Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču - Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Posl. br. P-111/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo, po sucu toga suda Sanji Oroz, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja TC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Alenu Kalčiću i dr., odvjetnicima u Poreču, protiv tužitelja MC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Vedranu Petriću, odvjetniku u Poreču, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene 05. prosinca 2025. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 04. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je TC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik 1/2 dijela nekretnine opisane kao k. č. br. [katastarska čestica], označene kao kuća i dvorište, površine 353 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], 3. suvlasnički dio: 10/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3), s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva stana na prvom katu površine 89,43 m2, u Planu posebnih dijelova zgrade označen kao posebni dio "C", i to 1/2 dijela opisane nekretnine upisanih na ime MC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a ovaj posljednji je dužan trpjeti takav upis.

2. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Poreč-Parenzo da u zemljišnoj knjizi, a na 1/2 dijela nekretnine opisane kao k. č. br. [katastarska čestica], označene kao kuća i dvorište, površine 353 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], 3. suvlasnički dio: 10/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 3), s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva stana na prvom katu površine 89,43 m2, u Planu posebnih dijelova zgrade označen kao posebni dio "C", i to na ½ dijela opisane nekretnine upisane na ime MC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], izbriše pravo vlasništva ovog posljednjeg uz istovremeni upis prava vlasništva na ime TC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i to u roku od 15 dana."

II Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je TC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao pravni temelj za upis prava vlasništva 1/2 dijela nekretnine opisane kao k. č. br. [katastarska čestica], označene kao kuća i dvorište, površine 353 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], 3. suvlasnički dio: 10/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 3), s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva stana na prvom katu površine 89,43 m2, u Planu posebnih dijelova zgrade -5- označen kao posebni dio "C", i to 1/2 dijela opisane nekretnine upisane na ime MC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a sve to na način da TC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] postane samovlasnik opisane nekretnine.

2. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Poreč-Parenzo da u zemljišnoj knjizi, a na 1/2 dijela nekretnine opisane kao k. č. br. [katastarska čestica], označene kao kuća i dvorište, površine 353 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], 3. suvlasnički dio: 10/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 3), s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva stana na prvom katu površine 89,43 m2, u Planu posebnih dijelova zgrade označen kao posebni dio "C", i to na ½ dijela opisane nekretnine upisane na ime MC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], izbrisati pravo vlasništva ovog posljednjeg uz istovremeni upis prava vlasništva na ime TC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i to u roku od 15 dana."

III Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 1.000,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO) koje na taj iznos teku od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška odbija.

IV Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi parnični trošak.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi (zaprimljenoj kao protutužba u predmetu posl. br. P-578/2023) navodi da prigovara veličini upisanih suvlasničkih dijelova nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], označene kao kuća i dvorište, površine 353 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], 3. suvlasnički udio: 10/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3), s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva stana na 1. katu, površine 89,43 m2, u planu posebnih dijelova zgrade označen kao posebni dio "C", a na kojoj nekretnini stranke dolaze upisane kao suvlasnici svaki u ½ dijela, te tvrdi da tužitelju pripada pravo vlasništva predmetne nekretnine u cijelosti. Stranke, inače braća, da su živjele sa svojim roditeljima u predmetnoj nekretnini do 1989. godine, od kada istu samostalno i neposredno posjeduje tužitelj, a sve to na temelju zajedničkog dogovora unutar obitelji. Naime, otac stranaka da je bio vlasnik predmetne nekretnine, dok je majka stranaka bila vlasnica samostojeće kuće u [adresa]. S obzirom na izloženo, unutar obitelji da je bilo dogovoreno, usmenim putem, da predmetna nekretnina pripadne tužitelju u samovlasništvo, a nekretnina u [adresa] da pripadne tuženiku, a na takav dogovor da je pristao i sam tuženik. Taj usmeni sporazum da je odmah i realiziran, na način da je tužitelj počeo posjedovati i koristiti predmetnu nekretninu kao svoje vlasništvo, s time da je bilo dogovoreno da će se prijenos vlasništva naknadno izvršiti. Slijedom toga, tužitelj da je plaćao sve račune koji su se odnosili na predmetnu nekretninu, rješavao je sve imovinsko pravne odnose vezane za zgradu (odnos sa društvom Valamar d.d.), u ime ostalih stanara provodio postupak etažiranja zgrade, snosio trošak etažiranja, višekratno je obnavljao i rekonstruirao stan (1991., 2003., 2009., 2010., 2014. i 2016.), sklopio ugovor sa društvom Stan d.o.o. i plaćao istom pričuvu. Osim toga, da je vodio i brigu o roditeljima. Naime, tužitelj da je: - 1991. godine izvršio potpunu rekonstrukciju i obnovu stana; - 2000. godine izvršavao poslove upravljanja stambenom zgradom (prinudna uprava, postupanje s uplatnicom, sastavljanje međuvlasničkoga ugovora i ugovora o upravljanju nekretninom), rješavanje parkirališnih mjesta (rješavanje pristupa zgradi i parkiranja ispred iste, pričuva, rješavanja odnosa s tadašnjim društvom Riviera holding), korespondencija sa susjedima (T, M); - 2002/2003. godine uredio hodnik, kuhinju i špajzu te pribavio te ugradio pločice na velikom i malom balkonom; - 2002.-2010. godine rješavao status predmetne nekretnine, ucrtavanje zgrade, povezivanje zemljišne knjige i katastra, etažiranje i sl.;

