Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Kapucinski trg 5

Poslovni broj: Pp-199/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Miri Jalševcu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Štefanije Novoselec, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog NF, s prebivalištem u [adresa], zbog prekršaja iz članka 59. stavak 1., kažnjivog po članku 59. stavak 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24., dalje u tekstu ZSPNC ), pokrenutog povodom prigovora okrivljenika na Obavezni prekršajni nalog Policijske uprave varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin, broj KLASA: 211-07/25-4/134540., URBROJ: 511-14-09-25-1. od 30. prosinca 2025., na temelju članka 244. stavak 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/17, 114/22, 133/23., dalje u tekstu PZ), dana 04. ožujka 2025., donio je i

p r e s u d i o  j e

I Okrivljeni IF, OIB [osobni identifikacijski broj], sin N i I, rođen **.**.1968. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin RH, prekršajno nekažnjavan

k r i v

j e

što je dana 05. studenog 2025., u 13,30 sati, u ulici Stjepana Radića 48, u Vidovcu, a iz smjera Jurketinca u smjeru Varaždina, upravljao u prometu na cesti vozilom N3 – teretnim vozilom marke MAN, registarskih oznaka [registarska oznaka], koje prilike se dolaskom do kbr.48, gdje se prometom upravljalo uređajem za davanje znakova prometnim svjetlima – semaforom – koji je radio ispravno i u automatskom modu, nije zaustavio vozilom na znak crvenog svjetla, već je nastavio vožnju ravno u smjeru Varaždina

čime je postupio protivno odredbi članka 59. stavak 1. i počinio prekršaj iz članka 59. stavak 5. ZOSPNC, temeljem kojeg mu se, primjenom članka 37. PZ

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 270,00 EURA ( dvjesto sedamdeset eura )

II Okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 30 ( trideset ) dana od dana primitka ove presude. Okrivljenik se upozorava sukladno članku 152. stavak 3. PZ, da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati 2/3 izrečene kazne smatrati će se da je izrečena novčana kazna u cjelini plaćena. Ukoliko okrivljenik u tom roku izrečenu novčanu kaznu ne plati ista će se temeljem članka 34. PZ naplatiti prisilno.

III Trošak postupka od 20,00 EURA ( dvadeset eura ) temelji se na članku 138. stavak 3. u vezi članka 139. stavak 3. PZ, te Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13) i dužan ga je nadoknaditi okrivljenik u istom roku kao i novčanu kaznu. Ukoliko okrivljenik u tom roku izrečene troškove ne plati isti će se temeljem članka 34. PZ naplatiti prisilno.

Obrazloženje

1. Policijska uprava varaždinska, Policijska postaja Varaždin, izdala je

okrivljeniku Obavezni prekršajni nalog broj KLASA: 211-07/25-4/134540., URBROJ: 511-14-09-25-1. od 30. prosinca 2025., zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2. Okrivljenik je na narečeni Obavezni prekršajni nalog, pravodobno, putem branitelja, uložio prigovor, slijedom čega je Obavezni prekršajni nalog stavljen izvan snage i proveden je prekršajni postupak.

3. Na ročište zakazano pred uređujućim sudom za dan 03. ožujka 2026., na uredan poziv suda, okrivljenik i njegov branitelj nisu se odazvali, ali je sudu dostavljena pisana obrana okrivljenika, te je ročište, sukladno članku 167. stavak 3. PZ, održana bez njihove nazočnosti.

