Kzd-69/2016

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

S p l i t

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Mariju Franetoviću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ane Čerkez kao zapisničara, u kaznenom predmetu povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu br. KMP-DO-209/2014 od 29. listopada 2014. godine protiv okrivljenika DĆ zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona/11 nakon održane javne rasprave u nazočnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Splitu DĆJ te okrivljenika, dana 4. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e:

Na temelju čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku

OKRIVLJENIK: DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin KĆ i Ane rođene D, rođen **.**.1986. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], vozač motornog vozila i dizaličar, rastavljen, otac dvoje djece, državljanin Republike Hrvatske,

k r i v  j e

što u razdoblju od 5. ožujka 2012. do 10. studenoga 2012. godine iako je temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda Split, broj Pob-582/10 od 5. ožujka 2012. godine presuđen doprinositi za uzdržavanje maloljetnog sina KĆ, rođen **.**.2007., mjesečni iznos od 800,00 kuna, svakog 1. najkasnije do 5-og u mjesecu za protekli mjesec, uplatom na žiro račun majke i zakonske zastupateljice LĆ, te u daljnjem razdoblju od 11. studenoga 2012. godine do06. studenoga 2025.g. temeljem presude Općinskog suda Split Pob-582/10 od 16. studenoga 2012.g. koja je postala pravomoćna i ovršna 11. studenoga 2012.g. presuđen doprinositi mjesečni iznos od 1000 kuna do 05-og u mjesecu na ruke majke LĆ unatoč tome što je bio svjestan svoje obveze i u mogućnosti istu ispuniti, nije doprinosio za uzdržavanje djeteta,

dakle, nije uzdržavao osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom,

čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i mladeži - povredom dužnosti uzdržavanja – djelo opisano po čl. 172. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona. K-

Temeljem članka 172. stavak 2. KZ/11 okrivljenik DĆ se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci nakon čega mu se temeljem članka 56. stavak 1. KZ/11 s e i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te kazna zatvora neće biti izvršena ako okrivljenik u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

Temeljem članka 148. stavka 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku okrivljenik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 1.105,25 eura (tisućustoipeteuraidvadesetipetcenti) od čega iznos od 265,45 eura odnosno 2.000,00 kuna predstavlja izradu pisanog financijsko-knjigovodstvenog nalaza i mišljenja, iznosi od 286,88 eura i 331,92 eura predstavljaju izradu dopune financijsko- knjigovodstvenog nalaza i mišljenja, iznos od 21,00 euro za pristup na raspravu i davanje usmenog nalaza i mišljenja vještaka za ekonomske i financijske poslove dok iznos od 200,00 eura predstavlja sudski prosjek.

Obrazloženje

1.1.Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je optužnicu br. KMP-DO- 209/2014 od 29. listopada 2014. godine protiv okrivljenika DĆ zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona/11 na štetu njegovog sina KĆ rođenog **.**.2007..

1.2. Kao ovlašteni tužitelj Općinsko državno odvjetništvo u Splitu izvršilo ,je izmjene optužnog akta na raspravi održanoj 11. listopada 2023. (list 293), na raspravi održanoj 10. pr o sin c a 2024. godin e (list 301 -304) te na raspravi održanoj 26. siječnja 2026. godin e (list 617).

2. Očitujući se o utemeljenosti optužbe okrivljenik je izjavio kako nije kriv za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret.

3. U dokazne svrhe pročitana je i pregledana: presuda Općinskog suda u Splitu br. Pob-582/10, od 16. studenoga 2012. (list 3-6), rješenje Općinskog suda u Splitu Pob- 582/10 od 5. ožujka 2012.g. (list 7-8), preslik ovršnog prijedloga sa rješenjem o ovrsi Općinskog suda Imotski Ovr-393/13 od 12. ožujka 2013.g. (list 9-11), specifikacija naplata po rješenju Ovr-393/13 (12-15), preslika rodnog lista za mldb. KĆ (list 23), potvrde o visini dohotka Porezne uprave Split, od 22. srpnja 2014 (list 36-37), potvrda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Split od 21. srpnja 2014 (list 39), kartica prometa po računu zz mldb. oštećenika, majke LĆ, očevidnik svih osnova za plaćanje Fina-e od 04. lipnja 2022.g. (list 151-206), te list (213-267), očevidnik svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate Fine od 8. siječnja 2025.g. (list 317-372), očevidnik svih osnova za plaćanje sa spec. naplate od 6. studenoga 2025 (list 470-587).