- 2009. godine izvršio radove na zatvaranju malog balkona; - 2009./2010. godine sudjelovao u obnovi fasade i sanaciji krova; - 2014. godine renovirao veliku kupaonicu;

- 2016. renovirao dimnjak; - 1991.-2023. kontinuirano uređivao i obnavljao predmetnu nekretninu. Tužitelj da je stekao vlasništvo predmetne nekretnine sporazumom sa zemljišno knjižnim vlasnikom i izvan knjižnim suvlasnikom, kao i tuženikom. Također, tužitelj da je stekao vlasništvo predmetne nekretnine i na temelju dosjelosti. Naposljetku, tužitelj da je stekao vlasništvo predmetne nekretnine na temelju ulaganja vlastitih sredstava u predmetnu nekretninu. Zaključno, tužitelj da je stekao vlasništvo ½ dijela predmetne nekretnine upisane na ime i korist tuženika, radi čega predlaže donijeti presudu sadržaja citiranog u točki I izreke presude, a ako sud nađe da navedeni tužbeni zahtjev nije osnovan, na temelju odredbe čl. 188. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku, predlaže usvojiti tužbeni zahtjev sadržaja citiranog u točki II izreke presude. Potražuje i parnični trošak.

2. U svom odgovoru na tužbu (ranije protutužbu) tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi kako su navodi tužitelja jednostrani, paušalni i ničim dokazani, iz razloga što tužitelj u tužbi da nigdje ne navodi iz kojeg razloga bi upravo on bio vlasnik predmetne nekretnine u cijelosti. Osporava da bi postojao bilo kakav zajednički dogovor unutar obitelji kojim bi predmetni stan pripao isključivo tužitelju. Tužitelj da izmišlja te navode jer nikada nije bilo nikakvog dogovora (pismenog ili usmenog) u obitelji kojim bi predmetni stan pripao tužitelju. Tužitelj da koristi predmetni stan od kraja 1991. i nikada da se nije smatrao vlasnikom istog. Tužitelj da je stanovao s roditeljima parničnih stranaka, ali to da ne znači da je bio vlasnik. Otac stranaka, ŽC da je do svoje smrti bio isključivi vlasnik stana te nikada vlasništvo da nije prenio tužitelju. Ne osporava da je tužitelj besplatno koristio predmetni stan sa svojom obitelji te da ga i dalje koristi, ali to da nikako ne znači da je on vlasnik stana. Njegov zahtjev da je nerazumljiv. Nakon smrti ŽC, rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Marije Hrvatin iz [adresa], pod posl.br. O-599/2020, UPP/OS-40/20-13 od 30. srpnja 2020., predmetni stan pripao da je tužitelju i tuženiku svakome u ½ dijela. U ostavinskom postupku da nitko od nasljednika nije prigovarao veličini naslijeđenog dijela, niti je u ostavini istaknuo druge prigovore u svezi predmetnog stana. Nitko da nije osporio sastav ostavine, niti je tužitelj ikada istaknuo prigovor bilo kakvih ulaganja u stan. Osim toga, protiv rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Marije Hrvatin iz [adresa] posl.br. O-599/2020, UPP/OS-40/20-13 od 30. srpnja 2020. tužitelj nikada da nije izjavio prigovor, čime da je potvrdio da je suglasan s utvrđenim udjelima suvlasništva na predmetnoj nekretnini. Rješenjem o nasljeđivanju, odnosno pravomoćnom odlukom, da su utvrđeni suvlasnički omjeri na predmetnoj nekretnini, tako da je neosnovano pozivanje tužitelja na drukčije upisano vlasničko stanje. Nadalje, tužitelj da nikada nije plaćao stanarinu za korištenje predmetnog stana u kojem je besplatno stanovao sa svojom obitelji. Tužitelj da je po zakonu ionako dužan vršiti sitne popravke oštećenja stana, do kojih dolazi redovnom uporabom. Logično da je da je tužitelj koji je oštetio stan bio dužan izvršiti popravke. Možebitna ulaganja koja je tužitelj vršio