4. U pisanoj obrani okrivljenika, datiranoj sa 26.02.2026., navodi se da okrivljenik prvenstveno ističe kako priznaje počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret te izražava iskreno žaljenje zbog nastale situacije. Svjestan je važnosti poštivanja prometnih propisa, osobito prometne signalizacije, te mu nije bila namjera postupati protivno pravilima cestovnog prometa. Međutim, moli sud da pri donošenju odluke uzme u obzir sve konkretne okolnosti pod kojima je došlo do predmetnog događaja. Na navedenoj lokaciji u vrijeme događaja izvodili su se radovi na obnovi kolnika, zbog čega je desna prometna traka bila zatvorena za promet. Promet se odvijao naizmjenično jednom prometnom trakom, reguliran montažnim semaforom, tako da je u jednom trenutku prolaz bio omogućen samo vozilima iz jednog smjera, dok su vozila iz suprotnog smjera čekala. Okrivljenik je predmetne zgode upravljao teretnim vozilom kategorije N3, dakle vozilom znatnih dimenzija i mase. Kretanje kolone odvijalo se na način da su vozila čekala zeleno svjetlo, te potom postupno kretala jedno za drugim kroz suženi dio kolnika. S obzirom da se radilo o teretnom vozilu (kamionu), okrivljenik je morao pravodobno započeti radnju prestrojavanja iz zatvorene desne u lijevu prometnu traku kojom se promet odvijao. Za razliku od osobnog vozila, kamion zbog svoje duljine, širine i većeg radijusa kretanja zahtijeva ranije i šire zahvaćanje prometne trake kako bi mogao sigurno i tehnički ispravno proći kroz suženje. Upravo iz tog razloga okrivljenik se počeo prestrojavati dok je na semaforu još bilo upaljeno zeleno svjetlo, prateći kretanje vozila ispred sebe koje je također započelo prolazak kroz regulirani dio ceste. U trenutku kada se sa svojim vozilom već nalazio u lijevoj prometnoj traci i kada je kolona već bila pokrenuta, došlo je do promjene signalizacije, odnosno do prelaska zelenog u žuto svjetlo. Budući da se radilo o koloni vozila koja su se postupno kretala, okrivljenik se u tom trenutku već nalazio u zoni suženja, bez realne mogućnosti povratka u prvotni položaj, niti je zbog dimenzija vozila mogao jednostavno zaustaviti vozilo i ostati u takvom položaju bez blokiranja prometnog traka kojim se promet morao odvijati. Važno je naglasiti da u konkretnom slučaju nije bilo naglog kočenja niti rizičnog manevra, već se radilo o prometnoj situaciji u koloni u kojoj su vozila započela prolazak na zeleno svjetlo, a okrivljenik je, zbog tehničkih karakteristika vozila kojim upravlja, morao ranije započeti prestrojavanje kako bi uopće mogao proći kroz suženi dio kolnika. Okrivljenik je kroz predmetnu dionicu prošao isključivo kako bi dovršio već započetu radnju prolaska kroz suženje i time osigurao protočnost prometa, svjestan da bi zaustavljanje teretnog vozila u tom položaju dovelo do blokade prometne trake i onemogućavanja naizmjeničnog propuštanja vozila iz suprotnog smjera. Njegovo postupanje nije bilo usmjereno na svjesno ignoriranje prometne signalizacije, već je bilo posljedica objektivnih prometnih okolnosti i tehničkih specifičnosti upravljanja teretnim vozilom, te naglašava kako je prošao kad je na semaforu bilo isključivo žuto svijetlo. Nadalje, okrivljenik ističe da je dugogodišnji profesionalni vozač koji svakodnevno upravlja teretnim vozilima te do sada nikada nije bio prekršajno kažnjavan niti je protiv njega vođen prekršajni postupak. Takva dugogodišnja uredna vozačka praksa jasno ukazuje na to da se radi o savjesnom i odgovornom sudioniku u prometu, kojemu je poštivanje prometnih propisa profesionalna i osobna obveza. Predmetni događaj predstavlja izolirani slučaj nastao u specifičnim okolnostima privremene regulacije prometa, a ne obrazac nepropisnog ponašanja. Nadalje, okrivljenik predlaže da sud pribavi cjelokupni policijski zapisnik o utvrđenju prekršaja, uključujući službenu zabilješku policijskih službenika na temelju kojih je utvrđeno da je navodno prošao kroz raskrižje na crveno svjetlo. Naime, okrivljenik stavlja ozbiljnu sumnju na pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, budući da je uvjeren kako je kroz predmetno raskrižje prošao u trenutku dok je na semaforu bilo upaljeno žuto svjetlo, a ne crveno. Posebno naglašava da mu nije jasno na koji je način i temeljem kojih neposrednih opažanja utvrđeno da je riječ o prolasku na crveno svjetlo. Prema njegovim saznanjima i osobnom zapažanju, policijsko vozilo nalazilo se na drugom raskrižju, udaljenom