 20.000,00 HRK, te stoga predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva na način da se naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 20.000,00 HRK sa zakonskim zateznim kamatama i naknadom parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja, te navodi kako nije sporno da je tuženik ponudio tužitelju iznos od 1.000,00 HRK na ime naknade štete popravka stražnjeg branika. Osporava da bi na vozilu tužitelja nastala oštećenja vrata prtljažnika i stražnjeg veznog lima. Tuženik je nakon prigovora proveo rekonstrukciju prilikom koje je utvrđeno da intenzitet, lokalitet i visina oštećenja ne odgovaraju oštećenjima na vozilu osiguranika tuženika. Osporava tijek zakonske zatezne kamate, te tuženikova obveza nije dospjela u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.

3. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaze uvidom u izvid štete (list 6 spisa), ponudu br. KS331-333000179-21 od 17. svibnja 2021. (list 7 spisa), fotografije štetnog događaja i vozila (list 9-17, 51-63, 166- 180 spisa), štetovni spis tuženika br. 208910610595 (list 85-117 spisa), saslušan je tužitelj (list 83-84 spisa), svjedok ŠŽ (list 81-82 spisa), proveden je očevid (list 141-146 spisa), provedeno je prometno-procjeniteljsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl.ing. Srećko Hlišću (list 185-198 spisa), te je izvršen uvid u ostatak dokumentacije koja prileži spisu.

4. Sud je sukladno čl. 8. ZPP-a na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio kako je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. U ovom postupku je nesporno da se 09. studenog 2020. dogodila prometna nezgoda u kojoj je tužitelj sudjelovao osobnim vozilom reg. oznaka [registarska oznaka], na spoju sporedne i glavne ceste Rijeka-Čavle, na kojem je osiguranik tuženika ŠŽ udario svojim vozilom reg. oznaka [registarska oznaka] u vozilo tužitelja. Također nije sporno da je vozilo ŠŽ u trenutku nastanka prometne nezgode bilo osigurano policom osiguranja od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama. Nije sporno ni da su nastala oštećenja na stražnjem braniku vozila tužitelja.

6. Sporna je dinamika nastanka prometne nezgode, da li su preostala oštećenja na vozilu tužitelja nastala udarcem vozila osiguranika tuženika, ili iste potječu od drugog izvora, te je sporna visina nastale štete na vozilu tužitelja.

7. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, kako materijalnim tako i personalnim.

8. Saslušan je tužitelj PŽ koji u svome iskazu u bitnom navodi kako tog dana na tom križanju sa sporedne na glavnu cestu nije radio semafor, bila je kolona vozila, koja se uključivala na glavnu cestu, kako se koje vozilo uključilo tako se kolona pomicala unaprijed. U toj koloni pomicao je svoje vozilo, i neposredno prije uključivanja stao je da bi propustio vozilo s glavne ceste i u tom trenutku ga je udarilo vozilo ŠŽ. Od udarca vozila svjedoka vozilo je bilo odbačeno unaprijed 1,5-2 m, jer je bila jaka silina udarca. Izašli su iz vozila, gospodin je odmah rekao da je njegova odgovornost, zaključio je da je manja materijalna šteta i dogovorno su odlučili da neće zvati policiju. Prije nego što su vozila pomaknuli slikao je položaj vozila neposredno nakon udarca i to su fotografije na str. 12-17 spisa. Isti dan su otišli u osiguranje, a prethodno su samo razmijenili podatke. Odmah nakon nezgode primijetio je štetu na braniku i zadnjim vratima prtljažnika. Isti dan su na prostoru tuženika kod tehničke stanice na Pećinama napravili rekonstrukciju te se slikao položaj vozila. Napravili su još jednu rekonstrukciju što je tražio tuženik. U tom raskrižju na cesti postoji ulegnuće, ono je bilo u trenutku nezgode, te je imao u prtljažniku teret od više od 100 kg. U trenutku predmetne nezgode vozilo prethodno nije bilo oštećeno. Nakon nezgode obavio je dostavu tih teglica koje je imao u prtljažniku i nakon toga su otišli u osiguravajuće društvo. Morao je tu dostavu obaviti i tada nije smatrao da bi to moglo utjecati na oštećenja. Svjedok je sa svojim desnim prednjim odbojnikom branika, plastičnim, udario u njegov srednji dio branika te se odbojnikom nasjeo na branik i udario prtljažnik. Branik je plastični, radi čega se i udubio i zato se on i prislonio na njegova vrata prtljažnika koja su limena. Svjedok osim što je napravio od tog plastičnog dijela crni trag na braniku, naslonio se i udubio prtljažnik, a sve se to točno vidi i na fotografijama iz spisa tuženika. Kod Ford Kranjca je dobio procjenu štete na vratima prtljažnika, a u tu ponudu nisu uključena oštećenja na veznom limu i zadnjem braniku.

