Republika Hrvatska

Poslovni broj: Ovr-24/2026-4

Općinski sud u Metkoviću

Andrije Hebranga 9

20350 Metković

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E I Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Metkoviću, po sutkinji tog suda Marijani Zloić-Talajić, a na prijedlog višeg sudskog savjetnika - specijalista Ivice Kurana, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja: HZZO, Područni ured Dubrovnik, [adresa], OIB: 91547293790, zastupan po punomoćnici zaposlenici dipl. iur. ĆI, protiv ovršenika: MI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku mr.sc. Julijanu Dropuliću, odvjetniku u Pločama, Trg kralja Tomislava 5, odlučujući o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa sredstava nedopuštenim, dana 04. ožujka 2026. godine,

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog ovršenika od 15. veljače 2026. godine, zaprimljen u ovom sudu dana 16. veljače 2026. godine, za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim, po zahtjevu za naplatu od dana 06. veljače 2026. godine ovrhovoditelja protiv ovršenika, a sve temeljem vjerodostojne isprave – Zadužnice pod posl. br. OV-2329/15 od dana 19. lipnja 2015. godine solemnizirane po javnom bilježnika Vedranu Plećašu iz Metkovića dana 19. lipnja 2015. godine, kao neosnovan.

z a k l j u č i o j e

I. Upućuje se ovršenik MI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom odnosno da ovrha nije dopuštena zbog razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. toč.11. Ovršnog zakona, odnosno da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na osnovu ovršne isprave jer je nastupila zastara tražbine iz ovršne isprave.

II. Pokretanje parnice ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine.

III. Tužbu, kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u pravnom lijeku u povodu kojeg je upućen na parnicu.

Obrazloženje

1. Ovršenik je podnio dana 15. veljače 2025. godine pred Općinskim sudom u Metkoviću prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim.

2. Ovršenik u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim u postupku izravne naplate pred FINA-om, u bitnom navodi da je nastupila zastara tražbine iz ovršne isprave - Zadužnice posl. br. OV-2329/15 od dana 19. lipnja 2015. godine solemnizirane po javnom bilježnika Vedranu Plećašu iz

Metkovića dana 19. lipnja 2015. godine

3. Zaključno predlaže da se donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos novčanih sredstava ovršenika proglasiti nedopuštenim, te traži naknadu troška.

4. U odgovoru na prijedlog ovršenika, ovrhovoditelj se u cijelosti protivi prijedlogu ovršenika za donošenjem rješenja kojim će se pljenidba i prijenos sredstava proglasiti nedopuštenim. Nadalje, navodi da je zahtjev za izravnu naplatu podnesen na temelju bjanko zadužnice broj OV-232972015 solemnizirane dana 19. lipnja 2015. godine od strane javnog bilježnika Vedrana Plećaša iz Metkovića, koja predstavlja valjanu ovršnu ispravu. Ističe da je zadužnica predana kao instrument osiguranja plaćanja osnovnog pravnog posla, Ugovora o sufinanciranju zapošljavanja KLASA: 103-05/15-01/413 Ur.broj: 2117-21-04/2-15-09 od 19. lipnja 2015. godine, koji je sklopljen između Ugovaratelja i Glavnog dužnika. Nadalje navodi da je došlo do kršenja Ugovora uslijed neispunjenja ugovornih obveza od strane Glavnog dužnika, te je ovrhovoditelj uputio Glavnom dužniku Dopis o povratu isplaćenih sredstava dana 19. travnja 2016. godine, te je danom sastavljanja Dopisa o povratu ujedno i došlo do nastanka tražbine osigurane predmetnom zadužnicom. U odnosu na prigovor zastare, ističe da zastara naplate zadužnice počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, što je u ovom slučaju 20. travnja 2016. godine. Ovrhovoditelj je podnio zadužnicu na naplatu 06. veljače 2026. godine, dakle prije proteka zastarnog roka od 10 godina.

5. Prijedlog ovršenika je neosnovan.

6. Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("NN" broj 68/18, 02/20, 46/20 i 47/20; u daljnjem tekstu: ZPONS) u čl. 3. propisano je da osnovu za plaćanje predstavlja, između ostalog, i zadužnica.

7. Odredbom članka 209. stavak 1. Ovršnog zakona ("NN" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24; u daljnjem tekstu: OZ) propisano je da ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora sukladno čl. 186a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje HRT s potvrdom ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog obroka plaće, naknade plaće ili otpremnine, provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava sa računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud. Odredba čl. 210. OZ-a propisuje pravna sredstva koja stoje ovršeniku na raspolaganju u slučaju izravne naplate. Tako stavak 1. toga članka uređuje da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1 OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5 ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Prema odredbi čl. 210. st. 2. OZ-a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe istog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53. OZ-a).

8. Člankom 50. stavak 1. OZ-a je određeno da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu: 1. ako isprava na temelju koje je ono doneseno nije ovršna isprava, 2. ako ta isprava nije stekla svojstvo ovršnosti, 3. ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka, 4. ako su se stranke javnom ili po zakonu ovjerovljenom ispravom sastavljenom nakon nastanka ovršne isprave sporazumjele da ovrhovoditelj neće na temelju ovršne isprave, trajno ili za određeno vrijeme, tražiti ovrhu, 5. ako je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha, 6. ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena, 7. ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, 8. ako nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom, osim ako zakonom nije drukčije propisano, 9. ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, 10. ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, ili 11. ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom

9. Dakle, sud nalazi da ovrhovoditelj može temeljem predmetne zadužnice sukladno odredbi čl. 5. st. 1. ZPONS, provesti postupak izravne naplate novčane tražbine putem Fine u smislu odredbe čl. 209. OZ-a, te da je ovrhovoditelj u konkretnom slučaju bio ovlašten izravno od FINA-e zatražiti prisilnu naplatu, pa je odlučeno kao u točki I. izreke ovoga rješenja.

10. Sudsku zaštitu zbog eventualno neosnovane naplate po zadužnici pozivajući se na zastaru ovršenik može ostvariti samo u parničnom postupku proglašenjem ovrhe nedopuštenom ili ako je ovrha provedena protu ovrhom ili temeljem odgovarajućeg zahtjeva za povrat novčanih sredstava (stjecanja bez osnove).

11. Čl. 52. st. 3. OZ-a je određeno da će sud, ukoliko ovrhovoditelj ospori postojanje razloga iz čl. 50. stavka 1. toč. 11. OZ-a ili se ne očituje u roku od 8 dana, donijeti bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu, te je stoga riješeno kao u izreci zaključka.

Metković, 04. ožujka 2026. godine

S u t k i n j a:

Marijana Zloić-Talajić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 8 (osam) dana od dana primitka ovog rješenja, u tri primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Protiv ovog zaključka nije dopuštena žalba (čl.11. st. 5.OZ-a).

DNA:

1. HZZO, Područni ured Dubrovnik, [adresa]

2. mr.sc. Julijano Dropulić, odvjetnik u Pločama, Trg kralja Tomislava 5