približno 400 metara od mjesta na kojem se promet odvijao uz privremenu regulaciju montažnim semaforom. Slijedom navedenog, postavlja se pitanje je li s takve udaljenosti, uz postojanje radova na cesti, prometne signalizacije, drugih vozila i same konfiguracije terena, bilo objektivno moguće jasno i nedvojbeno utvrditi točan trenutak promjene svjetlosnog signala te položaj konkretnog vozila u tom trenutku. Okrivljenik smatra da, bez tehničkog sredstva evidentiranja (npr. Video nadzora ili fotografskog zapisa) koje bi precizno zabilježilo trenutak prolaska vozila u odnosu na svjetlosni signal, postoji realna mogućnost pogrešne procjene, osobito u situaciji kada se promet odvijao u koloni i pod privremenom regulacijom. Upravo zbog toga drži nužnim da se izvrši uvid u cjelokupnu dokumentaciju i način na koji je prekršaj utvrđen, kako bi se sa sigurnošću moglo zaključiti je li doista riječ o prolasku na crveno svjetlo ili o prolasku u fazi žutog svjetla. Sukladno članku 25. Prekršajnog zakona, za prekršaj kriv je počinitelj koji je u vrijeme počinjenja bio ubrojiv te je postupao s namjerom ili iz nehaja, pri čemu je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo postupanje zabranjeno, ako je za takav oblik krivnje propisana prekršajna odgovornost. U konkretnom slučaju, a vezano uz navodni prolazak kroz raskrižje za vrijeme trajanja crvenog svjetla, okrivljenik ističe kako nije postupao s namjerom kršenja prometnih propisa, niti je svjesno i hotimično ignorirao svjetlosnu signalizaciju. Njegovo postupanje ni u kojem slučaju nema obilježja izravne namjere niti neizravne namjere budući da mu cilj nije bio proći kroz raskrižje unatoč crvenom svjetlu, već sigurno dovršiti već započetu radnju prolaska kroz suženi dio kolnika reguliran privremenom signalizacijom. Polazeći od činjeničnog opisa događaja, razvidno je da je okrivljenik započeo kretanje dok je na semaforu bilo upaljeno zeleno svjetlo, u sklopu kolone vozila koja je čekala prolazak kroz dionicu na kojoj su se izvodili radovi. U trenutku promjene signalizacije već se nalazio u procesu prolaska kroz regulirani dio ceste, pri čemu je, zbog dimenzija i tehničkih karakteristika teretnog vozila, bio ograničen s onime što može poduzeti kako ne bi ugrozio promet. Stoga se njegovo postupanje eventualno može podvesti isključivo pod oblik nehaja i to nesvjesnog nehaja. Naime, okrivljenik nije bio svjestan da će se u konkretnom trenutku njegov prolazak pravno kvalificirati kao prolazak na crveno svjetlo, držeći da raskrižje napušta u fazi žutog svjetla, odnosno u situaciji dovršetka već započetog prolaska. Upravo ta procjena, nastala u dinamičnoj prometnoj situaciji, bez namjere kršenja propisa i bez svijesti o zabranjenoj posljedici, upućuje na zaključak da se ne radi o svjesnom i hotimičnom protupravnom postupanju, već eventualno o nehajnom obliku krivnje. Iako ni nehaj ne isključuje prekršajnu odgovornost, činjenica da prekršaj, ukoliko sud utvrdi da je počinjen, nije počinjen s namjerom, već eventualno iz nehaja, predstavlja značajnu olakotnu okolnost. Navedeno je osobito važno uzme li se u obzir da se radi o dugogodišnjem profesionalnom vozaču bez prethodnih prekršaja, da nisu nastupile štetne posljedice niti je itko bio ugrožen, te da je do događaja došlo u specifičnim uvjetima privremene regulacije prometa. Okrivljenik nadalje ističe kako mu je svaka novčana kazna znatan financijski teret, a osobito kazna u iznosu od 390,00 eura izrečena predmetnim obveznim prekršajnim nalogom, imajući u vidu njegove ukupne životne i obiteljske okolnosti. Naime, nakon smrti supruge prije četiri godine, okrivljenik je ostao sam te se brine ne samo o sebi, već i o svojoj punici, koja je starije životne dobi i narušenog zdravstvenog stanja. Punica je bolesna i zahtijeva redovitu terapiju, liječničke kontrole i kontinuiranu nabavu lijekova, o čemu u pretežitom dijelu skrbi upravo okrivljenik, kako organizacijski tako i financijski. Time je njegova odgovornost dodatno povećana, budući da je praktično jedina osoba koja se o njoj svakodnevno brine. Osim troškova liječenja i lijekova za punicu, okrivljenik i sam ima zdravstvenih poteškoća te mora izdvajati znatan dio svojih mjesečnih primanja na vlastite lijekove i terapije. Riječ je o redovitim i nužnim izdacima bez kojih bi bilo ozbiljno ugroženo njegovo zdravstveno stanje, a posljedično i njegova radna sposobnost te mogućnost daljnje skrbi o punici.