9. Saslušan je svjedok ŠŽ koji u svom iskazu u bitnom navodi kako su bili na raskrižju, stao je iza vozila tužitelja koji je također stajao, obojica su čekali za uključivanje na glavnu cestu i obojica su htjeli skrenuti desno. Čekao je da tužitelj krene i pogledavao je u lijevo, kad je tužitelj krenuo blago u desno, i on je krenuo za njim i u jednom momentu ulaska u raskrižje je nastavio kretanje, međutim vozilo tužitelja je stajalo i došlo je do kontakta vozila. Bio je blagi udarac i odguravanje vozila ispred tijekom njegovog kočenja. Pomakli su se u stranu i nisu zvali policiju. Njegovo vozilo naprijed na braniku ima dva gumena odbojnika i činilo mu se da je sa desnim gumenim odbojnikom udario ili odgurnuo vozilo tužitelja. Nije imao nikakvih popravaka na vozilu. Tada je pogledao i vozilo tužitelja i to na onom mjestu gdje je po njemu došlo do kontakta. Tada je zamijetio da i on ima odbojnike koji je po cijeloj dužini auta, ali da je njegov branik metalni, daleko masivniji i ako su oštećenja nastala tada su mogla nastati samo na njegovom vozilu (vozilu svjedoka). Na vozilu tužitelja nije vidio oštećenja na braniku a druge dijelove nije niti gledao. Odmah drugi dan su ispred garaže tuženika izvršili rekonstrukciju nezgode. Dao je izjavu odnosno obrazac koju je dao tuženiku, kao i dopunu izjave. Nakon sraza njihovih vozila udaljenost je bila 10-tak cm. U vozilo tužitelja udario je brzinom od 5km/h, bio je u prvoj brzini.

10. Sud je cijenio iskaz tužitelja i svjedoka istinitim i logičnim budući njihovi iskazi bitno ne odstupaju, a imajući u vidu da su na jednak način opisali dinamiku nastanka nezgode, sa time da je u odnosu na udaljenost vozila nakon udarca cijenio istinitim iskaz tuženika. Također je bitno za istaknuti kako je isto potvrđeno provedenim očevidom ali i provedenim prometno-procjeniteljskim vještačenjem.

11. Provedeno je prometno-procjeniteljsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl.ing. prometa Srećko Hlišću koji je izradio nalaz i mišljenje a kojeg ovaj sud ocjenjuje kao stručno rađen sukladno pravilima struke i vještina te je vještak detaljno naveo razloge svoga mišljenja. Iz tako provedenog vještačenja proizlazi kako se osobno vozilo osiguranika tuženika moglo nasloniti desnim dijelom prednjeg branika na središnji dio stražnjeg branika udesno blago ukošenog osobnog vozila tužitelja, kada su na braniku mogla nastati manja oštećenja, ali se deformacija donjeg ruba poklopca prtljažnika lijevo od sredine ne može na tehnički objektivan način povezati s naletom osobnog vozila osiguranika tuženika. Također proizlazi kako je na vozilu tužitelja nastala šteta u visini troškova popravka od 520,96 EUR.

12. Na tako izrađeni nalaz i mišljenje tužitelj je iznio primjedbe u bitnom navodeći kako nije suglasan sa zaključkom vještaka da se deformacija donjeg ruba poklopca prtljažnika lijevo od sredine na tužiteljevom vozilu ne može na tehnički objektivan način povezati s naletom osobnog vozila osiguranika tuženika budući je iz dostavljenih fotografija razvidno da se upravo na površini obloge stražnjeg branika vidi crna crta nastala od izbočine desne strane prednjeg branika.

13. Tužitelj nije tražio dopunsko očitovanje vještaka zbog čega sud nije pozivao vještaka radi davanja usmenog nalaza i mišljenja sukladno čl. 260. st. 1. ZPP-a, a budući bi isto bilo suprotno načelu ekonomičnosti postupka (čl. 10. ZPP-a).

14. Sukladno čl. 1045. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO- a) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Sukladno čl. 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine, sprječavanje njezina povećanja i povreda prava osobnosti.