u predmetnom stanu da su bila isključivo kako bi on mogao stanovati u istom, odnosno kako bi njemu bilo ugodnije živjeti u predmetnom stanu. Potpuno da je uobičajeno da se ulaže u prostor u kojemu se stanuje, ali to da nije osnova za stjecanje vlasništva nekretnine. Osporava da su učinjena značajna ulaganja koja navodi tužitelj, a u svakom slučaju, u vrijeme navodno vršenih ulaganja, vlasnik stana da nije bio tuženik slijedom čega ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Tužitelj da je znao da predmetna nekretnina nije njegovo vlasništvo, pa samim time da nije ni mogao steći vlasništvo temeljem ulaganja. Nepošten posjednik da ne može steći vlasništvo ni po jednoj pravnoj osnovi. Odredbom članka 156. st. 1. ZVDSP-a da je jasno propisano da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih, ne može steći vlasništvo. Između ostalog, tužitelj da navodi kako je u razdoblju od 1991. – 2023. godine kontinuirano uređivao i obnavljao predmetnu nekretninu, međutim otac tužitelja i tuženika, ŽC da je preminuo 2019. godine, a od 2020. godine da su parnične stranke suvlasnici predmetne nekretnine u ½ dijela svaki, što da znači da je u tom slučaju tužitelj bez ikakve suglasnosti i dopuštenja tuženika kao suvlasnika, vršio radove na predmetnoj nekretnini, suprotno članku 39. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojim je propisano da svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu zajedno sa ostalim suvlasnicima. Slijedom svega navedenog, predlaže da sudu odbiti protutužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku pročitano je: zaključak od 13. lipnja 2000. (str. 10-11), dopis (str. 13), zamolba za dostavu uplatnica (str. 14), međuvlasnički ugovor o uzajamnim odnosima u svezi upravljanja i korištenja nekretnine (str. 15-24), ugovor o upravljanju nekretninom (str. 25-31), zamolba od 20. svibnja 2002. (str. 32), prijedlog od 05. lipnja 2006. (str. 33-34), dopis od 19. travnja 2007. (str. 35), zahtjev od 01. lipnja 2007. (str. 36-37), dopis od 19. studenog 2009. (str. 38-39), ugovor o gradnji (str. 41- 45), prijava od 24. veljače 2000. (str. 47-48), nadopuna prijave od 15. ožujka 2000. (str. 49-50), žalbe (str. 51-56), rješenje od 06. ožujka 2000. (str. 57-58), ispravak i dopuna žalbe (str. 59), izjava od 08. ožujka 2000. (str. 60-61), ugovor o kreditu (str. 63-67), ponude (str. 69-71, 77-80, 89-90), odluka o obnovi fasade i sanaciji krova od 10. rujna 2009. (str. 73, 76), ponude (str. 74-75), troškovnik (str. 81-82, 98-99), računi (str. 83-84, 95-97, 101, 115), ugovor broj 17-2010 (str. 85-87), ugovor o načinu plaćanja (str. 88, 100), zapisnik od 27. svibnja 2010. (str. 91-93), specifikacija (str. 102), rekapitulacija (str. 103), zapisnik o izvršenim radovima na sanaciji fasade (str. 104), zapisnik o obračunu od 31. ožujka 2010. (str. 105), rješenje od 01. travnja 2010. (str. 106), uplatnice (str. 107-108), stručni dimnjačarski nalaz (str. 109), račun (str. 111), izjava (str. 112-113), ugovor o kreditu od 16. prosinca 2014. (str. 117-128), tužba (str. 134-136), rješenje posl. br. 30 R1-33/2023-5 (str. 138-140), izvadak iz zemljišne knjige (str. 141), izvod iz katastarskog plana (str. 142), povijesni izvadak iz zemljišne knjige (str. 156-158), rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-599/2020 od 30. srpnja 2020. (str. 159-161), rješenje posl. br. O-599/2020 od 30. prosinca 2020. (str. 163-165), te spis predmeta posl br. O-599/2020, te je proveden dokaz saslušanjem stranaka.