Dodatno, okrivljenik je opterećen i kreditnom obvezom za osobni automobil u iznosu od 300,00 eura mjesečno. Navedeno vozilo nužno mu je za svakodnevno funkcioniranje, odlazak na posao, kao i za prijevoz punice liječniku i nabavu lijekova. Riječ je, dakle, o trošku koji nije luksuzne naravi, već predstavlja sredstvo nužno za zadovoljenje osnovnih životnih i zdravstvenih potreba kućanstva. Kada se uzmu u obzir svi navedeni izdaci uz kreditne obveze, troškovi liječenja i lijekova za dvije osobe te ostali redovni životni troškovi, jasno je da su financijske mogućnosti okrivljenika izrazito ograničene. Izricanje novčane kazne u iznosu od 390,00 eura za njega bi predstavljalo iznimno težak financijski udar, koji bi realno doveo u pitanje pravodobno podmirivanje kreditnih obveza ili nabavu potrebnih lijekova i terapija. Slijedom navedenog, okrivljenik moli sud da prilikom odlučivanja o vrsti i visini sankcije uzme u obzir njegovo teško imovinsko i zdravstveno stanje, kao i činjenicu da uzdržava i skrbi o bolesnoj punici nakon smrti supruge, te da navedene okolnosti cijeni kao osobito olakotne. Predlaže da se novčana kazna ublaži u skladu s njegovim stvarnim financijskim mogućnostima, odnosno da se razmotri primjena blaže sankcije. Nadalje, vezano uz izrečenu zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom C kategorije, okrivljenik ističe kako je ista u konkretnom slučaju neopravdana, odnosno odviše tegotna i nerazmjerna okolnostima počinjenog prekršaja. Sukladno članku 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, svrha zaštitnih mjera jest otklanjanje uvjeta koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, odnosno preventivno djelovanje na počinitelja kako bi se spriječilo ponavljanje protupravnog ponašanja. U konkretnom slučaju ne postoje okolnosti koje bi upućivale na opasnost od ponavljanja prekršaja niti na sklonost okrivljenika neodgovornom ili rizičnom ponašanju u prometu. Riječ je o dugogodišnjem profesionalnom vozaču koji svakodnevno upravlja teretnim vozilima C kategorije i kojemu je upravo ta kategorija temelj radnog odnosa, izvor prihoda i sredstvo osiguravanja egzistencije. Tijekom svoje profesionalne karijere nije bio prekršajno kažnjavan, nije uzrokovao prometne nesreće niti je zatečen u vožnji pod utjecajem alkohola ili drugih nedopuštenih sredstava. Njegovo dosadašnje prometno ponašanje jasno ukazuje na visoku razinu odgovornosti i profesionalne savjesnosti.