15. Prometna nezgoda dogodila se 09. studenog 2020. na način da je tužitelj sudjelovao osobnim vozilom reg. oznaka [registarska oznaka], na spoju sporedne i glavne ceste Rijeka-Čavle, pri čemu je u vrijeme stajanja i čekanja za skretanje u desno, osiguranik tuženika ŠŽ svojim vozilom reg. oznaka [registarska oznaka], sa svojim prednjim krajem vozila, udario u stražnji dio vozila tužitelja. Tužitelj navodi kako je na vozilu tužitelja došlo do oštećenja na zadnjem braniku, vratima prtljažnika i zadnjem veznom limu ispod branika. Ovakav navod ovaj sud smatra neosnovanim. Naime, iz provedenog vještačenja proizlazi kako su na braniku mogla nastati manja oštećenja ali da se deformacija donjeg ruba poklopca prtljažnika lijevo od sredine ne može na tehnički objektivan način povezati s naletom osobnog vozila osiguranika tuženika. Drugim riječima, vještak je na temelju provedenog očevida i rekonstrukcije prometne nezgode zaključio kako se samo oštećenja branika mogu pripisati predmetnoj pormetnoj nezgodi, no da ostala oštećenja, a obzirom na položaj, visinu, lokalitet i intenzitet ne mogu se pripisati predmetnoj nezgodi.

16. Neosnovan je navod tužitelja da se na temelju rekonstrukcije nije mogao izvesti takav zaključak vještaka. Naime, vještak u nalazu navodi kako manevriranjem vozila ista nisu uspješno dovedena u sudarni položaj na način da se poklapaju svi dijelovi, no isto tako posebno ističe da provedeni pregledi vozila u mogućem sudarnom položaju, pokazuju da bi donji dio poklopca prtljažnika lijevo od sredine osobnog vozila tužitelja teoretski mogli biti deformirani jedino utiskivanjem plastične izbočine desne strane prednjeg branika na mjestu rešetke hladnjaka osobnog vozila osiguranika tuženika, tako da se gornji rub zaobljenja izbočine obloge stražnjeg branika osobnog vozila tužitelja, koji se nalazi na 0,48 m iznad kolnika dođe ispod donjeg ruba plastične izbočine desne strane prednjeg branika, koji se nalazi na 0,475 m iznad podloge, kada se u nastavku plastična izbočina desne strane prednjeg branika mora popeti nad povišenu gornju stranu obloge stražnjeg branika, na kojoj nisu vidljivi tragovi struganja, u dubinu veću od 0,08 m, no tada izbočenje obloge stražnjeg branika osobnog vozila tužitelja mora doći u izraženiji kontakt s rozetom desnog svjetla za maglu u području rubnog dijela otvora obloge prednjeg branika i rešetke hladnjaka motora osobnog vozila osiguranika tuženika, gdje bi posljedično morala postojati oštećenja, a kojih nema, odnosno koja nisu nastala. Vještak je u tom pogledu na jasan i obrazložen način izveo zaključak kako se oštećenja (osim branika) ne mogu pripisati predmetnoj prometnoj nezgodi, a sa čijim mišljenjem se slaže i ovaj sud.

17. Ujedno je potrebno navesti i zaključak vještaka da čak i ako bi stražnji dio osobnog vozila tužitelja bio snižen pod opterećenjem u prtljažniku, ponovno se mora ostvariti izraženiji kontakt izbočenja obloge stražnjeg branika osobnog vozila tužitelja s rozetom desnog svjetla za maglu u području rubnog dijela otvora obloge prednjeg branika i rešetke hladnjaka motora osobnog vozila osiguranika tuženika, gdje potisna oštećenja s lomovima plastičnih dijelova nisu nastala. U konkretnom slučaju ne radi se o većim udarnim silama obzirom su vozila čekala za skretanje prema desno, pa stoga niti nisu mogla razviti veću brzinu, odnosno vozilo osiguranika tuženika nije moglo pokretanjem vozila udariti u vozilo tužitelja na način da nastanu preostala oštećenja osim branika. Stoga je sasvim razvidno da je intenzitet sraza vozila bio minimalan odnosno slabog intenziteta uslijed čega nije moglo doći do oštećenja za koja tužitelj navodi da potječu od predmetnog događaja.

18. Upire se i u dio nalaza vještaka gdje navodi kako je 16. listopada 2024. obavljen pregled osobnog vozila tužitelja tako da je skinuta obloge stražnjeg branika, tako da je izložen stražnji poprečni limeni ublaživač udara i ušasti plastični deformacijski elementi vezani na stražnji vezni lim, koji ne pokazuju znakove uzdužnog potiskivanja, već jedino srednji od tri lijeva ušata elementa manje potisnut nadolje, dok se formacija donjeg ruba poklopca prtljažnika nalazi lijevo od sredine iznad desnog i srednjeg ušatog elementa.