K-

4. Tijekom postupka su kao svjedoci ispitani UĆ, majka i zakonska zastupateljica maloljetnog KĆ na raspravi od 5. studenoga 2018 (list 75-76 , 277, 311), VĆ (list 299), KĆ (list 299) i SĆ (list 302)i ČĆ (list 302) te je provedeno financijsko vještačenje.

5. ispitana kao svjedok majka i zakonska zastupateljica maloljetnog oštećenika KĆ u bitnom je navela kako od rujna 2014. godine njezin bivši suprug, okrivljenik DĆ nije plaćao alimentaciju svojevoljno, pa sve što je naplaćeno i nakon tog razdoblja naplaćeno je putem ovrhe preko FINA-e.

Bila je u braku sa okrivljenikom u kojem je rođen sin KĆ 2007. godine. Razišli su se fizički još 2008. godine ali su sudski rastavljeni od 2012. godine. Nakon raspada bračne zajednice vratila se kod roditelja a nakon toga se udala i preselila u Mirca na otoku Braču. Presudom je bivši suprug bio obvezan plaćati uzdržavanje, isprva od 800 kn a od 2012. godine od 1.000 kuna međutim, nije redovito uplaćivao te iznose tako da je bila prisiljena pokrenuti ovršni postupak. Putem ovrhe je u jednom razdoblju skidano nekad iznos određen presudom a nekad manji iznos, ali zbog dugog razdoblja se ne može sjetiti precizno svakog iznosa. Svi iznosi su plaćani putem ovrhe, putem FINE i niti jedan put mu nije dat novac u gotovini. Od raspada bračne zajednice okrivljenik je možda deset puta vidio sina a u zadnjih osam godina ga uopće nije vidio niti kontaktira putem telefona.

Na postavljeno pitanje je istaknula kako joj nitko od obitelji bivšeg supruga nije davao novac na ruke te kako je isključivo dna ime uzdržavanja sina dobila putem računa preko FINA-e. Jedini put kada je dat novac za uzdržavanje bilo je u srpnju 2022. godine, kada je brat bivšeg supruga ČĆ na igralištu ispred kuće dao njezinom sinu KĆ iznos od 200 kuna. Također je istaknula kako nije s njima u kontaktu od 2008. godine. Što se tiče razdoblja kada je novac davan, navela je kako nije točno da je 2012 godine živjela u [adresa] već je tada živjela na Braču o čemu ima dokaz potvrdu o prebivalištu kao i potvrdu poslodavca trgovačkog društva Studenac.

Od travnja 2024. godine redovito se skidaju sa okrivljenikovog računa iznosi za uzdržavanje njihovog djeteta. Isprava se radilo o većim iznosima od onog koji su određeni odlukom suda. Radilo se o iznosima u dva navrata od 500 eura, pa zatim 300 eura, da bi se zadnje vrijeme skidali iznosi od po 200 eura., međutim nije se mogla očitovati o tome koliki su iznosi tijekom ove godine isplaćeni niti o ukupnom dugovanju s osnova uzdržavanja.

U pogledu imovinsko-pravnog zahtjeva, istaknula je kako će ga će postaviti njezin odvjetnik na kraju dokaznog postupka.

Na postavljeno pitanje istaknula je kako nije koristila pravo privremenog uzdržavanja putem Centra za socijalnu skrb te kako okrivljenik nije platio uzdržavanje od lipnja 2021. godine.

5. Ispitana kao svjedok, okrivljenikova majka VĆ je u bitnom navela kako nakon što je prestala bračna zajednica između njezinog sina, okrivljenika DĆ i nevjeste, u razdoblju od 2 godine je davala na ruke bivšoj nevjesti iznose od 1.000 i 1.200 kuna ali nikada manje od 1.000 kuna. Prema njezinom sjećanju brak je prestao 2012. godine i upravo u to razdoblju je davala novce. Zapravo ja sam taj novac je davala mlađem sinu jer je sam u njega imala najviše povjerenja i on je taj novac nosio bivšoj nevjesti. Nakon što je bivša nevjesta uskratila kontakt mojem unuku KĆ s obitelji, prestala je K-

davati iznose za uzdržavanje. Bivša nevjesta je počela ukraćivati kontakt unuka s nama već dok je živjela u [adresa], dakle to nije bilo vezano za njenu selidbu na Brač. Istaknula je kako je imala veliko povjerenje u bivšu nevjestu, međutim sada im punih deset godina, uskraćuje kontakt sa unukom, čak je zabranila sinu kontaktirati s ocem putem mobitela te mu je blokirala njegov broj nakon što su počeli nakon nekog vremena kontaktirati.