Vozačka dozvola C kategorije za okrivljenika nije pitanje komfora, već pitanje opstanka. Oduzimanjem prava upravljanja vozilima te kategorije, makar i na razdoblje od jednog mjeseca, okrivljenik bi faktično ostao bez mogućnosti obavljanja svog posla, a time i bez redovitih primanja. Time bi bila izravno ugrožena njegova egzistencija, kao i mogućnost podmirivanja svih životnih obveza, uključujući otplatu kredita, vlastite troškove liječenja te troškove skrbi i liječenja bolesne punice o kojoj se samostalno brine nakon smrti supruge. Gubitak mogućnosti upravljanja vozilom C kategorije doveo bi ga u situaciju da ne može ostvarivati plaću, što bi za posljedicu imalo nemogućnost podmirenja mjesečne kreditne obveze u iznosu od 300,00 eura, kao i redovite nabave lijekova i terapija koje su nužne i njemu i punici. Takva posljedica bila bi nerazmjerna težini počinjenog prekršaja, osobito uzimajući u obzir da nisu nastupile štetne posljedice niti je itko bio ugrožen. Nadalje, već sama činjenica da je protiv njega pokrenut prekršajni postupak, da mu je izrečena visoka novčana kazna te da mu prijeti zabrana upravljanja vozilom, na okrivljenika je djelovala izrazito preventivno i upozoravajuće. Svjestan je ozbiljnosti situacije i posljedica koje bi eventualno ponavljanje sličnog postupanja moglo imati te je dodatno motiviran da ubuduće postupa s još većim oprezom i pažnjom. Slijedom navedenog, okrivljenik smatra kako u konkretnom slučaju izricanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom C kategorije ne bi ostvarilo svoju zakonsku svrhu, budući da ne postoje uvjeti koji bi upućivali na potrebu dodatnog preventivnog djelovanja kroz zabranu. Naprotiv, ista bi za njega predstavljala nerazmjerno težak udar na pravo na rad i egzistenciju te bi imala ozbiljne socijalne posljedice, koje su nesrazmjerne prirodi i okolnostima konkretnog prekršaja. Stoga predlaže sudu da, uzimajući u obzir sve navedene osobne, obiteljske i imovinske okolnosti ne izrekne zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom C kategorije. Okrivljenik ponovno ističe kako počinjenjem predmetnog prekršaja nisu nastale nikakve štetne posljedice za treće osobe, niti je došlo do stvarnog ugrožavanja sigurnosti drugih sudionika u prometu. U konkretnom slučaju nije došlo do prometne nesreće, nije nastala materijalna šteta niti su nastupile bilo kakve ozljede. Cijeli događaj ostao je na razini formalne povrede prometnog propisa, bez konkretne štetne posljedice, što je okolnost koju je, prema sudskoj praksi i načelu individualizacije sankcije, nužno uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne. Pritom valja naglasiti da se radilo o specifičnoj situaciji privremene regulacije prometa uslijed radova na cesti, u kojoj su vozila prolazila u koloni kroz suženi dio kolnika, bez konflikta s vozilima iz suprotnog smjera i bez stvaranja opasne prometne situacije. Dakle, iako je formalno došlo do povrede odredbe o obvezi zaustavljanja na crveno svjetlo, konkretna opasnost za druge sudionike nije se realizirala niti je bila neposredno izražena. Uvažavajući sve do sada iznesene okolnosti, okrivljenik smatra da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz članka 37. stavka 2. Prekršajnog zakona, kojim je propisano da sud može izreći blažu kaznu od propisane kada postoje naročite olakotne okolnosti te kada se svrha kažnjavanja može postići i blažom sankcijom. Na strani okrivljenika nesporno postoje osobito izražene olakotne okolnosti, i to: priznanje prekršaja i izraženo kajanje, dosadašnja dugogodišnja uredna vozačka i profesionalna povijest bez prometnih nesreća i bez evidentiranih težih prekršaja, činjenica da je riječ o izoliranom događaju nastalom u specifičnim prometnim uvjetima, loše imovinsko i zdravstveno stanje, obveza skrbi o bolesnoj punici, kao i izostanak bilo kakvih štetnih posljedica. Sve navedene okolnosti, promatrane u svojoj ukupnosti, upućuju na nizak stupanj društvene opasnosti konkretnog djela te na zaključak da stroža sankcija, osobito u vidu visoke novčane kazne i zabrane upravljanja vozilom C kategorije, nije nužna za postizanje svrhe kažnjavanja. Okrivljenik smatra da bi se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom, odnosno ublažavanjem izrečene novčane kazne te neizricanjem ili ublažavanjem zaštitne mjere. Već sama činjenica vođenja prekršajnog postupka, suočavanje s mogućnošću gubitka vozačke dozvole koja mu je egzistencijalno nužna te financijski teret postupka, na njega su djelovali snažno preventivno i upozoravajuće. Sukladno svemu navedenom, imajući u vidu da okrivljenik priznaje prekršaj (uz istaknute sumnje u točnu kvalifikaciju prolaska na crveno svjetlo), da je izrazio iskreno kajanje, da nisu nastupile nikakve štetne posljedice te da na njegovoj strani postoje brojne i osobito izražene olakotne okolnosti, predlaže da ga sud oslobodi od odgovornosti. Podredno, ukoliko sud utvrdi njegovu odgovornost, predlaže izricanje blaže sankcije, odnosno opomene ili ublažavanje novčane kazne. Također predlaže da se ukine zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom C kategorije jer mu je ista nužna za rad i ostvarivanje prihoda, te bi njezino izricanje ozbiljno ugrozilo njegovu egzistenciju i mogućnost podmirivanja osnovnih životnih i zdravstvenih obveza.