19. Vještak je u konačnom mišljenju naveo kako je na vozilu tužitelja nastala šteta u ukupnoj visini od 520,96 EUR, a koja šteta se odnosi na popravak obloge stražnjeg branika, a koje mišljenje prihvaća i ovaj sud, imajući u vidu da je vještak izvršio kalkulaciju popravka vozila verificiranom metodom za obradu šteta Audatex, što je vidljivo uvidom u list 195-198 spisa.

20. Konačan je zaključak ovoga suda kako intenzitet i lokalitet udarca vozila osiguranika tuženika u vozilo tužitelja nije uzrok oštećenja deformacije donjeg ruba poklopca prtljažnika lijevo od sredine, već je u srazu došlo isključivo do oštećenja na braniku, slijedom čega je trebalo odlučiti kao u toč. I. izreke presude i djelomično usvojiti tužbeni zahtjev, dok je u preostalom dijelu trebalo odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u točki II. izreke presude.

21. U odnosu na osporavanje tuženika a u pogledu tijeka zakonskih zateznih kamata na iznos imovinske štete to se upire u čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne Novine“ br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP-a), a koji predstavlja lex specialis u odnosu na ZOO, kojim je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa stoga tuženikov prigovor nije osnovan. U konkretnom slučaju radi se o postupku protiv odgovornog osiguratelja u odnosu na naknadu imovinske štete pa je stoga u tom dijelu potrebno primijeniti čl. 12. st. 4. ZOOP-a i dosuditi kamate od 23. studenog 2020. kao prvog slijedećeg dana.

22. Stopa zateznih kamata određena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a.

23. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je tužitelju priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne Novine“ br. 118/18) i Tarife o nagradama i naknadi odvjetnika („Narodne Novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23, 107/25, dalje: Tarifa).

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Trošak parničnog postupka tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćnicima, čiji je trošak sukladan Tarifi, uvećan za iznos PDV-a, te sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 36,50 EUR kao i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 73,00 EUR. Glede troškova tužitelja u odnosu na radnje njegovog punomoćnika, ono se odnosi na sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 32. Tarife, sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, sastav 5 podnesaka u ukupnom iznosu od 550,00 EUR (04. travnja 2022. i 30. lipnja 2025. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, te 17. srpnja 2023., 29. svibnja 2024. i 26. studenog 2024. u pojedinačnim iznosima od 50,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife) za pristup 4 ročišta u ukupnom iznosu od 800,00 EUR (04. rujna 2023., 30. siječnja 2024., 24. srpnja 2024. i 06. veljače 2026. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1.Tarife), zajedno sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 437,50 EUR, te za provedeno vještačenje u iznosu od 400,00 EUR.

25. Ne prihvaća se preostali dio zahtjeva naknade troška budući je neosnovan i zatražen u previsokom iznosu dok za trošak demontaže zadnjeg branika tužitelj nije priložio dokaz.

26. Tužitelju je dosuđena naknada parničnog troška skladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, pri čemu je sud cijenio kvantitativni i kvalitativni uspjeh stranaka u sporu, pa je tako tužitelj uspio sa 19,63% (Uvažavajući osnov i visinu tužbenog zahtjeva). Budući je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično usvojen to je tuženik sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a dužan tužitelju isplatiti parnični trošak u visini od 850,90 EUR (2.297,00 EUR x 19,63% + trošak vještačenja), pa je stoga sud odlučio kao u točki III. izreke ove presude.

27. Sukladno čl. 3. točki 11. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne Novine“ br. 57/22, 88/22) fiksni tečaj konverzije je neopozivo fiksiran tečaj konverzije između eura i kune koji ima pet decimala, utvrđen uredbom Vijeća EU-a u skladu s člankom 140. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Temeljem čl. 2. st. 2. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne Novine“ br. 85/2022) fiksni tečaj konverzije određen je na 7,53450 kuna za jedan euro.

28. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata. Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne Novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) i čl. 151. st. 3. ZPP-a pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude, jer tada tuženik u odnosu na plaćanje troškova postupka dolazi u zakašnjenje, pa sve do isplate.

29. Slijedom svega navedenog to je sud odlučio kao u izreci presude.

U Rijeci, 12. ožujka 2026.

Sudac:

Damir Vinketa

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

 poziv tužitelju na plaćanje sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 36,50 EUR te sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 73,00 EUR

 izvršiti tužitelju povrat uplaćenog a neiskorištenog dijela predujma