6. Ispitan kao svjedok, okrivljenikov otac KĆ u bitnom je naveo kako se njegov sin rastavio dok je svjedok radio u Alžiru te kako mu je supruga rekla da je po mlađem sinu ČĆ slala iznose za uzdržavanje. Rekla mu je da se radilo o iznosima od 1.000 do 1.200 kuna. To je trajalo jedno razmjerno dugo razdoblje, međutim, u ovom trenutku se ne sjeća koliko dugo se plaćalo uzdržavanje.

7. Ispitan kao svjedok ČĆ je u bitnom naveo kako je prijatelj okrivljeniku DĆ i njegovom bratu ČĆ. Poznato mu je kako se DĆ rastavio od supruge te kako je obvezan plaćati uzdržavanje. U nekoliko navrata je sa okrivljenikovim bratom SĆ zajedno na motoru otišli u [adresa] gdje je živjela bivša supruga DĆ, UĆ te joj je SĆ nosio novac. To se dogodilo najmanje 4 do 5 puta, a još sam znao kako je najmanje još nekoliko puta. Također, iako je bio u društvu sa SĆ nije znao koliki novčani iznos nosi, jer ga nije pitao niti ga je to zanimalo. Svaki put kada bi SĆ predavao bivšoj Markovoj supruzi novac, on bi ostao ispred kuće na motoru i čekao dok se SĆ vrati.

8. Ispitan kao svjedok okrivljenikov brat SĆ je u bitnom naveo kako je okrivljenik živio sa bivšom suprugom nakon što se vjenčao u obiteljskoj kući njihovih roditelja u [adresa] u [adresa]. Nakon nekog vremena preselili su se u [adresa], nakon čega su se rastavili. Za vrijeme dok su boravili kod njegovih roditelja i za vrijeme dok su bili u [adresa], njegovi roditelji su ih čitavo vrijeme pomagali. Nakon što je rastavljen brak, majka ga je u više navrata poslala da odnese novac u [adresa] na ime uzdržavanja Markova djeteta, novac je nosio bivšoj supruzi UĆ. Zbog proteka vremena ne može se sjetiti koliko je puta išao, ali to je bilo sigurno više od 10 puta. Točno je da je u nekoliko navrata da je sa njim na motoru išao ČĆ. Nisu mu poznati iznosi koji su moji roditelji slali. On bi samo preuzeo novac i odnio ga fizički Markovoj bivšoj supruzi.

Novac je uglavnom predavao u kući.

9. Tijekom dokaznog postupka izvršeno je suočenje svjedokinje VĆ i majke i z.z. malodobnog oštećenika UĆ te svjedoka SĆ i z.z. malodobnog oštećenika UĆ te su svjedoci i za vrijeme suočenja ostali pri ranijim iskazima.

10. Iz provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja i njegovih dopuna Sud je u bitnom utvrdio kako je okrivljenik u utuženom razdoblju trebao uplatiti ukupni iznos od 21.677,63 eura dok mu je ukupno sa računa putem ovrhe skinuto 15.587,74 eura. Pri tome nisu uračunate gotovinske uplate "iz ruke u ruku" o kojima su iskazivali okrivljenikova majka, otac i brat. Također, pri tome je Sud uzeo u obzir sve uplate kao isplatu glavnice budući da kamata ne predstavlja biće kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja.

11. Na kraju dokaznog postupka pregledana je potvrda iz prekršajne te izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika DĆ.

12. Okrivljenik je u obrani u bitnom naveo kako se ne osjeća krivim te je istaknuo kako uredno plaća alimentaciju. Naveo je kako ima dva djeteta za koja plaća alimentaciju te kako mu plaća iznosi 900 eura zbog čega plaća kako može i koliko može. Njegova K-

bivša supruga je stalno dobivala iznose koje je bio dužan platiti za alimentaciju, čak i više jer dok nije radio plaćali su njegovi roditelji. Međutim, novac su davali na povjerenje jer nije mogao očekivati da će reći kako nije primila novac kad ga je primila. Međusobni odnosi su takvi da svog sina nije vidio 10 godina.