5. U okviru postupka sud je razgledao i pročitao materijalnu dokumentaciju u spisu i to izviješće o počinjenom prekršaju, snimku dronom i potvrdu o prekršajnoj kažnjavanosti za okrivljenika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.

5.1. Drugi dokazi nisu provođeni, niti su ih stranke predlagale.

6. Na temelju tako provedenog postupka sud smatra da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke, te je analizom i ocjenom obrane okrivljene i provedenih dokaza i to svakog zasebno i u odnosu na ostale provedene dokaze, našao utvrđenim i dokazanim da je okrivljenik inkriminirane prilike postupio protivno odredbi članka 59. stavak 1. i počinio prekršaj iz članka 59. stavak 5. ZSPNC, a na način i kako je to navedeno i opisano u izreci presude.

6.1. Naime, članak 59. stavak 1. ZSPNC kaže da na raskrižju i na drugom mjestu na kojem se upravlja prometom uređajima za davanje znakova prometnim svjetlima (semaforima ili drugim uređajima), prometna svjetla za sudionike u prometu znače i to crveno svjetlo – zabranu prolaska.

6.1.1. Člankom 59. stavak 5. ZSPNC pak je propisano da će se novčanom kaznom u iznosu od 390,00 do 920,00 eura kazniti za prekršaj vozač koji, na mjestu na kojem se promet upravlja uređajem za davanje znakova prometnim svjetlima, ne zaustavi svoje vozilo na znak crvenog svjetla.

7. U konkretnom slučaju, imajući u vidu, gore navedene navode obrane okrivljenika, koji potpuno i decidirano potvrđuje navode Optužnog prijedloga i priznaje počinjenje prekršaja, te u svojoj pisanoj obrani navodi da prvenstveno ističe kako priznaje počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret te izražava iskreno žaljenje zbog nastale situacije, kao i da je iz navoda Izviješća o počinjenom prekršaju PU varaždinske, PPRP Varaždin, a koje pismeno, kao sastavljeno od strane službenih osoba – policijskih službenika, prema odredbama članka 158. stavak 5. PZ, služi i koristi se kao dokaz u prekršajnom postupku, te ga sud prihvaća i ocjenjuje vjerodostojnim, proizlazi da je okrivljenik inkriminirane prilike upravljao u prometu na cesti skupom vozila, registarskih oznaka [registarska oznaka] i VŽ 111NN, a iz smjera Jurketinca u smjeru [adresa] i da se u Vidovcu, dolaskom do kbr.48, gdje se prometom upravljalo uređajem za davanje znakova prometnim svjetlima - semaforom – koji je radio ispravno i u automatskom modu, nije vozilom zaustavio na znak crvenog svjetla , već je nastavio vožnju u smjeru [adresa], a što je snimljeno i dronom Matrice 30T, sud nalazi, sa sigurnošću i van svake sumnje i dvojbe utvrđenim i dokazanim da je okrivljenik, postupajući na gore opisani način, ostvario bitna obilježja terećenog prekršaja, slijedom čega ga je radi počinjenja istog proglasio krivim.