3.1. Svi preostali dokazni prijedlozi su odbijeni jer je stajalište suda da su odlučne činjenice utvrđene iz provedenih dokaza.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a nije osnovan ni eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

5. Čitanjem spisa Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču – [adresa] posl. br. O-599/2020, u kojem je sadržano rješenje o nasljeđivanju posl. br. O- 599/2020, UPP/OS-40/20-13 javnog bilježnika Marije Hrvatin iz [adresa] od 21. srpnja 2020., koje je postalo pravmoćno istog dana, utvrđeno je da je pred javnim bilježnikom Marijom Hrvatin, kao povjerenicom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču

– [adresa] vođen ostavinski postupak iza pok. ŽC, pa da je na ročištu dana 21. srpnja 2020. doneseno rješenje o nasljeđivanju kojim su stranke ovog parničnog postupka, inače sinovi ostavitelja naslijedili na temelju zakona nekretninu koja je predmetom ovog parničnog postupka, pa da su se vezano za tu odluku javnog bilježnika odrekli prava na prigovor.

6. Odredbom čl. 232. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019 dalje ZN) propisano je da se smatra da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li kakva prava na zapise i koja. St. 2. istog čl. propisano je da što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji po odredbama toga zakona nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju. On to može pobijati jedino putem parnice s osobama u čiju korist glasi utvrđenje čiju istinitost osporava. Nadalje, st. 5. toga čl. propisano je da su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane, no ipak nisu vezane: glede prava koja bi za njih proizlazila iz naknadno pronađene oporuke; glede prava čije je utvrđenje ovisilo o tome kako će neko sporno pitanje biti riješeno u parnici ili upravnom postupku na koji ih je ostavinski sud uputio, ili ih je trebao uputiti, ako to pitanje nije bilo riješeno prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju; te ako su ispunjene pretpostavke pod kojima bi u parničnom postupku mogle zahtijevati ponavljanje postupka.

7. Kako je tužitelj kao stranka sudjelovao u ostavinskoj raspravi isti je vezan gore opisanim pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, a na pretpostavku iz čl. 232. st. 5. ZN-a se tužitelj i ne poziva, dok u ostavinskom postupku nije isticao prilikom utvrđivanja ostavine da stan koji je predmetom ovog postupka ne predstavlja ostavinsku imovinu ostavitelja pok. TC.

8. Slijedom svega navedenog, a kako se tužitelj u tužbi poziva na činjenice iz razdoblja koje je prethodilo gore opisanom rješenja o nasljeđivanju (i na to se odnose predloženi dokazi, pa iz isprava pročitanih tijekom postupka nisu utvrđene relevantne činjenice), a od tada do podnošenja tužbe 01. rujna 2023. nisu protekli zakonski rokovi da bi tužitelj suvlasnički udio tuženika na predmetnoj nekretnini stekao na temelju zakona dosjelošću, niti tako tvrdi, a ne tvrdi ni da je u razdoblju nakon donošenja rješenja o nasljeđivanju sklopio kakav pravni posao s tuženikom vezano za predmetnu nekretninu, te imajući u vidu i odredbu čl. 156. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014) kojom je propisano da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih, ne može steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine, a na takovo što se tužitelj u postupku i ne poziva, valjalo je odlučiti kao u točkama I i II izreke presude.

9. Odluka o parničnom trošku (točka III i IV) izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje ZPP), pa su tako tuženiku priznati i dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje Tarifa) i to za sastav odgovora na tužbu 100 bodova (tbr. 8./1. Tarife), te za zastupanje na ročištima 10. rujna 2025., 10. listopada 2025. i 05. prosinca 2025. ukupno 300 bodova (tbr. 9./1. Tarife), odnosno ukupno 400 bodova, što preračunato u novčani iznos iznosi 800,00 eura, a uvećano za PDV 200,00 eura (tbr. 46. Tarife), ukupno 1.000,00 eura. Kao vps. je sukladno odredbi čl. 40. st. 5. ZPP uzet iznos 6.630,00 eura.

9.1. Tuženiku nije priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosima koji premašaju one predviđene Tarifom, kao ni trošak sastava podneska od 17. svibnja 2024. podnesenog u predmetu posl. br. P-578/23, jer se isti odnosi na taj parnični postupak.

U Poreču, 04. ožujka 2026.

S u d a c:

Sanja Oroz

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave.

Dna:

1. Tužitelj p.p.,

2. Tuženik p.p.