Posebno upitan je istaknuo kako u zadnje vrijeme plaća 250 eura mjesečno i to na način da mu se skida ovrhom sa plaće. Pored sina KĆ ima i sina K koji živi s majkom iako imaju zajedničko skrbništvo. Razlog tome je što živi u [adresa] kod [adresa], a on s majkom u Splitu gdje su puno bolji uvjeti za život i školovanje. Za njegovo uzdržavanje plaća 200 eura mjesečno. L ima 14 godina, odnosno rođen je 2011. godine. Radim u betonari "Microsivert - Za dom u Siverić", a stalno živi u [adresa].

13.1. Nakon dovršenog dokaznog postupka kao prijeporno se postavilo pitanje je li okrivljenik uredno i redovito plaćao dužne iznose za uzdržavanje maloljetnog sina KĆ dok je kao neprijeporno utvrđeno kako iznos okrivljenikove ukupne obveze uzdržavanja u utuženom razdoblju iznosi 21.677,63 eura dok njegova ukupna uplata putem ovrhe odnosno FINA-e iznosi 15.587,74 eura što je utvrđeno financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem.

13.2. Budući s jedne strane majka i zakonska zastupateljica maloljetnog oštećenika tvrdi kako nije bilo gotovinskih uplata dok se okrivljenik ali i njegovi brat i otac samo sjećaju kako se u znatnom razdoblju plaćalo na ruke te ne znaju o kolikim se iznosima radilo i u kojem se razdoblju plaćalo dok majka okrivljenika, svjedokinja VĆ navodi kako se radilo o iznosima između 1.000 i 1.200 kuna u razdoblju od dvije godine s time da to razdoblje razgraničava sa trenutkom kada su prestali kontakti između maloljetnog oštećenika i okrivljenika i njegove obitelji.

13.3. Sud je otklonio prijepor između tvrdnji kako nije bilo plaćanja na ruke tako da je priklonio vjeru iskazu svjedokinje VĆ koji je uvjerljiv i logičan te potkrijepljen iskazima članova njegove obitelji koji doduše ne znaju toliko pojedinosti te obrani okrivljenika te joj je priklonio vjeru i u dijelu kako je plaćala uzdržavanje dvije godine nakon razvoda između njezinog sina i nevjeste te kako se radilo o iznosima od 1.000 i 1.200 kuna. Treba reći kako su i prilikom suočenja sa majkom i z.z. malodobnog oštećenog UĆ svjedoci VĆ i SĆ bili uvjerljiviji te su iznosili pojedinosti koje su za Sud logične i uvjerljive i podudarne sa njihovim ranijim iskazima te iskazima svjedoka KĆ i ČĆ te obrani okrivljenika.

13.4. Međutim, iz iskaza svjedoka Sud je utvrdio kako se dvije godine nakon razvoda više nije plaćalo na ruku majke i z.z. malodobnog oštećenog UĆ u čemu su i njihovi iskazi međusobno podudarni pa je Sud utvrdio kako od tog razdoblja više nije bilo plaćanja redovitih mjesečnih obveza uzdržavanja za mal. KĆ te kako su iduća plaćanja izvršena tek nakon što je pokrenuta ovrha.

14. Iz navedenog Sud je utvrdio kako je okrivljenik neredovito plaćao dužne iznose uzdržavanja na način na koji je opisano u izreci presude zbog čega su se u njegovom postupanju ostvarila bitna obilježja kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona. Slijedom navedenog, Sud smatra dokazanim kako je okrivljenik DĆ postupajući na način opisan u činjeničnom opisu izreke ove presude počinio kazneno djelo iz čl. 172. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona i to s namjerom, u izravnom obliku jer je bio svjestan svoga djela i znao je da propuštanjem plaćanja dužnog mjesečnog iznosa uskraćuje svojem maloljetnom djetetu K-

uzdržavanje koje je bio dužan temeljem pravomoćne presude. Sud je utvrdio kako je okrivljenik bio u mogućnosti plaćati uzdržavanje jer je bio u najboljoj životnoj dobi a prema navodima njegove obrane pretežiti dio utuženog razdoblja je bio zaposlen i ostvarivao je prihode. Kako se pitanje okrivljenikove ubrojivosti nije postavilo kao prijeporno niti je bio u zabludi o protupravnosti djela, njegovom biću i okolnostima koje isključuju protupravnost, Sud ga je proglasio krivim zbog predmetnog kaznenog djela.