8. Prilikom donošenja odluke o vrsti i visini prekršajne sankcije sud je imao u vidu stupanj krivnje, opasnost djela i svrhu kažnjavanja, te je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne iz članka 36. stavak 2. PZ, pa je tako okrivljeniku, kao olakotnim okolnostima cijenio što do danas nije pravomoćno prekršajno kažnjavan, što je razvidno iz Potvrde o prekršajnoj kažnjavanosti za okrivljenika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, korektno ponašanje tijekom postupka pred sudom, priznanje prekršaja, okolnosti u kojima je do djela prekršaja došlo, a vodio je računa i o njegovim imovinskim i obiteljskim prilikama, dok osobito otegotnih okolnosti na strani okrivljenika sud nije našao.

9. Obzirom na propisanu kaznu, te navedene olakotne okolnosti i u izostanku otegotnih okolnosti, sud je okrivljeniku za počinjeni prekršaj, primjenom članka 37. PZ, izrekao ublaženu novčanu kaznu, smatrajući da će se i tako ublaženom novčanom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja, te mu ostavio primjereni rok za plaćanje iste i ujedno upozorio okrivljenika da ukoliko u ostavljenom roku plati 2 / 3 izrečene novčane kazne da će se smatrati da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

9.1. Navedeni izbor kazne i visina iste po mišljenju suda primjereni su i dostatni krivnji okrivljenika i prekršajnopravnoj odgovornosti okrivljenika, te će se takvom kaznom okrivljeniku ukazati na štetnost, nedopuštenost, te društvenu neprihvatljivost protupravnog ponašanja i utjecati na istog da u budućnosti više ne čini prekršaje. Na opisani način ostvarit će se i svrha generalne prevencije.

10. Mjeru upozorenja – opomenu sud okrivljeniku nije mogao primijeniti, obzirom na odredbe članka 43. stavak 1. PZ, koje kažu da se opomena može primijeniti samo za prekršaje za koje je kao jedina kazna propisana novčana kazna do 663,61 EURO, dok je za prekršaj za koji se tereti okrivljenika i koji je isti počinio propisana novčana kazna do 920,00 EURA, slijedom čega primjena mjere upozorenja – opomene, po samom Zakonu nije moguća.

11. Tužitelj je predložio da se okrivljeniku uz novčanu kaznu izrekne zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima C kategorije. No, imajući u vidu dosadašnje neporočno ponašanje okrivljenika u prometu, iskazanu samokritičnost glede počinjenog prekršaja, te vodeći računa o načelu razmjernosti, sud okrivljeniku nije izrekao predloženu zaštitnu mjeru, smatrajući kako nema naznaka da bi okrivljenik u budućnosti ponovio prekršaj i svojim budućim sudjelovanjem u prometu ugrožavao sigurnost istog, te dovodio u opasnost druge sudionike u prometu i imovinu, te ocjenjujući da je za postizanje svrhe kažnjavanja kod okrivljene dovoljna i sama izrečena novčana kazna, a kod koje odluke se je sud rukovodio i navodima okrivljenika da mu je vozačka dozvola nužna radi obavljanja poslova i radnih zadataka radnog mjesta.

12. Temeljem članka avak 3. PZ, sud je obvezao okrivljenika da naknadi troškove postupka u iznosu od 20,00 EURA jer ih je okrivljenik i prouzročio, a koji troškovi se odnose na paušalni trošak suda i obređeni su u skladu s trajanjem i složenošću samog prekršajnog postupka i sud je uvjerenja da će ih okrivljenik moći namiriti, to i bez opasnosti za svoje nužno uzdržavanje.

13. Radi svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Varaždinu, 04. ožujka 2026.

Zapisničarka:

Sudac:

Štefanija Novoselec , v.r.

Miro Jalševec, v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude, sukladno članku 244. stavku 1. PZ, žalba nije dopuštena.

Dostaviti:

1. Tužitelj: PU varaždinska, PPRP Varaždin, odmah i po pravomoćnosti

2. Okrivljeni: IF, [adresa]

3, Branitelj: Jurica Sevšek, odvjetnik iz Varaždina

4. Za spis, ovdje