Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51 000 Rijeka

Poslovni broj: Povrv-147/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po nacrtu sudskog savjetnika Gorana Maršića, po sucu toga suda Damiru Vinketi, u pravnoj stvari tužitelja KBC Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, zastupanog po dipl.iur. SN, zaposlenici tužitelja, protiv tužene JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćniku Vlado Vladika, odvjetniku u Rijeci, radi isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 15. siječnja 2026., temeljem članka 335. stavka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP-a) po objavi dana 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zorana Vrsalovića iz Rijeke, posl.br. Ovrv-334/2021 od 04. svibnja 2021. kojim je naloženo tuženoj JN, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju KBC Rijeka, OIB: 40237608715, isplati iznos od 70,12 EUR (sedamdeset eura i dvanaest centa) sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21. studenog 2018. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se u preostalom dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zorana Vrsalovića iz Rijeke, posl.br. Ovrv- 334/2021 od 04. svibnja 2021. kojim je naloženo tuženoj JN, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju KBC Rijeka, OIB: 40237608715, naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu 24,89 EUR (dvadeset četiri eura i osamdeset devet centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženoj da naknadi tužitelju trošak ovog postupka u visini od 24,89 EUR (dvadeset četiri eura i osamdeset devet centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 12. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak protiv ovršenika, ovdje tužene, podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 07. travnja 2021. radi naplate novčanog iznosa od 70,12 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, temeljem čega je javni bilježnik Zoran Vrsalović 04. svibnja 2021. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod posl.br. Ovrv- 334/2021.

2. Protiv donesenog rješenja tužena je pravodobno podnijela prigovor navodeći kako osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, kao i osnov i visinu potraživanja. Točno je da je tužena primila medicinsku uslugu, no ista je kao redoviti obveznik obveznog zdravstvenog osiguranja bila osigurana i za slučaj predmetne medicinske usluge, a za što je tužena predočila iskaznicu HZZO-a prije pregleda. Tužena je kao redoviti student sukladno zakonu bila zdravstveno osigurana tijekom cijele akademske godine. Ističe prigovor zastare te predlaže stavljanje izvan snage rješenja o ovrsi.

3. Obzirom na podnesen prigovor tužene, Općinski sud u Rijeci je 09. svibnja 2022. stavio izvan snage rješenje o ovrsi posl.br. Ovrv-334/2021 od 04. svibnja 2021., te se postupak nastavio voditi kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka istaknuo kako tužena u razdoblju kada joj je pružena zdravstvena usluga nije imala obvezno zdravstveno osiguranje. Tužitelj je aktivno legitimiran za provođenje postupka prisilne naplate. Tužena je bila osigurana do 29. listopada 2018. kao učenica a od 16. studenog 2018. počinje joj vrijediti osiguranje kao studentici. Usluga je pružena 09. studenog 2018. te ista nije bila pokrivena obveznim zdravstvenim osiguranjem. Predlaže održavanje na snazi rješenja o ovrsi i naknadu parničnog troška.

5. Podneskom od 08. srpnja 2022. tužena ističe kako je ista u predmetnom razdoblju bila redoviti student, a prethodno učenik, bez dana propuštenih edukativnih obaveza. Tužena nije vlastitom krivnjom izostala iz službene evidencije tužitelja, već je od svih nadležnih tijela obaviještena kako je kao redoviti student zdravstveno osigurana.

6. U ovom postupku donesena je presuda posl.br. Povrv-918/2021-19 od 22. svibnja 2023. kojom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi posl.br. Ovrv-334/2021 od 04. svibnja 2021. Protiv presude tužena je podnijela žalbu a koju je Županijski sud u Zadru rješenjem posl.br. Gž-773/2023-2 od 08. veljače 2024. uvažio i ukinuo presudu te predmet vratio na ponovno postupanje. Iz obrazloženja u bitnom proizlazi kako nije utvrđeno tko je bio u obvezi prijaviti tuženu na obvezno zdravstveno osiguranje, odnosno koji su razlozi radi čega tužena nije automatizmom ostvarila pravo na obvezno zdravstveno osiguranje. Ovaj sud će se u daljnjem tijeku obrazloženja osvrnuti na iznijeti stav Županijskog suda te će prilikom donošenja odluke isto cijeniti.

7. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaze uvidom u ovršni predmet posl.br. Ovrv-334/2021, račun br. 20181484700 od 13. studenog 2018. (list 8 spisa), dopise Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (list 39, 97 i 101 spisa, dalje: HZZO-a), te dopis Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli od 20. veljače 2023. (list 52 spisa).

8. Sud je sukladno čl. 8. ZPP-a na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

9. U ovom postupku nije sporno da je tuženoj 08. studenog 2018. pružena zdravstvena usluga citološke analize punktata na Zavodu za kliničku citologiju – Odjela za opću citologiju, Lokalitet Rijeka, niti je sporno da je tužena upisala Sveučilište Jurja Dobrile u Puli u godini 2017./2018., dok je upis za drugu godinu obavljen 22. rujna 2018.

10. Sporno je da li je tužena u vrijeme pružanja zdravstvene usluge bila prijavljena na HZZO, odnosno da li je ista u tom razdoblju imala obvezno zdravstveno osiguranje. Sporna je aktivna i pasivna legitimacija, kao što je sporan nastup zastare i visina postavljenog tužbenog zahtjeva.

11. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave kao i cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim materijalnim dokazima.

12. Sukladno članku 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Ujedno sukladno čl. 65. st. 1. ZOO-a vjerovnik je na temelju obveze ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je. Kao što je to već prethodno navedeno nije sporno da je tuženoj pružena zdravstvena usluga citološke analize punktata na Zavodu za kliničku citologiju – Odjela za opću citologiju, Lokalitet Rijeka, niti je sporno da je ista zaprimila račun za izvršene usluge.

13. Tužena ističe kako je u vrijeme pružanja zdravstvene usluge bila osigurana na obvezno zdravstveno osiguranje. Ovakav navod tužene je neosnovan. Naime, iz dopisa HZZO-a od 21. rujna 2022. (list 39 spisa) proizlazi kako je tužena bila prijavljena od 14. rujna 2017. do 30. rujna 2018. s osnove osiguranja koje se odnosi na redovite učenike srednjih škola te redovite studente visokih učilišta iznad 18 godina života, a u razdoblju od 16. studenog 2018. do 30. rujna 2019. sa osnove osiguranja koje se odnosi na redovite studente visokih učilišta. Sukladno čl. 7. st. 1. toč. 14. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne Novine“ br. 80/13, 137/13, 98/19, dalje: ZOZO-a) propisano je kako se na obvezno zdravstveno osiguranje, prema ZOZO-u, obvezno osiguravaju i stječu status osiguranika redoviti učenici srednjih škola i redoviti studenti visokih učilišta iznad 18 godina života koji su državljani Republike Hrvatske i imaju prebivalište ili boravište u [adresa], odnosno državljani Republike Hrvatske s prebivalištem u drugoj državi članici koji u Republici Hrvatskoj imaju odobren privremeni boravak, pod uvjetom da nisu obvezno zdravstveno osigurani u drugoj državi članici, te stranci s odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj, s tim da to pravo mogu koristiti najduže do isteka školske godine, odnosno završetka akademske godine u kojoj su završili redovito školovanje, a najduže u trajanju od ukupno osam godina po toj osnovi, ako pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ne ostvaruju po drugoj osnovi.

14. Potrebno je naglasiti kako je tužena svoje svojstvo osiguranika redovitog studenta stekla 16. studenog 2018. kada je pristupila Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje i prijavila se, sve sukladno čl. 7. st. 1. toč. 14. ZOZO-a. Dopisom od 23. listopada 2025. HZZO-a vidljivo je da se redoviti studenti prijavljuju danom početka akademske godine odnosno datumom zaprimanja prijave u Zavodu. Drugim riječima, prijava na HZZO ne stječe se automatskim putem, već se to svojstvo (u konkretnom slučaju) stječe upravo na način da osoba koja upiše godinu na fakultetu prijavi to svojstvo HZZO-u koji tada prijavljuje osobu na obvezno zdravstveno osiguranje. Iz navedenog razvidno je da je tužena propustila postupiti na prethodan način, već je to učinila naknadno nakon što joj je već pružena zdravstvena usluga. U tom smjeru ukazuje se na dopis Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli u kojem je navedeno kako Sveučilište ne vrši prijavu studenata na HZZO, te da su studenti u obvezi samostalno se prijaviti na Zavod.