15. Sud nije prihvatio stav Općinskog državnog odvjetništva u Splitu kako je okrivljeniku u postupku ovrhe prisilno ustegnut iznos od 6.799,66 eura već je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka za financijske i ekonomske poslove u kojemu je izričito navedeno kako je okrivljeniku sa računa tijekom ovrhe skinuto 15.587,74 eura, ne ulazeći pri tome što se odnosi na kamatu a što na glavnicu jer je kako je već rečeno, pravni stav Suda kako kamata ne predstavlja biće kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja pa stoga uračunava sve uplate kao namirenje iznosa kojega okrivljenik duguje na ime uzdržavanja bez zakonske zatezne kamate. Stoga, kad se uzme u obzir da sve okrivljenikove obveze na ime uzdržavanja u inkriminiranom razdoblju iznose 21.677,63 eura a tijekom ovrhe je preko okrivljenikovog računa isplaćeno ukupno 15.587,74 eura, preostala okrivljenikova obveza uzdržavanje iznosila bi 6.089,89 eura. Međutim, kako je Sud nakon suočenja priklonio vjeru svjedocima VĆ i SĆ te KĆ i ČĆ te utvrdio kako je okrivljenikova majka VĆ slala novac za uzdržavanje tada maloljetnog oštećenika njegovoj majci UĆ barem dvije godine ali nije bilo moguće precizno utvrditi precizno broj mjesečnih rata niti pojednične iznose, očito je kako okrivljenikova obveza ne bi iznosila 6.089,89 eura već znatno manje, međutim kako taj iznos nije bilo moguće utvrditi Sud je taj iznos ispustio iz činjeničnog opisa.

16.1. Razmatrajući činjenice bitne za određivanje vrste i odmjeravanja visine kazneno-pravne sankcije, Sud je kao olakotne okolnosti kod okrivljenika cijenio korektno i suradno držanje tijekom postupka dok je kao otegotnu okolnost uzeo okrivljenikovu raniju osuđivanost uz zadršku kako okrivljenik nije počinio predmetna kaznena djela u vremenu kušnje.

16.2. Razmatrajući okolnosti koje su bitne za odabir vrste i odmjeravanje visine pravno-kaznene sankcije Sud je utvrdio okrivljeniku DĆ na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci nakon čega mu je temeljem članka 56. stavak 1. KZ/11 izrečena uvjetna osuda te kazna zatvora neće biti izvršena ako okrivljenik u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Sud je uvjerenja kako s obzirom na značaj i težinu kaznenog djela te način izvršenja, kako je na okrivljenika moguće utjecati mjerom upozorenja da pod prijetnjom opoziva uvjetne osude više ne vrši kaznena djela te kako će ovakva sankcija ukazati drugim mogućim počiniteljima ovakvih kaznenih djela na neprihvatljivost ovakvog postupanja.

17. Na kraju, vodeći računa o osobnim i obiteljskim prilikama okrivljenika, složenosti postupka, Sud je temeljem članka 148. stavka 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku obvezao okrivljenika naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 1.105,25 eura od čega iznos od 265,45 eura odnosno 2.000,00 kuna predstavlja izradu pisanog financijsko-knjigovodstvenog nalaza i mišljenja, iznosi od 286,88 eura i 331,92 eura predstavljaju izradu dopune financijsko-knjigovodstvenog nalaza i mišljenja, iznos od 21,00 euro za pristup na raspravu i davanje usmenog nalaza i mišljenja vještaka za ekonomske i financijske poslove dok iznos od 200,00 eura predstavlja sudski prosjek. K-

.

U Splitu, 5. ožujka 2026. godine

ZAPISNIČAR

S U D A C

ANA ČERKEZ

MARIJO FRANETOVIĆ

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo uložiti žalbu županijskom sudu putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi u četiri (4) primjerka.

DNA:

- okrivljeniku,

- branitelju (odvjetnik Ante Ćurković);

- majci i z.z. mal. oštećenika UĆ;

- opunomoćeniku oštećenika

(odvjetnica Matrina Gregurić Blakić);

- ODO Split;

- u spis.