REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] Č 5
Poslovni broj: Us I-658/2025-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja ČP (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, kojeg zastupa službena osoba ČPI, radi invalidske mirovine, 4. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-02/24-03/00250037181, URBROJ: 341-99-06/2-24-5222 od 15. travnja 2025. godine.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I-141-02/24-03/00250037181, URBROJ: 341-25-06/2-24-78873 od 19. srpnja 2024., odbijen je zahtjev tužitelja (pripadnika Hrvatskog vijeća obrane), podnesen 27. ožujka 2024., za priznavanje prava na invalidsku mirovinu po osnovi članka 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 121/17, 98/19, 84/21 i 156/23, u nastavku teksta: ZHB).
2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-141-02/24-03/00250037181, URBROJ: 341-99-06/2-24-5222 od 15. travnja 2025., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. Tuženik obrazlaže, u bitnome, sljedeće:
„Žalitelju se napominje da je sukladno članku 142. ZOHBDR-a, uvjet za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu trajno stečeni status ratnog vojnog invalida koji mora biti utvrđen pravomoćnim rješenjem nadležnog bosanskohercegovačkog tijela.
U postupku povodom žalbe utvrđeno je da je žalitelj rođen **.**.1959., i da je hrvatski državljanin.
Prema Uvjerenju Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Grupe za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze općine Kiseljak (VFMB-3), broj: 07/55-02-45/3-6-106/24 od 05.02.2024 žalitelj je tijekom Domovinskog rata bio pripadnik OS, MUP policijska stanica Kiseljak od 08.04.1992. do 01.06.1994. i VP 1751 Kiseljak od 02.06.1994. do 22.04.1996. godine.
Prema dopisu Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Sektora za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Sarajevo, broj: 07/1-4518-2780124 od 18.06.2024. isti nisu u mogućnosti dostaviti Uvjerenje o sudjelovanju, okolnostima i načinu stradavanja (HZMO), jer za imenovanog nije provedena prva faza revizije i nije izdano uvjerenje FMB-1, ne nalazi se na isplati i nema status RVI, te da nemaju podatke o činu ili ustrojbenom mjestu imenovanog za vrijeme njegove pripadnosti HVO.
S obzirom da žalitelju pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine nije priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi zatočeništva ili ranjavanja odnosno po osnovi bolesti ili ozljede imenovani ne spada u krug osoba kojima se može priznati pravo iz mirovinskog osiguranja prema odredbi članka 142 ZOHBDR, pobijano rješenje je pravilno i na zakonu osnovano, stoga nema osnove za uvažavanje žalbenih navoda i donošenje drugačijeg rješenja u ovoj upravnoj stvari.“
3. Tužitelj u tužbi i u kasnijem podnesku osporava zakonitost tuženikove odluke, opisuje svoj ratni angažman i s time povezano stradanje, poziva se na odlučivanje u predmetima drugih stranaka, te smatra da ispunjava pretpostavke propisane za usvajanje predmetnog zahtjeva. Iz tužbenih navoda Sud zaključuje da tužitelj predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje, u osnovi, kod navoda osporenog rješenja, te predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje i u spisu ovoga spora.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 4. ožujka 2026. u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Prema članku 142. stavku 1. ZHB-a, pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po tome Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ZHB-a temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji. U stavku 2. navedenoga članka propisano je da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ZHB-u i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine.
8. Među kumulativnim je pretpostavkama za usvajanje ove vrste zahtjeva, dakle, činjenica da je dotičnoj stranci pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva. Hrvatska javnopravna tijela mirovinskog osiguranja svoju su odluku utemeljila na prethodno spomenutim službenim podacima nadležnih tijela u Bosni i Hercegovini. Tužitelj u ovome sporu nije dokazao drukčije, tj. nije dokazao da ima priznat spomenuti status u vrijeme rješavanja predmetnog zahtjeva.
9. Postojanje važećeg pravomoćnog rješenja nadležnog tijela Bosne i Hercegovine kojim je priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva kogentno je, jasno i nedvosmisleno propisana kumulativna pretpostavka za priznavanje prava na invalidsku mirovinu po predmetnoj osnovi. Bez postojanja te činjenice hrvatska tijela mirovinskog osiguranja dužna su odbiti zahtjev stranke, bez obzira na ostale okolnosti predmeta.
10. Zbog toga u ovome sporu nije bilo nužno izvoditi dokaze povezane s naravi tužiteljeva ratnog angažmana i stradanja. Negativna odluka tuženika nije donesena zbog toga što tuženik osporava tužiteljev angažman i stradanje, nego zbog razloga navedenih u točkama 8. i 9. ovog obrazloženja. Činjenica postojanja pravomoćnog rješenja nadležnog tijela Bosne i Hercegovine kojim je priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva dokazuje se odgovarajućim dokumentima.
11. Možebitno neosnovano priznavanje prava na invalidsku mirovinu drugim strankama koje za to ne ispunjavaju uvjete (na što upire tužitelj) ne čini pravni temelj da to pravo bude priznato i drugim osobama (u ovom slučaju tužitelju), već, pod za to propisanim pretpostavkama, može činiti razlog za preispitivanje neutemeljeno priznatih prava.
12. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24), tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
13. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja pristojbe na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).
U Rijeci 4. ožujka 2026.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- EP, [adresa], opunomoćenici za primanje pismena
- Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A.
Mihanovića 3