15. Nije sporno da je tužena u vrijeme pružanja medicinske usluge imala status redovitog studenta temeljem čega istoj pripada pravo osiguranika obveznog zdravstvenog osiguranja, no isto samo po sebi ne znači da osoba stječe prava obveznog zdravstvenog osiguranja, već ta prava stječe nakon što izvrši prijavu na HZZO. Nepobitna je činjenica da tužena nije bila prijavljena na obvezno zdravstveno osiguranje, te da je iz istog tog razloga dužna podmiriti utuženi iznos.

16. Sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je čl. 221.a. ZPP-a propisano da ukoliko sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Obzirom je tužena u tijeku postupka isticala kako je ista bila, odnosno trebala biti prijavljena na HZZO, tada je to dužna i dokazati. HZZO u svojim podnescima nije ni na koji način prikazao da bi tužena trebala biti automatizmom prijavljena na HZZO, već je naveo kako se prijava vrši početkom akademske godine odnosno prijavom Zavodu. Imajući u vidu da tužena nije dokazala osnovanost svojih navoda, to je trebalo odluku donijeti primjenom pravila tereta dokazivanja, a teret dokazivanja u konkretnom slučaju vezano za prijavu na HZZO je na tuženoj, koja to tvrdi.

17. Neosnovano je tuženikovo osporavanje visine tužbenog zahtjeva, budući za isto nije priložila nikakav dokaz. Tužena ni na koji način nije dovela u pitanje visinu iznosa na koji je izdan predmetni račun za izvršene zdravstvene usluge slijedom čega je takvo osporavanje tužene ovaj sud cijenio neosnovanim.

18. Tužena je istaknula prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije. Ovakvi prigovori tužene su neosnovani. Tužitelj je izdao račun za izvršene zdravstvene usluge, a koje usluge su pružene od strane tužitelja, pa je stoga isti aktivno legitimiran na podnošenje ove tužbe. Zdravstvene usluge pružene su tuženoj, što nije niti sporno, slijedom čega je ista pasivno legitimirana. Slijedom navedenog to je ovaj sud cijenio prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije neosnovanim.

19. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, ističe se kako se u konkretnom slučaju ima primijeniti petogodišnji zastarni rok (čl. 225. ZOO-a), te obzirom je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 07. travnja 2021. podnošenjem prijedloga za ovrhu, a usluga je pružena 08. studenog 2018. to zastara u konkretnom slučaju nije nastupila.

20. Konačan je zaključak ovoga suda kako je tužena u obvezi podmiriti utuženi iznos obzirom je ista propustila ispuniti svoju obvezu prijave na HZZO slijedom čega ista u trenutku kada su joj pružene zdravstvene usluge nije bila korisnik obveznog zdravstvenog osiguranja, te ne ostvaruje prava koja pripadaju osobama koje su korisnici obveznog zdravstvenog osiguranja (čl. 16. st. 2. ZOZO-a), pa je stoga trebalo odlučiti kao u točki I. izreke presude i održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi posl.br. Ovrv-334/2021 od 04. svibnja 2021.

21. U skladu sa Zaključkom donesenim na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka.

22. Stoga je sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a trebalo ukinuti rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti iznos od 24,89 EUR na ime ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, i odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

23. Budući je tužitelj uspio sa tužbenim zahtjevom, odnosno imajući u vidu Zaključak donesen na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda od 2. lipnja 2017. temeljem kojeg ovršni trošak nije moguće održati na snazi u platnom nalogu, te da se isto obračunava zajedno sa ostalim troškovima parničnog postupka, to je tužena sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a dužna tužitelju isplatiti parnični trošak u visini od 24,89 EUR pa je stoga sud odlučio kao u točki III. izreke ove presude.

24. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata. Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne Novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) i čl. 151. st. 3. ZPP-a pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude, jer tada tužena u odnosu na plaćanje troškova postupka dolazi u zakašnjenje, pa sve do isplate.

25. Slijedom svega navedenog to je sud odlučio kao u izreci presude.

U Rijeci, 12. ožujka 2026.

Sudac:

Damir Vinketa

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

Žalba se može podnijeti samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga ZPP- a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a

DNA:

- tužitelj

- pun. tužene

Nacrt odluke izradio sudski savjetnik:

Goran Maršić